REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: P-449/2019-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Maletić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupanog po punomoćniku ĐM iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića i dr., odvjetniku u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 21. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 31. kolovoza 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se u cijelosti deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 5.1. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj ugovora 10858/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 10. veljače 2006., a koja glasi:
« ... nominalna kamatna stopa iznosi ... promjenjiva ... »
te u odredbi čl. 5.2 koja glasi:
« ... primjenjivat će se kamatna stopa koja će na dan 1.1.2007 godine biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora ... »
te u odredbi čl. 11.1 koja glasi:
« redovna kamatna je promjenjiva a utvrđuje se odlukom Kreditora ... »
te u odredbi čl. 11.3 koja glasi:
« u skladu sa važećim odredbama odluke kreditora koji uređuje kamate ... »
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj ugovora 10858/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 10. veljače 2006. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.2.2 koja glasi:
« ...po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita. »
u odredbi čl. 2.3. koja glasi:
« ... sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti(CHF kao valuta ugovora) ... »
te u odredbi čl. 2.4. koja glasi:
« ...u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora(prodajni tečaj kuna u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja ... »
te u odredbi čl. 10.1.
« ...u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi
Kreditora na dan dospijeća »
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. „ .
II. Odbija se, kao neosnovan, glavni (kondemnatorni) tužbeni zahtjev koji glasi:
„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.478,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:
iznos od 3.865,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama od
- 31,11 eura od 12.03.2007.
- 31,11 eura od 10.04.2007.
- 31,11 eura od 10.05.2007.
- 31,11 eura od 11.06.2007.
- 31,11 eura od 10.07.2007.
- 31,11 eura od 10.08.2007.
- 31,11 eura od 10.09.2007.
- 31,11 eura od 10.10.2007.
- 31,11 eura od 12.11.2007.
- 31,11 eura od 10.12.2007.
- 31,11 eura od 10.01.2008.
- 31,11 eura od 11.02.2008.
- 31,11 eura od 10.03.2008.
- 31,11 eura od 10.04.2008.
- 31,11 eura od 12.05.2008.
- 31,11 eura od 10.06.2008.
- 31,11 eura od 10.07.2008.
- 31,11 eura od 11.08.2008.
- 31,11 eura od 10.09.2008.
- 31,11 eura od 10.10.2008.
- 31,11 eura od 10.11.2008.
- 31,11 eura od 10.12.2008.
- 31,11 eura od 12.01.2009.
- 45,00 eura od 10.02.2009.
- 45,00 eura od 10.03.2009.
- 45,00 eura od 10.04.2009.
- 45,00 eura od 11.05.2009.
- 45,00 eura od 10.06.2009.
- 45,00 eura od 10.07.2009.
- 45,00 eura od 10.08.2009.
- 45,00 eura od 10.09.2009.
- 45,00 eura od 12.10.2009.
- 45,00 eura od 10.11.2009.
- 45,00 eura od 10.12.2009.
- 56,68 eura od 11.01.2010.
- 56,68 eura od 10.02.2010.
- 56,68 eura od 10.03.2010.
- 56,68 eura od 12.04.2010.
- 56,68 eura od 10.05.2010.
- 56,68 eura od 10.06.2010.
- 56,68 eura od 12.07.2010.
- 56,68 eura od 10.08.2010.
- 56,68 eura od 10.09.2010.
- 56,68 eura od 11.10.2010.
- 56,68 eura od 10.11.2010.
- 56,68 eura od 10.12.2010.
- 56,68 eura od 10.01.2011.
- 52,96 eura od 10.02.2011.
- 52,96 eura od 10.03.2011.
- 52,96 eura od 11.04.2011.
- 52,96 eura od 10.05.2011.
- 52,96 eura od 10.06.2011.
- 52,96 eura od 11.07.2011.
- 52,96 eura od 10.08.2011.
- 52,96 eura od 12.09.2011.
- 52,96 eura od 10.10.2011.
- 52,96 eura od 10.112011.
- 52,96 eura od 12.12.2011.
- 52,96 eura od 10.01.2012.
- 52,96 eura od 10.02.2012.
- 52,96 eura od 12.03.2012.
- 52,96 eura od 10.04.2012.
- 52,96 eura od 10.05.2012.
- 52,96 eura od 11.06.2012.
- 52,96 eura od 10.07.2012.
- 52,96 eura od 10.08.2012.
- 52,96 eura od 10.09.2012.
- 52,96 eura od 10.10.2012.
- 52,96 eura od 12.11.2012.
- 52,96 eura od 10.12.2012.
- 52,96 eura od 10.01.2013.
- 52,96 eura od 11.02.2013.
- 52,96 eura od 11.03.2013.
- 52,96 eura od 10.04.2013.
- 52,96 eura od 10.05.2013.
- 52,96 eura od 10.06.2013.
- 52,96 eura od 10.07.2013.
- 52,96 eura od 12.08.2013.
- 52,96 eura od 10.09.2013.
- 52,96 eura od 10.10.2013.
- 52,96 eura od 11.11.2013.
- 52,96 eura od 10.12.2013.
- 37,18 eura od 10.01.2014.
- 1,04 eura od 10.02.2014.
- 1,04 eura od 10.03.2014.
- 1,04 eura od 10.04.2014.
- 1,05 eura od 12.05.2014.
- 1,05 eura od 10.06.2014.
- 1,05 eura od 10.07.2014.
- 1,05 eura od 11.08.2014.
- 1,05 eura od 10.09.2014.
- 1,05 eura od 10.10.2014.
- 1,05 eura od 10.11.2014.
- 1,05 eura od 10.12.2014.
- 1,05 eura od 12.01.2015.
- 1,05 eura od 10.02.2015.
- 1,05 eura od 10.03.2015.
- 1,05 eura od 10.04.2015.
- 1,05 eura od 11.05.2015.
- 1,05 eura od 10.06.2015.
- 1,05 eura od 10.07.2015.
- 1,05 eura od 10.08.2015.
- 1,05 eura od 10.09.2015.
- 1,05 eura od 12.10.2015.
- 1,05 eura od 10.11.2015.
- 1,05 eura od 10.12.2015.
- 1,05 eura od 11.01.2016.
- 1,05 eura od 10.02.2016.
- 1,05 eura od 10.03.2016.
iznos od 5.425,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama od
- 0,71 eura od 10.03.2006.
- 1,43 eura od 04.04..2006.
- 0,01 eura od 10.04.2006.
- 1,18 eura od 14.04.2006.
- 0,00 eura od 10.05.2006.
- 0,93 eura od 12.05.2006.
- 0,00 eura od 12.06.2006.
- 0,67 eura od 13.06.2006.
- 2,56 eura od 13.07.2006.
- 0,00 eura od 10.08.2006.
- 3,02 eura od 11.08.2006.
- 0,40 eura od 13.09.2006.
- 0,01 eura od 10.10.2006.
- 1,02 eura od 12.10.2006.
- 2,61 eura od 10.11.2006.
- 0,02 eura od 11.12.2006.
- 1,61 eura od 12.12.2006.
- 4,25 eura od 10.01.2007.
- 0,18 eura od 12.02.2007.
- 6,53 eura od 13.02.2007.
- 6,19 eura od 12.03.2007.
- 0,40 eura od 13.04.2007.
- 7,54 eura od 16.04.2007.
- 105,65 eura od 11.05.2007.
- 13,48 eura od 13.06.2007.
- 14,92 eura od 12.07.2007.
- 1,03 eura od 16.07.2007.
- 14,52 eura od 10.08.2007.
- 0,40 eura od 10.09.2007.
- 11,41 eura od 13.09.2007.
- 0,54 eura od 10.10.2007.
- 16,29 eura od 12.10.2007.
- 0,66 eura od 12.11.2007.
- 10,22 eura od 13.11.2007.
- 0,70 eura od 10.12.2007.
- 14,43 eura od 12.12.2007.
- 0,59 eura od 10.01.2008.
- 8,09 eura od 14.01.2008.
- 0,29 eura od 11.02.2008.
- 6,82 eura od 13.02.2008.
- 0,02 eura od 10.03.2008.
- 1,14 eura od 14.03.2008.
- 4,78 eura od 16.04.2008.
- 0,01 eura od 12.05.2008.
- 12,01 eura od 16.05.2008.
- 0,14 eura od 10.06.2008.
- 9,98 eura od 17.06.2008.
