REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5495/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari tužitelja ME, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri u Zagrebu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 25. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja PE, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika OE, odvjetničke vježbenice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ME, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koji glasi:

''I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o hipotekarnom kreditu, kreditna partija 7104179855, broj ugovora 3213235643/08, solemniziranog kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba pod brojem Ov-4190/08 1, sklopljenog dana 07.05.2008. godine između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja ME kao korisnika kredita.

II/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 naknaditi tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak vođenja ovog postupka sa zakonskim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.''.

II. Nalaže se tužitelju ME, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ME (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je s tuženikom 7. svibnja 2008. sklopio ugovor o hipotekarnom kreditu, broj 3213235643/08, kreditna partija: 7104179855, solemniziran kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba pod brojem Ov-4190/08-1. Sukladno Ugovoru, tuženik kao kreditor odobrio je i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti 45.000 EUR obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, na dan isplate kredita, dok se tužitelj kao korisnik kredita obvezao taj iznos vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Predmetni ugovor je sadržavao, uz ostalo i odredbu koja se odnosi na kamate i naknade, a koja po svojoj pravnoj naravi predstavlja cijenu tog kredita. Odredbom članka 2. ugovora ugovoreno je, između ostalog, da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 45.000 EUR i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ugovora iznosi 9,60 % godišnje, interkalarnu kamatu, po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Nadalje je odredbom članka 2. stavka 5. ugovora ugovoreno, između ostalog, i da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, što je tužitelj kao korisnik kredita i učinio, i to u navodnom iznosu od kn 9.788,09, a što je vidljivo iz dopisa tuženika od 10. studenoga 2021. Iz predmetnog članka jasno proizlazi da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok nije ni približno mogao odrediti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Također, predmetna odredba nije ukazivala na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova, budući da je sve troškove koji se odnose na procjenu zasnivanje založnog prava, odnosno hipoteke te upis iste, kao i sve ostale uobičajene troškove tužitelj platio. Ističe kako odredba čl. 2. ugovora predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07). Smatra kako odredba čl. 2. ugovora nije jasna niti razumljiva te tužitelj nije ni u najmanjoj mjeri bio upoznat o značenju i posljedicama sklapanja ugovora o hipotekarnom kreditu sa tako ugovorenom kamatom te tako ugovorenom naplatom svih troškova i naknada, a niti su ga o tome u postupku pregovaranja, prije sklapanja ugovora ili u vrijeme sklapanja ugovora, službenici tuženika na valjan način upozorili, iz čega jasno proizlazi nepošteno postupanje tuženika. Ističe i da je odredba članka 2. stavka 5. ugovora, koja se odnosi na sve naknade i troškove, potpuno nejasna, netransparentna, općenita te uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova, budući da je sve troškove koji se odnose na procjenu zasnivanje založnog prava, odnosno hipoteke, te upis iste, kao i sve ostale uobičajene troškove tužitelj platio. Isto tako nije znao niti mogao znati da će mu sporna naknada biti naplaćena, niti u kojem iznosu, niti u kojem trenutku, a nije niti znao da mu je ista i naplaćena, i to izravno iz iznosa kredita. Nadalje, ni danas ne zna koji su točno troškovi plaćeni spornom naknadom. Nadalje ističe da se o konkretnim spornim odredbama nije pregovaralo te da na sadržaj iste nije imao nikakvog utjecaja, budući da se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (banke). Nikad nije dobio na uvid predmetnu Odluku o Tarifi naknada za usluge Kreditora, niti se o navedenoj Odluci na bilo koji način razgovaralo ili pregovaralo. Smatra i da ugovorena kamata te sporne naknade i troškovi kao takvi moraju biti određeni, odnosno odredivi, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 – dalje: ZOO/05, dalje: ZOO). Poziva se na pravna utvrđenja iz predmeta pred Visokim trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7193/13 od 13. lipnja 2014., koja je potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev – 249/14 od 9. travnja 2015. Iako se navedeni spor vodio za kredite s valutnom klauzulom u CHF, smatra da se, upravo zbog činjenice što je tuženik sudjelovao u tom postupku, utvrđenja u tom postupku u pogledu ništetnosti mogu primjenjivati analogno i u ovom postupku, u onom dijelu u kojem se elementi ugovora i općih uvjeta poklapaju s ugovorima o kreditu o kojima se vodio kolektivni spor. Odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredbe o naknadama i troškovima predstavljaju sadržajnu naknadu (cijenu) koju se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom i ugovoreno, što iste čini bitnim sastojcima predmetnog ugovora te kako su iste zahvaćene ništetnošću, takav ugovor ne može opstati. Uslijed utvrđenja ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope, ista postaje kao činidba neodređena i neodrediva, što posljedično, sukladno odredbi čl. 269. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, uzrokuje ništetnost ugovora. Smatra da fiksiranje na početno ugovorenu kamatnu stopu predstavljalo bi stopu/cijenu koju stranke nisu imale na umu kada su sklapale ugovor, niti u pogledu njezine visine, niti u pogledu njezine sada nepromjenjive/fiksne naravi. Stoga, slijedom navedenog predlaže utvrditi ništetnim ugovor o hipotekarnom kreditu, kreditna partija 7104179855, broj ugovora 3213235643/08, solemniziranog kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba pod brojem Ov-4190/08 1, sklopljen 7. svibnja 2008. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita. Traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik Zagrebačka banka d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove kao i razloga kojima je tužitelj obrazložio tužbu. Ističe prigovor zastare te prigovor dvostruke litispendencije jer se između istih stranaka u vezi istog ugovora o kreditu u odnosu na ugovornu odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu već vodi parnični postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem P-533/2018, a u odnosu na odredbu o naknadama postupak se vodi pod poslovnim brojem P-1290/2022. Ističe i nedostatak pravnog interesa za podnošenje isključivo deklaratornog (glavnog) tužbenog zahtjeva. Zaključak tužitelja o ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, a koji se temelji na odredbama koje uređuju promjenjivost ugovorene kamate stope i naknade - nije osnovan i nema uporište u EU-a i hrvatskom pravu zaštite potrošača, kao ni mnogobrojnim odluka hrvatskih sudova, uključujući odlukama koje su proizašle iz kolektivnog spora. Navodi i da je predmetni ugovor otkazan čime je prestao postojati, a samim time, ne može se utvrđivati isti ništetnim, kao niti odredbe koje su bile u njemu sadržane. Ugovor o kreditu otkazan je zbog tužiteljevog sustavnog neplaćanja obveza iz ugovora o kreditu, što je tuženik već isticao u svom odgovoru na tužbu. Presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača ne odnose se na otkazane ugovore o CHF kreditu. Tužitelj nije potrošač, on je dužnik. Ističe i kako je tražbina iz ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka prenesena na društvo APS Delta s.r.o. iz Republike Češke, OIB: 30103992399 pa na društvo APS Delta S.A. iz Luksemburga, 1 rue Jean Piret, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje predlaže obavijestiti o otpočetoj parnici. Spori primjenu utvrđenja iz kolektivne presude. Smatra da promjena kamatne stope za 2/10 tužitelju nije dovela do znatne neravnoteže između ugovornih strana. Navodi da se od 1. siječnja 2013. kamata sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela – objektivnog parametra. Navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač. Osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, odnosno nepoštenom sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača, već je ista valjano ugovorena. Ista nije niti prouzročila neravnotežu među strankama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troška postupka.

