REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2084/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga Suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, radi zaštite osobnih podataka, 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I- 009-01/24-07/1, URBROJ: 567-04-02/06-24-2 od 26. ožujka 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak, u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-009-01/24-07/1, URBROJ: 567-04-02/06-24-2 od 26. ožujka 2024. obustavljen je postupak pokrenut temeljem zahtjeva za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka tužitelja.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da prestanak postojanja Izbornog odbora dovodi do izbjegavanja odgovornosti za kršenje Opće uredbe o zaštiti podataka. Predlaže poništiti osporeno rješenje i utvrditi povredu prava na zaštitu osobnih podataka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je Izborni odbor bio ad hoc tijelo, osnovano isključivo za provedbu izbora, pa je prestankom izbora prestao postojati, zbog čega je morao obustaviti postupak.

4. U podnesku od 10. veljače 2025. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS), jer ni tužitelj ni tuženik nisu izrijekom zatražili održavanje rasprave, dok su činjenice o osnivanju Izbornog odbora, provedbi izbora, svojstvu Izbornog odbora kao voditelja obrade osobnih podataka i završetku njegova mandata nesporne, a predmet spora predstavlja isključivo pravno pitanje utječe li prestanak njegova mandata na mogućnost vođenja upravnog postupka.

6. Nakon otklanjanja nedostataka tužbe Sud je na temelju podneska tužitelja od 31. listopada 2025. utvrdio da svaki od triju tužitelja, VČ, JČ i SČ, osporava zasebno rješenje tuženika doneseno u odnosu na njega te zahtijeva poništenje tog rješenja. Okolnost da su tužitelji tužbu podnijeli zajedničkim podneskom, kao i da su osporavana rješenja donesena povodom njihova zajedničkog zahtjeva te imaju istu klasifikacijsku oznaku i datum donošenja, ne mijenja činjenicu da je tuženik o zahtjevu svakog tužitelja odlučio zasebnom pojedinačnom odlukom. Stoga je Sud, radi zasebnog odlučivanja o zakonitosti svake osporavane pojedinačne odluke, u ovom predmetu nastavio spor u odnosu na tužitelja VČ i rješenje KLASA: UP/I-009-01/24-07/1, URBROJ: 567-04- 02/06-24-2 od 26. ožujka 2024., dok će se dijelovi spisa koji se odnose na tužitelja KČ i rješenje URBROJ: 567-04-02/06-24-3 te na tužitelja SČ i rješenje URBROJ: 567-04-02/06-24-4 izdvojiti radi osnivanja zasebnih upravnih sporova.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje povreda prava na zaštitu osobnih podataka;

- da u tom zahtjevu tužitelj u bitnom tvrdi da je u postupku izbora predstavnika radnika u nadzornom odboru društva Hrvatske ceste d.o.o. došlo do neovlaštene uporabe njegovih osobnih podataka (e-mail adresa i brojeva mobitela) bez njegova pristanka i suprotno propisima, od strane Izbornog odbora;

- da je Izborni odbor bio voditelj obrade osobnih podataka.

8. Tuženik je obustavio postupak pokrenut tužiteljevim zahtjevom za utvrđivanje povreda prava na zaštitu osobnih podataka, primjenom članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), uz obrazloženje da Izborni odbor, koji je bio voditelj obrade osobnih podataka, više ne postoji, pa ne postoji ni adresat protiv kojega je usmjereno postupanje tuženika.

9. Među strankama nije sporno da je Izborni odbor bio privremeno tijelo osnovano radi provedbe izbora predstavnika radnika u nadzorni odbor društva Hrvatske ceste d.o.o. te da je tijekom provedbe elektroničkog glasovanja imao svojstvo voditelja obrade osobnih podataka u smislu članka 4. točke 7. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti osobnih podataka) (SL L 119, 4.5.2016.). Međutim, sporno je isključivo pitanje predstavlja li činjenica da je Izborni odbor završio poslove povezane s provedbom izbora, odnosno da mu je prestao mandat za provođenje izbora, ujedno i prestanak pretpostavki za vođenje upravnog postupka radi ocjene zakonitosti obrade osobnih podataka provedene tijekom njegova djelovanja.

10. Sud ne prihvaća pravno shvaćanje tuženika da iz same činjenice završetka izbornog postupka proizlazi kako su prestale pretpostavke za vođenje upravnog postupka. Naime, prestanak ovlasti za obavljanje određene funkcije nije isto što i prestanak mogućnosti vođenja postupka o pravima i obvezama nastalima tijekom obavljanja te funkcije. Stoga završetak mandata Izbornog odbora sam po sebi ne znači da su prestale obveze i pravne posljedice povezane s obradom osobnih podataka provedenom za vrijeme njegova djelovanja niti da je prestala mogućnost naknadnog ispitivanja zakonitosti te obrade.

11. Opća uredba o zaštiti podataka polazi od toga da se svojstvo voditelja obrade ocjenjuje u odnosu na konkretnu obradu osobnih podataka. Ako je Izborni odbor u vrijeme provedbe elektroničkog glasovanja određivao svrhe i sredstva obrade osobnih podataka radnika, tada je upravo u tom razdoblju imao svojstvo voditelja obrade. Naknadni prestanak njegova mandata ne može izmijeniti činjenicu da je u vrijeme provedbe sporne obrade bio voditelj obrade niti sam po sebi isključuje mogućnost da se naknadno ispita zakonitost radnji koje je tada poduzeo.

12. Iz odredbe članka 4. stavka 2. ZUP-a proizlazi da stranka može biti i skupina osoba koja može biti nositelj prava ili obveza o kojima se odlučuje u upravnom postupku. Stoga okolnost da Izborni odbor nema pravnu osobnost sama po sebi nije zapreka njegovoj stranačkoj sposobnosti. Budući da je tuženik utvrdio da je upravo Izborni odbor bio voditelj obrade osobnih podataka, Izborni odbor je u odnosu na obradu osobnih podataka koja je predmet ovoga postupka bio nositelj obveza koje proizlaze iz Opće uredbe o zaštiti podataka. Činjenica da mu je nakon provedene obrade prestao mandat za provođenje izbora sama po sebi ne daje osnovu za zaključak da su time prestale i pravne posljedice obrade koju je proveo odnosno da su prestale pretpostavke za vođenje postupka u kojem se ispituje zakonitost te obrade.

13. U konkretnom slučaju predmet postupka nije ostvarivanje ovlasti Izbornog odbora vezanih uz provođenje izbora, koje su prestankom njegova mandata iscrpljene, nego zakonitost obrade osobnih podataka koju je taj odbor, prema utvrđenju samog tuženika, proveo kao voditelj obrade. Stoga prestanak njegova mandata sam po sebi nije dostatan za zaključak da su prestale i obveze povezane s već provedenom obradom odnosno da više ne postoji predmet o kojem bi tuženik mogao odlučivati. Suprotno tome, zakonitost već provedene obrade i odgovornost za ispunjavanje obveza koje se na tu obradu odnose po svojoj naravi ostaju predmetom naknadnog nadzora upravo nakon što je obrada završena.

14. Tuženikovo tumačenje nije u skladu sa svrhom sustava zaštite osobnih podataka uspostavljenog Općom uredbom o zaštiti podataka. Predmet upravnog postupka nije utvrđivanje sadašnjeg organizacijskog statusa Izbornog odbora, nego ocjena zakonitosti obrade osobnih podataka provedene tijekom njegova djelovanja. Kada bi se prihvatilo stajalište tuženika, svaka obrada osobnih podataka koju provede privremeno ili ad hoc osnovano tijelo nakon isteka njegova mandata ostala bi izvan dosega nadzora samo zbog organizacijskog oblika voditelja obrade, što nije u skladu s ciljem djelotvorne zaštite prava ispitanika koju osigurava Opća uredba o zaštiti podataka. Takvo bi tumačenje značilo da zakonitost obrade osobnih podataka ovisi o organizacijskom obliku voditelja obrade, a ne o zahtjevima Opće uredbe o zaštiti podataka.

15. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje da sama okolnost što je Izborni odbor završetkom izbora prestao obavljati poslove radi kojih je osnovan nije predstavljala dostatan pravni razlog za obustavu upravnog postupka. Stoga nisu bile ispunjene pretpostavke za obustavu postupka propisane člankom 46. stavkom 5. ZUP-a.

16. Sud stoga zauzima pravno shvaćanje da prestanak mandata Izbornog odbora sam po sebi ne predstavlja razlog za obustavu postupka koji se vodi radi ocjene zakonitosti obrade osobnih podataka provedene tijekom njegova djelovanja. Prestankom funkcije provođenja izbora ne prestaje mogućnost nadzora nad već provedenom obradom, jer obveze i pravne posljedice povezane s tom obradom po svojoj prirodi postoje i nakon završetka mandata voditelja obrade. Suprotno tumačenje omogućilo bi da privremeno ili ad hoc tijelo istekom svojega mandata izbjegne naknadni nadzor nad obradom osobnih podataka koju je provelo, što nije u skladu sa svrhom sustava zaštite osobnih podataka uspostavljenog Općom uredbom o zaštiti podataka.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a. Sud nije sam riješio upravnu stvar jer tuženik u upravnom postupku nije meritorno ispitao je li došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka niti je utvrdio sve okolnosti odlučne za ocjenu zakonitosti predmetne obrade osobnih podataka. Sud bi samostalnim rješavanjem upravne stvari u takvoj procesnoj situaciji prvi put utvrđivao činjenice i ocjenjivao zakonitost obrade koju nadležno nadzorno tijelo uopće nije meritorno ispitalo. Priroda stvari stoga zahtijeva da navedene činjenice i okolnosti najprije utvrdi nadležno nadzorno tijelo te nakon toga donese odluku o osnovanosti zahtjeva. U ponovnom postupku tuženik će meritorno odlučiti o zahtjevu tužitelja u skladu s pravnim shvaćanjima izraženima u ovoj presudi.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. VČ – elektroničkim putem

2. Agencija za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16

3. U spis