1              Poslovni broj: 4. P Ob-231/2022-28

 

                  

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku                                            Poslovni broj: 4. P Ob-231/2022-28

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

 

U   I M E    R E P U B L I K A   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba-Čobanov u parničnom postupku tužitelja M. A., OIB: …. iz S., H. … 8 kojeg zastupaju punomoćnici iz Z. Z. S.-B. B., odvjetnici iz S. protiv 1. tuženika N. J., O.: …. i 2. tužene N. J., oboje iz R. S., I., N. T. 3, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, nakon zaključene glavne nejavne rasprave održane dana 11. siječnja 2024. u prisutnosti z.z. punomoćnice tužitelja Z. S., odvjetnice iz S., a u odsutnosti tužitelja osobno i 1. i 2. tuženika osobno, dana 22. veljače 2024.

p r e s u d i o    j e

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. A., OIB: ….koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između tužitelja M. A. OIB.: …., S., H. … 8 i pok. D. M., OIB: …., T., N. C. 6, koja je trajala i više od 3 godine prije smrti D. M., OIB: …., T., N. C. 6. a koja je prestala smrću pok. D. M., OIB: …, T., N. C. 6.

2. Nalaže se I-tuženiku N. J., I., N. T. 3, R. S., i II-tuženici N. J., I., N. T. 3, R. S., da tužitelju M. A. OIB:, S., H. …. 8, solidarno nadoknade troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do dana isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

                                    Obrazloženje

 

1. Tužbom od 28. studenog 2022. tužitelj M. A. ( nastavno: tužitelj) koju podnosi protiv 1. tuženika N. J. ( nastavno. 1. tuženik) i 2.tužene N. J. ( nastavno: 2. tužena) kao nasljednika iza pok. D. M. ( nastavno: ostaviteljica), navodi da je na ovu parnicu upućen nakon što je pokrenuo ostavinski postupak iza svoje izvanbračne supruge  rješenjem ovog suda broj: O-1168/2022 od 13.10.2022., zbog osporavanja postojanja izvanbračne zajednice između tužitelja i ostaviteljice. Tvrdi da je izvanbračna zajednica započeta još 1984. godine a da je trajala sve do smrti ostaviteljice. Navodi da je radio kao obrtnik u Novoj Gradiški, a ostaviteljica je bila na privremenom radu u Njemačkoj u Dachauu, te da se 1987. godine po dolasku u mirovinu doselio u stan kod ostaviteljice u Njemačkoj, gdje je ona živjela u najmu, te je i on tamo povremeno radio kako bi dodatno (uz mirovinu) zarađivao. Nakon što je ostaviteljica također otišla u mirovinu, tužitelj i ostaviteljica su odlučili živjeti u T. kako bi bili što bliže lječilištu u koje su zbog svojih zdravstvenih problema redovno odlazili, te su 2005. godine u T. zajednički kupili imanje i manju drvenu kuću, a imali su plan na tom mjestu izgraditi novu kuću, ali da su kasnije od tog odustali , već su 2008. godine odlučili prodati to imanje i kupiti drugu, veću kuću, također u T. na adresi T., N. C. 6, a gdje su od tada nastavili zajednički živjeti a ostaviteljica je cijelo vrijeme bila i službeno prijavljena s prebivalištem na toj adresi. Nekretnina u kojoj su nastavili zajednički život kupili su na jednake dijelove, a upisana je u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela G., u k.o. T., zk.ul.br. … kao k.č.br. … i k.č.br. …, a ½ dijela koji je pripadao ostaviteljici je predmet ostavinskog postupka. Dalje navodi da je ostaviteljica od ranije imala svoju kuću u I. u R. S. u kojoj je živio njezin sin do svoje smrti 2020. godine, te njezina snaha i unuci, ovdje 1. i 2.tuženici, u koju su tužitelj i ostaviteljica znali svake godine otići kako bi ostaviteljica obišla svog sina i njegovu obitelj, prijatelje i drugu rodbinu i kako bi tamo proveli godišnji odmor. Ostaviteljica je imala probleme s očnom mrenom na oba oka, a s obzirom na pandemiju Covid19 i probleme u ostvarivanju medicinske skrbi i usluga, ostaviteljici je bilo povoljnije i jednostavnije podvrgnuti se operacijama očne mrene u privatnoj klinici u Beogradu, a što je učinila 2020. godine. Od 2020.g su tužitelj i ostaviteljica odlučili jeseni i zime provoditi u tužiteljevom stanu u Sisku umjesto u kući u T. jer je taj stan bio opremljen centralnim grijanjem, a zbog zdravstvenog stanja i staračke slabosti im je bilo vrlo teško nabavljati i grijati se na drva u kući u T.. Veliki potres krajem 2020. zadesio ih je u tužiteljevom stanu u Sisku te je stan bio znatno oštećen, a čitava nekretnina je označena kao neuporabljiva (crvenom naljepnicom) te su ostaviteljica i tužitelj gotovo mjesec dana početkom 2021. proveli u jednoj od sisačkih sportskih dvorana, a tek 26.01.2021. su dobili privremeni smještaj u gradskom stanu u Sisku, te su se vratili su se u kuću u T. tek u travnju 2021. Nadalje se navodi da je ostaviteljica u jesen 2021. otišla u Srbiju radi obavljana kontrolnih pregleda nakon operacija očiju i radi izrade spomenika i posjete grobu pokojnog sina ali joj se naglo pogoršalo zdravstveno stanje te se uslijed toga nije uspjela opraviti i vratiti kući, već je umrla dana 03.04.2022. u Petrovaradinu, a gdje je bila privremeno smještena. Tužitelj navodi da je sa 1. i 2. tuženicima bio u dobrim odnosima sve do smrti ostaviteljice, a i neposredno nakon toga, da nije bilo sporno da su ostaviteljica i tužitelj dugi niz godina bili izvanbračni drugovi, te da su tuženici tužitelja oduvijek oslovljavali s „deda“. Međutim, nakon što je pokrenut ostavinski postupak i nakon što tužitelj nije, na traženje 1. tuženika, dostavljao 1. tuženiku poštu ostaviteljice koja je pristizala na njezinu adresu u T. odnos se promijenio. Unatoč osporavanju tuženika u ostavinskom postupku tvrdi da je sa ostaviteljicom bio u trajna zajednica života dulje od tri godine te se predlaže, da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je postojala izvanbračna zajednica između tužitelja i ostaviteljice  a koja je prestala smrću ostaviteljice. Na zapisnik od 26. rujna 2023.g. tužitelj je nadopunio tužbeni zahtjev tako da je predložio da se utvrdi da je izvanbračna zajednica trajala i više od tri godine prije smrti ostaviteljice, jer tvrdi da je izvanbračna zajednica trajala od 1984. a svakako od 2005. pa sve do smrti ostaviteljice 3. travnja 2022.g. Osim ovog, tužitelj traži da sud naloži tuženicima da mu solidarno  nadoknade troškove parničnog postupka. Posebno upitan ( na ročištu 26. rujna 2023) tužitelj se izjasnio da je njegov jedini pravni interesa za donošenje deklaratorne presude ostvarivanje prava u ostavinskom postupku iza ostaviteljice te da drugog pravnog interesa nema.

