REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-708/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Franje Račkoga 9, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak, 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II 551-09/25-01/11237, URBROJ: 524-11-02/5-26-2 od 11. veljače 2026.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.
III. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora se odbija.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je podnijela tužbu radi propuštanja javnopravnog tijela – tuženika, da u zakonom propisanom roku donese odluku o žalbi izjavljenoj radi ne donošenja rješenja od strane prvostupanjskog tijela, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak za priznavanjem prava na inkluzivni dodatak, uz dostavu dokaza o podnesenoj žalbi. Tužbom zahtjeva donošenje rješenja koje nije doneseno uz naknadu troškova spora.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je o žalbi tužiteljice odlučio rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II 551-09/25- 01/11237, URBROJ: 524-11-02/5-26-2 od 11. veljače 2026. kojim je naložio Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Sisak, da u roku od 30 dana donese rješenje povodom zahtjeva tužiteljice od 2. listopada 2025. za priznavanje prava na inkluzivni dodatak.
3. U smislu članka 100. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, 39/26. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) tužiteljici je dostavljen odgovor tuženika i doneseno drugostupanjsko rješenje, radi eventualnog proširenja tužbenog zahtjeva na to rješenje.
4. Podneskom od 5. ožujka 2026. tužiteljica je obavijestila sud da još nema meritornu odluku o zahtjevu za ostvarivanjem prava na inkluzivni dodataka, navodeći da je tuženik donio procesno rješenje, a istovremeno nije dokazao da bi bilo doneseno i da bi tužiteljica zaprimila prvostupanjsko rješenje. Navodi da je njeno stanje nepromijenjeno, te predlaže donošenje meritorne odluke, podredno proširuje tužbeni zahtjev na doneseno drugostupanjsko rješenje. Potražuje troškove.
5. Tuženik u odgovoru na proširenje tužbenog zahtjeva osporava navode tužiteljice. Ističe da je postupao u skladu s odredbama članka 119. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), navodi da se pravo na inkluzivni dodatak, kao pravo u sustavu socijalne skrbi, priznaje odrasloj osobi i djetetu kod kojih je utvrđen drugi, treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Nadalje navodi da se iz zakonskih odredbi koje citira ne može iščitati intencija zakonodavca da je „tuženik bio dužan meritorno odlučiti o pravu tužiteljice na inkluzivni dodatak“. Tuženik ukazuje da korist od vođenja spora ima opunomoćenik tužiteljice, koji kontinuiranim pisanjem podnesaka i proširenjem tužbenog zahtjeva generira nepotrebne radnje i izravno stvara dodatan trošak na čiju neekonomičnost sam deklarativno ukazuje. Predlaže obustaviti spor.
6. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 98. točka 4. ZUS-a jer se činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva mogu utvrditi iz podataka spisa te nisu sporne, a stranke spora ne zahtijevaju održavanje rasprave.
7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika nije osnovan.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni spor započeo kao spor radi šutnje uprave (čl. 3. st. 1. toč. 3. ZUS-a), međutim kako je tuženik tijekom spora donio rješenje o žalbi koje je dostavljeno tužiteljici, a ista je proširila tužbeni zahtjev na to rješenje, spor se sada vodi radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika od 11. veljače 2026. (čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS-a).
9. Osporeno rješenje doneseno je pozivom na odredbe članka 119. ZUP-a, uz obrazloženje da je osnovano podnesena žalba budući da prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o zahtjevu u zakonom propisanom roku, pozivom na odredbe Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj: 156/23) kojim su propisani rokovi za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, te odredbe članka 22. stavka 1. istog zakona kojim je propisano da ako je za odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavod je dužan zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja. Tuženik obrazlaže da je shodno ocjeni opravdanosti razloga, s obzirom da je zbog prirode upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, naložio prvostupanjskom tijelu donijeti rješenje o zahtjevu tužiteljice uroku od 30 dana od primitak rješenja.
10. Člankom 119. st. 1. ZUP-a, propisano je da je drugostupanjsko tijelo, postupajući po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u propisanom roku donijelo rješenje na zahtjev stranke, dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku.
10.1. Prema stavku 2. članka 119. ZUP-a kada drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odrediti će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 30 dana.
11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći od obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet utvrđeno je da navodima tužbe (proširenje tužbenog zahtjeva) pravilnost i zakonitost rješenja tuženika nije dovedeno u pitanje, niti su počinjene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
12. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je usvojio žalbu tužiteljice izjavljenu radi šutnje uprave i naložio prvostupanjskom tijelu donošenja rješenja o zahtjevu za priznavanjem prava na inkluzivni dodatak u roku od 30 dana u skladu s citiranim odredbama članka 119. stavka 2. ZUP-a, budući da je tuženik cijenio opravdanim razloge ne donošenja rješenja u roku, ističući da se radi o potrebi provođenja dokaznog postupka vještačenjem, odnosno potrebe neposrednog rješavanja prvostupanjskog tijela.
13. Razloge koje navodi tuženik u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
13.1. Neosnovanima se cijene navodi tužiteljice kada nezakonitost rješenja tuženika vidi u činjenici da istim nije meritorno riješen zahtjev za priznavanjem prava na inkluzivni dodatak. Naime, u konkretnoj stvari tužiteljica je, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 105. stavka 2. ZUP-a, podnijela žalbu radi šutnje prvostupanjskog tijela. Tim je člankom propisano da stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku, dok je postupak po žalbi kad prvostupanjsko tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku propisan člankom 119. ZUP-a. U skladu s tim člankom doneseno je i osporeno rješenje, a budući da su razlozi zbog kojih tuženik nije meritorno riješio o zahtjevu valjano obrazloženi potrebom vještačenja u skladu s odredbama Zakona o inkluzivnom dodatku, navodi tužiteljice ne dovode do drugačije odluke.
13.2. Pri tom se napominje da je mogućnost rješavanja upravne stvari od strane tuženika u slučaju žalbe podnesene radi toga što prvostupanjsko tijelo nije riješio o zahtjevu, propisana tek stavkom 3. članka 119. ZUP-a i pretpostavlja situaciju u kojoj razlozi ne donošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, o čemu se u predmetnom sporu ne radi.
13.3. Prijedlog tuženika za obustavom spora nije opravdan, jer nakon proširenja tužbenog zahtjeva na doneseno drugostupanjsko rješenje tužiteljica nije povukla tužbu (čl. 101. ZUS-a), a nisu ostvareni niti uvjeti iz odredbe članka 106. stavka 1. ZUS-a za obustavom spora.
14. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
16. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
17. Zahtjev je djelomično osnovan.
18. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora.
18.1. Prema stavku 2. članka 144. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
19. Sud je cijenio opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadom troškova za sastav tužbe (radi šutnje uprave) budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe, odnosno tijekom spora odlučio o žalbi koja nije bila riješena u zakonom propisanom roku, dakle, podnošenjem tužbe utjecalo se na javnopravno tijelo da postupi na zakoniti način i donese odluku o žalbi. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora, za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u visini od 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 1.250,00 eura.
19.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.
20. Sud nije cijenio opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora zatražen u iznosu od 1.250,00 eura za sastav podneska kojim proširuje tužbeni zahtjev na doneseno drugostupanjsko rješenje tuženika, budući da odluka o troškovima spora ovisi o uspjehu u sporu, a kako je sud odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, ne može se smatrati da bi uspjela u sporu, pa da bi joj troškove spora trebao nadoknaditi tuženik.
20.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom III.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Luka Mardešić, Ulica Franje Račkoga 9, Zagreb
2. Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike
Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
3. U spis
