REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-380/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Konforta, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., [adresa], OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CT koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 17. siječnja 2025.g. i tuženikova Odluka od 24. veljače 2025.g. kojom se ne udovoljava Zahtjevu za zaštitu prava i potvrđuje Odluka o otkazu ugovora o radu, te se utvrđuje da radni odnos između tužitelja i tuženika zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2002. i 17 dodataka Ugovoru o radu za privremeno obavljanje poslova radnog mjesta „Referent za prometnu administraciju“ Tramvajskog prometa Dubrava i to za razdoblje od 1.7.2010. do 30.9.2015., nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku, vratiti tužitelja na rad na radno mjesto „Referent za prometnu administraciju“ Tramvajskog prometa Dubrava s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2002. i 17 dodataka Ugovoru o radu za privremeno obavljanje poslova radnog mjesta „Referent za prometnu administraciju“ Tramvajskog prometa Dubrava i to za razdoblje od 1.7.2010. do 30.9.2015.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju CT naknaditi tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 165,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja CT za naknadu troška postupka u iznosu od 1.625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja CT predložena podneskom od 5. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik 17. siječnja 2025. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Tužitelj je otkaz zaprimio 27. siječnja 2025. te protiv istog uložio zahtjev za zaštitu prava 6. veljače 2025., a prethodno je 9. siječnja 2025. iznio i pisanu obranu. Tužitelj je osoba s invaliditetom što je utvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 19. listopada 2012. Osobi s invaliditetom ugovor o radu se može otkazati samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća. To je izrijekom propisano u članku 151. stavku 1. točki 3. Zakona o radu. Tuženik nije tražio suglasnost na odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju. Tužitelj smatra da je otkaz nedopušten jer poslodavac nije ishodio prethodnu suglasnost temeljem članka 151. stavka 1. točke 3. Zakona o radu, ali treba napomenuti da je ugovor o radu otkazan isključivo zbog tužiteljeve sindikalne aktivnosti i njegovog djelovanja kao prijavitelja nepravilnosti tj. zviždača. O navedenom su tužitelj i sindikati, čiji je tužitelj član, dali svoje očitovanje u pisanoj obrani, zahtjevu za zaštitu prava te uskratama suglasnosti. Prema tome, tužitelj smatra da je tuženik (poslodavac) u odluci o otkazu naveo neistinite i neosnovane otkazne razloge, da bi donio odluku o otkazu isključivo u cilju suzbijanja sindikalne aktivnosti tužitelja, bez obzira što se radi o radniku invalidu koji kod istog poslodavca radi 23 godine, što je direktoru tuženika IT bilo naloženo od strane gradonačelnika ČT jer je ocijenjeno da sindikalno djelovanje tužitelja škodi njegovu ugledu i izgledima na predstojećim lokalnim izborima. Nadalje, tužitelj je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu "referent za prometnu administraciju" Tramvajskog prometa Dubrava. Iz obrazloženja odluke o otkazu uočljivo je kako tužitelj krajnje neodgovorno i neažurno vodi radno pravnu dokumentaciju tužitelja pa tako utvrđuje:

- da je tužitelj kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2002. na radnom mjestu "vozač tramvaja";

- da su s tužiteljem, nakon gubitka zdravstvene sposobnosti, sklapani dodaci ugovoru o radu za radno mjesto "tehnolog" i to 30. studenoga 2009. i 31. svibnja 2010.;

- da je nakon prethodnog razdoblja s tužiteljem sklopljeno 17 dodataka ugovoru o radu za privremeno obavljanje poslova radnog mjesta "referent za prometnu administraciju" Tramvajskog prometa Dubrava i to za razdoblje od 1. srpnja 2010. do 30. rujna 2015., a koje poslove i trenutno obavlja. U izreci odluke o otkazu, tuženik otkazani ugovor o radu označava bez datuma i bilo koje druge identifikacijske oznake, a 17 dodataka Ugovoru o radu označava generički, kao "broj: komada 17" koje nikad nije uručio tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev iz sljedećih razloga. U odnosu na status osobe s invaliditetom i sindikalnu aktivnost tužitelja, tuženik ističe kako kod njega nije osnovano radničko vijeće niti su se sindikati sporazumjeli o sindikalnom povjereniku / povjerenicima koji bi imao / imali prava i obveze radničkog vijeća i o tome obavijestili poslodavca. Odredbom članka 151. stavka 1. točke 3. Zakona o radu propisano je kako poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom. Kod tuženika djeluje 13 sindikata, koji su obavijestili poslodavca, svaki zasebno, o imenovanju ukupno više od 90 sindikalnih povjerenika. Iz Popisa sindikata koji djeluju kod tuženika, sukladno rješenju Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti klasa: 006-04/18- 07/23, ur. broj: 689/1-19-9 od 14. veljače 2019., kod tuženika djeluju 2 reprezentativna sindikata: Sindikat vozača i prometnih radnika ZET Zagreb te Sindikat prometnih i komunalnih službi Hrvatske, a pored njih djeluje kod tuženika još 11 sindikata. U situaciji kada, sukladno odredbi članka 153. stavka 4. ZR-a, kod poslodavca djeluje više sindikata, ali se ti sindikati nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz st. 3. tog članka i o postignutom sporazumu nisu pisano obavijestili poslodavca, za poslodavca ne postoji obveza savjetovanja / suodlučivanja s niti jednim od sindikata. Prema tome, kako kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti postoji pisani Sporazum sindikata o sindikalnim povjerenicima koji preuzimaju ulogu radničkog vijeća, to ne postoji niti obveza tuženika, kao poslodavca, da se savjetuje / suodlučuje kod otkaza ugovora o radu radnika. Osim što ne postoji sporazum sindikata o sindikalnom povjereniku / povjerenicima koji bi imao / imali prava i obveze radničkog vijeća, ne postoji niti dogovor, odnosno sporazum sindikata o sindikalnim povjerenicima koji bi uživali zaštitu iz članka 188. Zakona o radu. Naime, odredbom članka 188. stavka 4. Zakona o radu propisano je kako zaštitu iz stavka 1. istog članka uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu određuje se odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika kod toga poslodavca. Zaštita sindikalnih povjerenika nije neograničena, odnosno ista se ne odnosi na sve sindikalne povjerenike svih sindikata koji djeluju kod poslodavca. Prema tome, kod tuženika djeluje čak 13 sindikata koji svi imaju svoje sindikalne povjerenike, a koji svi povjerenici ne uživaju zaštitu, sukladno članka 188. stavka 1. Zakona o radu. Slijedom navedenog, obzirom kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće niti su se sindikati sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća i o tome obavijestili poslodavca, da tužitelj nije uživao zaštitu iz članka 188. stavka 1. Zakona o radu, to za tuženika u konkretnom slučaju nije niti postojala obveza ishođenja suglasnosti na predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu pa se i ovi prigovori tužitelja ukazuju u cijelosti neosnovanim. Vezano uz citiranu odluku o otkazu, tuženik navodi da je 17. siječnja 2025. otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika klasa:

114-01/24-03/25. Nadalje, tužitelj u svojoj pisanoj obrani od 9. siječnja 2025. upućenoj tuženiku, pa ni u tužbi, ni na koji način nije osporio utvrđene povrede radnih obveza. Tuženik smatra da je tužitelj svojim postupanjima opisanim u pobijanoj Odluci, prekršio opće radne obveze iz članka 120. stavka 1. točaka 1., 6., 9. i 15. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o., a predmetnim postupanjima ispunjene su pretpostavke za otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, propisane člankom 121. stavkom 2. točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 10. Kolektivnog ugovora (nedopušteno ponašanje radnika i kršenja radne discipline; radnik zapostavlja svoje dužnosti iz ugovora o radu; krši pravila u svezi sigurnosti i zaštite na radu; ne izvršava naredbe ovlaštene osobe; remeti red i mir na radnom mjestu; postupanjima i javnim istupima nanosi štetu časti i ugledu Društva). Činjenični opis povreda radnih obveza koja se tužitelju stavljaju na teret proizlazi iz Prijedloga Rukovoditelja prometa Tramvajskog prometa Dubrava od 5. prosinca 2024. za otkazivanje Ugovora o radu, evidencije izlaza/ulaza radnika na lokaciji Dubrava od 3. prosinca 2024., Izvješća čuvara od 3. prosinca 2024., Izvješća zaštitara od 3. prosinca 2024., Prekršajnog naloga Policijske uprave zagrebačke, VII. policijske postaje Zagreb od 3. prosinca 2024. te javnih objava odnosno videozapisa tužitelja na Facebooku te na Tiktoku. U navedenim javnim objavama, odnosno videozapisima, vidljivo je kako tužitelj neovlašteno, protivno naredbama ovlaštenih osoba čuvarske službe tuženika, ulazi u poslovni prostor tuženika u [adresa], neovlašteno snima druge radnike i službene prostore tuženika, vulgarnim riječima nepristojno se obraća čuvaru tuženika: "Nazovi ga, jebo ga ti!", "Ja ću se vratit na ovu stranu, jebaj ga!"; "Zovi policiju, jebote!", te riječima: "Skrivaju tramvaj" i "To je ta strahovlada u ZET-u" i ponavljanjem neistinitih navoda o nezakonitostima kod poslodavca nanosi štetu časti i ugledu društva tuženika, što je sve neovlašteno javno objavio na vlastitim Facebook i Tiktok profilima dana 3. prosinca 2024. Opisanim postupanjima tužitelj je prekršio i članak 1., 2. i 3. Odluke o zabrani neovlaštenih ulazaka i snimanja poslovnih prostora ZET-a na način da je neovlašteno otišao u drugi pogon i radne prostorije bez posebne radne potrebe sukladno ugovoru o radu i pisanog odobrenja nadležnog rukovoditelja, neovlašteno ušao u poslovne prostore tuženika, neovlašteno zvučno i slikovno snimao poslovne prostore tuženika te javno objavio predmetne snimke. Također, opisanim postupanjima tužitelj je prekršio i članak 11. i 12. Pravilnika o zaštiti osoba i imovine Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., na način da je koristio sporedni ulaz odnosno prolaz za pristup poslovnom prostoru tuženika te za vrijeme radnog vremena nije boravio na svom radnom mjestu. Isto tako, predmetnim postupanjem prekršio je i čl. 19. Pravilnika o provedbi sustava tehničke zaštite i kontrole prolaza te sustava videonadzora na lokaciji Trešnjevka na način da se nije registrirao prilikom ulaska u prostor tuženika prislanjanjem iskaznice radnika tuženika uz uređaje za registriranje na pješačkim barijerama na ulazima u prostore tuženika. Jednako tako, osim što tužitelj ne spori da bi počinio povrede koje mu se stavljaju na teret pobijanom Odlukom o otkazu, isti ne spori da je prije predmetne Odluke o otkazu dobio čak 15 upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza. Navodi tužitelja kako je istom otkazan ugovor o radu na izravan nalog gradonačelnika Grada Zagreba direktoru tuženika IT u cijelosti je netočan. Naime, u odluci o otkazu jasno su i decidirano izneseni razlozi zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu, a to svakako nije njegova sindikalna aktivnost ili djelovanje istoga kao prijavitelja nepravilnosti. Naime, odredbom članka 187. stavka 7. ZR-a propisano je kako sindikalni povjerenik, odnosno sindikalni predstavnik pravo iz stavka 5. istog članka mora ostvarivati na način koji ne šteti poslovanju poslodavca. Odredbom st. 5. istog članka propisano je kako sindikalni povjerenici, odnosno sindikalni predstavnici imaju pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata. Prema tome, tužitelj, kao sindikalni povjerenik, ima puno pravo štititi prava i interese članova sindikata, pod uvjetom da svojim djelovanjem ne šteti poslovanju poslodavca. Postupanje tužitelja na prethodno opisani način, tuženik smatra da je iz istog razvidno kako je tužitelj kršio radne obveze te nanio štetu ugledu i časti tuženika. Iz opisanog postupanja tužitelja jasno je kako je od strane istog došlo do višebrojnih povreda obveza iz radnog odnosa te kako je istom prije predmetne odluke o otkazu uručeno čak 15 upozorenja o obvezama iz radnog odnosa što govori o upornom i kontinuiranom kršenju preuzetih radnih obveza, a koje činjenice kako zasebno, tako i u svojoj ukupnosti u cijelosti opravdavaju otkaz ugovora o radu tužitelju. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je podneskom od 5. ožujka 2025., nakon zaprimanja odluke tuženika od 24. veljače 2025. kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja, uredio tužbeni zahtjev na način da je točkom I. tužbenog zahtjeva ujedno obuhvatio i odluku tuženika od 24. veljače 2025., što predstavlja preinaku tužbe. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 17. siječnja 2025. (str. 4-10 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 6. veljače 2025. (str. 11-12 spisa), potvrde o primitku (str. 13 spisa), pisane obrane tužitelja od 9. siječnja 2025. (str. 14- 15 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. listopada 2012. (str. 16-17 spisa), dopisa tuženika od 19. prosinca 2024. (str. 18 spisa), prijedloga za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radniku CT (str. 19-20 spisa), dopis Novog sindikata od 7. siječnja 2025. (str. 21-22 spisa), potvrde o primitku (str. 23 spisa), dopisa Sindikata radnika ZET-a od 10. siječnja 2025. (str. 24- 25 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023. (str. 26-66 spisa), Odluke tuženika od 24. veljače 2025. (str. 71-75 i 143-147 spisa), presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2024. (str. 76-77 spisa), popisa sindikata koji djeluju kod tuženika (str. 103- 104 spisa), prijedloga za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radniku CT s prilozima (str. 14-125 spisa), poruke elektroničke pošte od 7. siječnja 2025. s prilozima (str. 126-128 spisa), poziva na iznošenje obrane od 19. prosinca 2024. s preslikom omotnice i povratnice (str. 129-131 spisa), ispisa statusa pošiljke (str. 132-133 spisa), dopis tuženika od 19. prosinca 2024. (str. 134-141 spisa), dopisa Ministarstva unutarnjih poslova od 17. siječnja 2025. (str. 142 spisa), dostavnica (str. 148-152 spisa), Odluke o zabrani neovlaštenih ulazaka i snimanja poslovnih prostora ZET-a od 25. studenoga 2024. (str. 159 spisa), Pravilnika o zaštiti osoba i imovine Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. iz rujna 2019. (str. 160-172 spisa), upozorenja o obvezama iz radnog odnosa (str. 174-204 spisa), Sporazuma o povjerenicima koji preuzimaju ulogu radničkog vijeća od 21. prosinca 2018. (str. 208- 209 spisa), dopisa Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparking d.o.o. od 27. veljače 2020. (str. 210 spisa), dopisa Sindikata vozača i prometnih radnika ZET Zagreb i Sindikata Zagrebačkog holdinga od 29. siječnja 2020. (str. 224 spisa), rješenja od 14. veljače 2019. (str. 225-227 spisa), Facebook objave tužitelja od 26. studenoga 2024. (str. 228 spisa), ugovora o radu od 1. veljače 2002. s pripadajućim aneksima ugovoru o radu te ponude drugih poslova (str. 244-291 spisa) te druge dokumentacije priložene u sudski spis, saslušani su svjedoci PT (str. 294-295 spisa), CTE (str. 295-296 spisa), NT (str. 296-298 spisa), UT (str. 299-301 spisa), DT (str. 301 spisa) i AT (str. 302 spisa), saslušan je tužitelj (str. 303-310 spisa) te su pregledane snimke objava na Tik Tok profilu i na Facebook profilu tužitelja.