              2. 1.tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao je činjenice navedene u tužbi, osporava da su tužitelj i ostaviteljica kupili nekretninu u T. zajedno, da bi ista bila njihova zajednička imovina, već tvrdi da je nekretnina kupljena kao posebna imovina svakog od njih s namjerom sustanarstva a naročito osporava tvrdnju da je izvanbračna zajednica između tužitelja i ostaviteljice ( njegove bake) trajala do njezine smrti jer tvrdi su odnosi između tužitelja i ostaviteljice bili znatno narušeni. Ipak, u dodatnom obrazloženju odgovora na tužbu nije osporavao da je u određenom periodu postojala kvaliteta koja bi se mogla okarakterizirati kao izvanbračna ali ne prije 2008. i ne poslije 2020. od kada je tužitelj kupio stan u Sisku, a najkasnije u kolovozu 2021. kada je ostaviteljica  nepovratno i trajno odselila od tužitelja jer su njihovi odnosi bili ozbiljno i trajno poremećeni, te da je  izvanbračna zajednica bila prekinuta.  1. tuženik obrazlaže da osporava da je izvanbračna zajednica započela 1984. jer je tužitelj bio u brakovima pri čemu je zadnji brak sklopio s dotičnom Marijom Klobučar godine 1985. Osporava da je izvanbračna zajednica započela 2005. već tvrdi da je započela 2008. jer da je iz dokaza koje je sam tužitelj dostavio,  i to ugovora o kupoprodaji nekretnine, vidljivo da su u ugovoru navedene različite adrese tužitelja i ostaviteljice. Osporava se da je tužitelj od 1987. u mirovini budući da je nevjerojatno da bi tužitelj u dobi od 43.g. bio umirovljenik, a iz dokaza koji je sam dostavio, u članku iz Jutarnjeg lista stoji da je on u mirovini od 2020. Osporava se da bi tužitelj živio sa ostaviteljicom, a što proizlazi upravo iz dokaza koje je tužitelj dostavio u vidu članka iz Jutarnjeg lista jer u tom stoji da je on bio obrtnik u Gradiški, a pokojna ostaviteljica je cijeli svoj radni vijek bila trajno nastanjena u Njemačkoj.

              2. 2. tužena nije dala odgovor na tužbu, nije se obratila sudu niti je pristupila na sudsko ročište pa niti radi saslušanja. No, njezina pasivnost nije joj štetila, jer je 1. tuženik dao odgovor na tužbu, s obzirom da su tuženici nužni suparničari.