3. Dopisom od 6. veljače 2023. obaviještene su treće osobe APS Delta s.r.o. i APS Delta S.A. o otpočetoj parnici te su iste navedeni dopis zaprimile 3. i 6. studenoga 2023.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u obavijest o promjeni kamatne stope s otplatnim planom (list 25-29 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope s otplatnim planom (list 30-33 spisa), dopis od 10. studenoga 2021. (list 34 spisa), obavijest o promjeni visine kamatne stope s otplatnim planom (list 35-38 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope s otplatnim planom (list 39 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope s otplatnim planom (list 40-43 spisa), otplatni plan (list 59-62 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 64 spisa), ugovor o hipotekarnom kreditu (list 95-102 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 137 i 141 spisa), suglasnost o zapljeni (list 138 spisa), nalog za odašiljanje otkaza ugovora o kreditu (list 139 i 143 spisa), otkaz kredita (list 140 i 144 spisa), zapisnik o slanju obavijesti (list 142 spisa), Odluku o Tarifi naknada za usluge (list 145-151 spisa), uputu za odobravanje kredita građanima (list 152-154 spisa), Opće uvjete poslovanja (list 155-159 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 160-167 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 169 spisa), saslušana je svjedokinja ČE (list 203-204 spisa) i tužitelj (list 204-205 spisa te 228 spisa) te je izvršen uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-1290/2022 i P- 533/2018 (sada P-2624/2026) kao i u spis po strankama priloženu sudsku praksu.

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim cijelog ugovora o hipotekarnom kreditu broj 3213235643/08 sklopljenog između stranaka 7. svibnja 2008., a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da su odredbe o ugovorenoj kamati te naknadi i troškovima u ugovoru ništetne, a kako iste predstavljaju sadržajnu naknadu te cijenu kredita i kao takve čine bitne sastojke ugovora te bez njih ugovor ne može opstati.

7. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kreditu 7. svibnja 2008. prema kojem se tužitelj obvezao svoju obvezu tuženiku vratiti vezanu uz valutu euro i to prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR važećem na dan plaćanja, da se tužitelj obvezao tuženiku platiti u anuitetima iznos kredita od 45.000,00 eura i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ugovora iznosi 9,60 % godišnje, interkalarnu kamatu, po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl. 2. st. 1. ugovora) kao i da se prema čl. 2. stavku 5. tužitelj obvezao platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, što je tužitelju kao korisniku kredita naplaćeno u iznosu od kn 9.788,09 kn 7. svibnja 2008.

8. Sporna je osnovanost zahtjeva, ima li tužitelj status potrošača, prigovor litispendencije, prigovor zastare, primjena pravnih shvaćanja iz predmeta Potrošač u ovom predmetu, ima li tužitelj pravni interes za vođenje ovog postupka, može li raspravljati i ništetnosti ugovora jer je isti otkazan te je li ništetan cijeli ugovor jer je tuženik predmetni ugovor sklopio koristeći u istom ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu o kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika te odredbu o plaćanju naknade za obradu kredita (tzv. ulazne naknade).

9. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 125/2007, dalje u tekstu: ZZP/07) i Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/2005., dalje u tekstu: ZOO 05) uzimajući u obzir datum sklapanja spornog ugovora.

10. Na konkretan odnos ne mogu se primijeniti pravna shvaćanja iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž

- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14 iz kolektivnog spora Udruge Potrošač protiv banaka u odnosu na ugovore o kreditu vezanih uz CHF. Naime, imajući u vidu da je ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika vezan uz valutnu klauzulu u eurima, a da nije riječ o kreditu vezanom uz valutnu klauzulu u CHF, nije riječ o ugovoru o kreditu o kojem se raspravljalo u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega ovaj sud, suprotno mišljenju tužitelja, nije vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda, u smislu čl. 502. c ZPP –a.

11. Suprotno tvrdnji tuženika, činjenica da je ugovor otkazan zbog neplaćanja tužitelja nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi. Naime, razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi nastupaju od samog početka odnosno već sklapanjem ugovora dok razlozi za otkaz nastaju kasnije (primjerice zbog neispunjenja).

11.1. Činjenica da je ugovor o kreditu otkazan ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe tog ugovora ništetne, odnosno da je ugovor ništetan. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije u slučaju koji se odnosi na sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

11.2. Stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.

12. Nadalje, niti tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

13. U odnosu na prigovor litispendencije sud je izvršio uvid u spise ovoga suda poslovni broj P-1290/2022 i P-533/2018 (sada P-2624/2026) te je utvrdio da je:

- predmet ovog suda P-1290/2022 koji se vodio između istih stranaka u odnosu na isti ugovor o kreditu pravomoćno okončan te je u istom donesena presuda kojom je utvrđena odredba članka 2. stavka 5. spornog ugovora ništetnom te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos plaćene naknade u iznosu od 1.299,10 eura (ranije 9.788,09 kn),

- predmet ovoga suda P-533/2018 (sada P-2624/2026) između istih stranaka u odnosu na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 2. ugovora o hipotekarnom kreditu broj ugovora 321323564308 od 7. svibnja 2008. u dijelu kojim je utvrđeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te o zahtjevu za isplatu iznosa od 1.899,53 eura zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos još uvijek nije pravomoćno okončan.

13.1. S obzirom na to da tužitelj u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnim čitavog ugovora, a koji temelji na tvrdnji da su ništetne odredbe čl. 2. u dijelu kojim je utvrđeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke tuženika te na tvrdnji da je ništetna odredba članka 2. stavka 5. ugovora kojom se tužitelj obvezao platiti sve naknade i troškove sukladno odluci tuženika, prigovor litispendencije nije osnovan. Naime, u predmetima ovoga suda P-1290/2022 i P-533/2018 (sada P-2624/2026) zahtjev tužitelja je utvrđenje ništetnim odredbi čl. 2. u dijelu načina promjene kamatne stope i čl. 2. st. 5 ugovora, dok u ovom predmetu tužitelj traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da ove ništetne odredbe o ugovorenoj kamati te naknadi i troškovima u ugovoru predstavljaju sadržajnu naknadu te cijenu kredita i kao takve čine bitne sastojke ugovora te bez njih ugovor ne može opstati. Slijedom navedenog ne postoji identitet tužbenih zahtjeva pa prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan.

14. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača, napominje se da je prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP/07, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

14.1 Iz ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj istog sklopio kao fizička osoba, a iz njegovog u tom dijelu prihvaćenog iskaza proizlazi da mu je kredit bio potreban za uređenje obiteljske kuće pa je stoga razvidno da tužitelj ima status potrošača, a koju tvrdnju tuženik ničim nije doveo u sumnju. Za dokazivanje suprotnoga, teret dokaza bi bio na tuženiku u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, a koju činjenicu tuženik nije ničim dokazao do okončanja ovog postupka.

15. Međutim, neosnovana je tvrdnja tužitelja da je ugovor o kreditu ništetan jer je ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i obvezi plaćanja naknade i troškova sukladno Odluci tuženika jer prema odredbi čl. 102. st. 2. ZZP/07 ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Naime, odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da se ista mijenja jednostranom odlukom tuženika kao kreditora bez jasnih i razumljivih kriterija. U konkretnom slučaju, ovaj sud nije ispitivao je li taj dio ugovorne odredbe ništetan jer se o tome već vodi postupak (P-533/2018 (sada P-2624/2026), već je ispitivao kakav bi bio utjecaj na valjanost ugovora ako bi i bilo utvrđeno da je taj dio ugovorne odredbe ništetan. Naime, jedino to je bilo relevantno za donošenje odluke o ovom tužbenom zahtjevu prema kojem je trebalo odlučiti je li ugovor ništetan ako su ništetne pojedine njegove odredbe.

15.1. Ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. ZOO u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Činjenica jest da odredba kojom je ugovorena kamatna stopa jest vezana uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope (9,60 %) je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik, kao banka, stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe.

15.2. Naime, u konkretnom slučaju ugovoreno je da se kamatna stopa može promijeniti u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem odluke tuženika kao kreditora pa bi predmet preispitivanja odredbe stavka 2. ugovora mogao biti samo u tom dijelu, dok preostali dio te odredbe, osobito dio o visini početno ugovorene kamatne stope (9,60 %) koji je valjan, ostaje na snazi. Ugovor o kreditu može opstati u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi pa u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati u dijelu kojim je ugovoren način promjene stope ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ove odredbi ne predstavlja ni uvjet ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen u smislu odredbe članka 324. ZOO. Nadalje, ugovorna odredba o plaćanju naknade i troškova kredita nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora jer nije bitan sastojak tog pravnog posla pa sporni ugovor može opstati i bez te odredbe u smislu odredbe čl. 324. ZOO.

15.3. Dakle, po stavu ovog suda tužitelj neosnovano traži ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer čak i da je utvrđeno da je djelomično ništetna odredba o promjenjivoj kamati, ugovor ostaje na snazi jer su bitni sastojci ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi, a niti odredba o plaćanju naknade i troškova kredita nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora jer nije bitan sastojak tog pravnog posla.

15.4. Naime, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).

15.5. Ugovorom se o kreditu, prema odredbi čl. 1021. ZOO, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

16. U konkretnom slučaju, prema stavu ovog suda, sporni ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan čak i u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ona nije postojala time što bi u tom slučaju među strankama vrijedila početno ugovorena kamatna stopa čime bi bila uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnog natjecanja, s druge. Ugovorna odredba o plaćanju naknade i troškova kredita nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora jer nije bitan sastojak tog pravnog posla pa sporni ugovor može opstati i bez te odredbe u smislu odredbe čl. 324. ZOO. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti te je odlučeno kao u izreci.

17. Uzgred se napominje da su iskazi tužitelja i svjedokinje ČE cijenjeni iskrenim i vjerodostojnim te u cijelosti prihvaćeni,

18. Također se napominje da je stav sudske prakse ustaljen u shvaćanju da ugovor o kreditu nisu ništetni zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (i valutnoj klauzuli) pa u tom smislu upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmetnima Rev-820/23 od 23. travnja 2024., Rev-259/22 od 9. listopada 2024. i Rev- 239/25 od 26. ožujka 2025.

19. Tužitelj nema pravo na naknadu troška jer sa zahtjevom nije uspio. Odluka o trošku tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (6.636,14 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

20. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 08.05.2024., 12.11.2024. 02.03.2026. i 25.06.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

21. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 05.11.2024. i 23.02.2026. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a s obzirom na to da je tuženik sve navode iz tih podnesaka mogao iznijeti na ročištima 12.11.2024. i 02.03.2026.

22. S obzirom na to da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 31. kolovoza 2026. do isplate.

23. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.