- 10,96 eura od 15.07.2008.
- 11,98 eura od 19.08.2008.
- 9,79 eura od 16.09.2008.
- 4,02 eura od 15.10.2008.
- 1,44 eura od 14.11.2008.
- 7,12 eura od 17.11.2008.
- 0,03 eura od 10.12.2008.
- 2,04 eura od 17.12.2008.
- 18,93 eura od 19.01.2009.
- 2,62 eura od 12.02.2009.
- 21,81 eura od 25.02.2009.
- 4,76 eura od 09.03.2009.
- 0,02 eura od 10.03.2009.
- 17,32 eura od 24.03.2009.
- 0,05 eura od 10.04.2009.
- 17,84 eura od 21.04.2009.
- 0,01 eura od 11.05.2009.
- 13,40 eura od 21.05.2009.
- 0,02 eura od 10.06.2009.
- 14,47 eura od 23.06.2009.
- 0,01 eura od 10.07.2009.
- 12,98 eura od 23.07.2009.
- 0,00 eura od 10.08.2009.
- 12,98 eura od 28.08.2009.
- 0,02 eura od 10.09.2009.
- 10,55 eura od 24.09.2009.
- 0,22 eura od 12.10.2009.
- 8,62 eura od 21.10.2009.
- 0,38 eura od 10.11.2009.
- 12,26 eura od 23.11.2009.
- 0,02 eura od 10.12.2009.
- 14,57 eura od 22.12.2009.
- 0,06 eura od 11.01.2010.
- 20,44 eura od 22.01.2010.
- 0,02 eura od 10.02.2010.
- 23,39 eura od 15.02.2010.
- 23,60 eura od 16.03.2010.
- 0,00 eura od 12.04.2010.
- 30,30 eura od 20.04.2010.
- 0,02 eura od 10.05.2010.
- 31,79 eura od 11.05.2010.
- 0,01 eura od 10.062010.
- 42,04 eura od 21.06.2010.
- 0,01 eura od 12.07.2010.
- 43,94 eura od 20.07.2010.
- 0,00 eura od 10.08.2010.
- 52,31 eura od 19.08.2010.
- 0,01 eura od 10.09.2010.
- 56,37 eura od 20.09.2010.
- 0,01 eura od 11.10.2010.
- 52,52 eura od 18.10.2010.
- 0,12 eura od 10.11.2010.
- 55,84 eura od 19.11.2010.
- 0,10 eura od 10.12.2010.
- 70,07 eura od 20.12.2010.
- 0,01 eura od 10.01.2011.
- 128,83 eura od 14.02.2011.
- 0,00 eura od 10.03.2011.
- 70,13 eura od 15.03.2011.
- 0,02 eura od 11.04.2011.
- 65,66 eura od 14.04.2011.
- 0,03 eura od 10.05.2011.
- 79,94 eura od 20.05.2011.
- 0,01 eura od 10.06.2011.
- 91,10 eura od 16.06.2011.
- 118,28 eura od 20.07.2011.
- 0,02 eura od 10.08.2011.
- 122,16 eura od 18.08.2011.
- 0,03 eura od 12.09.2011.
- 97,99 eura od 21.09.2011.
- 0,00 eura od 10.10.2011.
- 89,44 eura od 24.10.2011.
- 88,66 eura od 23.11.2011.
- 106,33 eura od 22.12.2011.
- 0,26 eura od 10.01.2012.
- 104,40 eura od 23.01.2012.
- 0,10 eura od 10.02.2012.
- 106,16 eura od 23.02.2012.
- 0,02 eura od 12.03.2012.
- 97,68 eura od 23.03.2012.
- 112,32 eura od 23.04.2012.
- 0,00 eura od 10.05.2012.
- 99,06 eura od 23.05.2012.
- 104,98 eura od 26.06.2012.
- 110,59 eura od 23.07.2012.
- 96,25 eura od 23.08.2012.
- 104,04 eura od 20.09.2012.
- 103,48 eura od 22.10.2012.
- 97,60 eura od 23.11.2012.
- 110,39 eura od 21.12.2012.
- 0,03 eura od 10.01.2013.
- 94,24 eura od 22.01.2013.
- 0,01 eura od 11.02.2013.
- 99,01 eura od 22.02.2013.
- 0,03 eura od 11.03.2013.
- 101,07 eura od 22.03.2013.
- 0,02 eura od 10.04.2013.
- 95,90 eura od 23.04.2013.
- 0,13 eura od 10.05.2013.
- 91,76 eura od 20.05.2013.
- 94,40 eura od 21.06.2013.
- 0,01 eura od 10.07.2013.
- 93,36 eura od 22.07.2013.
- 95,64 eura od 21.08.2013.
- 0,01 eura od 10.09.2013.
- 99,36 eura od 23.09.2013.
- 0,00 eura od 10.10.2013.
- 98,50 eura od 22.10.2013.
- 0,03 eura od 11.11.2013.
- 100,90 eura od 21.11.2013.
- 0,00 eura od 10.12.2013.
- 102,42 eura od 23.12.2013.
- 93,68 eura od 22.01.2014.
- 87,69 eura od 21.02.2014.
- 87,12 eura od 21.03.2014.
- 85,71 eura od 22.04.2014.
- 0,12 eura od 12.05.2014.
- 84,00 eura od 22.05.2014.
- 83,76 eura od 23.06.2014.
- 86,31 eura od 22.07.2014.
- 0,00 eura od 11.08.2014.
- 88,12 eura od 25.08.2014.
- 0,02 eura od 10.09.2014.
- 89,75 eura od 22.09.2014.
- 90,89 eura od 24.10.2014.
- 0,01 eura od 10.11.2014.
- 92,59 eura od 21.11.2014.
- 0,02 eura od 10.12.2014.
- 36,43 eura od 24.12.2014.
- 29,25 eura od 27.02.2015.
- 1,99 eura od 02.03.2015.
- 29,76 eura od 03.04.2015.
- 5,07 eura od 07.04.2015.
- 28,56 eura od 10.04.2015.
- 29,70 eura od 22.04.2015.
- 5,36 eura od 23.04.2015.
- 29,79 eura od 06.05.2015.
- 2,82 eura od 07.05.2015.
- 30,43 eura od 21.05.2015.
- 4,63 eura od 22.05.2015.
- 30,06 eura od 08.06.2015.
- 4,44 eura od 09.06.2015.
- 28,75 eura od 23.06.2015.
- 4,61 eura od 24.06.2015.
- 29,70 eura od 10.07.2015.
- 34,84 eura od 13.07.2015.
- 4.86 eura od 14.07.2015.
- 29,33 eura od 06.08.2015.
- 4,16 eura od 07.08.2015.
- 30,66 eura od 03.09.2015.
- 3,42 eura od 04.09.2015.
- 30,54 eura od 22.09.2015.
- 3,59 eura od 23.09.2015.
- 28,27 eura od 13.10.2015.
- 3,28 eura od 14.10.2015.
iznos od 2.186,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. rujna 2015.,
sve do isplate po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a on 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana. „ .
III. Odbija se, kao neosnovan, prvi eventualno kumulirani (kondemnatorni) tužbeni zahtjev od 16. srpnja 2026. koji glasi:
„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos utvrđene preplate po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 10858/06, a koje teku na iznos od:
(preplata po kamati)
- 31,11 eura od 12.03.2007.
- 31,11 eura od 10.04.2007.
- 31,11 eura od 10.05.2007.
- 31,11 eura od 11.06.2007.
- 31,11 eura od 10.07.2007.
- 31,11 eura od 10.08.2007.
- 31,11 eura od 10.09.2007.
- 31,11 eura od 10.10.2007.
- 31,11 eura od 12.11.2007.
- 31,11 eura od 10.12.2007.
- 31,11 eura od 10.01.2008.
- 31,11 eura od 11.02.2008.
- 31,11 eura od 10.03.2008.
- 31,11 eura od 10.04.2008.
- 31,11 eura od 12.05.2008.
- 31,11 eura od 10.06.2008.
- 31,11 eura od 10.07.2008.
- 31,11 eura od 11.08.2008.
- 31,11 eura od 10.09.2008.
- 31,11 eura od 10.10.2008.
- 31,11 eura od 10.11.2008.
- 31,11 eura od 10.12.2008.
- 31,11 eura od 12.01.2009.
- 45,00 eura od 10.02.2009.
- 45,00 eura od 10.03.2009.
- 45,00 eura od 10.04.2009.
- 45,00 eura od 11.05.2009.
- 45,00 eura od 10.06.2009.
- 45,00 eura od 10.07.2009.
- 45,00 eura od 10.08.2009.
- 45,00 eura od 10.09.2009.
- 45,00 eura od 12.10.2009.
- 45,00 eura od 10.11.2009.
- 45,00 eura od 10.12.2009.
- 56,68 eura od 11.01.2010.
- 56,68 eura od 10.02.2010.
- 56,68 eura od 10.03.2010.
- 56,68 eura od 12.04.2010.
- 56,68 eura od 10.05.2010.
- 56,68 eura od 10.06.2010.
- 56,68 eura od 12.07.2010.
- 56,68 eura od 10.08.2010.
- 56,68 eura od 10.09.2010.
- 56,68 eura od 11.10.2010.
- 56,68 eura od 10.11.2010.
- 56,68 eura od 10.12.2010.
- 56,68 eura od 10.01.2011.
- 52,96 eura od 10.02.2011.
- 52,96 eura od 10.03.2011.
- 52,96 eura od 11.04.2011.
- 52,96 eura od 10.05.2011.
- 52,96 eura od 10.06.2011.
- 52,96 eura od 11.07.2011.
- 52,96 eura od 10.08.2011.
- 52,96 eura od 12.09.2011.
- 52,96 eura od 10.10.2011.
- 52,96 eura od 10.112011.
- 52,96 eura od 12.12.2011.
- 52,96 eura od 10.01.2012.
- 52,96 eura od 10.02.2012.
- 52,96 eura od 12.03.2012.
- 52,96 eura od 10.04.2012.
- 52,96 eura od 10.05.2012.
- 52,96 eura od 11.06.2012.
- 52,96 eura od 10.07.2012.
- 52,96 eura od 10.08.2012.
- 52,96 eura od 10.09.2012.
- 52,96 eura od 10.10.2012.
- 52,96 eura od 12.11.2012.
- 52,96 eura od 10.12.2012.
- 52,96 eura od 10.01.2013.
- 52,96 eura od 11.02.2013.
- 52,96 eura od 11.03.2013.
- 52,96 eura od 10.04.2013.
- 52,96 eura od 10.05.2013.
- 52,96 eura od 10.06.2013.
- 52,96 eura od 10.07.2013.
- 52,96 eura od 12.08.2013.
- 52,96 eura od 10.09.2013.
- 52,96 eura od 10.10.2013.
- 52,96 eura od 11.11.2013.
- 52,96 eura od 10.12.2013.
- 37,18 eura od 10.01.2014.
- 1,04 eura od 10.02.2014.
- 1,04 eura od 10.03.2014.
- 1,04 eura od 10.04.2014.
- 1,05 eura od 12.05.2014.
- 1,05 eura od 10.06.2014.
- 1,05 eura od 10.07.2014.
- 1,05 eura od 11.08.2014.
- 1,05 eura od 10.09.2014.
- 1,05 eura od 10.10.2014.
- 1,05 eura od 10.11.2014.
- 1,05 eura od 10.12.2014.
- 1,05 eura od 12.01.2015.
- 1,05 eura od 10.02.2015.
- 1,05 eura od 10.03.2015.
- 1,05 eura od 10.04.2015.
- 1,05 eura od 11.05.2015.
- 1,05 eura od 10.06.2015.
- 1,05 eura od 10.07.2015.
- 1,05 eura od 10.08.2015.
- 1,05 eura od 10.09.2015.
- 1,05 eura od 12.10.2015.
- 1,05 eura od 10.11.2015.
- 1,05 eura od 10.12.2015.
- 1,05 eura od 11.01.2016.
- 1,05 eura od 10.02.2016.
- 1,05 eura od 10.03.2016.
(preplata po valuti)
- 0,71 eura od 10.03.2006.
- 1,43 eura od 04.04..2006.
- 0,01 eura od 10.04.2006.
- 1,18 eura od 14.04.2006.
- 0,00 eura od 10.05.2006.
- 0,93 eura od 12.05.2006.
- 0,00 eura od 12.06.2006.
- 0,67 eura od 13.06.2006.
- 2,56 eura od 13.07.2006.
- 0,00 eura od 10.08.2006.
- 3,02 eura od 11.08.2006.
- 0,40 eura od 13.09.2006.
- 0,01 eura od 10.10.2006.
- 1,02 eura od 12.10.2006.
- 2,61 eura od 10.11.2006.
- 0,02 eura od 11.12.2006.
- 1,61 eura od 12.12.2006.
- 4,25 eura od 10.01.2007.
- 0,18 eura od 12.02.2007.
- 6,53 eura od 13.02.2007.
- 6,19 eura od 12.03.2007.
- 0,40 eura od 13.04.2007.
- 7,54 eura od 16.04.2007.
- 105,65 eura od 11.05.2007.
- 13,48 eura od 13.06.2007.
- 14,92 eura od 12.07.2007.
- 1,03 eura od 16.07.2007.
- 14,52 eura od 10.08.2007.
- 0,40 eura od 10.09.2007.
- 11,41 eura od 13.09.2007.
- 0,54 eura od 10.10.2007.
- 16,29 eura od 12.10.2007.
- 0,66 eura od 12.11.2007.
- 10,22 eura od 13.11.2007.
- 0,70 eura od 10.12.2007.
- 14,43 eura od 12.12.2007.
- 0,59 eura od 10.01.2008.
- 8,09 eura od 14.01.2008.
- 0,29 eura od 11.02.2008.
- 6,82 eura od 13.02.2008.
- 0,02 eura od 10.03.2008.
- 1,14 eura od 14.03.2008.
- 4,78 eura od 16.04.2008.
- 0,01 eura od 12.05.2008.
- 12,01 eura od 16.05.2008.
- 0,14 eura od 10.06.2008.
- 9,98 eura od 17.06.2008.
- 10,96 eura od 15.07.2008.
- 11,98 eura od 19.08.2008.
- 9,79 eura od 16.09.2008.
- 4,02 eura od 15.10.2008.
- 1,44 eura od 14.11.2008.
- 7,12 eura od 17.11.2008.
- 0,03 eura od 10.12.2008.
- 2,04 eura od 17.12.2008.
- 18,93 eura od 19.01.2009.
- 2,62 eura od 12.02.2009.
- 21,81 eura od 25.02.2009.
- 4,76 eura od 09.03.2009.
- 0,02 eura od 10.03.2009.
- 17,32 eura od 24.03.2009.
- 0,05 eura od 10.04.2009.
- 17,84 eura od 21.04.2009.
- 0,01 eura od 11.05.2009.
- 13,40 eura od 21.05.2009.
- 0,02 eura od 10.06.2009.
- 14,47 eura od 23.06.2009.
- 0,01 eura od 10.07.2009.
- 12,98 eura od 23.07.2009.
- 0,00 eura od 10.08.2009.
- 12,98 eura od 28.08.2009.
- 0,02 eura od 10.09.2009.
- 10,55 eura od 24.09.2009.
- 0,22 eura od 12.10.2009.
- 8,62 eura od 21.10.2009.
- 0,38 eura od 10.11.2009.
- 12,26 eura od 23.11.2009.
- 0,02 eura od 10.12.2009.
- 14,57 eura od 22.12.2009.
- 0,06 eura od 11.01.2010.
- 20,44 eura od 22.01.2010.
- 0,02 eura od 10.02.2010.
- 23,39 eura od 15.02.2010.
- 23,60 eura od 16.03.2010.
- 0,00 eura od 12.04.2010.
- 30,30 eura od 20.04.2010.
- 0,02 eura od 10.05.2010.
- 31,79 eura od 11.05.2010.
- 0,01 eura od 10.062010.
- 42,04 eura od 21.06.2010.
- 0,01 eura od 12.07.2010.
- 43,94 eura od 20.07.2010.
- 0,00 eura od 10.08.2010.
- 52,31 eura od 19.08.2010.
- 0,01 eura od 10.09.2010.
- 56,37 eura od 20.09.2010.
- 0,01 eura od 11.10.2010.
- 52,52 eura od 18.10.2010.
- 0,12 eura od 10.11.2010.
- 55,84 eura od 19.11.2010.
- 0,10 eura od 10.12.2010.
- 70,07 eura od 20.12.2010.