              3. Predmet ovog postupka je utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice.             

4. Tužitelj je podnio deklaratornu tužbu te je bio dužan temeljem članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje : ZPP) dokazati da pravni interes za donošenje presude kojom će se utvrditi da je postojala izvanbračna zajednica između njega i ostaviteljice koja je trajala najmanje tri godine prije njezine smrti a prestala je smrću ostaviteljice, te je sud vezan postavljenim tužbenim zahtjevom ( članak 2. stava. 1. ZPP). Tužitelj navodi da mu je pravni interes u ostvarivanju nasljednog prava iza ostaviteljice, a isto dokazuje i činjenicom da je upućen u ostavinskom predmetu da dokaže postojanje izvanbračne zajednice. Naznačavanjem svog pravnog interesa i postavljanjem tužbenog zahtjeva tužitelj je odredio u koju svrhu mu je potrebno donošenje konkretne odluke.  Kako tužitelj nije naznačio niti dokazao da ima drugi pravni interes do ostvarivanja prava u ostavinskom postupku, sud nije ovlašten utvrđivati ništa drugo. Dakle, zadatak je ovog suda isključivo je bio da utvrdi da li je između tužitelja i ostaviteljice postajala izvanbračna zajednica koja je trajala najmanje tri godine prije smrti ostaviteljice i da li je prestala smrću ostaviteljice.

5. U dokaznom postupku izveden je dokaz uvidom Internacionalni izvadak iz matice umrlih, prijedlog za upis u maticu i pokretanje ostavinskog postupka od 27.04.2022., rješenje OS u Sisku broj: O-1168/2022 od 13.10.2022., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16.08.2005., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14.01.2008., zk. izvadak Općinskog suda u Sisku, zk. odjel Gvozd od 28. 11. 2023., novinski članak Slobodne Dalmacije od 30.12.2020., novinski članak Jutarnjeg lista od 02.01.2021., Potvrda Stožera civilne zaštite grada Siska od 13.04.2022., rješenje Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji broj: 7P2-199/2018 od 26.11.2019.,  podnesak ostaviteljice koji dostavlja u spis Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji broj: 7P2-199/2018 od 08.09.2019., dopis ostaviteljici od strane Bavarske mirovinske komore od 02.02.2021., dopis ostaviteljici od strane Union Investment od 31.12.2022.,  dopis ostaviteljici od strane Volksbank Raiffeisenbank Dachau EG.od 31.03.2022., dopis ostaviteljici od strane Volksbank Raiffeisenbank Dachau EG.od 31.12.2022., dopis ostaviteljici od strane Privredne banke Zagreb d.d. od 21.12.2021., ispisi SMS poruka između tužitelja i tuženika u razdoblju od listopada 2021. do travnja 2022., preslik knjižice terapija za tužitelja, ispis iz JRO RH MUP za tužitelja  i ostaviteljicu, oba od 26. rujna 2023., medicinsku dokumentaciju za ostaviteljicu iz rujna i listopada 2021., Potvrdu ustanove socijalne zaštite od 25. 10. 2021., , Ugovor o domskom smještaju od 25. 10. 2021. te priznanice za plaćanje smještaja od 25. 10. 2021. i 8. 4. 2022., SMS poruke između ostaviteljice i 1. tuženika, te SMS poruke između tužitelja i 1. tuženika od 6. 6. 2020., podatke Lječilišta Topusko od 13. listopada 2023., Rodni list MU Topusko od 24. 10. 2023. za ostaviteljicu  te Izvadak iz matične knjige rođenih BiH, Republika Srpska, Opština/Grad Prijedor od 23. 10. 2023.,  preslik Presude Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. oznake P -200/02-3 od 17. ožujka 2005., preslik Vjenčanog lista MU Topusko od 24. 10. 2023., saslušani su svjedoci N. Č. i B. M., te su saslušani tužitelj i 1. tuženik. 2. tužena nije pristupila radi saslušanja pa nije saslušana po sudu.

6. Uvidom u Internacionalni izvadak iz matice umrlih od 26. 4. 2022. utvrđeno je da je ostaviteljica umrla 3. travnja 2022. u Petrovaradinu, Srbija.

7. Iz prijedloga za upis u maticu i pokretanje ostavinskog postupka od 27.04.2022. razvidno je da je tužitelj zatražio da se upiše činjenica smrti za ostaviteljicu u matične knjige RH, te je ujedno naznačio tko su zakonski nasljednici ostaviteljice, pri tom je sebe naznačio kao izvanbračnog supruga , a tuženike kao djecu njezinog pokojnog sina.

8. Uvidom u  rješenje OS u Sisku broj: O-1168/2022 od 13.10.2022. vidljivo je da je tužitelj upućen u roku od 30 dana pokrenuti protiv ovdje 1, i 2. tuženika parnični postupak radi utvrđenja izvanbračne zajednice s ostaviteljicom, a ostavinski postupak će do tada biti u prekidu.

9. Iz Rodnog lista MU Topusko, Izvatka iz matične knjige rođenih i Presude Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. oznake P -200/02-3 od 17. ožujka 2005. vidljivo je da su niti tužitelj niti  ostaviteljica nisu bili u braku s drugim osobama tri godine prije smrti ostaviteljice.

10. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 16. kolovoza 2005. sud je utvrdio da su tužitelj i ostaviteljica kao kupci naznačili svoje adrese koje su različite, te da kupuju nekretnine svaki u ½. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2008. ponovo su tužitelj i ostaviteljica u svojstvu kupaca imali navedene različite adrese stanovanja , te su ponovno nekretninu kupili na jednake dijelove.

11. Iz ispisa iz JRO RH MUP za tužitelja  i ostaviteljicu, oba od 26. rujna 2023. koje je sud pribavio vidljivo je da je tužitelj imao prijavljenu adresu prebivališta u Novoj Gradišci do 18. 1. 2008. te da je prijavio prebivalište u Topuskom 22. siječnja 2008. a potom u Sisku od 26. kolovoza 2020., dok je ostaviteljica imala prijavljeno prebivalište u Topuskom od 11. lipnja 2001., potom na istoj adresi u Topuskom kao i tužitelj od 22. siječnja 2008. do svoje smrti i da nikada nije imala prijavljenu adresu u Sisku.

12. Iz Potvrde Grada Siska, Stožera civilne zaštite Grada Siska od 13. 4. 2022. proizlazi da su tužitelj i ostaviteljica bili privremeno smješteni u sobi 17 kako osobe koje su uslijed posljedica potresa ostali bez jedine stambene nekretnine za stanovanje.

13. Uvid u SMS poruke između ostaviteljice i 1. tuženika pokazuje da je ostaviteljica javljala unuku da je lošeg zdravlja, da se boji tužitelja, da govori o tome da je tužitelj ucjenjuje, da ne želi brinuti o njoj već joj želi uzeti njezinu imovinu, te da poziva 1. tuženika da dođe po nju u Topusko.

14. U svom iskazu tužitelj je u bitnome rekao da je njemu ostaviteljica bila kao supruga, da se nisu odlučili na zaključenje braka jer su tako vidjeli od njemaca jer da oni tako dijele sve po pola. Rekao je da njihova zajednica nije bila samo ljubavna jer su kupili kuću u vrijeme njihove zajednice tako da je svatko dao nešto novčanih sredstava koje su imali zasebno i zajedno su kupili nekretninu. On je imao svoje novce, ostaviteljica svoje , ali kada je trebalo dati cjelokupni iznos on je dao novac, a poslije ostaviteljica njemu vratila polovicu. Prvo su kupili vikendicu u Topuskom 2004., a 2008. drugu. Obje su upisane u polovici na svakoga. Zadnja nekretnina kupljena 2008. kupljena je s namjerom da u njoj stanuju. U toj kući su stanovali on i ostaviteljica dok on nije kupio stan u Sisku. Taj stan kupio je u lipnju 2020. i tamo je živio zato da ne troši drva u Topuskom. Nakon potresa on i ostaviteljica su nastavili živjeti zajedno u stanu koji im je dodijeljen kao stradalnicima od potresa. Tvrdi da su bili muž i žena do god ona nije umrla u Petrovaradinu. Mjesec dana prije smrti otišla je u Petrovaradin i to je sredio 1. tuženik jer je se htio riješiti i tamo ju stavio u dom. Dalje je rekao da su nakon potresa bili smješteni u dvorani Brezovica, dobili su smještaj u jednom stanu u Sisku 26.1.2021. i tu su boravili do travnja 2021. kada su otišli u svoju kuću u Topusko. Tu su boravili do kraja 2021. kada je 1. tuženik došao po svoju baku, ostaviteljicu, i odvezli su se u Inđiju. Rekao je da je ostaviteljica s 1. tuženikom otišla jer je tamo trebala ići na kontrolu očiju budući da je prethodnih godina tamo obavila operaciju, ali i zbog toga što je u međuvremenu umro njezin sin, otac tuženika. Kako joj se zdravlje pogoršalo odvezena je u dom i tamo je umrla, te se nakon toga više nije vratila u RH. Rekao je da je imao neke obveze pa da s njom nije išao, da je ostao sređivati neke stvari za ostaviteljicu i zato što je pio lijekove koje je imao pravo preko HZZO-a, a u Srbiji ne. Navodi da je sa ostaviteljicom bio u dobrim odnosima kada je otišla sa 1. tuženikom, da su se nakon toga čuli telefonom pa i nedugo prije njene smrti. Kaže da je ostaviteljica umrla zbog problema s bubrezima, da je sahranu organizirao 1. tuženik s kojom je on to i dogovorio, da je predložio 1. tuženiku da snosi polovicu troškova, ali da na kraju nije jer se 1. tuženik na njega naljutio jer mu nije želio dati dokumente ostaviteljice koje je ona dobivala na adresu u Topuskom. Nije bio na sahrani ostaviteljice jer smatra da nema što raditi na sahrani ako sa 1. tuženikom nije u dobrim odnosima. Otprilike mjeseca dana nakon sahrane obišao je njezin grob. Kupio je cvijeće i tražio cvjećara da ispiše na traku " Posljednji pozdrav od dragog prijatelja iz Topuskog". To je jedini put kada je obišao njezin grob. Nije bio na sahrani sina od ostaviteljice iz opravdanih razloga jer je to bilo 2020.g., tada je kupovao stan, ostaviteljica mu je rekla da ne mora ići, a i bio je bolestan. Rekao je da su tuženici njega oslovljavali sa "deda".

