1                            Poslovni broj: II Kž-62/2024-5

Poslovni broj: II Kž-62/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. J., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-3/2024. od 26. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog G. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-3/2024. od 26. siječnja 2024., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-32/2023. od 14. studenog 2023., protiv okrivljenog G. J., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog G. J. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je određeno da isti ima trajati i dalje.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni G. J. po branitelju, odvjetniku V. L., ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor, podredno da se isti zamijeni jednom ili više mjera opreza.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog G. J. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

6. Nadalje, u pogledu posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud, sve okolnosti o kojima ovisi daljnje trajanje istražnog zatvora potpuno i pravilo utvrdio te ih jasno i cjelovito iznio u pobijanom rješenju.

 

6.1. Osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo, proizlaze iz okolnosti inkriminiranog djela. Naime, isti se tereti da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/11., gdje mu je kritične zgode koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila najmanje 2,03 g/kg, uslijed čega su njegove vozačke sposobnosti bile reducirane. Unatoč takvom stanju u kojem se nalazio u vrijeme inkriminacije, okrivljenik je ipak odlučio upravljati osobnim vozilom, što je rezultiralo prometnom nesrećom u kojoj su smrtno stradale dvije osobe, a treća je zadobila teške tjelesne ozljede. K tome, okrivljenik se podignutom optužnicom tereti i za kazneno djelo nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11., odnosno da je nakon prometne nesreće pobjegao bez pružanja pomoći ozlijeđenom sudioniku. Razmatrajući opisani način počinjenja djela za koje je osnovano sumnjiv, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljenik iskazao značajnu bezobzirnost i neodgovornost prema drugim sudionicima u cestovnom prometu. Kada se navedenom pridoda nalaz i mišljenje psihjatrijskog vještaka prof.dr.sc. D. B., dr.med., iz kojeg proizlazi da kod okrivljenika postoji ovisnost o alkoholu te je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, sve navedene okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

6.2. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koje se okrivljenik tereti, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniju osuđivanost okrivljenika. Naime, okrivljenik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-153/2016. od 22. listopada 2020. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 4. KZ/11., a koje kazneno djelo je počinio uz uporabu motornog vozila u pijanom stanju, te je u više navrata prekršajno kažnjavan, od toga jednom i zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.). Stoga, suprotno žalbenom navodu, činjenica osuđivanosti okrivljenika predstavlja jedan od odlučujućih argumenata u prilog potrebe primjene istražnog zatvora s obzirom da se okrivljenik u ovom predmetu pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo od onoga za koje je ranije osuđen što upućuje da njegovo kršenje zakona napreduje prema sve težim oblicima.

 

7. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, za sada se ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza, a kako to okrivljenik predlaže u žalbi.

 

8. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, koje potkrepljuje praksom Europskog suda za ljudska prava i praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

9. Žalitelju se također ističe da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. veljače 2024.