- 0,01 eura od 10.01.2011.
- 128,83 eura od 14.02.2011.
- 0,00 eura od 10.03.2011.
- 70,13 eura od 15.03.2011.
- 0,02 eura od 11.04.2011.
- 65,66 eura od 14.04.2011.
- 0,03 eura od 10.05.2011.
- 79,94 eura od 20.05.2011.
- 0,01 eura od 10.06.2011.
- 91,10 eura od 16.06.2011.
- 118,28 eura od 20.07.2011.
- 0,02 eura od 10.08.2011.
- 122,16 eura od 18.08.2011.
- 0,03 eura od 12.09.2011.
- 97,99 eura od 21.09.2011.
- 0,00 eura od 10.10.2011.
- 89,44 eura od 24.10.2011.
- 88,66 eura od 23.11.2011.
- 106,33 eura od 22.12.2011.
- 0,26 eura od 10.01.2012.
- 104,40 eura od 23.01.2012.
- 0,10 eura od 10.02.2012.
- 106,16 eura od 23.02.2012.
- 0,02 eura od 12.03.2012.
- 97,68 eura od 23.03.2012.
- 112,32 eura od 23.04.2012.
- 0,00 eura od 10.05.2012.
- 99,06 eura od 23.05.2012.
- 104,98 eura od 26.06.2012.
- 110,59 eura od 23.07.2012.
- 96,25 eura od 23.08.2012.
- 104,04 eura od 20.09.2012.
- 103,48 eura od 22.10.2012.
- 97,60 eura od 23.11.2012.
- 110,39 eura od 21.12.2012.
- 0,03 eura od 10.01.2013.
- 94,24 eura od 22.01.2013.
- 0,01 eura od 11.02.2013.
- 99,01 eura od 22.02.2013.
- 0,03 eura od 11.03.2013.
- 101,07 eura od 22.03.2013.
- 0,02 eura od 10.04.2013.
- 95,90 eura od 23.04.2013.
- 0,13 eura od 10.05.2013.
- 91,76 eura od 20.05.2013.
- 94,40 eura od 21.06.2013.
- 0,01 eura od 10.07.2013.
- 93,36 eura od 22.07.2013.
- 95,64 eura od 21.08.2013.
- 0,01 eura od 10.09.2013.
- 99,36 eura od 23.09.2013.
- 0,00 eura od 10.10.2013.
- 98,50 eura od 22.10.2013.
- 0,03 eura od 11.11.2013.
- 100,90 eura od 21.11.2013.
- 0,00 eura od 10.12.2013.
- 102,42 eura od 23.12.2013.
- 93,68 eura od 22.01.2014.
- 87,69 eura od 21.02.2014.
- 87,12 eura od 21.03.2014.
- 85,71 eura od 22.04.2014.
- 0,12 eura od 12.05.2014.
- 84,00 eura od 22.05.2014.
- 83,76 eura od 23.06.2014.
- 86,31 eura od 22.07.2014.
- 0,00 eura od 11.08.2014.
- 88,12 eura od 25.08.2014.
- 0,02 eura od 10.09.2014.
- 89,75 eura od 22.09.2014.
- 90,89 eura od 24.10.2014.
- 0,01 eura od 10.11.2014.
- 92,59 eura od 21.11.2014.
- 0,02 eura od 10.12.2014.
- 36,43 eura od 24.12.2014.
- 29,25 eura od 27.02.2015.
- 1,99 eura od 02.03.2015.
- 29,76 eura od 03.04.2015.
- 5,07 eura od 07.04.2015.
- 28,56 eura od 10.04.2015.
- 29,70 eura od 22.04.2015.
- 5,36 eura od 23.04.2015.
- 29,79 eura od 06.05.2015.
- 2,82 eura od 07.05.2015.
- 30,43 eura od 21.05.2015.
- 4,63 eura od 22.05.2015.
- 30,06 eura od 08.06.2015.
- 4,44 eura od 09.06.2015.
- 28,75 eura od 23.06.2015.
- 4,61 eura od 24.06.2015.
- 29,70 eura od 10.07.2015.
- 34,84 eura od 13.07.2015.
- 4.86 eura od 14.07.2015.
- 29,33 eura od 06.08.2015.
- 4,16 eura od 07.08.2015.
- 30,66 eura od 03.09.2015.
- 3,42 eura od 04.09.2015.
- 30,54 eura od 22.09.2015.
- 3,59 eura od 23.09.2015.
- 28,27 eura od 13.10.2015.
- 3,28 eura od 14.10.2015. „ .
IV. Prihvaća se u cijelosti drugi eventualno kumulirani (kondemnatorni) tužbeni zahtjev od 21. srpnja 2026. te se nalaže tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, da tužitelju LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.958,11 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
r j e š i o j e
I. Dopuštaju se preinake tužbe tužitelja od 16. srpnja 2026. i 21. srpnja 2026.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.748,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 31. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.; dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 27. svibnja 2019. navodi da su 10. veljače 2006. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj ugovora 10858/06 kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF. Ugovor sadrži ugovorenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci banke - tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.
1.1. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF-a po prodajnom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa 387,00 CHF izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan sklapanja predmetnog ugovora (10. veljače 2006.) prodajni tečaj za CHF-a prema tečajnoj listi HVB Splitske banke d.d. (sada OTP Banka d.d). iznosio je 4,757591. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.
1.2. Temeljem Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15; dalje: ZID ZPK/15). koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. sklapali su se dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem ZID ZPK/15 zaključili dodatak ugovoru o kreditu, kojim dodatkom su obveze iz osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već upravo suprotno da korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju – pravo na povrat novčanog iznosa
1.3. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 87. ZZP/03). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. U konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora (10. veljače 2006.) bio važeći prema tečajnoj listi HVB Splitske banke (sada OTP Bank d.d.) iznosio je 4,757591. obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos, no kako mu tužena banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ukazuje da je člankom 18.2. Ugovora ugovoreno da će stranke u sporu potražiti rješenje u pregovorima a ukoliko u tome ne uspiju mogu sporazumno zatražiti posredovanje nezavisnih osoba / tijela ili pokrenuti spor pred nadležnim sudom najbližim mjestu zaključenja Ugovora. Slijedom toga, obzirom tužitelj nije dostavio dokaz da je prethodno pokušao riješiti spor u pregovorima s tuženikom, predlaže se da Sud tužbu odbaci kao preuranjenu. Nije sporno da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa a koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika. Osporava da se o navedenim odredbama nije pregovaralo te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Naime, sukladno odredbama Ugovora o kreditu te sukladno Odlukama, Općim uvjetima i drugim Aktima tuženika kao i tržišnim uvjetima, došlo je do promjene kamatnih stopa i tečaja u konkretnom ugovornom odnosu. Tuženik je o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja, a svaka Odluka o promjeni kamatne stope donijeta je sukladno odredbama Ugovora o kreditu te Općim aktima tuženika. Ugovor o kreditu je odraz slobodnih volja ugovornih strana te je tužitelj svjesno i slobodno odabrao upravo Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom (iako je prilikom izbora vrste kredita imao mogućnosti odabrati kredit s fiksnom kamatnom stopom, nekom drugom valutom i sl., a u konačnici mogao je uzeti ugovor u nekoj drugoj banci ako je smatrao da mu sporne odredbe nisu jasne ili razumljive) špekulirajući da se tržišne prilike u budućnosti neće bitnije mijenjati i da će kroz takav ugovor ostvariti najpovoljniju kamatu, odnosno cijenu za kredit. Ugovorom o kreditu ugovoreno je na koji način se mijenja kamatna stopa - izmjenama i dopunama Odluka o kamatama tuženika (a s kojom se ugovornom odredbom tužitelj suglasio). Tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio upoznat sa važećim aktima Banke, između ostaloga i sa Odlukama Banke temeljem kojih je bila ugovorena promjena kamatnih stopa, kao i sa Općim uvjetima i drugim Aktima tuženika te je na takve odredbe Ugovora o kreditu pristao svojom voljom. Tužitelj se svjesno i savjesno odlučio upravo za predmetni ugovor (sa svim njegovim uvjetima i odredbama) budući da je svojevoljno i samostalno ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav Ugovor najviše odgovara. Tužitelj je potpuno poslovno sposobna osoba, koja je razumjela sadržaj Ugovora o kreditu a kojim je preuzeo obvezu plaćanja kredita na više godina, prilikom čega je bio dužan primijeniti očekivanu pažnju.