4.1. Sud nije saslušao svjedoka ČT i zastupnika po zakonu tuženika IT budući je tužitelj odustao od navedenih dokaznih prijedloga.

5. Na ročištu koje je održano 16. srpnja 2026., punomoćnici stranaka su naveli da nema daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu temeljem članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR).

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu referenta za prometnu administraciju Tramvajskog prometa Dubrava i da je osoba s invaliditetom, da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, da tuženik nije proveo postupak suodlučivanja prije donošenja pobijane Odluke te da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane. Tužitelj u bitnome ne spori činjenični opis događaja od 3. prosinca 2024.

9. Sporno je da li je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, je li trebao provesti postupak suodlučivanja prije donošenja pobijane Odluke i je li tužitelj prijavitelj nepravilnosti.

10. Člankom 133. stavkom 1. ZR-a određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

10.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je zaprimio Odluku o otkazu 17. siječnja 2025., što nije bilo sporno tijekom postupka, te je pravovremeno 6. veljače 2025. (str. 13 spisa), podnio zahtjev za zaštitu prava. Kako tuženik u daljnjem roku od 15 dana nije udovoljio zahtjevu za zaštitu prava, tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome sudu 25. veljače 2025. neovisno o tome što je tuženik naknadno ipak odlučio o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava.

11. Tijekom postupka je bilo sporno je li tuženik trebao provesti postupak suodlučivanja prije donošenja pobijane Odluke. Među strankama nije sporno da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, međutim, spisu prileži Sporazum o povjerenicima koji preuzimaju ulogu radničkog vijeća od 21. prosinca 2018. (str. 208- 209 spisa).

11.1. Člankom 153. stavkom 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

11.2. Osim Sporazuma od 21. prosinca 2018., spisu je priložen i dopis Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparking d.o.o. od 27. veljače 2020. iz kojeg slijedi da prethodno navedeni sindikat pristupa Sporazumu od 21. prosinca 2018. te da ispred sindikata, sindikalni povjerenik koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća je ST (str. 210 spisa). Ujedno je spisu priložen i dopis Sindikata vozača i prometnih radnika ZET Zagreb i Sindikata Zagrebačkog holdinga ZET Zagreb od 29. siječnja 2020. (str. 224 spisa) u kojem se u bitnome navodi da navedeni predmetni Sporazum od 21. prosinca 2018. smatraju nevažećim, pozivaju poslodavca, ovdje tuženika, da po istome ne postupa budući da kod tuženika djeluje barem još jedan sindikat koji nije bio potpisnik predmetnog Sporazuma. Stoga isti u dopisu predlažu da se potpiše novi Sporazum u kojem će se svi sindikati sporazumjeti oko sindikalnih povjerenika koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća te da će o istome obavijesti poslodavca.

11.3. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke DT i OT, potpisnike Sporazuma od 21. prosinca 2018. i dopisa od 29. siječnja 2020. Sud vjeruje iskazima navedenih svjedoka, budući su isti u bitnome iskazivali međusobno suglasno, kao i u skladu s dokumentacijom priloženom u sudski spis. Naime, oba svjedoka iskazivala su da je kod tuženika postojao predmetni Sporazum kojim su sindikati suglasno imenovali sindikalne povjerenike koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeće. Suglasno su iskazivali i da predmetni Sporazum nisu potpisali svi sindikati koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika, a svjedok DT pritom je konkretno naveo da Sporazum nije potpisao Nezavisni sindikat radnika Zagrebparkinga. Stoga su tuženiku predložili sklapanje novog sporazuma. Konačno, oba svjedoka suglasno su iskazivala da nakon predmetnog Sporazuma nije sklopljen novi sporazum kojim bi se uredilo pitanje sindikalnih povjerenika koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća. Iskazi svjedoka se razlikuju u pojedinostima, međutim navedene razlike nisu odlučne za utvrđenje bitnih činjenica u ovom postupku.

11.4. Svjedokinja UT je u svom iskazu, kojem sud vjeruje, potvrdila je da je kod tuženika postojao Sporazum sindikalnih povjerenika koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća, i to u razdoblju od 2018. ili 2019. godine do 2020. godine. Potvrdila je da su tijekom 2020. godine predsjednici reprezentativnih sindikata uputili tuženiku dopis kojim su otkazali predmetni Sporazum, slijedom čega isti više nije bio na snazi. Također je potvrdila da u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju nije postojao sporazum sindikalnih povjerenika koji bi preuzimali prava i obveze radničkog vijeća.

11.5. Slijedom iznesenog, sud je mišljenja kako u konkretnom slučaju nije postojala obveza tuženika da provede postupak suodlučivanja sa sindikalnim povjerenicima navedenim u Sporazumu od 21. prosinca 2018. budući su Sindikat vozača i prometnih radnika ZET Zagreb i Sindikat Zagrebačkog holdinga ZET Zagreb dopisom od 29. siječnja 2020. obavijestili poslodavca da predmetnim Sporazumom nisu obuhvaćeni svi sindikati koji djeluju kod tuženika te da ga smatraju „nevažećim“ i pozivaju tuženika da po istome ne postupa dok se svi sindikati koji kod njega djeluju ne sporazume o novim sindikalnim povjerenicima koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća. Takav sporazum do otkazivanja ugovora o radu tužitelja nije potpisan. Činjenica da je nakon tog dopisa, predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga d.o.o. obavijestio tuženika i sve druge sindikate koji su djelovali kod njega o tome da pristupa Sporazumu od 21. prosinca 2018. te da imenuje ispred svog sindikata ST kao sindikalnog povjerenika koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća, ne utječe na činjenicu nepostojanja valjanog sporazuma u smislu članka 153. stavka 4. ZR-a. Naime, svi sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz članka 153. stavka 3. ZR-a, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Budući da se sporazum sklapa suglasnošću volja strana sporazuma o bitnim sastojcima toga pravnog posla (članak 247. Zakona o obveznim odnosima), a da je u konkretnom slučaju izostala suglasnost ostalih sindikata vezano uz imenovanje novog sindikalnog povjerenika koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća ispred Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparking d.o.o., to ne postoji sporazum sindikata o sindikalnim povjerenicima koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća u smislu odredbe članka 153. stavka 3. i 4. ZR-a s kojima bi tuženik bio dužan provesti postupak suodlučivanja prije donošenja namjeravane Odluke. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je, uz suglasnost svih sindikata koji djeluju kod tuženika, određen sindikalni povjerenik odnosno sindikalni povjerenici koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća, niti je o tome poslodavac obaviješten, tuženik nije trebao poduzimati daljnje radnje vezano uz postupak suodlučivanja prije donošenja namjeravane Odluke niti je trebao provoditi postupak savjetovanja (tako i VSRH u odluci od 9. siječnja 2024., poslovni broj Rev-1162/2022). Dodatno se napominje da obveza provođenja savjetovanja odnosno suodlučivanja u konkretnom slučaju nije određena niti člankom 161. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. budući da se, po mišljenju ovog suda, radi o proceduralnoj odredbi koja samo razrađuje način provođenja postupka savjetovanja i suodlučivanja.

12. Nadalje, sud ističe da tuženik nije bio u obvezi provesti niti postupak suodlučivanja sukladno članku 188. stavku 1. ZR-a budući je tužitelj u svom iskazu naveo da je u trenutku otkazivanja ugovora o radu bio predsjednik sindikata što je postao godinu i pol prije otkazivanja, a prethodno je bio sindikalni povjerenik. Dakle, u trenutku otkazivanja tužitelj nije uživao zaštitu iz članka 188. ZR-a.

13. Sud je ujedno utvrđivao da li objave videozapisa tužitelja predstavljaju prijavu nepravilnosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj: 46/22., dalje: ZZPN) s obzirom da tužitelj navodi da je prijavitelj nepravilnosti te da mu je ugovor o radu otkazan, između ostalog, zbog te činjenice.

14. Članak 6. točka 1. ZZPN-a definira nepravilnost kao radnje ili propuste koji su protupravni i odnose se na područje primjene i propise navedene u članku 4. ZZPN-a ili su u suprotnosti s ciljem ili svrhom tih propisa. Članak 6. točka 2. ZZPN-a nadalje određuje da su informacije o nepravilnostima informacije, uključujući opravdane sumnje, o stvarnim ili mogućim nepravilnostima u nekom od zaštićenih područja iz članka 4. ZZPN-a. Ta zaštićena područja obuhvaćaju, između ostaloga, javnu nabavu, sigurnost prometa, zaštitu okoliša, javno zdravlje te, kao opću klauzulu, druge odredbe nacionalnog prava ako se takvim kršenjem ugrožava javni interes. Nesporno je da je tužitelj 3. prosinca 2024. na svom javnom Facebook i TikTok profilu objavio ukupno šest videozapisa snimljenih tog dana u prostoru tuženika na adresi [adresa]. Tuženik kao organizator javnog gradskog prijevoza u Gradu Zagrebu svoju djelatnost obavlja u područjima koja su, načelno, obuhvaćena zaštićenom domenom ZZPN-a, ponajprije sigurnošću prometa. Međutim, pregledom nespornog sadržaja predmetnih snimki i ocjenom iskaza tužitelja, ovaj sud zaključuje da predmetne objave nemaju obilježja prijave nepravilnosti. Na jednoj od objava (snimka označena kao 1.4._ C **.**.2024. Facebook1) vidljivo je kako je tramvaj garažnog broja 1001 u vuči, da ga odvlači vozilo tuženika, a tužitelj tom prigodom izgovara: "to je ono što pokušavaju sakriti", ne navodeći pritom što se konkretno skriva, zbog kojeg bi razloga tuženik imao motiv za to, niti na koju bi protupravnu radnju ili propust takvo "skrivanje" upućivalo. Stoga iz objava tužitelja je vidljivo da tužitelj ne razotkriva konkretnu protupravnu radnju ili propust već iznosi vlastite procjene tramvaja u vuči. Tužiteljeva subjektivna procjena da je tramvaj garažnog broja 1001 neispravan, temeljena na tome što je isti bio parkirano u pogonu dulje nego što traje redovni servis, nije informacija o nepravilnosti u smislu ZZPN-a jer ne sadrži tvrdnju o konkretnoj protupravnoj radnji ni provjerljiv navod koji bi upućivao na kršenje propisa. Nadalje, članak 12. stavak 1. ZZPN-a propisuje kumulativne uvjete zaštite, a to su da prijavitelj mora imati opravdan razlog vjerovati da su informacije istinite u trenutku razotkrivanja i da su obuhvaćene područjem primjene ZZPN-a, te mora postupiti u skladu s odredbama toga Zakona. Članak 26. stavak 2. ZZPN-a propisuje da prijavitelj koji javno razotkriva nepravilnost, ima pravo na zaštitu samo ako je prethodno podnio prijavu unutarnjim ili vanjskim kanalima prijavljivanja bez odgovarajućeg postupanja u propisanom roku ili ako je imao opravdan razlog vjerovati da nepravilnost može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes. Nije sporno da tužitelj nije podnio prijavu niti povjerljivoj osobi tuženika niti Pučkom pravobranitelju kao nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje iz članka 24. ZZPN-a. Također, prema mišljenju ovog suda ne postoje okolnosti koje bi upućivale na neposredne ili očite opasnosti za javni interes koja bi opravdala zaobilaženje unutarnjih ili vanjskih kanala prijavljivanja nepravilnosti. Stoga, tužitelj u smislu ZZPN-a nije prijavitelj nepravilnosti u pogledu objava od 3. prosinca 2024. , a tužiteljeva tvrdnja da je tramvaj garažnog broja 1001 "sakriva" tek je nepotkrijepljena i nespecificirana ocjena kojoj nedostaje konkretan navod o protupravnoj radnji ili propustu tuženika. Stoga, po mišljenju ovog suda, tužitelju ne pripada zaštita propisana ZZPN-om u odnosu na pobijanu Odluku o redovitom otkazu od 17. siječnja 2025. Također se navodi da tijekom postupka nije bilo utvrđeno da bi eventualne druge prijave nepravilnosti tužitelja bile povod ili osnova za otkazivanje ugovora o radu ili da bi tuženik temeljio svoju odluku o otkazu na razlozima navedenim u članku 117. ZR-a.

15. Prema članku 119. stavku 1. ZR-a i istovjetnoj odredbi članka 128. Kolektivnog ugovora, poslodavac je prije redovitog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Kolektivni ugovor pritom ne propisuje rok važenja upozorenja, a takvu odredbu ne sadrži niti ZR. Tuženik je tužitelju tijekom radnog odnosa uputio ukupno 15 upozorenja, od kojih se pet (od 6. veljače 2019., 17. travnja 2019., 17. prosinca 2019., 29. srpnja 2021. i 10. lipnja 2024.) sadržajno odnosi upravo na onu vrstu postupanja koja mu je stavljena na teret pobijanom Odlukom o otkazu (neovlašteno istupanje u javnosti, neovlašteno snimanje i objavljivanje snimki bez privole te kršenje radne discipline). Postupanje tužitelja od 3. prosinca 2024., koje je bilo neposredan povod otkazu, predstavlja nastavak istovrsnog ponašanja na koje je tužitelj već bio pisano upozoravan uz naznaku mogućnosti otkaza, zbog čega sud u konkretnom slučaju, zadnjih pet upozorenja smatra relevantnima u smislu članka 119. stavka 1. ZR-a, dok ranija upozorenja iz razdoblja 2004. -2011. godine sud ne uzima u obzir zbog proteka vremena. U svom iskazu, tužitelj u bitnome priznaje činjenično stanje koje mu se stavljalo na teret u upozorenjima izrečenim od 2019. pa nadalje, osporavajući pravnu ocjenu takvih postupanja. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tuženik postupio sukladno članku 119. stavku 1. Zakona o radu, jer je tužitelja prije otkazivanja pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka povrede, čime su ispunjene pretpostavke propisane navedenom odredbom.

16. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoka PT koji je u svom iskazu naveo da je kod tuženika zaposlen od 1996. te da od 2015. radi na radnom mjestu rukovoditelja prometa tramvaja Dubrava te je tužitelju bio neposredno nadređeni rukovoditelj. Dana 3. prosinca 2024. tužitelj ga je oko 8 sati ujutro obavijestio da želi službeno izaći kao sindikalni povjerenik radi obilaska svojih članova sindikata u pogonu [adresa]. Svjedok mu je rekao da mu taj službeni izlazak ne može odobriti jer za to nema ovlasti jer službeni izlazak odobrava uprava tuženika na temelju pisanog zahtjeva, radi reguliranja sindikalnog statusa i djelovanja po pitanju dana i sati na koje radnik ima pravo obavljati sindikalnu djelatnost. Tužitelj je toga dana trebao raditi poslove radnog mjesta od 7:30 do 15:30 sati u uredu prometa tramvaja Dubrava, na adresi [adresa]. Tužitelj je napustio radno mjesto, a svjedoku nisu bila poznata neposredna saznanja o tome što se događalo na adresi [adresa]. Svjedoku je poznato da kod tuženika postoji Odluka iz 2024. kojom se zabranjuje radnicima neovlašteni ulazak u druge pogone te neovlašteno snimanje pogona i radnika, a da je ranije to bilo regulirano pravilnikom tuženika.

16.1. Sud vjeruje iskazu svjedoka jer je isti životan i logičan i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a osobito u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora (čl. 162.-163. Kolektivnog ugovora; str. 62 spisa).

17. Svjedok CTE je iskazao da je kod tuženika zaposlen od 2019. te da od listopada 2024. radi kao voditelj smjene čuvarima. Dana 3. prosinca 2024. bio je u smjeni na lokaciji [adresa]. Nalazio se na srednjoj porti u trenutku kada je tužitelj ušao u prostore tuženika na [adresa]. Tužitelj je po ulasku izvadio mobitel, počeo snimati sve oko sebe te krenuo trčati prema istočnoj porti. Svjedok ga je više puta zamolio da spremi mobitel i da ne snima, ali tužitelj se na to oglušio. Svjedok je tužitelja pratio do istočne porte, a nakon toga je tužitelju nastavilo pratiti u prostor radionice tramvaja čuvar NT koji je radio na istočnoj porti. NT je tužitelja također više puta upozorio da spremi mobitel i prestane snimati, no tužitelj se na to oglušio. Svjedok je vidio da je tužitelj na Facebook i TikTok profilu objavio te snimke, na kojima su snimljeni i svjedok i čuvar NT, bez da su dali suglasnost. Svjedok je naknadno pronašao tužitelja u krugu ZET-a i ponovno ga zamolio da prestane snimati. U jednom trenutku tužitelju se ispraznila baterija na mobitelu te je rekao da ide u prostore sindikata koji se nalaze na istoj adresi napuniti mobitel, gdje se zadržao otprilike 15-ak minuta. Nakon što je tužitelj izašao iz prostora sindikata, svjedok ga je ponovno zamolio da prestane neovlašteno snimati, ali kako se tužitelj oglušio, svjedok mu je privremeno uzeo mobitel iz ruke, a kolega NT je pozvao policiju. Nakon dolaska policije svjedok je policiji predao mobitel. Svjedoku je poznato da je policija izuzela snimke video nadzora tuženika te da je tužitelj dobio kaznu. Dok su čekali policiju, tužitelj je svjedoku više puta rekao da je "budala". Na kraju je tužitelj nazvao Hitnu pomoć navodeći da mu nije dobro, koja je došla i odvela ga u bolnicu. Na upit je li tužitelju obrazložio razloge zabrane snimanja, svjedok je odgovorio da mu osobno nije obrazlagao razloge, ali da u ZET-u i na portama postoje naljepnice na kojima stoji zabrana neovlaštenog snimanja. Na upit je li tužitelj mobitel predao dobrovoljno, svjedok je odgovorio da mu je mobitel uzeo iz ruke nakon više zamolbi da prestane snimati te da se ne sjeća da bi tužitelja uznemirilo oduzimanje mobitela.

17.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu svjedoka jer je isti iskazivao životno i logično, u skladu s dokumentacijom priloženom u sudski spis, u skladu s video snimkama objavljenim na Tik Tok i Facebook profilu tužitelja te u skladu sa svjedokom FT. Naime, iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova od 17. siječnja 2025. vidljivo je da je tužitelju izdan prekršajni nalog (str. 142 spisa) stoga sud smatra da je svjedok istinito iskazivao i u djelu iskaza u kojem je naveo da je tužitelj dobio „kaznu“. Međutim, napominje se da sama činjenica da je tužitelj oslobođen u prekršajnom postupku nije od utjecaja u ovoj pravnoj stvari budući je radnopravna odgovornost tužitelja šira od prekršajnopravne odgovornosti.

18. Svjedok NT je iskazao da je kod tuženika zaposlen od lipnja 2024. na radnom mjestu čuvara. Dana 3. prosinca 2024. radio je kao čuvar na istočnoj porti, kod glavnog ulaza u upravnu zgradu. Oko 9 sati ujutro nazvali su ga voditelj CTE ili šef I te ga upozorili da očekuju dolazak tužitelja u prostore ZET-a, [adresa], jer je bez izlaznice napustio svoje radno mjesto. Svjedok smatra da je tužitelj čak i objavio na svojoj Facebook stranici najavu da namjerava doći u ZET i snimati. Toga je dana tužitelj ušao na zapadnoj porti u zgradu ZET-a bez da se iskaznicom prijavio, što mu je javila kolegica ET. Tužitelj je prošao kroz cijelu zgradu ZET-a i došao do istočne porte gdje se svjedok nalazio, prošetao se uz portu i ušao prema skladištu gdje se nalazio novi tramvaj. Svjedok je primijetio da tužitelj snima prostor te ga je, prepoznavši ga s Facebook profila, krenuo pratiti. Tužitelj je hodao po pogonu i snimao te se, prema svjedokovim riječima, "hvalisao" da se nalazi u pogonu. Svjedok je tužitelja ljubazno zamolio da prestane snimati te mu rekao da će zbog njega imati problema na poslu. Tužitelj je cijelo to vrijeme nastavljao snimati, uključujući i taj razgovor, te je rekao pratiteljima: "Eto, vidite, boji se. Dobit će otkaz, prijete mu." Te objave nalaze se na tužiteljevom Facebook profilu, a svjedoku su ih slali prijatelji i poznanici. Svjedok je pogledao dio snimke, početak na kojemu se vidi da žurnim korakom kreće za tužiteljem, ali ostatak nije mogao pregledati jer mu je bilo mučno gledati kako je javno "linčovan". Svjedok je naveo da su ga kolege zaštitari koji ne rade u ZET-u ismijavali zbog toga što je nježno pristupio tužitelju, a da je pritom dospio u javnost i medijski prostor bez vlastite volje. U jednom trenutku tužitelj je prekinuo snimanje i live objavu rekavši da mu predugo traje, a svjedok ga je tada zamolio da izbriše snimke na kojima je on, no tužitelj se oglušio. Svjedok se potom vratio na svoju istočnu portu radi nastavka posla i propuštanja tramvaja u promet. Nakon što su se tužitelj i voditelj CTE zajedno vratili do istočne porte, svjedok mu je pružio ruku, rekao "Kolega, čemu ovo?" te mu otvorio vrata za izlaz. Tužitelj nije izašao već je rekao da mora još nešto snimiti te je krenuo prema istočnoj upravnoj zgradi. Na stepenicama mu je voditelj CTE zgrabio mobitel govoreći da više neće snimati i da mu do dolaska policije neće vratiti mobitel. To je tužitelja razljutilo pa je počeo vrijeđati voditelja CTE riječima "Ti si budala." Do dolaska policije tužitelju je dopušteno da sjedne na svjedokov stolac na porti. Nakon dolaska policije uzete su izjave od svjedoka, tužitelja i voditelja CTE, a tužitelj se potom počeo žaliti na bolove u leđima, zbog čega je pozvana Hitna pomoć koja ga je odvela. Svjedok je vidio da mu je policija uručila prekršajnu kaznu u vozilu Hitne pomoći. Svjedok je naveo da taj događaj predstavlja najstresniji dan u godini za njega jer su mu svi poznati i rodbina počeli slati poruke o snimkama s tužiteljevog Facebook profila. Zdravstveno stanje mu se pogoršalo (svjedok boluje od multiple skleroze), a svaki put kad mu netko kaže da je vidio snimku uhvati ga tjeskoba i mora otići na bolovanje, a uzima i Normabel. Na upit je li imao uputu da toga dana zaustavi tužitelja i spriječi ga u snimanju, svjedok je odgovorio da su imali pisani dopis potpisan od strane direktora IT u kojemu stoji da se ne smije snimati u prostorijama ZET-a, uključujući dvorišta, odnosno cjeloviti prostor ZET-a na adresi [adresa]. Naveo je i da se tužitelj kretao i tračnicama, što je strogo zabranjeno. Na upit kada je vidio taj dokument, svjedok je odgovorio da ga je dočekao upravo 3. prosinca 2024. te da mu je bio važan i radi predočavanja policiji. Na upit zašto je zvao policiju, svjedok je odgovorio da je razlog bio neovlašteni ulazak tužitelja u prostore tuženika.

18.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu svjedoka jer je isti iskazivao životno i logično, u skladu s dokumentacijom priloženom u sudski spis, u skladu s video snimkama objavljenim na Tik Tok i Facebook profilu tužitelja te u skladu sa svjedokom CTE.

19. Tijekom postupka sud je saslušao i svjedokinju UT koja je u bitnome navela da je bila zaposlena kod tuženika od 1985. do 2025. kada je otišla u mirovinu, a dugi je niz godina, uključujući i u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, radila kao rukovoditelj pravne službe i ljudskih resursa. Tužitelja je opisala kao problematičnog radnika jer mu je tijekom radnog odnosa izrečen niz upozorenja, ukupno 15. Svjedokinji je poznato da je tuženik vodio sudski postupak radi nadomještanja suglasnosti za otkaz ugovora o radu tužitelju, koji je postupak pokrenut 2020. i još nije okončan. Početkom prosinca 2024. nadležni rukovoditelj Tramvajskog prometa Dubrava pokrenuo je protiv tužitelja stegovni postupak zbog niza povreda obveza počinjenih početkom prosinca 2024. Pravna je služba provela postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu te utvrdila da je tužitelj počinio sljedeće povrede: napustio je radno mjesto bez odobrenja nadređenog rukovoditelja, istoga dana ušao je u prostore poslodavca na [adresa] bez registracije identifikacijskom iskaznicom, cijelo je vrijeme neovlašteno snimao prostore i radnike te neovlašteno objavljivao snimke na Facebooku i TikToku. U konkretnom slučaju tužitelj nije imao odobrenje predsjednika uprave za obavljanje sindikalne aktivnosti u prostorijama poslodavca na adresi [adresa], kakvo mu je sukladno kolektivnom ugovoru trebalo za obavljanje sindikalnih aktivnosti kao predsjedniku sindikata. Kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti je u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju postojao sporazum sindikalnih povjerenika koji bi preuzeli prava i obveze radničkog vijeća. Kod tuženika je djelovalo 13 sindikata, od kojih su 2 bila reprezentativna. Svjedokinji je poznato da je kod tuženika postojao sporazum sindikalnih povjerenika koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća, i to u razdoblju od 2018. ili 2019. do 2020. kada su predsjednici reprezentativnih sindikata uputili dopis tuženiku i otkazali taj sporazum. Nakon tog razdoblja više nikada nije postignut sporazum o sindikalnim povjerenicima koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća. U postupku otkazivanja tužitelju je omogućeno iznošenje obrane, a tužitelj je svoju obranu iznio pisanim putem. U povodu zahtjeva za zaštitu prava, tuženik je donio odluku kojom se taj zahtjev odbija te potvrđuje odluka o otkazu. Svjedokinji je poznato i da je takvo postupanje tužitelja uzrokovalo veliki stres čuvarima, s posebno teškim utjecajem na zdravstveno stanje čuvara NT. Svjedokinja je zaključno u svom iskazu navela da tužitelja osobno poznaje te da je 2019., zajedno s još jednom kolegicom, otišla u pogon do tužitelja i ponudila mu sklapanje ugovora o radu radi rješavanja njegova radnopravnog statusa. Tužitelj joj je odgovorio da ne želi takav ugovor te rekao da mu je donijela ugovor za čistačicu. Tužitelj je neovlašteno zvučno snimao cijeli taj razgovor te ga objavio na društvenim mrežama, pritom se neprimjerenim rječnikom izražavajući o svjedokinji.

19.1. Sud vjeruje iskazu svjedokinje jer je isti životan i logičan, u skladu s dokumentacijom priloženom u sudski spis te u skladu s iskazima drugih svjedoka osobito s iskazom NT koji je naveo da mu je postupanje tužitelja prouzročilo stres i pogoršanje zdravstvenog stanja te svjedoka PT koji je naveo da je tužitelj bez odobrenja uprave napustio radno mjesto.

20. Sud je saslušao i tužitelja koji je u svom iskazu u bitnome naveo da se kod tuženika zaposlio 2002. na radno mjesto vozača tramvaja, gdje je radio 7-8 godina do utvrđenja 60%-tnog invaliditeta. Nakon toga sklopljen mu je Aneks ugovora za radno mjesto tehnologa na Remizi, no na tim poslovima nije radio, već u uredu kod tadašnjeg izvršnog direktora Č. Nakon odlaska direktora Č u mirovinu, odbio je novi ponuđeni Aneks za tehnologa, nakon čega mu je ponuđeno radno mjesto referenta prometne administracije u Dubravi. Naveo je da je godinu i pol prije otkaza postao predsjednik Sindikata radnika ZET-a, a prije toga bio sindikalni povjerenik. Objasnio je da kod tuženika djeluje 13 sindikata te da mu je, prema broju članova, pripadalo pravo na 3-4 mjeseca slobodnih dana/sati godišnje za sindikalnu djelatnost, a da je do otprilike tri mjeseca prije otkaza izlaske za sindikalne aktivnosti mogao ostvarivati bez posebnog odobrenja, putem izlaznice s oznakom "službeno". U vezi s događajem od 3. prosinca 2024. naveo je da je toga jutra od nadređenog PT zatražio izlaznicu radi sindikalnog obilaska članova u pogonu na Remizi, što mu je odbijeno uz uputu da zahtjev uputi pisano pravnoj službi, na što nije dobio odgovor. Unatoč tome, izašao je s radnog mjesta i otišao na lokaciju [adresa], gdje su ga na ulazu dočekala dvojica čuvara koji su mu priopćili da ima zabranu ulaska, no on je to zaobišao i ušao u krug tuženika tvrdeći da ima pravo ući radi kontakta sa svojim članovima. Opisao je kretanje po krugu tuženika, praćenje od strane čuvara, odlazak u sindikalne prostorije radi punjenja mobitela te potom situaciju kod izlaska iz zgrade u kojem mu je jedan od čuvara oduzeo mobitel, pri čemu je pao niz stepenice. Naveo je da se ne sjeća da je tom prilikom vrijeđao čuvara, da je tražio od policije stolac i intervenciju Hitne pomoći pozivajući se na svoj invaliditet, te da je u bolnici utvrđeno da je zadobio lakše tjelesne ozljede, zbog čega je podnio kaznenu prijavu. Na posebna pitanja izjavio je da je za odluku o zabrani snimanja i ulaska u druge pogone saznao tek nakon 3. prosinca 2024., da su ga čuvari tog dana usmeno upozorili da je snimanje zabranjeno, ali da je nastavio snimati pozivajući se na ranija iskustva lažnog optuživanja od strane tuženika, te da mobitel nije htio predati jer se radi o njegovoj privatnoj stvari. Naveo je da nije bilo masovnog iščlanjivanja iz njegovog sindikata nakon događaja, dovodeći u sumnju motiv otkazivanja, koji povezuje sa sindikalnom aktivnošću i navodnim nalogom gradonačelnika ČT upravi tuženika, u kontekstu nabave tzv. Augsburg tramvaja i predstojećih lokalnih izbora. Sebe je opisao kao zviždača koji ukazuje na nepravilnosti u poslovanju tuženika. Tužitelj se detaljno očitovao i na svako od danih upozorenja.

20.1. Sud vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem je sadržajno suglasan s ispravama u spisu, video snimkama i iskazima saslušanih svjedoka PT, CTE i NT, odnosno u dijelu u kojem je tužitelj sam potvrdio da je 3. prosinca 2024. bez odobrenja napustio radno mjesto, ušao u poslovni prostor tuženika na adresi [adresa], snimao poslovne prostore i radnike tuženika te predmetne snimke objavio na društvenim mrežama, kao i da su mu čuvari pritom ukazivali da je snimanje zabranjeno, unatoč čemu je nastavio s takvim postupanjem. U tom dijelu iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je potkrijepljen i drugim provedenim dokazima. Sud, međutim, nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je na izričit upit naveo da je za Odluku tuženika o zabrani neovlaštenih ulazaka i snimanja poslovnih prostora saznao tek 3. prosinca 2024. Naime, tužitelj je u ranijem dijelu iskaza, opisujući kronologiju događaja vezanih uz snimanje tramvaja garažnog broja 1001, sam naveo da je nakon što je taj tramvaj snimio drugi put, dakle u razdoblju koje je, prema njegovom vlastitom opisu, prethodilo događaju od 3. prosinca 2024., čuo odnosno pročitao da je tuženik donio odluku kojom se zabranjuje snimanje i slikanje, kao i neovlašten prelazak iz jednog pogona u drugi. Takav navod je proturječan s njegovom kasnijom tvrdnjom (na temelju posebnog upita njegovog punomoćnika) da je za sadržaj te odluke saznao tek 3. prosinca 2024. Također, taj dio iskaza je u suprotnosti i s dokumentacijom koju je tuženik priložio u sudski spis iz koje slijedi da je tužitelj predmetnu Odluku komentirao na Facebook-u prije 3. prosinca 2024. (str. 228 spisa).

21. Tijekom postupka nije sporno da je tužitelj 3. prosinca 2024. u 9:15 sati napustio lokaciju svog radnog mjesta u Tramvajskom prometu Dubrava ([adresa]) bez odobrenja nadređenog rukovoditelja i bez službene izlaznice, što je potvrđeno i uvidom u Evidenciju izlaza/ulaza radnika za navedeni dan (str.123 spisa), u kojoj je zabilježen izlaz tužitelja uz napomenu "Bez izlaznice!". Tužitelj sam potvrđuje taj faktični opis, navodeći da je doista otišao s radnog mjesta bez odobrenja nadređenog, pozivajući se pri tome da je cilj tog izlaska bio obavljanja sindikalnih aktivnosti. Osnovna obveza radnika iz radnog odnosa je, prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao (članak 7. stavak 1. ZR-a) za vrijeme radnog vremena na ugovorenom mjestu rada i radnik nije ovlašten napuštati radno mjesto bez odobrenja poslodavca. Napuštanje radnog mjesta zabranjeno je člankom 120. točkom 6. Kolektivnog ugovora. Povreda te obveze, po mišljenju ovog suda predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa u smislu članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a. Tužiteljev navod da je bio ovlašten napustiti radno mjesto radi obavljanja sindikalnih aktivnosti nije osnovan. Iz iskaza svjedoka PT, koji je bio neposredno nadređeni rukovoditelj tužitelja, razvidno je da je isti toga dana tužitelju izrijekom rekao da mu ne može odobriti navedeni izlazak jer to nije u njegovoj nadležnosti jer službeni izlazak u tom slučaju odobrava uprava tuženika na temelju pisanog zahtjeva, radi reguliranja sindikalnog statusa i djelovanja po pitanju dana i sati na koje radnik ima pravo obavljati sindikalnu djelatnost. Tužitelj je iskazao da je 3. prosinca 2024. ujutro uputio mail pravnoj službi radi traženja izlaznice, međutim nije dočekao odgovor niti je pribavio odobrenje, a unatoč tome je napustio radno mjesto. Pravo na sindikalnu aktivnost ne anulira osnovnu radnu obvezu prisutnosti na radu, a radnik je dužan ostati na svom radnom mjestu sve dok mu nadležna osoba ne odobri izlazak. Pravo na obavljanje sindikalnih aktivnosti ne daje radniku pravo na neograničeni izostanak s radnog mjesta, a Kolektivnim ugovorom je ugovoren vremenski period tijekom godine na koji članovi izvršnih tijela sindikata ima pravo na odsustvo za vrijeme radnog vremena radi promicanja sindikalnog djelovanja i zaštite prava radnika. Stoga, napuštanje radnog mjesta bez odobrenja nadređenog rukovoditelja odnosno bez službenog odobrenja poslodavca i bez izlaznice 3. prosinca 2024. u 9:15 sati, predstavlja kršenje obveze iz članka 120. stavka 1. točke 6. Kolektivnog ugovora, a time i kršenje obveze iz radnog odnosa u smislu članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a.

22. Također tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj oko 10 sati stigao u službeni prostor tuženika na [adresa], ušao u taj prostor bez odobrenja, bez propisane registracije identifikacijskom iskaznicom na ulaznom uređaju, te se oglušio na naredbe ovlaštenih osoba čuvarske službe da se udalji. Iz iskaza svjedoka CTE i NT, koji su toga dana bili na dužnosti, razvidno je da su tužitelju više puta jasno naznačili da nema odobrenje za ulaz te da mora napustiti prostorije, a tužitelj ih je ignorirao i zaobišao, ušavši u prostor. Tužitelj to sam potvrđuje u iskazu, navodeći da je, nakon što mu čuvari nisu dopustili ulaz, njih "zaobišao" i ušao u prostor ZET-a. Pravo radnika na kretanje u službenim prostorima poslodavca nije apsolutno niti neograničeno. Poslodavac ima pravo organizirati unutarnju sigurnost, odrediti procedure registracije i kretanja u službenim prostorima te ovlastiti čuvarsku službu na kontrolu pristupa. Obveza radnika je pridržavati se naloga ovlaštene čuvarske službe i procedura ulaska u poslovni prostor. Tužiteljev argument da je imao sindikalno pravo posjetiti svoje članove nije osnovan kao temelj za zaobilaženje organizacije sigurnosti poslodavca. Sindikalno pravo na pristup radnicima mora se izvršavati na zakonit i primjeren način, u skladu s odredbama ZR-a i Kolektivnog ugovora. Nije sporno da tužitelj ima pravo na obavljanje sindikalne djelatnosti, ali prethodno opisano postupanje tužitelja predmetnog dana nije prihvatljivo. Neovlašteni ulazak u službeni prostor tuženika bez propisane registracije iskaznicom i protivno naredbama ovlaštene čuvarske službe čini povredu opće radne obveze iz čl. 120. st. 1. točke 9. Kolektivnog ugovora te povredu obveze iz članka 121. stavka 2. točke 4. Kolektivnog ugovora (neizvršavanje naloga ovlaštene osobe), što predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa u smislu članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a.

22.1. Po mišljenju ovog suda Odluka tuženika o zabrani neovlaštenih ulazaka i snimanju poslovnih prostora ZET-a od 25. studenoga 2024. donesena je na temelju članka 1. stavka 3. Pravilnika o zaštiti osoba i imovine Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. kojim je propisano da su sve osobe koje pristupaju, borave i/ili koriste poslovne prostore društva dužne pridržavati odredbi ovog Pravilnika i postupati sukladno odredbama istog, kao i pridržavati se uputa ovlaštenih osoba Društva o proceduri boravka i načinu korištenja poslovnih prostora Društva. Predmetni Pravilnik donesen je 14. listopada 2019. nakon provedenog postupka savjetovanja u skladu s člankom 150. Zakona o radu. Kako je predmetna Odluka upravo predstavlja konkretnu uputu o načinu korištenja poslovnih prostora Društva u kojoj je detaljno razrađena zabrana neovlaštenog ulaska i snimanja poslovnih prostora koja je donesena na temelju članka 1. stavka 3. Pravilnika koji je donesen sukladno odredbama Zakona o radu nakon provedenog postupka savjetovanja, to Odluka nije trebala biti savjetovana i mogla je stupiti na snagu danom donošenja. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj prije 3. prosinca 2024. bio upoznat sa sadržajem predmetne Odluke, međutim, smatrao je da se ista na njega ne odnosi jer je predsjednik sindikata. Sve da je Odluka i ništetna, sud je mišljenja da je tužitelj neovlašteno ušao u poslovni prostor tuženika na adresi [adresa], i snimao poslovni prostor tuženika te time počinio povredu obveze iz radnog odnosa budući se oglušio na upute čuvara da o zabrani ulaska i prestanku snimanja. Dodatno se napominje da je tužitelj postupio i protivno članku 11. stavku 4. Pravilnika, kojim je propisano da je svaka osoba zatečena u krugu Društva dužna poštivati natpise i upozorenja, a iz iskaza svjedoka CTE proizlazi da u ZET-u i na portama postoje naljepnice s natpisom zabrane neovlaštenog snimanja, kojih se tužitelj nije pridržavao.

23. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj nakon ulaska u prostor tuženika na adresi [adresa], zvučno i slikovno snimao poslovne prostore tuženika te radnike tuženika, konkretno čuvare CTE i NT, bez njihova pristanka i odobrenja. Snimke su objavljene na tužiteljevim javnim profilima Facebook i TikTok. Tužitelj ove činjenice u cijelosti potvrđuje, a potvrđuju ih i iskazi svjedoka CTE i NT, koji navode da su tužitelja više puta zamolili da prestane snimati. Utvrđeno je i da se oba čuvara jasno vide na snimkama i da su prepoznatljivi na objavljenim snimkama, kao i da su im te snimke proslijeđene od strane poznanika i rodbine, s teškim emocionalnim posljedicama za svjedoka NT koji boluje od multiple skleroze. Naime, svaki radnik ima pravo na zaštitu privatnosti na radnom mjestu, a njegova slikovna i zvučna snimka čini osobni podatak koji se smije prikupljati i obrađivati samo uz privolu ili uz zakonsku osnovu (članak 29. ZR-a). Stoga neovlašteno zvučno i slikovno snimanje radnika tuženika (CTE i NT) te službenog prostora tuženika te objavljivanje snimki na javnom profilu Tik Tok i Facebook predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa te opravdava donošenje pobijane Odluke.

23.1. Nadalje, objavljivanjem snimki na javnim profilima Tik Tok i Facebook, uz tužiteljeve komentare o "strahovladi u ZET-u" i "skrivanju tramvaja", po mišljenju ovog suda, ujedno predstavlja neovlašteno istupanje u javnosti te nanošenje štete časti i ugledu tuženika. Naime, prema članku 120. stavku 1. točki 15. Kolektivnog ugovora, radnik je dužan svojim postupanjima i istupima u javnosti ne nanositi štetu časti i ugledu Društva, a kršenje te obveze, sukladno članku 121. stavku 2. Kolektivnog ugovora, predstavlja otkazni razlog ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Pod neovlaštenim istupanjem u javnosti podrazumijeva se svaki javni nastup, izjava, snimka ili objava radnika koja se odnosi na poslodavca, njegovo poslovanje, radnike, unutarnje odnose i sl., dana bez prethodnog odobrenja ovlaštene osobe. Nije sporno da je tužitelj 3. prosinca 2024. snimao poslovne prostore i radnike tuženika te da je snimke javno objavljivao na svom Facebook i TikTok profilu, i to unatoč tome što mu je čuvar izričito ukazao da je takvo snimanje zabranjeno, a da za takvo postupanje nije imao odobrenje bilo koje ovlaštene osobe tuženika. Tužitelj se u svojoj obrani poziva na to da je navedenog dana postupao kao predsjednik sindikata radi obilaska svojih članova, međutim, po mišljenju ovog suda, svoje pravo na zaštitu i promicanje interesa članova sindikata tužitelj mora ostvarivati na način koji ne šteti poslovanju poslodavca. Sud je ujedno proveo i test proporcionalnosti između prava poslodavca na ugled i čast i pravo radnika na slobodu izražavanja, ocjenjujući prirodu izjava, motiv radnika, vjerodostojnost navoda, štetu za ugled i proporcionalnost sankcije te u konkretnom slučaju utvrdio da tužiteljev komentar o "strahovladi u ZET-u" i tvrdnje o "skrivanju tramvaja" nisu potkrijepljene nikakvim konkretnom dokumentacijom, a sam tužitelj ne može opisati ni u čemu bi nezakonitost sastojala. Snimka fizičkog šlepanja tramvaja prikazana je s komentarom koji sugerira zlouporabu, ali bez ikakvog dokaza. Budući da su snimke tužitelja objavljene na javnom profilu Tik Tok i Facebook i kao takve dostupne velikom broju građana, po mišljenju ovog suda takve objave mogu imati negativne posljedice po ugled tuženika. Vezano uz motiv objave, sam tužitelj navodi da je otišao na Remizu dijelom i "provjeriti što je s tramvajem", dakle ne samo u svrhu sindikalnih aktivnosti zaštite radnih prava članova, nego u svrhu snimanja službenih prostora tužitelja te objave istih na javnim profilima Tik Tok i Facebook. Uzimajući sve prethodno u obzir, sud je mišljenja da u konkretnom slučaju preteže pravo poslodavca na zaštitu časti i ugleda. Stoga, neovlašteno zvučno i slikovno snimanje službenih prostora tuženika i radnika bez njihova pristanka te objava tih snimki na javnim društvenim mrežama s komentarima koji nanose reputacijsku štetu čini povredu obveze iz radnog odnosa.

24. Nadalje, iz iskaza svjedoka CTE i NT utvrđeno je da je tužitelj, nakon što je čuvar CTE privremeno oduzeo mobitel radi prestanka neovlaštenog snimanja, čuvara više puta uzastopno vrijeđao riječima "Budalo!". Nadalje, iz video snimaka razvidno je da je tužitelj upotrebljavao i oštriji vulgaran rječnik prema čuvaru ("Nazovi ga, jebo ga ti!", "Zovi policiju, jebote!"). Obveza pristojnog i korektnog ponašanja na radnom mjestu, uključujući suzdržavanje od uvreda i psovki prema drugim radnicima i ovlaštenim osobama, temeljna je radna obveza koja izvire iz naravi radnog odnosa kao odnosa uzajamnog povjerenja. Ona je posebno propisana člankom 120. točkom 9. Kolektivnog ugovora koji obvezuje radnika "ponašati se na radu pristojno, korektno i susretljivo". Nezadovoljstvo tužitelja postupanjem zaštitara ne može biti opravdanje za povredu obveze pristojnog ponašanja. Stoga, takvo ponašanje tužitelja također predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa.

25. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da svaka od četiriju utvrđenih povreda radnih obveza, promatrana samostalno, ali i sve zajedno u svojoj ukupnosti, opravdavaju donošenje pobijane Odluke o otkazu. Pritom sud napominje da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Revr- 467/08-2 od 18. ožujka 2009.), za dopuštenost otkaza dovoljno da poslodavac dokaže postojanje barem jednog opravdanog otkaznog razloga, zbog čega bi otkaz bio dopušten da je tuženik dokazao postojanje i samo jednog od četiri otkazna razloga. Kod ocjene postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika sud je uzeo u obzir i ukupno ponašanje tužitelja za vrijeme trajanja ugovornog radnog odnosa iz kojeg je vidljiva ustrajnost tužitelja u počinjenju povreda obveza iz radnog odnosa od 2019. do donošenja pobijane Odluke.

26. Ostali izvedeni dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

27. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troška. S obzirom na odredbe Tarife tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 Tarife) za 4 radnje (sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 17. srpnja 2025., zastupanje na ročištu 18. srpnja 2025. i 3. listopada 2025.).

Tuženiku su kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i za:

- zastupanje na ročište 13. siječnja 2026. (Tbr. 7/1 i 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR,

- zastupanje na ročište 15. siječnja 2026. (Tbr. 7/1 i 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR,

- zastupanje na ročište 19. siječnja 2026. (Tbr. 7/1 i 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR ,

- zastupanje na ročište 23. ožujka 2026. (Tbr. 7/1 i 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR,

- zastupanje na ročište 16. srpnja 2026. (Tbr. 7/1 i 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR,

- zastupanje na ročište za objavu (Tbr. 7/1 i 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR, što ukupno iznosi 1.100,00 EUR. Na taj iznos, prema Tbr. 46. Tarife, tuženiku je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tuženiku je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.375,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

29. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu jer spisu ne prileži dokaz o uplati niti je sud pozvao tuženika na uplatu iste. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

30. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

31. Tužitelju nije priznat trošak parničnog postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a.

32. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku