Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-197/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Branko Posavčić iz Kutine, protiv tuženika LIPOVICE d.o.o., OIB: 62434592704 iz Popovače, Lipovečka 22, kojeg zastupa odvjetnik Nikola Drobec iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, povodom prijedloga tuženika za ponavljanje postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-13/2023-48 od 2. veljače 2026., dana 31. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-13/2023-48 od 2. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka, a pod točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik ne navodeći određene zakonske žalbene razloge, predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je ovom predmetu postupak pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Pr-13/2023 od 20. prosinca 2023., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-112/2024 od 22. veljače 2024., te je navedenom presudom utvrđeno da je nedopuštena Odluka br. 14/12-2021 o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. prosinca 2021, [broj], [broj], određen je sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 1. svibnja 2018. i Aneksa ugovora od 24. rujna 2019. te se kao dan prestanka radnog odnosa određuje 27. ožujak 2023., te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 13.797,43 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,
-da je tuženik podnio zahtjev za ponavljanje postupka navodeći da je nakon pravomoćnog okončanja postupka saznao za činjenice i stekao mogućnost uporabiti dokazna sredstva koja ranije nije mogao, a temeljem kojih bi odluka suda bila povoljnija za tuženika,
-da je 7. kolovoza 2024. zaprimio dopis tužitelja, kojim tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 14.811,45 eura po osnovi razlike plaće i mirovine za razdoblje od 15. prosinca 2021. do 27. ožujka 2023., zatim iznosa od 855,30 eura na ime dijela plaće za prosinac 2021., iznosa od 574,89 eura na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i iznosa od 132,72 eura na ime božićnice za 2021.,
-da je iz gore navedenog dopisa od 7. kolovoza 2024. tuženik saznao da je tužitelj u mirovini od 1. siječnja 2022., a koju je okolnost prema navodima tuženika tužitelj prešutio tijekom postupka, dovodeći na taj način sud i tuženika u zabludu u pogledu ove odlučne činjenice, budući da tužitelj nije mogao tražiti da se sudskom odlukom utvrdi prestanak radnog odnosa s danom donošenja sudske odluke jer bi to značilo da je u razdoblju od 1. siječnja 2022. do dana sudske odluke tužitelj istovremeno bio i u radnom odnosu i u mirovini,
-da je sud na okolnost utvrđivanja činjenice kada je tuženik saznao da je tužitelj u mirovini proveo dokaz dopunskim saslušanjem stranaka i svjedoka TN ,
-da tužitelj u svom iskazu navodi da je on kada je primio Odluku o otkazu ugovora o radu pred AN i pred drugim članom uprave tuženika izjavio da ima debele uvjete za mirovinu i da će otići u mirovinu i da je isto tako u kadrovskoj službi tuženika kod službenice HN tražio dokumentaciju koja mu je bila potrebna za mirovinsko, a ta dokumentacija se je odnosila na beneficirani radni staž , da je njegov sin radio isto tako kod tuženika i još nekih 6 mjeseci iza tužitelja i da je i on svakako razgovarao sa ostalim zaposlenicima tuženika i da se je znalo da je njegov otac u mirovini,
-da zastupnik po zakonu tuženika ŽN opovrgava navode tužitelja da je on bio upoznat sa činjenicom da je tužitelj i mirovini i navodi da je on za tu činjenicu saznao tek primitkom dopisa tužitelja iz kolovoza 2024.,
-da je svjedok TN iskazao da su unutar tuženika svi znali da je tužitelj u mirovini i kada je tužitelj dobio otkaz govorilo se je da njemu lakše nego ostalim zaposlenicima koji su dobili otkaz jer da tužitelj ima uvjete za mirovinu , da je 100% siguran da kada su išli na raspravu kod ovog suda u vozilu su bili ŽN, svjedok i RN da su razgovarali o tome da je tužitelj u mirovini i bilo je pitanje samo da li će uspjeti u postupku radi otkaza ugovora o radu ili ne, da je komunicirao i sa drugim članom uprave tuženika FN negdje početkom 2022. o tome da je tužitelj u mirovini,
-da je svjedok TN nesporan, nepristran i osobno nezainteresiran za ishod ovog postupka, njegov je iskaz k tome i neposredno uvjerljiv i stoga ga sud prihvaća u cijelosti,
-da iz iskaza svjedoka TN nesporno proizlazi da je početkom 2022. upoznao FN, člana uprave tuženika da je tužitelj u mirovini, te isto tako proizlazi da je i CN bila poznata okolnost da je tužitelj u mirovini kada su zajedno sa RN išli na raspravu kod ovog suda (rasprava na kojoj su saslušavani zakonski zastupnik tuženika ŽN i svjedoci RN i TN je održana 24. veljače 2023.).
5. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženiku odnosno upravi tuženika tijekom ovog postupka (već početkom 2022.) bila poznata činjenica da se tužitelj nalazi u mirovini, te da nije točan navod tuženika da je za ovu činjenicu saznao nakon pravomoćnog okončanja ovog postupka , pa s obzirom da se ne radi o novoj činjenici jer je ista tuženiku bila poznata u tijeku ovog postupka, da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka u smislu odredbe članka 421. stavak 1. točka 10. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 24/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP).
6. Odredbom čl. 421. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
7. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prijedlog za ponavljanje postupka neosnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.
8. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio proveden dokaze i iskaz svjedoka TN, apostrofirajući svoje tvrdnje da tuženik nije imao saznanja o mirovini tužitelja prije dopisa od 7. kolovoza 2024., a na kojoj tvrdnji temelji prijedlog za ponavljanje postupka, valja reći da su isti navodi u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Pri čemu tuženik tek u žalbi ističe da je svjedoku u međuvremenu prestao radni odnos kod tuženika i da zbog toga ima animozitet prema tuženiku, a sukladno čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što ovdje nije slučaj.
9. Troškovi u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka određuju se u skladu s općim pravilima o troškovima pravnih lijekova (čl. 166. st. 1. ZPP), a u slučaju odbijanja prijedloga, troškove snosi podnositelj odbijenog prijedloga pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na dodatnu nagradu . Pri čemu je prvostupanjski sud primjenom Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.), u konkretnom slučaju, s obzirom da je tužitelj imao trošak odgovora na prijedlog i zastupanje na ročištu uz vrijednost predmet spora prema procjenjivom zahtjevu, trošak odredio primjenom povoljnije točke Tarife za tuženika, pa suprotni žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja.
10. Budući da prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje nije povrijedio odredbe parničnog postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
Sutkinja
Mirela Mijoč Kramar