15. Tuženik je u svom iskazu u bitnome rekao da tužitelj i njegova baka nisu imali ekonomsku zajednicu jer su sve imali zasebno, čak i noževe i vilice i da je u kući u Topuskom svatko imao svoje stvari i odvojene sobe. Ne zna puno o obilježjima njihove zajednice jer je baka bila povučena žena. Nadalje je 1. tuženik izjavio da mu se ostaviteljica obratila za pomoć 26.11.2020. i pritom mu je rekla da je u Topuskom, a da tužitelj prebiva u Sisku. Također je rekla da se iz Srbije vratila u Hrvatsku jer je izgubila sina. Dva dana kasnije je rekla da boravi sama i nema nikoga da joj naloži vatru, da ju je tužitelj zamolio da izađe iz stana i dok je boravila u Srbiji da je bez njenog dopuštenja prenio neke njezine stvari u Sisak. 22.01.2021. ostaviteljica je iskazala strah jer da ju tužitelj ucjenjuje, a 27.1.2021. obraća se 1. tuženiku za pomoć. 5.4.2021. ostaviteljica je isticala kako će biti sama u Topuskom, da sa tužiteljem više ne može uspostaviti normalan odnos i da on od nje želi samo novac. Sljedećeg dana navela je da je da je napustila sportsku dvoranu Brezovica i da je sam u kući u Topuskom te da ju je tužitelj ucijenio. 1.5.2021. navodi da želi napraviti oporuku kako bi svu imovinu prepisala na 1. tuženika i ponovno navodi kako je u kući u Topuskom sama te da joj je bio uskraćen kućni telefon. 24.6.2021. rekla je 1. tuženiku da je tužitelj ucjenjuje na više načina i da ju je tražio 500 eura kako bi se brinuo o njoj, kao i da je boravio u svojim jedinicama kuće koje je zaključavao kada je odlazio za Sisak. 25.6.2021. ističe da se boji boraviti u istom objektu sa tužiteljem i navodi da tužitelj boravi u svom dijelu kuće. 14.7.2021. ostaviteljica ističe kako dane provodi sama, da se ne može brinuti o sebi zbog otežanog hoda. 16.7.2021. ostaviteljica je obavijestila 1.tuženika da s njim ne želi komunicirati dok je tužitelj u njezinoj blizini. Dalje je rekao da je 25.7.2021. ostaviteljica ukazivala na psihičko nasilje od strane tužitelja i da opet biva napuštena. 24.8.2021. ostaviteljica je potvrdila 1. tuženiku da može boraviti u kući u Topuskom. Krajem kolovoza 2021. 1. tuženik je došao u Topusko, nije bilo tužitelja, a ostaviteljica ga nije prepoznala. Sljedećeg jutra došla je gerontodomaćica koju je osigurala općina na zahtjev rođaka ostaviteljica kojem se ona požalila da je sama i da ne može brinuti o sebi. Nadalje je izjavio da je drugog dana došao tužitelj, pozdravio ga i otišao u svoju prostoriju. Ostavio vrećicu, ali da mu je ostaviteljica rekla neka to nosi sa sobom. Rekao je da je zatekao ostaviteljicu u dosta lošem stanju i da je bila iscrpljena, neuhranjena i neuredna i da u kući nije bilo hrane. Konačno rekao je da je baka spakirala 3/4 svojih stvari bez namjere da se vrati, nije željela pozdraviti tužitelja, a on iako je vidio da baka odlazi nije pokazao nikakvu reakciju. Nakon što su došli u Srbiju ostaviteljica nije željela kontaktirati sa tužiteljem. Smještena je u dom u Petrovaradinu nakon obilaska nekoliko domova gdje je smještena 25.10.2021. sa svrhom trajnog ostanka i tamo je i preminula. Rekao je da tužitelj ni na koji način nije sudjelovao u organizaciji smještaja niti je znao gdje se ona nalazi. 1. tuženik je rekao da je on organizirao i snosio troškove sahrane bake iz vlastitih sredstava. Tužitelj je ponudio da snosi dio troškova, ali prekasno kada je sve već bilo plaćeno i organizirano. 1. tuženik je obavijestio tužitelja da je baka preminula i tada je tužitelj iskazao žalost zbog njezine smrti, ali je odmah počeo razgovor o imovini iza bake.

16. Svjedok Neda Čelić u svom iskazu je u bitnome rekla da nije u srodstvu niti u zavadnji sa st rankama, ali da poznaje tužitelj koje je upoznala u dvorani u kojoj je bio organiziran smještaj za stradalnike od potresa. Kasnije su bili smješteni u sobama u okviru stambenih jedinica te je rekla da joj je poznato da su tužitelj i ostaviteljica bili u toj sobi smješteni tri mjeseca i da je onda ostaviteljica izašla iz te sobe jer ona nije imala pravo koristiti takav smještaj dok tužitelj je. Kaže da tužitelj još uvijek koristi isti smještaj. Rekla je da je odnos između tužitelja i ostaviteljice kao i kod svakog tko je u braku, da su se nekad svađali, ali da ona nije vidjela značajke emotivne veze između tužitelja i ostaviteljice jer nije svjedočila da su se ljubili ili razmjenjivali nježnosti. Ispričala je da je ostaviteljica uvijek iskazivala želju da se vrati u Topusko i da je očekivala dolazak 1. tuženika, svoga unuka. Zna da je tužitelj kupio stan neposredno prije potresa koji se nalazio gdje i stan svjedokinje, a zgrada je u potresu jako oštećena. Zna da je tužitelj sa ostaviteljicom boravio kratko, ali da je ostaviteljica više boravila u Topuskom nego u tom stanu jer nije tamo voljela biti. Izjavila je da tužitelj i ostaviteljica nisu imali ekonomsku zajednicu nego sve odvojeno i da je ostaviteljica plaćala svoje troškove, a tužitelj svoje. Navela je primjer da kada se kupovala litra mlijeka pola novaca je dao tužitelj , a pola ostaviteljica i da joj je to pričao tužitelj. Rekla je da joj je poznato da je ostaviteljica imala pola kuće u Topuskom, a pola tužitelj,a  da je tužitelj kupio stan u Sisku za sebe i da joj je to ispričao sam tužitelj i dapače da se hvalio da je to njegovo. Nadalje je rekla da se tužitelj nije vratio u Topusko nego je ostao živjeti u smještaju koji je organiziran građanima poslije potresa i da on i dalje prima hranu, pakete i jednokratne pomoći te da je u Topusko odlazio za vrijeme dok je ostaviteljica još uvijek bila živa samo povremeno. Nadalje je opisivala što je vidjela za vrijeme dok su tužitelj i ostaviteljica bili na smještaju u sportskoj dvorani. Pa je navela da je ostaviteljica bila stara i nemoćna, govorila da joj treba pomoć iz straha što će s njom biti i da je često vikala da će po nju doći njezin unuk. Tužitelj bi tada govorio "smiri se bako, smiri se bako". Nakon što je otišla u Topusko nikada ju više nije vidjela u Sisku niti zajedno sa tužiteljem, ali je ostala s njom u kontaktu porukama u kojima se ostaviteljica žalila na tužitelja da ju vrijeđa, da dolazi pod utjecajem alkohola i da ju je tražio da pola svoje kuće proda njemu. Nadalje je rekla da joj je ostaviteljica javila porukom nakon odlaska iz RH " Adio familija nikad više skupa".

17. Svjedok B. M. inače rođak ostaviteljice u bitnome je rekao da zna da su tužitelj i ostaviteljica kupili kuću u Topuskom pola pola i da mu je ostaviteljica rekla da je sa tužiteljem prijateljica, ali svjedok zaključuje da su bili ljubavnici s obzirom da su živjeli zajedno. U početku su se često viđali , ali mu se tužitelj zamjerio sa nekim izjavama pa se više nisu viđali, no njihovi odnosi završili su pristojno. Koliko mu je poznato tužitelj i ostaviteljica lijepo su se slagali , išli su zajedno u toplice u Topuskom,ali nakon što je tužitelj kupio stanu Sisku, ostaviteljica je rekla svjedoku da su se njih dvoje razišli. Nakon što su se poslije potresa smjestili u dvorani Brezovica kao drugi stradalnici od potresa razišli su se tako što je ostaviteljica otišla živjeti u Topuskom , a tužitelj je ostao živjeti u Sisku. Viđao je tužitelja da dolazi, ali i odlazi iz Topuskog, te je svjedok izjavio da ih više nije viđao po Topuskom i da više njihovi odnosi nisu bili kao prije. Nakon potresa obišao je ostaviteljicu u dva navrata jer ga je ona zvala da joj treba njegova pomoć , da joj donese drva i neke stvari. Kada je došao kod ostaviteljice tamo nije bilo tužitelja i ona mu je tada rekla da su se njih dvoje razišli. Nakon odlaska u Srbiju više se nije čuo sa ostaviteljicom, ali je čuo da ju je 1. tuženik strpao u neki dom , a da je nakon par mjeseci umrla. Na sahrani ostaviteljice nije bio.

18. Ostali dokazi nisu bili bitni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, jer je predmet utvrđenja određen tužbenim zahtjevom tužitelja.

19. Sud je temeljem diskrecione ocjene dokaza utvrdio da tužitelj i ostaviteljice nisu imali ekonomsku zajednicu jer su strogo dijelili svoje troškove, svatko je pokrivao svoje te su kupili kuću u Topuskom svaki od svog novca i upisali svaki 1/2 na nekretnini. Nadalje, sud je utvrdio da su odnosi između tužitelja i ostaviteljice bili su duže vrijeme teško i trajno narušeni, da je ostaviteljica tužitelju bila teret zbog bolesti i starosti tako da je ostaviteljica razočarana odnosom s tužiteljem pozvala 1. tuženika da dođe po nju u Topusko i odvede je u Srbiju bez namjere da se vrati krajem kolovoza 2021. Tužitelj nije sprječavao ostaviteljicu u odlasku. Ostaviteljica je umrla dana 3. travnja 2022.g. u Srbiji u Petrovaradinu. Sud je na temelju iskaza tužitelja, 1. tuženika, te svjedoka N. Č. i B. M. došao do zaključaka o naprijed navedenim činjenicama.

20. Sud nije povjerovao dijelu iskaza tužitelja kada je izjavio da je ostaviteljica bila njemu kao supruga, da je sa ostaviteljicom bio u dobrim odnosima kada ju je 1. tuženi odvezao u Srbiju, jer je isti prilagodio svoj iskaz uspjehu u ovom sporu. Taj dio iskaza kontadiktoran je iskazu 1. tuženika, te svjedokinji N. Č. iz čijih iskaza proizlazi da su odnosi tužitelja i ostaviteljice bili loši i od strane tužitelja usmjereni na korist koju bi on mogao imati od odnosa sa ostaviteljicom. Svjedok B. M. opisao je odnos tužitelja i ostaviteljice ( njegove tetke) kao prijateljski i ljubavni. Takav iskaz ne potrepljuje tvrdnje tužitelja da su on i ostaviteljica bili supružnici.

21. U odredbi članka 11. Obiteljskog zakona ( NN br. 103/15,98/2019, 47/20, 49/23 i 156/23 nastavno: ObZ ) je propisano da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, te izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi bračnih drugova.

22. To znači da se priznaju svi učinci bračne zajednice, onoj izvanbračnoj zajednici koja ima sve karakteristike kao i bračna zajednica, uz preduvjet trajnosti i slobodnog bračnog stanja. Dakle, da bi se moglo priznati nekoj zajednici pravni učinci bračne zajednice, mora se dokazati da ta zajednica za koju se tvrdi da je izvanbračna ima iste one karakteristike kao i bračna zajednica. Takva zajednica mora biti životna, ekonomska, intimna, emocionalna, zasnovana na zajedničkim željama i ciljevima, zasnovana na međusobnom poštivanju i pomaganju i podržavanju, ravnopravna i društveno priznata.

23. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da izvanbračna zajednica između tužitelja i ostaviteljice nije trajala do njezine smrti već da je ranije prekinuta. S obzirom na vezanost tužbenim zahtjevom kojeg je postavio tužitelj i svrhe vođenja ovog postupka naznačavanjem svog pravnog interesa, dovoljno je da je utvrđeno ( ako je uopće postojala) da izvanbračna zajednica između tužitelja i ostavitelja nije postojala u vrijeme neposredno prije njezine smrti, odnosno u trenutku smrti, jer se samo radi toga vodio ovaj postupak. Kako izvanbračni drug nasljeđuje samo ako je izvanbračna zajednica (što je izjednačeno s bračnim drugom) postojala u trenutku smrti, eventualno postojanje zajednice koja bi imala karakteristike izvanbračne zajednice u nekom drugom trenutku nije zadatak ovog suda, te mimoilazi svrhu zbog koje je tužitelj podnio tužbu u ovom postupku. To stoga što sud nije ovlašten niti dužan utvrđivati  ništa drugo od onog što je predmet postupka koji je odredio tužitelj a sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja u ovom sporu. Inače, za ovaj postupak ne postoji izuzetak, kao što to npr. propisuje Obiteljski zakon kod nevezanosti zahtjevima stranaka kada je u pitanju uzdržavanje maloljetnog djeteta.

24. Analizirajući svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te ga je u cijelosti odbio.

25. Naime, sud je mišljenja da između tužitelja i ostaviteljice nije bilo unazad nekoliko godina a svakako niti tri godine prije njezine smrti zajednice koja ima karakteristike izvanbračne zajednice. To proizlazi iz iskaza svjedoka, iskaza 1. tuženika pa čak i iz iskaza samog tužitelja. Utvrđeno je da je zajednica koju od početku imali tužitelj i ostaviteljica bila uspostavljena kao emotivna zajednica, ali da su postojale značajke međusobne koristi. Ekonomske zajednice nije bilo jer su tužitelj i tužena imali posebnu imovinu, te su kupnjom iste nekretnine stekli posebnu imovinu u pola od svakoga, a ne zajedničku imovinu. Tužitelj je kupio svoj stan u Sisku neovisno od ostaviteljice, iako tvrdi da je u tom periodu postojala izvanbračna zajednica. Od početka njihove zajednice nije bilo kontinuiteta zajedničkog života, jer su tužitelj i ostaviteljica samo povremeno živjeli zajedno. Posebno valja napomenuti da je tijekom dužeg vremena prije smrti ostaviteljice primijećena jaka netrpeljivost između tužitelja i ostaviteljice te tužitelj dolazio u kuću u Topuskom ali u svoj posebni dio kuće, te je ostaviteljica ostavljena sama pa je zatražila pomoć unuka i dobrovoljno napustila Republiku Hrvatsku te je otišla živjeti u drugu državu.

26. Sud smatra da tužitelj nije doživljavao ostaviteljicu kao svoju suprugu, a sada to radi uspjeha u sporu neosnovano tvrdi. Tužitelj je u svom iskazu rekao da nije bio na sahrani ostaviteljice. Razlozi koje on navodi sud nije prihvatio kao opravdane i objektivne, te smatra nespojivim tvrdnje tužitelja da mu je ostaviteljica bila supruga s jedne strane, a s druge da nema potrebu ispratiti suprugu na posljednji počinak ili snositi barem dio troškova sahrane. Nije bilo opravdanog razloga što tužitelj niti na koji način nije sudjelovao u događajima vezanim za smrt ostaviteljice, niti je pokazao interes za to. Takav njegov odnos prema saznanju o smrti ostaviteljice, te ne postojanje motivacije da sudjeluje u organizaciji ili da barem dođe na sahranu ostaviteljice govori da tužitelj sa ostaviteljicom nije bio u bliskim odnosima kako to tvrdi. Svjedoci su također govorili o izostanku empatije tužitelja prema stanju ostaviteljice neko vrijeme prije njezine smrti. Isti su govorili da je ostaviteljice čak bježala od tužitelja. Takav odnos između tužitelja i ostaviteljice ukazuje na to da je njihova zajednica bila zasigurno prekinuta i prije smrti ostaviteljice.

27.Tužitelj neopravdano nastoji uvjeriti sud da je imao izvanbračnu zajednicu s ostaviteljicom do njezine smrti. S obzirom na sredinu u kojoj tužitelj živi, na društvene i vjerske granice prihvaćenosti načina života pojedinca, sud je uvjeren da ostaviteljica ne bi opisala svoj odnos sa tužiteljem onako kako to nastoji u ovom postupku tvrditi tužitelj.

28. Temeljem izvedenih dokaza u postupku, utvrđeno je da je zajednica tužitelja i ostaviteljice zasigurno okončana prije njezine smrti, stoga ne postoji kontinuitet trajanja zajednice potreban da bi se izveo zaključak o postojanju izvanbračne zajednice. Također, nisu postojale niti bitne sastavnice zajedničkog života koji ukazuju na postojanje izvanbračne zajednice, poput imovinske povezanosti, emotivne bliskosti, jesu li osobe živjele na istoj adresi, vodili zajedničko kućanstvo, odnosno u bolesti brinuli i njegovali jedan za drugo. Stoga se nije moglo nesporno utvrditi postojanje iste.

29. Sud smatra da je izvanbračna zajednica takva zajednica koja mora imati sve značajke kao i bračna a to u ovom postupku nije utvrđeno. Pri tom je relevantan samo odnos koji je tužitelj imao sa ostaviteljicom, jer je to predmet ovog postupka, a ne odnos koji je ostaviteljica imala sa unucima, pa makar ti odnosi u određenom periodu nisu bili dobri.

30. Tužitelj stoga nije dokazao činjenice i navode iz tužbe, a za uspjeh u ovoj parnici to je nužno. Tužitelj nije uspio jer nije dokazao da je između njih postojala izvanbračna zajednica, jer je sud iz raspoloživih dokaza utvrdio materijalnu istinu koja je različita od tvrdnji tužitelja. Nikako se iz  provedenih dokaza ne može zaključiti da je tužitelj unazad tri godine od smrti ostaviteljice imao izvanbračnu zajednicu koja ima karakteristike emotivne, intimne, ekonomske ili kontinuirane životne zajednice. Njihova zajednica nije imala niti jednu od navedenih karakteristika .

31. Stoga, kako tužitelj nije uspio dokazati element trajnosti  niti bitne kvalitativne značajke izvanbračne zajednice ostaviteljicom tri godine prije njezine smrti, sud je donio presudu kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

32. Sud je po odredbi čl. 366. ObZ-a odbio tužitelja s zahtjevom za trošak parničnog postupka. Naime, tužitelj je podnio tužbu s kojom nije uspio u ovom sporu za što je nastao trošak tuženicima, ali tuženici trošak nisu zahtijevali do zaključenja glavne rasprave, pa je preostalo samo da se odbije tužitelja sa njegovim zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim.

33. Slijedom svega gore navedenog donesena je odluka kao u izreci.

 

U Sisku, dana 22. veljače 2024.

                                                                                                              Sutkinja

                                                                              Nataša Ljuba-Čobanov, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na ulaganje žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 primjerka,a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. 

Dostavna naredba:

1. tužitelj po punomoćniku

2. 1. i 2. tuženici po pun. za primitak pismena