2.1. Nadalje, vezano za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sama odredba čl. 26. ZOO-a dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i stoga nije ništetna da bi bila protivna prisilnom propisu, a niti stopa koju je tuženik naknadno odredio na temelju ovlasti iz čl. 3. Ugovora o kreditu ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Tuženik je ugovorom o kreditu tužitelju predao robu (novac) dok se tužitelj zauzvrat obvezao platiti određenu cijenu (kamate). Stoga, sam smisao i posljedica posla ugovora o kreditu je upravo davanje robe (novca) na raspolaganje uz određenu naknadu (kamate). U konkretnom slučaju ugovoreno je da će naknada (kamata) biti promjenjiva odlukama tuženika na koju je odredbu je tužitelj svojevoljno pristao. Odluka u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove, koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Međutim, iz tužbe proizlazi da tužitelj tužbu temelji na ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te isplatu s osnova stjecanja bez osnove, pa slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju navedene odluke se ne primjenjuju na pravni osnov na kojem se temelji ova tužba. U slučaju naknade štete, zastarni rok je tri godine od saznanja za štetu i štetnika, a u svakom slučaju pet godina od nastanka štete. S obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 10. veljače 2006., očito je da je kako subjektivni tako i objektivni rok zastare protekao. Također, odlukom u kolektivnom postupku utvrđeno da bi valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Presude u kolektivnom sporu ima takvu pravnu snagu da se pojedinci mogu na njih pozvati u pogledu pravnih utvrđenja, ali činjenična utvrđenja je nužno utvrditi u svakom pojedinom postupku. Iz toga proizlazi da se odluka na koju se tužitelj poziva nikako ne bi mogla izravno primijeniti na konkretan slučaj bez da se dokaže koji je to individualni interes pojedine stranke, konkretno tužitelja, određenim postupanjem tuženika povrijeđen, a što tužitelj nije dokazao. Nije sporno da se radi o ugovoru o kreditu s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi zaključenom u spornom razdoblju. Tuženik je, sukladno odredbama ugovora o kreditu, o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja. Suprotno navodima iz tužbe, tužitelj je imao mogućnosti izbora kredita i u drugoj valuti, kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, a u konačnici tužitelj je imao mogućnosti podići kredit u nekoj drugoj banci pod drugim uvjetima ukoliko je smatrao da sporne odredbe Ugovora o kreditu narušavaju njegova prava. Međutim, tužitelj je svjesno i savjesno procijenio da mu ovakav ugovor o kreditu odgovara, a što je i potvrdio svojim potpisom. Tužitelj je imao mogućnosti svoje neslaganje s izmjenama kamatne stope izraziti jednostranim raskidom ugovora ili eventualno tražiti dodatne dogovore ili pojašnjenja. Tužitelj je kao ugovorna strana pravnog posla, imao mogućnosti iskoristiti svoja prava, a što nije učinio. Tužitelj je tuženika ostavio u uvjerenju da razumije što potpisuje te je tuženik osnovano smatrao da su mu prava, obveze i posljedice zaključenja predmetnog ugovora bile jasne obzirom je prije potpisivanja pročitao cijeli ugovor. Nadalje, Opći uvjeti odnosno Politika tuženika služe kao dopuna posebnih pogodbi utvrđenih između tužitelja i tuženika pa isti vezuju kao i posebne pogodbe. Stoga, pravni osnov za promjenu kamatnih stopa sadržan je u odredbama Ugovora o kreditu koji propisuje promjenjivost kamatne stope i način promjene te općim aktima tuženika. Slijedom svega navedenoga, o spornoj odredbi se prethodno pregovaralo obzirom je tužitelj izrijekom izabrao upravo ugovor o kreditu s primjenom promjenjive kamatne stopa koja se mijenja prema odlukama tuženika uz primjenu općih akata tuženika koji su sastavni dio Ugovora o kreditu. Sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna obzirom iz same riječi „promjenjiva“ proizlazi da ista nije fiksna već da je podložna promjenama. Odredba je uočljiva obzirom je sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Ugovor je pisan uobičajenim slovima a sve odredbe su pisane istom veličinom slova (odredba nije pisana malim slovima da bi bila neuočljiva).Odredba je i razumljiva obzirom se tužitelj svjesno i savjesno odlučio upravo za predmetni ugovor (sa svim njegovim uvjetima i odredbama) budući da je svojevoljno i samostalno ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav Ugovor najviše odgovara. Stranke su izričito ugovorile primjenu promjenjive kamatne stope koja se mijenja odlukama tuženika uz primjenu općih akata tuženika, te uz obvezu tuženika da tužitelja pravodobno i pouzdano izvijesti o promjenama kamatne stope. Nadalje, sporna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Naime, kamatna stopa mijenja se sukladno tržišnim uvjetima a tuženik ne može odluku o promjeni kamatne stope donositi proizvoljno po svom nahođenju. Pritom se ukazuje da dokumenti banke, poput Općih uvjeta poslovanja, su stalni dokumenti, koji se često ne mijenjaju, već predstavljaju svojevrsni „zakon“ banke, po kojem ista postupa. U završnim odredbama svih Ugovora o kreditu potpisanih sa tužiteljem navedeno je da tužitelj prihvaća sve važeće akte i ispravke banke. Navedeno iz razloga što ti akti reguliraju temeljno postupanje banaka, a unošenje svih odredbi raznih akata banke u ugovore o kreditu bilo bi ne samo nepregledno, nego i skupo, uzevši u obzir da se ti ugovori solemniziraju. Uostalom, zato su opći uvjeti poslovanja i predviđeni kao institut člankom 295. ZOO-a.
2.2. Tužitelj je potpisom predmetnog Ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa valutnom klauzulom CHF-a te je svjesno i dobrovoljno preuzeo na sebe rizik mogućeg nepovoljnog tečaja izabrane valute Ugovora o kreditu, a što je i potvrdio svojim potpisom. Obzirom su i tužitelj i tuženik svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita, ugovorne strane su u konkretnom pravnom poslu ravnopravne jer imaju jednaka prava i položaje u ugovornom odnosu. Međutim, ostvarenje rizika na strani tužitelja (rizika kojega su obje ugovorne strane bile svjesne prilikom sklapanja Ugovora o kreditu) ne može se prebacivati na tuženika koji nije imao nikakvog utjecaja na kretanje tečaja valute CHF. Da je kojim slučajem valuta CHF oslabila, rizik bi pao na teret tuženika. Naime, ugovorena valutna klauzula ne služi zaštiti vjerovnika, već služi da bi se očuvala realna vrijednost neke transakcije od trenutka sklapanja ugovora do njegova izvršenja u uvjetima monetarne ili valutne nestabilnosti uzrokovane promjenama cijena ili tečaja, a što je općepoznata činjenica. Stoga, na teret tuženika ne može prebacivati okolnost da se tužitelj nije dovoljno informirao o posljedicama zaključenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu a sve obzirom tuženik nije imao niti može imati bilo kakvog utjecaja na kretanje valute CHF. U vezi s gore navedenim, ukazuje da Europski sud pravde, u svojim brojnim odlukama (poslovni broj: C-120/78, C-238/89, C-210/96 itd.) definira pojam „prosječnog potrošača“ kao „dobro obaviještenu, razumno pažljivu i opreznu osobu“.
2.3. Slijedom toga, sporne ugovorne odredbe koje su jasno definirale valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i upozorile tužitelja na sve posljedice, razumljive su dobro obaviještenoj, razumno pažljivoj i opreznoj osobi kojoj iz navedenih odredbi m,ora biti jasno što je njezina obveza i pristaje li na takvu obvezu. Tužitelj je na sve obveze (i rizike) iz Ugovora o kreditu pristao, što je i potvrdio svojim potpisom. Tužitelju nije moglo biti nepoznato da je ugovor zaključen uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, obzirom su navedene odredbe jasno naznačene u Ugovoru o kreditu, a sam smisao i značenje valutne klauzule i promjenjivost ugovorene kamatne stope je općepoznat pojam pa se tužitelj niti ne može pozivati da za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije znao.
2.4. Nije sporno da je dana 10.03.2016. godine zaključen „Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 10858/06 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava“ kojime je provedena konverzija predmetnog Ugovora o kreditu sukladno odredbama članka 19.a – 19.i Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje: ZPK). Konverzijom kredita, Ugovor o kreditu je sukladno volji stranaka, te sukladno odredbama ZPK, konvertiran iz ugovora o kreditu u valuti CHF u ugovor o kreditu u valuti EUR, čime je početni ugovor o kreditu u valuti CHF prestao postojati a sporne odredbe o valuti i kamatnoj stopi su izmijenjene i usuglašene s odredbama ZPK. Konverzijom kredita obuhvaćeni su i svi iznosi koje tužitelj potražuje u ovom postupku obzirom u tuženik, putem konverzije kredita, uračunao sve uplate tužitelja. Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužitelj je dobrovoljno prihvatio konverziju kredita, a stranke su suglasno zaključile i provele konverziju predmetnog kredita. Zaključenje Dodatka predstavlja slobodno očitovanje volja ugovornih strana kojim su stranke uredile svoje međusobne odnose proizašle iz Ugovora o kreditu. Odredbama Dodatka br. 1. stranke su suglasno izmijenile sporne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a sve sukladno prisilnim zakonskim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Zaključenjem Dodatka br. 1., osnovni Ugovor o kreditu kao i sporne odredbe kredita su izmijenjene suglasnošću stranaka pa stoga početne odredbe Ugovora o kreditu čije utvrđenje ništenosti tužitelj traži, više ne egzistiraju i prestale su važiti. Također, konverzijom kredita uredno su obuhvaćeni i svi iznosi koje tužitelj potražuje u ovom postupku obzirom je tuženik, putem konverzije kredita, uračunao sve uplate tužitelja. Stoga bi eventualnim usvajanjem tužbenoga zahtjeva za isplatom zapravo došlo do dvostruke naplate tužitelja.
2.5. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2018. iznijeto je stajalište suda da klijenti banaka nisu izgubili pravni interes za utvrđivanjem ništenim odredbi ugovora o kreditu usprkos zaključenoj konverziji. Međutim, navedeno ne znači da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, već samo da ima procesno pravo na podnošenje takve tužbe. Odluke donesene u kolektivnom postupku „Potrošač“ nisu obvezujuće za ovaj sud obzirom da navedene odluke obvezuju prvostupanjske sudove, koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Osim toga, konverzijom kredita, sporne odredbe izmijenjene su na način da su iste u suglasnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju pa slijedom toga nije dopušteno ispitivanje njihove (ne)poštenosti.
2.6. Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu upravo s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, pa bi se primjenom prvotno ugovorene kamatne stope i primjenom tečaja na dan solemnizacije Ugovor pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i fiksnim tečajem, a što nesporno nije bila volja ugovornih strana. Prvenstvena volja ugovornih strana bila je ugovoriti Ugovor o kreditu uz promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu. Fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj niti je bila volja ugovornih stranaka niti bi tuženik, pod takvim uvjetima, odobrio tužitelju predmetni Ugovor o kreditu. Ukoliko tužitelj smatra da je ništetna odredba glede načina promjene kamatnih stopa na način da se iste određuju sukladno Odlukama tuženika, trebao je predložiti konkretne parametre koji se trebaju primijeniti kako bi se došlo do promjenjive kamatne stope kojom se trguje (te sukladno tim parametrima predložiti financijsko vještačenje), a ne tražiti utvrđenje početne kamatne stope. Naime, nije moguće proglasiti ništetnom postojeći kriterij za promjenu kamatne stope bez uvođenja novog kriterija u Ugovor o kreditu jer bi se time negirala nesporna činjenica da su stranke sklopile ugovor upravo takvog sadržaja. Početno ugovorena kamatna stopa jest promjenjiva kamatna stopa, kao i sve daljnje izmjene te stope. Narav početno ugovorene kamatne stope jest da je ona promjenjiva, bez obzira bila ona početna pr. 6%, 7% ili 2%. Usputno rečeno, razlog zbog koje početna kamatna stopa iznosi 4,20% je upravo njezina narav promjenjive kamatne stope. Da su stranke ugovarale kredit uz fiksnu kamatnu stopu početna kamatna stopa bila bi daleko viša od ovdje ugovorenih 4,20% godišnje. Slijedom svega navedenoga, tuženik prvenstveno smatra da sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu ništetne.
2.7. Konačno, tužitelj potražuje isplatu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 12. lipnja. godine do isplate, dok je sama tužba podnijeta dana 27. svibnja 2019. Iz navedenoga je razvidno da je zahtjev tužitelja za isplatom zastario, obzirom je podnijet nakon skoro 13 godina. Naime, prema već prihvaćenoj praksi VSRH, potraživanje od druge ugovorne strane primljenog temeljem ništetnog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku koji počinje teći od dana sklapanja ništetnog ugovora, odnosno od dana nastupanja ništetnosti. To stajalište sudske prakse polazi od toga da je ništetan ugovor bez pravnog učinka od trenutka sklapanja, od kojeg trenutka i nastupaju pravne posljedice ništetnog ugovora, pri čemu je obveza vraćanja primljenog izvanugovorna obveza stečenog bez osnove koja dospijeva prvi sljedeći dan nakon nastanka obveze.
3. Glavna rasprava u ovom predmetu je preotvorena radi dopune postupka sukladno čl. 305. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) uslijed činjenice da je nakon prvotnog zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu 9. lipnja 2026. Vrhovni sud Republike Hrvatske objavio odluku poslovni broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. u kojoj je zauzeo svoj stav o tzv. konvertiranim ugovorima o kreditu.
4. Podneskom od 16. srpnja 2026. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u kondemnatornom dijelu, na način da je zahtijevao isplatu iznosa od 11.478,26 eura na ime preplate nastale primjenom ništetnih ugovornih odredaba sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2006., kao i isplatu iznosa od 2.186,95 eura na ime razlike u odnosu na konverziju.
4.1. Pritom postavlja i (prvi) eventualno kumulirani kondemnatorni zahtjev kojim zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini iznos utvrđene preplate po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 10858/06, počevši od 10. ožujka 2006. do 10. ožujka 2016. Navedeni tužbeni zahtjev je već sadržan u prvom postavljenom kondemnatornom zahtjevu.
4.2. Nadalje, (drugim) eventualno kumuliranim kondemnatornim zahtjevom od 21. srpnja 2026, zahtijeva isplatu iznosa od 3.958,11 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, koji iznos predstavlja obračunate zakonske zatezne kamate na pojedine iznose preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule do 30. rujna 2015.
5. Deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba je osnovan.
5.1. U odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, glavni zahtjev nije osnovan, a nije osnovan ni prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev; dok je drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 3.958,11 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate na ime uglavničenih zateznih kamata, osnovan u cijelosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj ugovora 10858/06, koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 10. veljače 2006., i to odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, kao i zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih na temelju navedenih ništetnih odredaba te razlike u odnosu na konverziju, kako je to detaljno opisano u točki 4.-4.2. obrazloženja.
6.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na pravnim shvaćanjima izraženima u pravomoćnim odlukama donesenima povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, neovisno o tome što je među strankama 10. ožujka 2016. sklopljen Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu br. 10858/06 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15).
7. Među strankama nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 10. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj ugovora 10858/06, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit za adaptaciju stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Kredit je odobren na rok od 237 mjeseci. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 4,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kredit se otplaćuje u 237 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.
7.1. Nije sporno da je zbog promjene tečaja švicarskog franka, kao i zbog povećanja kamatne stope, došlo do povećanja kunske protuvrijednosti mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati.
7.2. Također nije sporno da su stranke 10. ožujka 2016., na temelju ZID ZPK/15, sklopile Dodatak br. 1 predmetnog Ugovora o kreditu, kojim je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Prema Dodatku i prihvaćenom izračunu konverzije, preostala neotplaćena glavnica kredita nakon konverzije na dan 14. ožujka 2016. iznosila je 26.068,02 eura. Dodatkom je ugovorena fiksna kamatna stopa od 6,59 % godišnje, dok je prvi mjesečni anuitet utvrđen u iznosu od 286,66 eura, 114jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 305,75 eura i jedan preostali anuitet u iznosu od 306,19 eura.
8. Sporna je osnovanost deklaratornog tužbenog zahtjeva, osnovanost i visina kondemnatornih tužbenih zahtjeva, glavnog i eventualno kumuliranih, kao i osnovanost prigovora zastare. Pritom je odlučno može li se tužitelj nakon sklapanja Dodatka u skladu sa ZID ZPK/15 osnovano pozivati na ništetnost odredaba osnovnog Ugovora o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF te ima li, unatoč provedenoj konverziji, pravo na isplatu iznosa preplaćenih na temelju tih odredaba, razlike u glavnici i zateznih kamata obračunatih do dana konverzije.
9. Činjenični navodi na kojima tužitelj temelji ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temelje se na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim odlukama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, dalje: ZZP/07), i to čl. 96. i 97. toga Zakona, te suprotno odredbama ZOO-a te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. o 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07), i to čl. 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama ZOO-a.
10.1. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).
10.2. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora između tužitelja i tuženika, koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, kao i odredbe o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj CHF, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.
11. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP- a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pored toga, ističe se da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. („Narodne novine“ broj: 70/19) u odredbi čl. 502.c dodano da se mogu isticati, pored zahtjeva za naknadu štete i zahtjevi za isplatu, kakav je i ovaj, stoga navedena odredba niti na koji način ne derogira primjenu mjerodavnih odredaba ZOO-a.
11.1. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, dalje: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odluka sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.
11.2. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (isti stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
11.3. Stoga, kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, po ocjeni ovoga suda, nije na tužitelju da navedene već utvrđene činjenice u ovom postupku dokazuje.
11.4. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Međutim, tuženik u ovom postupku nije iznosio pa ni dokazao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti odluke iz kolektivnog spora nisu primjenjive na predmetni Ugovor o kreditu.
12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao 2006. radi rješavanja stambenog pitanja, jer su u to vrijeme bili podstanari. Banku je odabrala njegova supruga, jer je on kao vozač stalno bio na putu te je ona na sebe preuzela pronalazak najpovoljnijeg kredita. Ne sjeća se je li mu ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti, kredit u CHF mu je u banci bio ponuđen kao najpovoljniji. Prilikom sklapanja ugovora, bankar nije objasnio odredbe ugovora, radilo se o ugovoru koji je sastavila banka te nije pregovarao oko pojedinih odredbi. Nisu mu objašnjena obilježja valute CHF-a te parametri promjene kamatne stope, a ugovor je pročitao. Rate kredita podmirivala je supruga jer je on konstantno bio na putu kao vozač. U vrijeme sklapanja ugovora nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva, a predmetni stan nije iznajmljivao. Ne sjeća se je li mu dat na vid obračun ili je li mu objašnjen način na koji je sačinjena konverzija prije potpisivanja dodatka ugovora o konverziji, te tada nije imao saznanja o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nakon konverzije rate su bile umanjene, ali ne značajno.
12.1. Sud je iskaz tužitelja prihvatio kao jasan, uvjerljiv i životan te sukladan dokumentaciji sadržanoj u spisu i utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite potrošača. Iz njegovog iskaza proizlazi da je riječ o stambenom kreditu koji je tužitelj koristio radi rješavanja vlastitog stambenog pitanja. Stan nije iznajmljivao niti koristio u poslovne svrhe. Stoga je predmetni Ugovor sklopio kao potrošač, u svrhu koja nije povezana s njegovim zanimanjem, poslovnom aktivnošću ili poduzetničkom djelatnošću, pa je riječ o potrošačkom ugovoru u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/07. Tuženik nije dokazao suprotno.
12.2. Iskazom tužitelja utvrđeno je i da u predugovornoj fazi nije dobio potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da nije bila upoznat s parametrima njihove promjenjivosti te da mu je kredit s valutnom klauzulom u CHF predstavljen kao stabilan i, s obzirom na njegova primanja, najpovoljnija mogućnost, bez predočenja rizika koje bi takvo ugovaranje moglo imati na visinu njegovih obveza. Navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužitelja s djelatnicima tuženika u predugovornoj fazi nije imala značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužitelj nije dobio potrebne i potpune obavijesti.
12.3. S druge strane, tuženik, na kojemu je teret dokazivanja potpune obaviještenosti potrošača, nije dokazao da je tužitelju u predugovornoj fazi predočio informacije koje su sadržavale točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Nije dokazao ni da je tužitelj mogao utjecati na sadržaj spornih odredaba Ugovora, koje je tuženik unaprijed odredio, odnosno da je tuženik pokazao spremnost izmijeniti njihov sadržaj.
12.4. Predmetni je Ugovor tipski, unaprijed formuliran ugovor na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Sama činjenica da je Ugovor solemniziran ne dokazuje da je bio potpuno obaviješten o rizicima spornih ugovornih odredaba niti da se o njima pojedinačno pregovaralo. Stoga tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u ovom slučaju. Osim toga, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru sadržajno su istovjetne odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koje su razmatrane u postupku kolektivne zaštite.
12.5. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama.
13. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da su predmetni Ugovor, sklopljen između tužitelja kao potrošača i tuženika kao banke, te okolnosti njegova sklapanja obuhvaćeni pravomoćnim presudama donesenima protiv tuženika u postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. Stoga je sud, sukladno čl. 502.c ZPP-a, vezan utvrđenjima iz tih presuda da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne.
13.1. Pritom potrošači i nakon sklapanja dodatka radi provedbe konverzije prema odredbama ZID ZPK/15 imaju pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o kreditu, kako je to prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.
13.2. Stoga je deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
14. U odnosu na pitanje konverzije kredita, ukazuje se da je dana 27. svibnja 2026. veliko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijelo odluku poslovni broj: Rev-457/2025-21 te da ovaj sud u cijelosti prihvaća stav naveden u toj odluci.
14.1. Ovaj sud smatra da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.
15. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženika (čl. 160. ZOO-a) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.
16. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Dodatak ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji.
17. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22, 59/23, dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to: 1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača 2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu 3. pravo na pravnu zaštitu potrošača 4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača 5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa 6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa. Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi, niti se ikada nudio.
18. Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom
- kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.
19. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača, budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
20. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.
21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.
21.1. Međutim, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valuznoj klauzuli i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do isplate. Prema pravnom shvaćanju proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci od 27. svibnja 2026. taj dio zahtjeva (do 30. rujna 2015.) nije obuhvaćen obračunom u konverziji, niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a. Zakonska zatezna kamata na preplaćene iznose teče od dana kada ih je tuženik stekao, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a.
22. U svrhu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke Marinu Rameši. Sud je uzeo u obzir obračunsko razdoblje do 30. rujna 2015. Vještak je utvrdio da preplata s osnova valutne klauzule kao tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta obračunatog po srednjem tečaju kreditora na dana plaćanja i anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate CHF kredita za razdoblje do 30. rujna 2015. ukupno iznose 5.425,89 eura sa zateznim kamatama, a preplata uslijed povećanja kamatne stope za razdoblje do 30. rujna 2015. ukupno iznosi 3.865,42 eura. Dopunom nalaza i mišnjenja vještaka utvrđeno je kako iznos zateznih kamata na iznose pretplate po kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli do dana konverzije iznosi 3.958,11 eura.
22.1. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga stručnim, točnim i potpunim, te je u skladu s rezultatima vještačenja podneskom od 16. srpnja 2026. i na ročištu 21. srpnja 2026. uredio tužbeni zahtjev na način opisan u točki 4.- 4.2. obrazloženja.
22.2. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju te se vještak pisanim dopunama i usmeno na ročištu očitovao na primjedbe tuženika. Primjedbe tuženika pravne su prirode, te one nisu dovele u pitanje matematičku pravilnost izrađenih izračuna. Prihvaćanje nalaza i mišljenja u njegovu stručnom i računskom dijelu ne znači da tužitelju pripadaju svi iznosi utvrđeni vještačenjem, već će sud o osnovanosti pojedinih tužbenih zahtjeva odlučiti primjenom prethodno obrazloženog pravnog shvaćanja o restitucijskim pravima potrošača nakon provedene konverzije.
22.3. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u njegovu stručnom i računskom dijelu, ocijenivši ga objektivnim, jasnim i obrazloženim, izrađenim na temelju dokumentacije sadržane u spisu i u skladu sa zadatkom suda. Iznesenim primjedbama tuženik nije ukazao na određenu računsku pogrešku, pogrešno korišten podatak, izostavljenu uplatu ili drugi nedostatak koji bi doveo u sumnju matematičku pravilnost izrađenih izračuna.
23. Slijedom navedenog, u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj: Rev-457/2025- 21 od 27. svibnja 2026., sud je utvrdio da tužitelj nakon provedene konverzije ima pravo samo na isplatu iznosa od 3.958,11 eura na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja, obračunatih od dana svake pojedine preplate do 30. rujna 2015. Navedene zatezne kamate pripadaju mu u cijelosti, bez umanjenja za preplatu priznatu provedenom konverzijom.
23.1. Ujedno je, u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno da tužitelj nakon provedene konverzije nema pravo na isplatu glavnice iznosa preplaćenih na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, slijedom čega glavni kondemnatorni tužbeni zahtjev nije osnovan.
23.2. Naime, sklapanjem Dodatka, kojim su stranke s učinkom od dana sklapanja osnovnog Ugovora iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze, kamatne stope i iznosa preostale glavnice, prestala je obveza tuženika na povrat glavnice više plaćenih iznosa koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Svi iznosi koje je tužitelj uplatio do obračuna konverzije uzeti su u obzir pri utvrđivanju njegovih obveza prema kreditu s valutnom klauzulom u eurima pa nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika.
23.3. Stoga tužitelju ne pripada iznos od 3.865,42 eura po osnovi promjenjive kamatne stope niti iznos od 5.425,89 po osnovi valutne klauzule, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Navedene su uplate uračunate u obračun konverzije i iskorištene za podmirenje obveza prema usporednom kreditu s valutnom klauzulom u eurima. Tužitelju ne pripada ni iznos od 2.186,95 eura po osnovi razlike u odnosu na konverziju.
23.4. Slijedom navedenog, odbijen je glavni kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 11.478,26 eura, koji obuhvaća iznose od 3.865,42 eura po osnovi promjenjive kamatne stope, 5.425,89 eura po osnovi valutne klauzule i 2.186,95 eura po osnovi razlike u odnosu na konverziju, sve sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate, odnosno na iznos razlike u glavnici od 30. rujna 2015. do isplate.
23.5. Kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini iznos utvrđene preplate po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 10858/06, počevši od 10. ožujka 2006. do 10. ožujka 2016. već je sadržan u prvotno postavljenom zahtjevu te je isti odbijen kao neosnovan radi čega je i ovaj tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti.
23.6. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.
24. Drugi eventualno kumulirani kondemnatorni tužbeni zahtjev je osnovan. Tim zahtjevom tužitelj potraživao isplatu iznosa od 3.958,11 eura, koji se sastoji od uglavničenih zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate po osnovi promjene kamatne stope i tečaja, obračunatih od dana svake pojedine preplate do 30. rujna 2015. Pritom valja navesti kako u konkretnom slučaju eventualno kumulirani zahtjev nije sadržan u glavnom zahtjevu u cijelosti, s obzirom da se eventualno kumuliranim zahtjevom, u kojemu su zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu, a za razdoblje od pojedine preplate do izvršene konverzije te na takav iznos tužitelj potražuje i procesnu kamatu od postavljanja takvog zahtjeva do isplate.
24.1. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-457/2025-21, zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate po osnovi nepoštenih i ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, obračunate od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do dana prestanka obveze provedenom konverzijom, nisu obuhvaćene obračunom konverzije niti su uređene odredbama ZID ZPK/15. Stoga potrošaču pripadaju u cijelosti, bez umanjenja za iznos preplate utvrđene pri konverziji, na temelju čl. 1111. i 1115. ZOO-a.
24.2. Na iznos od 3.958,11 eura tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja na taj iznos teče u granicama zahtjeva od 1. listopada 2015., do isplate. Zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti, jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Dok glavna obveza, to jest glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom (to proizlazi iz čl. 160. st. 2. ZOO-a). Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (čl. 31. st. 2. ZOO-a).
24.3. Dakle, glavni dio je prestao s obzirom je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur, dok je preostalo potraživanje po osnovi zatezne kamate, koja se osamostalila po prestanku glavnog duga. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a propisano je kako na iznos neisplaćenih kamata se mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. S obzirom da je u ovome postupku zahtjev za njihovu isplatu postavljen već u tužbi (27. svibnja 2019.), to tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 3.958,11 eura u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a teku od 1. listopada 2015. do isplate.
25. Konačno, valja ukazati da je prigovor zastare neosnovan. Odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da je pravo na isticanje ništetnosti neograničeno, a sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a, ništetnost ugovorne odredbe ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takve ništetne odredbe primila. Dakle, cilj i posljedica ništetnosti je obveza ugovornih strana vratiti sve što su na temelju ništetne odredbe primile. Kod ništetnosti ugovora restitucija je sastavni dio tog instituta i ne može se promatrati odvojeno od njega. Kada bi se obveza restitucije ograničavala zastarom tada bi se obezvrijedio institut ništetnosti. Odredba čl. 215. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači da od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu. U konkretnom slučaju tijek zastare počeo je teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu, i to 13. lipnja 2014. za potraživanje isplate po osnovi ništetnosti odredbi o promjeni kamatne stope te 14. lipnja 2018. za potraživanje isplate po osnovi ništetnosti odredbi o nepošteno ugovorenoj valutnoj klauzuli. Ovdje treba navesti da postoji objektivni identitet ugovornih odredbi koje su presudom Visokog suda Republike Hrvatske utvrđene ništetnima i ugovornih odredbi u konkretnom slučaju. Upravo je u svrhu vođenja pojedinačnih postupaka radi isplate i pokrenuta predmetna kolektivna tužba i navedena presuda primjenjuje se na konkretan slučaj, sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. Tužba je podnesena 6. lipnja 2023., stoga niti jedan dio potraživanja koje je predmet ovog postupka nije zastario. Osim toga, po pitanju zastare izričito se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-2245/17-2: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe." Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je objavio pravno shvaćanje o pitanju zastare restitucijskih zahtjeva, usvojeno na sjednici građanskog odjela 30. siječnja 2020. koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“. Stoga je prigovor zastare, istaknut u odgovoru na tužbu, neosnovan.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.
27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a.
27.1. U okvirima konkretnog slučaja, prilikom odlučivanja o troškovima postupka, valja ukazati da je tužitelj u cijelosti uspio s deklaratornim tužbenim zahtjevom, dok je u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti uspio s drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, a nije uspio s glavnim i prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom. Sud je stoga odlučio da tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a pripadaju troškovi postupka u cijelosti, s obzirom na to da u odnosu na glavni i prvi eventualno kumulirani kondemnatorni zahtjev, koji su odbijeni, nisu nastali posebni troškovi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-172/2008 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i Rev-451/2022-2 od 3. listopada 2023.). Međutim, pri odmjeravanju visine troškova treba uzeti u obzir vrijednost predmeta spora eventualno kumuliranog zahtjeva s kojim je tužitelj uspio u sporu u iznosu od 3.958,11 eura.
27.2. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu pripada iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –"Narodne novine", broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 3. ožujka 2021., 27. svibnja i 29. rujna 2022., 26. siječnja 2023., 17. prosinca 2025., 9. lipnja i 21. srpnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife), te za sastav podnesaka od 7. studenog 2019., 6. studenog 2020., 14. svibnja 2021. i 5. prosinca 2022. (Tbr. 8.1. Tarife).
27.3. Tužitelju za zastupanje na ročištu 12. studenog 2019. pripada 50 bodova, a ne zatraženih 100 bodova jer isto predstavlja ročište iz Tbr. 9.2. Tarife. Također, pripada mu 50 bodova za sastav podneska od 5. svibnja 2023. sukladno Tbr. 8.3. Tarife.
27.4. Tužitelju ne pripada nagrada za sastav podnesaka od 8. srpnja 2021. i 13. srpnja 2022. jer isti nisu podneseni po punomoćniku odvjetniku. Ne pripada mu ni trošak nagrade za sastav podnesaka od 22. listopada 2021., 18. siječnja 2022. i 3. rujna 2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. ZPP-a.
27.5. Ukupno tužitelju pripada 1.300,00 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.600,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 650,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 3.250,00 eura.
27.6. Također, tužitelju je priznat trošak plaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u ukupnom iznosu od 356,80 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 141,22 eura.
27.7. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 3.748,02 eura. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen kao previsoko postavljen i neosnovan.
27.8. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
28. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan.
29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. - III. izreke rješenja.
U Puli, 31. kolovoza 2026.
Sudac
Jelena Mavrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćnicima
