REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-222/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vanji Joka Brkljačić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Zagreb, Avenija Marina Držića 1, OIB: 77931216562, zastupan po punomoćniku Petru Kriste, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Ane – Marije Vegar, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika BŠ, odvjetničke vježbenice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), dana 31. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Utvrđuje se da tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 02.01.2024.g., Ur.broj: 02/24 nije dopuštena i da radni odnos nije prestao, te se nalaže tuženiku URIHO – Ustanovi za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, iz Zagreba, Avenija Marina Držića 1, OIB: 77931216562, da tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad na poslove voditelja Odjela nabave i poslove vršitelja dužnosti rukovoditelja Službe komercijale, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 31. kolovoza 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 31. kolovoza 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referen tna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZŠ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 19. veljače 2024. navodi da je bio zaposlen kod tuženika URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, (dalje u tekstu: tuženik), kao voditelj Odjela nabave i vršitelj dužnosti rukovoditelja Službe komercijale, sve na temelju Ugovora o radu od 29. prosinca 2014. i pripadajućih aneksa. Tužitelj navodi da je tuženik otkazao tužiteljev ugovor o radu na temelju Odluke o otkazu od 2. siječnja 2024., zbog skrivljenog ponašanja radnika. Navedenu odluku tužitelj je zaprimio 8. siječnja 2024. te je protiv iste u zakonskom roku uložio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj ističe da je odluka o otkazu nezakonita, da su povrede koje su u njoj navedene neosnovane i fabricirane te neistinite i predstavljaju odmazdu osobne naravi koje nemaju veze sa postupanjima tužitelja. Tužitelj ističe prije svega da je zaposlen na dva radna mjesta, čiji opisi poslova se razlikuju, te da je tuženik propustio navesti povrede obveza iz radnog odnosa koje se odnose na svako radno mjesto na kojem je tužitelj zaposlen. Tuženik nije dao valjane i konkretne razloge za otkazivanje ugovora o radu u odnosu na oba radna mjesta tužitelja, što je bio dužan učiniti. Tužitelj ističe da nisu navedeni razlozi za otkazivanje ugovora o radu u odnosu na oba radna mjesta na kojima tužitelj radi. Tužitelj također ističe da nije počinio niti jednu povredu koja mu se odlukom o otkazu stavlja na teret. U odnosu na povredu koja se odnosi na nabavu ulja za podružnicu Tisak, tužitelj ističe da on nije osobno niti direktno sudjelovao u traženju ponuda za tu sirovinu. Za taj predmet bio je zadužen referent CŠ, kojeg je u trenutku zaprimanja zahtjeva za nabavu mijenjala kolegica AŠ. Navedena je zatražila ponudu poslovnog partnera AUTO - SIRENA d.o.o., koju je predala na uvid rukovoditelju proizvodne jedinice, koji je dao svoju suglasnost te je napisao da je ponudu potrebno platiti. Nakon svih provedenih koraka tužitelj je prekontrolirao i potpisao narudžbenicu te je ista upućena ravnateljici na potpis. Navedeno postupanje ne može biti razlog za otkaz jer je tužitelj u cijelosti ispoštovao proceduru tuženika u vidu nabave, te se tužitelja ne može dovesti u vezu sa bilo kakvim prijestupom u postupanju. S druge strane uputa uprave tuženika, odnosno ravnateljice, da se od određenog ponuđača ne smije zatražiti ponuda ne dopustiva je i nezakonita. Tužitelj je u ovoj konkretnoj nabavi postupio u cijelosti sukladno pravilima i propisima, te nije počinio propust u obavljanju svog posla. U odnosu na povredu koja se odnosi na servisiranje vozila tuženika ravnateljica tuženika je protivno svim procedurama dala nalog da se servis vozila obavi kod servisera CS Zagreb d.o.o. i Auto Felper d.o.o. Tek nakon što je obavljen servis automobila kod osoba koje je direktno izabrala ravnateljica, suprotno propisanim procedurama, ravnateljica daje nalog tužitelju da post festum izda i potpiše narudžbenicu. Ravnateljica tuženika je naredila da se narudžbenica potpiše retroaktivno, što je tužitelj odbio učiniti, s obzirom da nije bilo riječ o najpovoljnijoj ponudi. Narudžbenica je napisana za najpovoljniju ponudu društva AUTO-SIRENA d.o.o., kod kojeg nije obavljena usluga servisiranja vozila. Opisani problem dogodio se isključivo radi nezakonitog postupanja ravnateljice tuženika, a ne tužitelja. U odnosu na povredu koja se odnosi na postupak nabave usluge u nepokretnoj elek troničkoj komunikacijskog mreži, tužitelj nije počinio navedenu povredu, s obzirom da je rok koji je bio nametnut proizvoljno nametnut od strane ravnateljice, a isti nije bio uvjetovan radnim procesima. Isto tako tužitelj je u okviru nametnutog roka neplanirano koristio bolovanje, radi čega nije bio u mogućnosti ispoštovati navedeni rok. Međutim, dokumentacija za predmetnu nabavu je pripremljena na vrijeme i poslana ravnateljici odmah po povratku tužitelja na posao u najkraćem mogućem roku, a novi ugovor sklopljen je bez ikakvog prekida u isporuci usluge, radi čega nije nastala nikakva šteta za tuženika. Tužitelju se ne može staviti na teret ne izvršavanje zadataka zbog privremene nesposobnosti za rad. Naposlijetku, povreda koja se odnosi na opremanje restorana i izložbenog prostora u Aveniji M. Držića u Zagrebu ne može se staviti na teret tužitelju s obzirom da je tužitelj bio samo jedan od šest članova povjerenstva u postupke jave nabave, koje povjerenstvo je prihvatilo jedinu ponudu koja je pristigla na natječaj i koja je bila u okviru zadanog budžeta. Povjerenstvo je u cijelosti pregledalo ponudu, istu je prihvatilo, posao je obavljen, restoran je otvoren i još uvijek radi, a kontrolu utrošenih sredstva proveo je ZOSI, koji nije utvrdio nikakve propuste. Slijedom navedenog tužitelj ističe kako ne postoje opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu, te predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja iz tužbe. Tuženik ističe da je tužitelju nakon više usmenih upozorenja izdano pisano upozorenje zbog povrede obveza iz radnog odnosa dana 21. lipnja 2023. Nakon izrečene mjere pisanog upozorenja tuženik je zamijetio nova kršenja obveza iz radnog odnosa radi čega je pozvao tužitelja na iznošenje obrana, koju je tužitelj dao 29. studenoga 2023. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja o osobnom progonu, s obzirom da je odluka o otkazu donesena radi povreda obveza iz radnog odnosa. Tuženi ističe da je tužitelj kao rukovoditelj službe odgovoran za disciplinu i rad službe te za pravovremeno i pravilno obavljanje poslova. Također je zadužena za uspješnost rada odjela, te za zakonitost, točnost i ažurnost povjerenih poslova, a sve kao voditelj nabave, koje poslove je tužitelj također obavljao. Tuženik opetovano ističe i ponavlja da su se dogodile povrede obveza iz radnog odnosa i to u pogledu odstupanja vezano uz nabavu ulja za podružnicu Tisak, s obzirom da tužitelj nije kao rukovoditelj i voditelj izvršio analizu tržišta te nabavio robu po najpovoljnijoj cijeni. Tužitelj je više puta usmeno i pisano upozoravan da AUTO-SIRENA d.o.o. sustavno preplaćuje svoje usluge, te je unatoč tome zatražio ponudu od navedenog društva. Tužitelj pokušava prebaciti odgovornost isključivo na referenta kojem je neposredno nadređen i za čiji rad je odgovoran. U odnosu na servis automobila tuženika tužitelj ističe da je ravnateljica dala nalog voditelju voznog parka da zatraži ponude za popravak i servis automobila od drugih pravnih osoba, a ne AUTO-SIRENA d.o.o. Odjel nabave kojim rukovodi tužitelj je odbio izraditi narudžbenice za popravak vozila samo iz razlog jer je ravnateljica dala nalog da se popravaka ne vrši u do sada od strane tužitelja preferiranim subjektima. Dakle, tužitelj je odbio postupiti prema direktnom nalogu ravnateljice i potpisati narudžbenice prema najpovoljnijim ponudama, da bi umjesto toga protivno proceduri pribavio ponude AUTO-SIRENA d.o.o. i Karić automobila d.o.o., koje ponude nisu urudžbirane kod tuženika i postoji opravdano sumnja da su antidatirane. U okviru postupanja tužitelja vezano uz nabavu usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, tužitelj je propustio organizirati rad u svom odjelu na način da se pravovremeno i pravedno bavi posao. Navodi tužitelja da se radilo o proizvoljnom roku nisu istiniti jer je tužitelju rok dan na sastanku od 6. studenoga 2023., a ravnateljica tuženika je rok dala kako bi se priprema za tu nabavu obavila na vrijeme. Činjenica da je tužitelj bio na bolovanju ne opravdava tužitelja, jer je dužan organizirati rad u svom odjelu na način da se poslovi obave i u slučaju njegove odsutnosti. Tuženik je utvrdio kako tužitelj nije kolegici ŽŠ rekao da posao treba biti gotov do 10. studenoga 2023., a za taj rok navedena je saznala tek iz upita kolegice ZŠR . Nadalje, u odnosu na posao nabave opreme za restoran u Aveniji M. Držića u Zagrebu tužitelj je kao voditelj odjela nabave bio dužan upozoriti povjerenstvo da je cijena prijenosnog računala višestruko veća od nabavne cijene, što znači da nije obavio posao analize tržišta i propustio je nabaviti proizvod po najpovoljnijoj cijeni. Slijednom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u ugovor o radu (str. 11-14 spisa), u Aneks III. Ugovoru o radu (str. 15 spisa), u odluku o otkazu (str. 16-19 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 20-28 spisa), u poziv na iznošenje obrane (str. 29-32 spisa), u očitovanje tužitelja od 23. studenoga 2023. (str. 33 -41 spisa), u opis poslova radnog mjesta (str. 42-52 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 53-57, 61-62 spisa), u Proceduru nabave sirovine i repromaterijala (str. 58-60 spisa), u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 63 spisa), u obavijest o nadmetanju (str. 64-70 spisa), u odluku o početku postupka javne nabave (str. 71 spisa), u zapisnik o provedenom nadzoru i kontroli (str. 73-78 spisa), u zahtjev za zaštitu prava protiv pisanog upozorenja (str. 89-91 spisa), u upozorenje na obveze iz radnog odnosa (str. 94 spisa), u narudžbenice, račune i ponude (str. 96-106, 119-131, 164-169 spisa), u zapisnik sa sastanka od 6. studenoga 2023. (str. 107-109 spisa), u dopis vještaka od 29. rujna 2025. (str. 163 spisa), saslušani su svjedoci AŠ (str. 133 spisa),

CŠ (str. 133-135 spisa), FŠ (str. 135-135 spisa), JŠ (str. 136-13 spisa), ŽŠ (str 146-148 spisa), HŠ (str. 149- 150 spisa ), BŠR (str. 150.151 spisa), SŠ (str. 154 -155 spisa), CŠR (str. 155-156 spisa) te ravnateljica tuženika ŠŠ (str. 158- 161 spisa) i tužitelj ZŠ (str. 176-180 spisa) kao parnične stranke.

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 2. siječnja 2024.

6. U odnosu na pitanje pravodobnosti tužbe, na koju okolnost sud pazi po službenoj dužnosti, iz navoda tužitelja proizlazi da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio 8. siječnja 2024., protiv koje je pravodobno dana 22. siječnja 2024. uložio zahtjev za zaštitu prava što proizlazi iz povratnice koja preleži spisu. S obzirom da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, za tužitelja je 7. veljače 2024. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužitelj tužbu podnio 19. veljače 2024., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR). Iz navedenog proizlazi da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

7. Među strankama nije sporno da kod tuženika nije ustanovljeno radničko viječe, što znači da nije postajalo obveza tuženika za postupanje sukladno odredbi čl. 150 ZR-a, iz čega proizlazi da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga propisanog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a.

8. Uvidom o odluku o otkazu je utvrđeno da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. U obrazloženju odluke o otkazu se navodi da je tužitelj obavljao poslove dva radna mjesta i to vršitelja dužnosti rukovoditelja Službe komercijale i voditelja odjela nabave, u okviru kojih poslova je bio zadužen za praćenje cijena i materijala koje koristi tuženik, za pravovremeno i pravilno obavljanje poslova, za disciplinu službe, za analiziranje tržišta, za nabavljanje robe po najpovoljnijim uvjetima, za pravodobnu nabavu robe, te je u svom radu odgovoran ravnateljici. U odluci o otkazu se navodi da je tužitelju nakon više usmenih upozorenja izrečeno pisano upozorenje dana 21. lipnja 2023., nakon kojeg je tuženik ustanovio daljnja kršenja iz radnog odnosa. Tužitelj je u okviru nabave ulja za podružnicu Tisak propustio izvršiti analizu tržišta i nabaviti robu po najpovoljnijim uvjetima. Tužitelj je više puta usmeno i pisano upozoravan da AUTO-SIRENA d.o.o. svoje usluge naplaćuje znatno skuplje od usporedivih vrijednosti na tržištu, a tužitelj je unatoč tim upozorenjima zatražio ponudu od AUTO-SIRENA d.o.o. te je istu prezentirao kao najpovoljniju. Na kraju je ured ravnateljice pribavio jeftinije ponude. Vezano za popravak službenih vozila ravnateljica je dala nalog voditelju voznog parka da se zatraže ponude i obavi popravak kod drugih pravnih osoba, o čemu je tužitelj bio obaviješten. Međutim, tužitelj je odbio potpisati narudžbenicu od najpovoljnijih ponuditelja, a umjesto toga pribavlja ponude od AUTO - SIRENA d.o.o. i Karić automobila d.o.o., koje nisu urudžbirane te je upitan postupak pribavljanja tih ponuda. Ujedno je od tužitelja zatraženo da dostavi prepiske sa AUTO- SIRENA d.o.o. i Karić automobil d.o.o. kao i dokaz o zaprimanju ponuda, što tužitelj nije učinio. U odluci se dalje navodi da tužitelj nije ispunio svoje obveze jer nije pripremio dokumentaciju u postupku nabave usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskog mreži do roka koji je bio određen 10. studenoga 2023., a kolegica koja je prema navodima tužitelja radila na tom predmetu, nije imala saznanja o zadanom roku. Privremena nedostupnost tužitelja ne može biti opravdanje za ne izvršavanje poslova unutar odjela i službe kojima je na čelu. Nadalje, tuženik je uočio da tužitelj u postupku nabave opremanja restorana i izložbeno prodajnog prostora u Zagrebu nije ispunio dužnost analize tržišta i pribavio robu po najpovoljni jim uvjetima, a vezano uz stavku troškovnika koja se odnosi na nabavu prijenosnog računala. Nisu osnovani navodi tužitelja da se radi o samo jednoj stavci troškovnika, niti se tužiteljeva odgovornost može otkloniti time što je bio član povjerenstva, budući da tužitelj u okviru svojih zaduženja analizira tržište i o tome je dužan izvijestiti ostale članove povjerenstva. Zbog svega navedenog tuženik ističe da nastavak radnog odnosa više nije moguć, te stoga donosi predmetnu odluku o otkazu.

9. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi, radi čega se sud neće posebno osvrtati na navode tužitelja iz zahtjeva za zaštitu prava.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu od 24. prosinca 2024. na radnom mjestu voditelja odjela nabave, odnosno i na radnom mjestu vršitelja dužnosti rukovoditelja Službe komercijale prema Aneksu III. Ugovoru o radu, a što sve proizlazi iz ugovora koji prileže spisu.

11. U odnosu na postupanje tuženika sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a, sud je izvršio uvid u poziv za iznošenje obrane od 15. studenoga 2023., kojeg je tužitelj zaprimio 16. studenoga 2023., te se na isti očitovao dopisom od 23. studenoga 2023. Iz poziva je vidljivo da se tužitelj poziva očitovati na povrede obveza iz radnog odnosa koje su navedene u odluci o otkazu i koje predstavljaju razlog za donošenje odluke o otkazu. Tužitelj je u svojoj obrani otklonio povrede u bitnom iz istih razloga koje su navedeni u tužbi, a sud je pregledom navedene dokumentacije utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu postupio sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a.

12. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju odlukom o otkazu stavljaju na teret, da bi iste bile relevantne za otkazivanje ugovora o radu potrebno je utvrditi da se radi o obvezama tužitelja iz radnog odnosa, da je te obveze tužitelj prekršio, a koje kršenje dovodi do toga da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

13. Prije svega valja navesti da povreda koja se odnosi na postupak javne nabave vezano uz opremanje restorana i izložbeno prodajnog prostora u [adresa] Z u [adresa] ne predstavlja povredu radne obveze koja bi se tužitelju mogla staviti na teret i radi kojih je opravdano otkazati ugovor o radu tužitelju. Ovo iz razloga jer je tužitelj u tom postupku javne nabave bio samo jedan od imenovanih članova povjerenstva, pri čemu nije razvidno da bi imao ikakav nadređeni položaj u odnosu na druge članove povjerenstva, a sve kako to proizlazi iz Odluke o početku postupka javne nabave od 27. prosinca 2021. koja prileže spisu. Navedenu odluku donio je raniji ravnatelj tuženika RŠ te je u tom postupku imenovao šesteročlano povjerenstvo koje je zaduženo za ocjenu dostavljenih ponuda. Navedeno potvrđuju i suglasni iskazi svjedoka RŠ, CŠ, ŽŠ i ZŠR te tužitelja kao parnične stranke. Iz suglasnih iskaza navedenih svjedoka proizlazi da se prilikom opremanja restorana u Držićevoj radilo o trošenju namjenskih sredstava ZOSI-a (Zavod za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom), da je na javni natječaj prispjela jedna ponuda koja je u cijelosti bila u okviru planiranih sredstava, da je ponuda sadržavala više stavaka, od kojih je nabavka prijenosnog računala samo jedna od stavki, da je povjerenstvo donijelo odluku da se prihvati ponuda jedinog ponuditelja, da je u konačnici ponuda prihvaćena, da su radovi izvršeni, da je restoran opremljen te je još uvijek otvoren, te da je ZOSI obavio naknadnu kontrolu utrošenih sredstava u kojoj je utvrdio da nije bilo nepravilnosti. Iz odluke o početku postupka javne nabave nije razvidno da bi tužitelj u odnosu na bilo kojeg drugog člana povjerenstva imao nadređenu ulogu, niti to proizlazi iz bilo kojeg iskaza saslušanih svjedoka. Iz spisa dalje proizlazi da je raniji ravnatelj tuženika RŠ zaključio ugovor s ponuđačem, a da tužitelj nije imao nikakvu posebnu ulogu u tome. Navodi tuženika vezano za dužnost tužitelja da provede analizu tržišta i izvijesti povjerenstvo o cijeni koja nije u skladu s tržišnim nisu ničime dokazani, jer je povjerenstvo sagledavalo cjelokupnu ponudu, povjerenstvo je bilo sastavljeno od osoba raznih struka, a predmet nabave bio je čitav niz različitih proizvoda i usluga koje su potrebne za opremanje restorana. Stoga su osnovani navodi tužitelja kada ističe da je povjerenstvo sagledavalo ponudu u cjelini, a ne samo pojedinu stavku, kao što to čini tuženik. Ujedno nisu osnovani navodi ravnateljice tuženika u pogledu cijene novog računala i cijene po kojoj je računalo plaćeno, s obzirom da je tužitelj u svom iskazu naveo kako se radilo o računalu sa softverom koji je prikladan za korištenje u restoranu. Nema dokaza o tome da su računala koje je ravnateljica tražila istovjetna onom koje je nabavljeno u postupku te javne nabave i to prema svojim tehničkim karakteristikama i programu kojim je opremljeno. Stoga je sud utvrdio da se navedena povreda ne može uzeti u obzir za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, niti otkazivanje ugovora o radu zbog te povrede može biti opravdano, odnosno nije utvrđeno da bi u postupku opremanja restorana tužitelj počinio ikakvu povredu obveze iz radnog odnosa koja bi bila razlog za otkaz ugovora o radu.

14. Nadalje, u odnosu na povredu koja se odnosi na pripremu dokumentacije vezanu za nabavu usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskog mreži, tužitelj je u spis dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad koje se odnosi na period od 9. studenoga 2023. do 13. studenoga 2023. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj završio na bolovanju dan prije isteka roka za pripremu dokumentacije, koji na sastanku od 6. studenoga 2023. utvrđen do 10. studenoga 2023., a kako to proizlazi iz zapisnika sa tog sastanka koji prileži spisu. Stoga se tužitelja ne može teretiti za povredu koja se dogodila u vrijeme dok je isti bio odsutan radu bolovanja. Tuženik doduše ističe da je tužitelj imao zadatak osigurati izvršenje tog zadatka i u slučaju njegove odsutnosti, međutim sud je utvrdio da se tužitelj nalazio na bolovanju, što znači da nije ranije imao saznanja o tome da će biti odsutan iz ureda uz spornom periodu, a sve kako bi organizirao zamjenu. Iz iskaza svjedoka ŽŠ, ZŠR te parničnih stranaka je utvrđeno to da je tužitelj odmah po povratku s bolovanja pripremio dokumentaciju u najkraćem mogućem roku (isti dan po povratku s bolovanja kako to proizlazi iz navoda tužitelja i svjedokinje ŽŠ), te da je nabava provedena u okviru roka, odnosno na vrijeme tako da nije bilo prekida u isporuci usluge koja je bila predmetom nabave. Navodi tuženika kako djelatnica ŽŠ nije imala saznanja da je krajnji rok bio 10. studenoga 2023. te da joj tužitelj to nije napomenuo, nisu relevantni za povredu obveze koja se tužitelju stavlja na teret, s obzirom da je na tužitelju odluka o tome kojeg će referenta zadužiti sa pripremom dokumentacije i koje će informacije istom proslijediti. Iz iskaza svjedokinje ŽŠ proizlazi da ju tužitelj vjerojatno nije htio opteretiti kratkim rokom jer je u tom periodu bila pod stresom. Ista svjedokinja dalje navodi da su tužitelj i ona po povratku s bolovanja zajednički započeli s radom na tom predmetu, da ništa drugo nisu radili osim toga te da su u jedan dan odradili cijeli predmet. Ovdje valja navesti da nisu relevantni navodi ravnateljice tuženika koja ističe da je u pogledu te nabave hitjela promijeniti dobavljača, s obzirom da godinu ranije to nije stigla, a smatrala je da uslugu mogu nabaviti jeftinije, s obzirom da iz iskaza iste proizlazi da je tuženik u konačnici zaključio ugovor sa ranijim dobavljačem usluge, koji je bio financijski povoljniji, jer su išli sa objedinjenom nabavom. U odnosu na tu povredu ravnateljica tuženika ističe da je znala da tužitelja nema, ali nije znala što je s onim što su dogovorili da će se odraditi do 10. studenoga. Nije znala kome je tužitelje delegirao predmet i je li delegirao predmet. S obzirom da je utvrđeno da se tužitelj nalazio na bolovanju još prije isteka roka te da iz iskaza svjedokinje ŽŠ proizlazi da je i ona završila na bolovanju radi hitnog zahvata na zubu, ne postupanje tužitelja prema zadatku kojeg je dala ravnateljica tuženika u roku koji je određen na tom sastanku ne predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa koja bi bila dostatna za zaključak da radi iste nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedokinje ŽŠ proizlazi da je tužitelj navedeni zadatak izvršio u najkraćem mogućem roku po povratku s bolovanja, te da za tuženika nije bilo štetnih posljedica jer je ranija usluga ugovorena do siječn ja 2024., a nabava je provedena u roku te nije bilo prekida u isporuci usluge. Ujedno, sud je utvrdio da je tužitelj radi činjenice da je završio na bolovanju imao opravdan razlog za završetak radnog zadatka izvan ostavljenog roka.

15. U odnosu na povredu koja se odnosi na nabavku ulja lubrikant 106C za potrebe podružnice Tisak sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka AŠ, CŠ, FŠ, OŠ i parničnih stranaka.

16. iz iskaza svjedokinje AŠ proizlazi da radi kod tuženika kao referent obrade podataka, tužitelj joj je bio nadređeni djelatnik. U periodu nabave ulja lubrikant 106c svjedokinja je bila zamjena referentu CŠ koji je kao referent vodio taj predmet, a tada se nalazio na godišnjem odmoru. Svjedokinja navodi da je zaprimila zahtjev za nabavu na kojem je pisalo da je dobavljač AUTO-SIRENA d.o.o., svjedokinja je zahtjev dala na odobrenje ravnateljici, koja je to odobrila. Tražila je ponudu od dobavljača, međutim ona nije stizala te je telefonskim putem zvala dobavljača da dostavi ponudu, a i tužitelj ju je zvao da mu dostavi sliku proizvoda, što je svjedokinja zatražila od podružnice Tisak. Kako ponuda nije stizala, svjedokinja je pitala ostale može li se još negdje nabaviti to ulje, na što su rekli da ne može. U međuvremenu se vratio CŠ sa godišnjeg te ga je svjedokinja o svemu obavijestila. U tom trenutku još nije pristigla ponuda dobavljača, CŠ je zvao i ponuda je stigla te je poslana rukovoditelju Tiska KŠ na odobrenje, koji je rekao daje to u redu i tražio je plaćanje unaprijed. Svjedokinja još navodi da se u zahtjevu za nabavu može tražiti dobavljač, te da se ne sjeća da bi ju tužitelj ikada upozorio da se ne smiju tražiti ponude od AUTO-SIRENE.

17. Iz iskaza svjedoka CŠ proizlazi da je radio kao samostalni referent nabave. Po povratku sa godišnjeg kolegica AŠ ga je obavijestila da je došao zahtjev za nabavu 40 litara ulja Lubrikant 106 c te je bio naveden dobavljač kojeg bi oni htjeli, što je uobičajeno da se navodi i ime dobavljača, jer se uglavnom uzima od istog dobavljača proizvod koji se tamo već koristi. Dobili su ponudu od trgovačkog društva Auto Sirena d.o.o. koju je svjedok proslijedio na potpis ravnateljici, međutim cijeli postupak je vraćen sa potpisa i rečeno je da se nabavi još koja ponuda. Svjedok je potom počeo istraživati tržište, putem interneta i telefonom te je naišao na trgovačko društvo PKL d.o.o. iz Rijeke i mailom je tražio ponudu. Rekao je da treba 40 litara takvog ulja ili onog koje je po tehničkim specifikacijama isto tome. Nakon par dana je dobio ponudu, radilo se o nekom njihovom ulju, za koje su oni naveli da po tehničkim svojstvima odgovara Lubrikantu 106 C, te je potom svjedok tu ponudu priložio zahtjevu i narudžbenici i ponovno poslao na potpis. Zna da je onda to neko vrijeme stajalo, nakon čega su vraćeni papiri sa još tri ponude te su potom napravili zahtjev i narudžbenicu prema najjeftinijoj ponudi. Svjedok misli da je ulje stiglo, ne zna je li bilo istih svojstava. Svjedok ne zna tko je zatražio preostale tri ponude koje su se vratile iz ureda ravnateljice. Zna da je ponuda trgovačkog društva PKL d.o.o. bila skuplja od ponude trgovačkog društva Auto Sirena d.o.o. Svjedok navodi da je u postupku nabave ulja Lubrikant tražio dvije ponude, znam da se i telefonski čuo sa trgovačkim društvom PKL d.o.o. tražeći da ponuđeno ulje ima iste tehničke karakteristike. Kada je svjedok pripremio narudžbenicu prema ponudi Auto Sirena d.o.o. u tom trenutku nije tražio ponudu niti jednog drugog trgovačkog društva. Svjedok nije informiran od strane ravnateljice ili tužitelja da se zabranjuje rad sa dobavljačem Auto Sirena d.o.o. Svjedok je dobio na uvid preostale tri ponude koje su dostavljene iz ureda ravnateljice, a prethodno svjedok nije kontaktirao te firme. Bila mu je sumnjiva oscilacija između ponude Auto Sirena d.o.o. i PKL d.o.o., međutim svjedok nema tehnička znanja da bi utvrdio u čemu je razlika. Svjedok je putem interneta jedino došao do firme PKL d.o.o., jako je teško našao taj proizvod na tržištu. Prije nego je ponudu Auto Sirena d.o.o. i PKL d.o.o. vratio u ured ravnateljice, to je pokazao tužitelju koje je rekao da neka to proslijedi u ured ravnateljice. Svjedok se ne sjeća je li tužitelj potpisao narudžbenicu za nabavu proizvoda po najjeftinijoj ponudi iz ureda ravnateljice, procedura je takva da narudžbenice sadrže četiri potpisa, to potpisuje svjedok koji je izradio narudžbenicu, potom voditelj nabave, u tom trenutku to je bio tužitelj, rukovoditelj, što je također bio tužitelj, te ravnateljica ili ravnatelj. Zna da je ulje nabavljeno. Misli da je potpisano s obzirom da je ulje nabavljeno, a po proceduri potrebni su svi potpisi za nabavu. Nije mu poznato je li to ulje i upotrijebljeno, od strane rukovoditelja te proizvodne jedinice svjedoku je usmeno rečeno da to ulje nije tih karakteristika kao i traženo ulje Lubrikant 106 C, ali ne zna je li upotrijebljeno u samoj proizvodnji.

18. Iz iskaza svjedoka FŠ proizlazi da se u vrijeme nabave ulja Lubrikant 106c nalazio na godišnjem odmoru, ali je u kontaktu sa kolegom izvješten da postoji potreba za nabavom strojnog ulja, poslao je zahtjev za nabavu prema uredu nabave. Svjedok je bio rukovoditelj proizvodne jedinice tisak i kartonaža kod tuženika i za sve stvari za koje su imali potrebe slali su zahtjev za nabavu prema uredu nabave, jer oni samostalno nisu imali mogućnost nabavljati sredstva za rad. Nekada se na zahtjevu za nabavu znalo navesti i dobavljača kojeg se traži, misli da u ovom slučaju to nisu naveli. Svjedok osobno nije bio uključen u postupak nabave, ali zna da po povratku s godišnjeg ulja nije bilo i da ono nije došlo. Stoga je poslao požurnicu prema uredu ravnateljice i službi nabave da se požuri nabava ulja. Već je dosta vremena prošlo, misli da je bio studeni 2023. kada je u jedinicu pristiglo ulje koje je navodno nabavila uprava. Navodi da su tražili strojno ulje za grafičke strojeve točno određenih karakteristika, a ono što su dobili je ulje za prehrambenu industriju sa odobrenjima koji važe za prehrambenu industriju, ali koje ulje nije pogodno za korištenje u grafičkim pogonima. Još su naveli da traže strojno ulje, a oni su dostavili hidrauličko, što je u tehničkom smislu velika razlika. Svjedok je dobio direktan nalog od ravnateljice da primijeni to ulje na strojeve, međutim on je to odbio, jer zna da bi to ulje na strojevima izazvalo višemilijunsku štetu. Nakon toga zna da je tek po proteku roka od 5 mjeseci stiglo odgovarajuće ulje koje su stavili u strojeve, s time da su strojevi do tada radili pod "crvenom lampicom", a to znači da je falilo ulja za rad tih strojeva. Dobavljač novog ulja, koje su u konačnici upotrijebili u strojevima, bilo je Man Roland Hrvatska d.o.o. Navodi da najčešće nisu imali takvu praksu da predlažu nabavu od konkretnog dobavljača, konkretno od Auto Sirena d.o.o., ali znalo je biti slučajeva da su kod zahtjeva za nabavu kontaktirali ured nabave koji ih je izvijestio o tome koji su dobavljači za pojedine proizvode. Znali su prije zahtjeva za nabavu kontaktirati odjel nabave i pitati koji su ovlašteni dobavljači, u tom slučaju bi ih stavljali na zahtjev. Imali su dobavljače sa kojima je ustanova imala ugovor i to je svjedok mislio kada je rekao ovlašteni dobavljač, mislio je na ugovorne dobavljače. Nije bio obaviješten od strane ravnateljice ili tužitelja da se zabranjuje rad sa Auto Sirena d.o.o. U pogledu nabave ispravnog ulja ponovno su dali zahtjev za nabavu, iz nabave je dobio obavijest da ako zna kojeg dobavljača da im to napiše tako da oni mogu zatražiti ponudu. Ulje koje nisu mogli iskoristiti i dalje je stajalo u skladištu u vrijeme do kada je svjedok bio kod tuženika, a to je bilo do 27. svibnja 2024.

19. Svjedokinja OŠ u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju radila na radnom mjestu poslovnog tajnika u uredu ravnateljice, odnosno glavnog poslovnog tajnika u uredu ravnateljice. Poznato joj je da je u ured ravnatelja došao zahtjev za nabavom ulja, a radilo se o hidrauličkom ulju koje se koristi u proizvodnji i služi za strojeve. U ured ravnatelja pristigla je ponuda od Auto sirene d.o.o., za koje društvo je ravnateljica već ranije rekla da se ne radi s njima, jer je radila reviziju troškova i dobavljača te je utvrdila da su imali jako puno računa od njih i bili su skuplji od ostalih. Tada je ravnateljica zatražila da se pribavi još nekoliko ponuda te da se napravi analiza tržišta, a zahtjev sa ponudom Auto sirene je vraćen natrag u nabavu. Iz nabave je ponovno došla još jedna ponuda koja je bila skuplja od ponude Auto sirene nakon čega je ravnateljica svjedokinju zatražila da pribavi još nekoliko ponuda i napravi analizu tržišta. Sjeća se da je tražila putem interneta ulje Lubrikant, a radilo se o hidrauličkom ulju za strojeve po specifikacijama sa prve ponude. Dobila je nekoliko ponuda koje su odgovarale, a bile su znatno jeftinije od Auto sirene d.o.o. Navedeno je dostavila ravnateljici, koja je rekla da dostavi sve u službu nabave na daljnju obradu. Zna da je izabrana druga tvrtka MGA, i ona je isporučila to ulje. Svjedokinja ne zna je li se nabavljeno ulje koristi u proizvodnji, nema saznanja o tome da je u nekom roku nakon što je nabavljeno ulje ponovno zatražena nabava hidrauličkog ulja. Misli da ponuda trgovačkog društva Auto sirena d.o.o. niti u jednom ovom slučaju nije bila najjeftinija, a za slučaj kada bi ta ponuda bila najjeft inija svjedokinja nije sigurna bi li se s njima mogao zaključiti ugovor.

20. Ravnateljica tuženika u svom iskazu navodi da je 17. listopada 2022. došla na poziciju ravnateljice tuženika. Kako se upoznavala s poslovanjem tuženika uočila je da se gotovo svugdje pojavljuje trgovačko društvo Auto Sirena d.o.o. i to ne samo kao dobavljač za servise vozila već za razno razne proizvode koji s time nužno nisu u vezi. Sjeća se da je došla zahtjevnica od odjela kartonaže da se nabavi ulje za tiskarske strojeve. Tada je kolega CŠ dostavio ponudu Auto Sirena d.o.o. te ga je zamolila da pribavi još koju ponudu i istraži tržište i vidi može li se pribaviti jeftinije ulje. On je dostavio ponudu društva PKL d.o.o. koja je bila višestruko skuplja od Auto Sirene, a ravnateljica je stekla dojam da se ta ponuda upravo pribavila da se opravda narudžba kod Auto Sirene. Tada je ravnateljica zamolila svoju tajnicu OŠ da pribavi još nekoliko ponuda, s time da su tražili ulje točno prema specifikacijama koje je naveo rukovoditelj odjela kartonaže i tiska FŠ, koji nije tražio ulje konkretnog proizvođača već konkretnog dobavljača, a prema specifikacijama koje je istaknuo. Tajnica je istražila tržište te su pribavljene još tri ponude prema tim specifikacijama i sve su bile jeftinije od Auto Sirene. Na kraju su pribavili ulje od dobavljača MGA, da bi kasnije saznala da to ulje nije upotrijebljeno jer je FŠ tvrdio da bi njegovom upotrebom nastala višemilijunska šteta na strojevima. Ravnateljici je to bilo sumnjivo međutim ne razumije se u grafičke strojeve, tako da su nabavili i drugo ulje od dobavljača Man Roland, koje je također bilo jeftinije nego ono Auto Sirene d.o.o., ali su ujedno dali ispitati ulje koje je dobavio MGA te je utvrđeno da se i to ulje može koristiti iako se također može koristiti i u prehrambenoj industriji. Smatra da je opravdano nabaviti jeftinije ulje pa sve da se trebaju poduzeti još neke dodatne radnje u vidu zamjene ulja u strojevima. Ravnateljica je htjela spriječiti da se višestruko preplaćuju proizvodi koje nabavljaju. Ravnateljica navodi da je pokušavala upozoravati tužitelja da provjere situaciju na tržištu, međutim tada bi tužitelj rekao da su stari, dugogodišnji dobavljači, da u početku s tuženikom nitko nije htio raditi i da su im oni pomogli u trenutcima kada su počinjali poslovanje, pa da je red da i dalje nabavlja ju robu od njih. Ravnateljica je i prije nabave ulja za grafičke strojeve tužitelja upozoravala da Auto Sirena ima visoke cijene i tražila je da se istraži tržište. Ponude Auto Sirene i PKL-a dostavljene su iz službe komercijale, na čijem čelu je bio tužitelj. Znalo se događati da rukovoditelji matične službe koja će koristiti traženu uslugu već navede kojeg proizvođača i dobavljača želi, a nakon toga služba komercijale odradi formalni dio posla. Navodi da misli da je postojao ugovor koji je zaključen između tuženika i Auto Sirene o nabavi na neodređeno preko 10 godina. Sada ima ju zaključen ugovor sa CIAK-om na dvije godine za servisiranje svih vozila, koji je proveden putem postupka javne nabave. Postojali su ugovori o poslovnoj suradnji sa još nekim dobavljačima, koji su zaključeni na dugi niz godina. Nakon što je služba komercijale dostavila ponude za nabavu hidrauličkog ulja, zna da je rukovoditelj FŠ na tu ponudu napisao da je to to ulje i tražio da je da se plati po ponudi. Ne zna, ali pretpostavlja da je tužitelj potpisao narudžbenicu za ulje koje je pribavljeno od dobavljača MGA, s obzirom da zna da je to ulje kasnije pribavljeno, a narudžbenica je preduvjet za to. Tužitelj nije odlučio da se to ulje ne stavi u stroj, niti je on bio taj koji je rekao da to ulje nije dobrih karakteristika. Vještačenje karakterist ika tih ulja proveli su prije dva tjedna, a do sada je to ulje stajalo neupotrijebljeno. Još uvijek to ulje ne upotrebljavaju.

21. U odnosu na navedenu povredu tužitelj u svom iskazu navodi da su s pojedinim dobavljačima imali potpisane višegodišnje ugovore o suradnji koji su tuženiku olakšavali način plaćanja, s obzirom da su imali utvrđene drugačije modalitete plaćanja od onoga kakav bi bio bez ugovora. Naime, događalo se da tuženik nije mogao platiti račune u valuti, radi čega je bilo potrebno da se utvrde duži rokovi plaćanja. Također su imali ugovorene i kompenzacije kao jedan od modaliteta plaćanja. Služba nabave je prvenstveno je išla sa ugovornim dobavljačima ako je to bilo moguće, upravo zbog svih ovih okolnosti koje su ugovori sadržavali, a ujedno su istraživali tržište kako bi vidjeli da cijene nisu previsoke. Na dnevnoj bazi su u ured ravnateljice slali čitavi niz narudžbenica na potpis, neke su bile potpisane, neke su vraćene nepotpisane za zahtjevom da se još istraži tržište, što su i odradili. Navodi da je u ured došla zahtjevnica od voditelja proizvodnje koji je zahtijevao nabavu ulja. Već su ranije nabavljali ulje za strojeve i sastavili su narudžbenicu koja je otišla na potpis u ured ravnateljice. Ravnateljica to nije potpisala i tražila je da se istraži tržište i vidi da li postoji jeftiniji dobavljač. To su napravili i navodi da su referenti jako teško pronašli dobavljača za takvo ulje, vjeruje da su dostavili još neke ponude, međutim paralelno se počeo formirati tim nabave izvan odjela nabave koji je također pribavljao neke ponude. Zna da su neke bile jeftinije i da je tužitelj potpisao narudžbenicu za najjeftiniju ponudu, jer je to bio kriterij i u konačnici je nabavljeno najjeftinije ulje, s kojim se ravnateljica složila, jer je stavila i svoj potpis. Tužitelj zna da je ulje nabavljeno, čuo je da nije bio odgovarajuće, ali u konačnici ga se to ne tiče jer je nabava obavljena po najjeftinijoj ponudi i uz potpis ravnateljice, a ujedno je i primitak ulja potpisao rukovoditelj proizvodnje, a što je sve preduvjet da bi se račun platio. U slučaju strojnog ulja ponuda je bila najjeftinija i tužitelj ju je potpisao neovisno o tome što ju nije pribavio odjel nabave. Tužitelj navodi da u zahtjevnici rukovoditelji pojedinih jedinica predlažu i dobavljače, ako ga znaju i ako je ranije dobavljan taj proizvod, ali ima zahtjevnica koje ne sadrže takav prijedlog, a taj prijedlog nije obvezujuć i za službu nabave. Ne sjeća se je li na zahtjevnici za strojno ulje bio naznačen i dobavljač. Kada odjel nabave zaprimi zahtjevnicu na kojoj je naveden i preferirani dobavljač, u odjelu provjeravaju imali taj dobavljač zaključen ugovor, zatim se šalje upit i zaprima ponuda. U svakom slučaju referent šalje dva, tri upita na tvrtke koje se bave s time, radi usporedbi cijena ponuda na tržištu. Taj postupak traje do 7 dana. Tužitelj je u konkretnom slučaju iskontrolirao je li sve u skladu s aktima i potpisao dva puta narudžbenicu. Ne sjeća se koje su druge ponude zatražili. Naglašava da nisu obvezno morali pribaviti druge ponude, s obzirom da se radilo o jednostavno nabavi, a za iznose do 20.000,00 kuna su nabavu mogli obaviti i s jednim ponuđačem i ikakvih daljnjih ponuda. Takav je akt bio na snazi. To je prema Pravilniku o postupku jednostavne nabave. Navodi da nije bio informiran od ravnateljice niti jednom gestom da je problematična suradnja s Auto sirenom te da mu ravnateljica osobno nije dala nalog da se ne radi s Auto sirenom.

22. Analizirajući sve navedene iskaze, a vezano uz ovu povredu, sud je utvrdio da tužitelj nije povrijedio obveze iz radnog odnosa koja bi bile razlogom za otkaz. Ovo iz razloga jer je iz iskaza utvrđeno kako tužitelj osobno nije bio zadužen za spornu nabavu, kako je djelatnik u odjelu tužitelja CŠ proveo analizu tržišta, u okviru koje je pribavio još jednu ponudu, da je bilo teško pronaći proizvod na tržištu, a da su ponude koje je pribavio ured ravnateljice bilo neodgovarajuće, budući da se nisu u potpunosti odnosile ne ulje koje je bilo predmetom nabave. Iz iskaza je dalje utvrđeno da je tužitelj u konačnici potpisao narudžbenicu za najjeftiniju ponudu, te da je proizvod nabavljen prema toj ponudi. U odnosu na navode tuženika da odjel na čijem čelu je tužitelj u tom predmetu nije proveo analizu tržišta te da je tužitelj stoga povrijedio obveze iz radnog odnosa, za navesti je da je tužitelj u svom iskazu objasnio da odjel nije uvijek dužan raditi analizu tržišta, pogotovo ako u slučaju tražene nabave imaju ugovornog dobavljača, kao što je to bio AUTO-SIRENA, koje navode potvrđuje i ravnateljica tuženika u svom iskazu, navodeći da je bilo zaključenih ugovora o dugogodišnjoj suradnji u pogledu nabave. Isto tako, iz iskaza svjedoka CŠ proizlazi da je analiza tržišta provedena, međutim da je proizvod, radi specifičnih karakteristika, bilo teško naći na tržištu, što se potvrđuje i iskazom svjedoka FŠ u pogledu karakteristika spornog ulja, te isto proizlazi iz činjenice da u konačnici nije nabavljeno ulje koje bi se moglo odmah primijeniti, jer je za primjenu istog potrebno prethodno ukloniti ranije ulje iz proizvodnog sustava, a sve kako to proizlazi iz dopisa vještaka Kimar d.o.o. od 29. rujna 2025. koji prileži na str. 163 spisa. Upravo iz postupanja ravnateljice tuženika u pogledu sporne nabave proizlazi da je namjera ravnateljice bila u svakom slučaju zaobići dobavljača AUTO SIRENA, a ne nabava najoptimalnijeg proizvoda za potrebe tuženika. Da bi se moglo tvrditi da je nabavljen jeftiniji proizvod, mora se uračunati i trošak vještačenja karakteristika proizvoda te trošak zamjene čitavog ulja u proizvodnom pogonu, a tek ona zaključiti radi li se uistinu o jeftinijem proizvodi ili ne.

23. Postupanje ravnateljice tuženika u postupku nabave spornog ulja govori u prilog navodima tužitelja, da se pošto poto tražila greška u radu tužitelja, a sve sa namjerom da se tužitelju otkaže ugovor o radu, budući da je tuženik u konačnici dva puta nabavljao ulje za strojeve, da nabavljeno ulje nije primijenjeno, niti ga je moguće primijeniti bez zamjene ulja u čitavom proizvodnom pogonu, te da je ispravnost strojeva bila ugrožena svo vrijeme dok sustav nije nadopunjen adekvatnim uljem (tome u prilog govore i navodi svjedoka FŠ da su strojevi radili pod "crvenom lampicom" jer je nedostajalo ulja). Sve navedeno treba uzeti u obzir prije nego što se zaključi, kao što to tvrdi ravnateljica tuženika, da je njenim postupanjem ostvarena ušteda za tuženika te da je nabavljen jeftiniji proizvod.

24. Isto tako nije moguće jednostrano zaključiti da odjel na čijem je čelu tužitelj nije proveo analizu tržišta, jer je upitno može li se postupanje djelatnika iz Ureda ravnateljice uzeti kao analiza tržišta, s obzirom da je putem te analize u konačnici nabavljen neadekvatan proizvod.

25. Stoga je sud i u odnosu na navedeno utvrdio da tužitelj svojim postupanjem nije povrijedio obveze iz radnog odnosa koje bi mogle biti opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

26. Konačno, u odnosu na povredu koja se odnosi na servisiranje vozila i nepotpisivanje narudžbenice od strane tužitelja, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽŠ, OŠ, SŠ, AŠR, te parničnih stranaka.

27. Iz iskaza svjedokinje ŽŠ, vezano za navedenu povredu proizlazi da je kolega SŠ pratio vozni park i zna da joj je on u to vrijeme donosio ponude i potpisane zahtjeve, svjedokinja bi ga uputila da to urudžbira, međutim svjedokinja te ponude nije pribavljala, niti jednu tu ponudu. Posao svjedokinje tada je bio napraviti narudžbu na temelju ponude koju je pribavio kolega SŠ. U jednom trenutku tužitelj je donio ponudu trgovačkog društva Auto sirena d.o.o. te joj je rečeno da napravi narudžbu na temelju te ponude, što je svjedokinja učinila. Također je izradila narudžbe na temelju ponuda koje je donio SŠ, a u odnose između njih dvoje nije ulazila. Misli da je tužitelj došao s ponudom nakon SŠ. Ne sjeća se je li ta ponuda bila urudžbirana. Nije bila praksa da tužitelj osobno dolazi s ponudom. Svjedokinja osobno nije pribavila ponudu trgovačkog društva Auto sirena d.o.o. Misli da tužitelj nije potpisao narudžbenice koje je izradila na temelju ponuda koje je dostavio SŠ. Naime, procedura je takva da SŠ donese zahtjev sa ponudom, na temelju kojeg svjedokinja napiše narudžbenicu, koja se potom upućuje tužitelju na potpis i zatim ravnateljici. Svjedokinja je dobila od SŠ dvije ponude te još dvije ponude od tužitelja, što znači da je napisala ukupno četiri narudžbenice za istu uslugu. Od SŠ dobila je ponudu od društva Felper i još jednog novog dobavljača, a od tužitelja ponudu od Auto sirena d.o.o. i Servisa Karić. U odjelu nabave uvijek je cijena vodič o tome koja će se ponuda prihvatiti. Inače svjedokinja daje prijedlog koja da se ponuda prihvati, a konačnu odluku donosi tužitelj odnosno ravnateljica. U ovom slučaju svjedokinja nije izradila neki poseban prijedlog, budući da se SŠ i tužitelj nisu slagali niti su se usuglasili, svjedokinja se izuzela. Narudžbenica se sastavlja prije nego što se naruči usluga, a svjedokinji nije poznato jesu li servisi već bili obavljeni.

28. Iz iskaza svjedokinje OŠ proizlazi da je svjedokinja u sporno vrijeme radila kao poslovna tajnica u uredu ravnateljice. Vezano uz zahtjev za servise vozila ponovno je došla ponuda trgovačkog društva Auto sirena d.o.o., za koje je ranije ravnatel jica tražila da se ne radi s njima. Zna da je zatraženo od ureda nabave da pribave još koju ponudu, ponovno su dostavili ponudu trgovačkog društva Auto sirena d.o.o., nakon čega je ravnateljica zatražila voditelja voznog parka SŠ da on pribavi ponude za taj servis. On je to pribavio, ne sjeća se koje su cijene bile na njegovim ponudama. Zna da taj servis nije obavio Auto sirena d.o.o., ali ne zna tko je to obavio. Zna da je SŠ već bio nervozan, jer je trebao već obaviti redovan servis vozi la, a nije dobio narudžbenicu. Ne zna je li servis na vozilima obavljen prije nego što je narudžbenica potpisana ili nakon toga. Procedura nabave kod tuženika funkcionira tako da se uputi zahtjev za nabavu prema odjelu nabave koji onda prikuplja ponude, uglavnom se izabire najjeftinija ponuda i potom se nabavlja proizvod. Odluku o izboru ponuđača donosi voditelj nabave, a na tu odluku treba dati svoju suglasnost ravnateljica. Misli da ponude trgovačkog društva Auto sirena d.o.o., a vezano uz servise vozila nisu bile urudžbirane. Od SŠ ponude su bile urudžbirane. Kod tuženika se sve urudžbira, na urudžbiranju je radila svjedokinja i kolegica UŠ. Sve što ulazi kod tuženika se urudžbira na jednom mjestu.

29. Svjedok SŠ u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu radio na radnom mjestu voditelja referade voznog parka. Sjeća se da je bilo potrebno popraviti dva vozila te je svjedok radi toga predao pisane zahtjevnice kolegici u nabavi ŽŠ. Nakon toga se dugo vremena nije ništa događalo te je potom otišao kod ravnateljice koja je organizirala sastanak na kojem su bili tužitelj i svjedok te je izričito rekla da više ne rade sa dotadašnjim dobavljačem koji se zvao Auto Sirena te je svjedoku dala u zadatak da prikupi ponude za popravak tih auta. Svjedok je prikupio ponude putem interneta te je iste predao kolegici ŽŠ. Nakon toga ponovno se neko vrijeme nije ništa događalo, a zna da je bilo hitno da poprave ta vozila te je svjedok nakon što je dobio "zeleno svjetlo" od ravnateljice odvezao vozila na popravak u servise Citroen i Auto Felper. Ne sjeća se točno je li imao usmeno ili pisano odobrenje od ravnateljice, u svakom slučaju usmeno je imao, a vezano uz samu dokumentaciju zna da je jedino predao zahtjevnice i kasnije ponude. Kasnije u postupak te nabave nije bio uključen u smislu dokumentacije i naplate. Svjedok dalje navodi da inače postupak prikupljanja ponuda kod tuženika funkcionira tako da svjedok preda zahtjevnicu u nabavu i potom nabava prikuplja ponude. Kasnije od nabave dobivaju informaciju o tome gdje da odu obaviti servis vozi la. Budući da je bilo izričito rečeno da se ne traži ponuda od Auto sirena, čemu je i tužitelj prisustvovao, svjedok nije od njih tražio ponudu već od drugih auto kuća. Obavio je pretragu putem interneta i uočio da su te dvije auto kuće najpovoljnije, ostvario je i telefonski kontakt i potom je predao te dvije ponude. Ranije je svjedok koristio usluge Auto Sirena, znao je ostaviti vozilo na servisu i nakon toga ga pokupiti. Tada je imao samo zahtjevnicu da treba popravak automobila, a nabava ga je uputila da se servis obavi u Auto Sirena. Za te poslove nije prikupljao ponude. Sastanak je bio prije ljeta 2023., ne sjećam se točno kada, bio je u uredu ravnateljice, a na istom su bili tužitelj, ravnateljica i svjedok.

30. Svjedok CŠR u svom iskazu navodi da je u sporno vrijeme radio kao rukovoditelj službe pravnih, kadrovskih i općih poslova. Dolaskom nove ravnateljice, a nakon što se upoznala sa stanjem kod tuženika, ona je izrazila želju da se naprave promjene u pogledu dostave, da se napravi neka vrsta provjetravanja dobavljača i da se uvedu novi dobavljači. Zna da su u tom smislu održavani sastanci sa rukovoditeljima, na tim sastancima bio je i svjedok, a i tužitelj koji je tada bio v.d. rukovoditelja cijele komercijale. Nova ravnateljica došla je 17. listopada 2022., a ti sastanci održavali su se početkom 2023. Na tim sastancima nitko striktno nije spomenut od dobavljača, već se tražila korekcija i revizija dotadašnjih dobavljača. Navodi dalje da je ravnateljica dala SŠ nalog da pokuša pronaći nove dobavljače za usluge servisiranja vozila, zna da je to SŠ odradio jer mu je rekao da je ponude pribavio i predao ih u odjel komercijale. Isto tako mu je rekao da te ponude ne prolaze u komercijali. U konačnici svjedok zna da je ipak postupljeno po Lukinim ponudama te da su tamo popravljeni i servisirani automobili. Nema neposrednih saznanja da je za taj posao pribavljena i ponuda Auto Sirene, pretpostavlja da je. Do tada nije bila praksa takva da SŠ kao voditelj referade voznog parka pribavlja ponude za nabavu. Za prikupljanje ponuda zadužen je odjel nabave koji je strukturiran u službi komercijale. Hijerarhijski rukovoditelj nabave potpisuje narudžbenicu, a kasnije i ravnateljica. Svjedok navodi da je ranije radio na poslovima nabave kod tužen ika pa općenito može reći da je kriterij izbora ekonomski najpovoljnija ponuda, ona nužno ne mora biti najjeftinija. Narudžbenica se izdaje prije nego što je usluga obavljena. Isto tako ističe da je praksa kod tuženika takva da se sva dokumentacija koja ulazi kod tuženika urudžbira u urudžbenom zapisniku, to radi tajnica u uredu ravnateljice i dodjeljuje se urudžbeni broj.

31. Ravnateljica tuženika u svom iskazu navodi da se sjeća da je održala sastanak na kojem su bili nazočni SŠ, voditelj referade voznog parka, tužitelj i ravnateljica na kojem sastanku je rekla da neće ići sa Auto Sirenom u pogledu servisiranja dva vozila koja su hitno trebala servis te da se pribave još neke ponude. SŠ pribavio je ponude druga dva društva Auto Felper d.o.o. i CS Zagreb d.o.o., koje su bile jeftinije od ranijih ponuda koje je davala Auto Sirena d.o.o. i s kojima su stoga željeli zaključiti ugovor. Tražila je da se izdaju narudžbenice za ta dva servisa, međutim tada iz službe komercijale stiže neurudžbirana ponuda Auto Sirene d.o.o. koja je niža od ponuda koje je pribavio SŠ. S obzirom da ponuda Auto Sirene nije bila urudžbirana i ravnateljica sumnja da je bila antidatirana, ravnateljica je inzistirala da drugi servisi odrade posao, s obzirom da je servisiranje bilo hitno, a tužitelj nije htio potpisati narudžbenicu za ta dva ostala servisa. Tužitelj je odbio napraviti narudžbenicu za ponude koje je pribavio SŠ, s obzirom da su servisi obavljeni i trebalo je platiti račune autoservisima, narudžbenicu je kasnije potpisao CŠR, koji je bio tada rukovoditelj službe za pravne, opće i kadrovske poslove, te je bio nadređen SŠ. Nakon toga plaćeni su računi za ta dva servisa. Zna da su naknadno dostavljene ponude Auto Sirene i Karić automobila, a vezano uz servis vozila, sigurno je to bilo nekoliko dana nakon što su pribavljene ponude Auto Felper d.o.o. i CS Zagreb d.o.o. Ravnateljica je tražila tužitelja da joj dostavi prepisku vezano uz traženje ponude za servis automobila, međutim to nije dobila. Tražila je i neki drugi dokaz o ulasku tih ponuda u ustanovu, pečat i slično, međutim te ponude nisu bile urudžbirane. Pravilo je kod tuženika da sva dokumentacija koja ulazi u ustanovu mora biti urudžbirana. Ne sjeća se točno, moglo je biti dva ili tri mjeseca razdoblje u kojem se automobili nisu mogli koristiti radi činjenice da nije obavljen redoviti servis. Ravnateljica navodi da je postojao ugovor koji je zaključen između tuženika i Auto Sirene o nabavi na vrijeme preko 10 godina. Sada imaju zaključen ugovor sa CIAK - om na dvije godine za servisiranje svih vozila, koji je proveden putem postupka javne nabave. Postojali su ugovori o poslovnoj suradnji sa još nekim dobavljačima, koji su zaključeni na dugi niz godina. Navodi da je pregledom dokumentacije utvrdila da joj se ponude Auto Sirena čine skupe, kada se vidi račun od par tisuća eura za neki servis vozila, to se ravnateljici čini puno jer i sama vozi i ima automobil. Tražili su druge ponude na temelju čega su zaključili da je Auto Sirena skup, nikakvu drugu financijsku analizu nisu proveli već upravo pribavu drugih ponuda od drugih trgovačkih društava. Narudžbenica se uvijek potpisuje prije nego što je usluga obavljena. Tako bi trebalo biti. Ravnateljica je tražila tužitelja da naknadno potpiše narudžbenice samo zato što ih nije na vrijeme potpisao. Ne znam, ali vjeruje da servis nije bio obavljen u trenutku kada su narudžbenice dostavljene tužitelju na potpis. Ne zna je li servis obavljen u trenutku kada su narudžbenice tužitelju dostavljene na potpis, navodi da je to moguće. Ravnateljica zna da je servis napravljen bez narudžbenice, jer tužitelj nije htio potpisati narudžbenicu. Zna da je mailom tražila od tužitelja da dostavi potpisanu narudžbenicu, on je odgovorio da će dostaviti i dostavio je od Auto Sirene.

32. U odnosu na navedenu povredu tužitelj u svom iskazu navodi da je ta usluga već bila obavljena i servis je bio izvršen, a sve mimo službe komercijale i odjela nabave i procedure. U jednom trenutku od tužitelja se tražilo da potpiše narudžbenice jer nisu mogli platiti račun bez toga, što je tužitelj odbio, s obzirom da je pribavio ponude ranijih dobavljača tih usluga, a to su Auto sirena i Karić automobili, koji su i ovlašteni servisi za automobile. Nije urudžbirao te ponude, jer se sve ponude nisu urudžbirale, ali je proizlazilo da je cijena na ponudi koju je tužitelj trebao potpisati bila znatno viša u odnosu na ponudu dotadašnjih dobavljača. Da su cijene bile iste ili niže tužitelj bi to bez problema potpisao, bez obzira što je usluga napravljena, s obzirom da bi potpisivao najjeftiniju ponudu. U ovom slučaju to nije htio učiniti jer mu se činilo da se izlaže ako potpiše skuplju ponudu, nije htio staviti potpis na nešto što nije najjeftinije baš radi bojazni da bi mogao odgovarati. Ne zna na koji način je kasnije plaćen račun i je li plaćen, s obzirom da su i tužitelja zvali iz servisa da se to plati, međutim tužitelj ih je uputio na onoga tko je to naručio, jer služba komercijale nije izdala narudžbenicu za tu uslugu. Stoga ne zna kakva tužiteljeva odgovornost u odnosu na navedeno, jer nije potpisao ponudu koja nije bila najjeftinija. Navodi da je SŠ došao direktno s ponudama i tražio je da se ispišu narudžbenice, što tužitelj nije htio. Tužitelj se ne sjeća jesu li izrađene narudžbenice prema Lukinim ponudama, možda i jesu, a tužitelj nije potpisao narudžbenice prema Lukinim ponudama. Kada je SŠ došao s ponudama rekao je da su te usluge već obavljene, da mu je ravnateljica dala zeleno svjetlo, a bez narudžbenice iz ponude službe komercijale. Može se potpisati naknadno narudžbenica i nakon što je usluga obavljena. Ne sjeća se je li osobno ili je rekao kolegama da pribave ponudu Auto sirene, a sve kako bi vidio jesu li njihove jeftinije. Uobičajeno da i tužitelj kao šef komercijale prikuplja ponude. Nema pravila. Bio je na sastanku s SŠ i ravnateljicom na kojem nije konkretno rečeno da se ne smije raditi s Auto sirenom, niti je naveden neki drugi dobavljač. Tvrdi da nije primio takav nalog od ravnateljice.

33. Analizirajući sve navedene iskaze u pogledu ove povrede, sud je utvrdio da je u procesu nabave koja se odnosi na uslugu servisa vozila ravnateljica tuženika prekršila standardnu proceduru nabave, te je SŠ dala „zeleno svjetlo“ da servise obavi kod drugih servisera, a ne onog sa kojim je tuženik imao zaključen ugovor, i to bez da je prethodno potpisana narudžbenica od osoba koje po opisu posla svog radnog mjesta narudžbenicu potpisuju, a to su referent koji je izradio narudžbenicu, voditelj odjela nabave, rukovoditelj službe komercijale (koje obje funkcije je u ovom slučaju obnašao tužitelj), te ravnateljica. Tužitelj ne spori da je doista odbio potpisati narudžbenicu za ponudu koja je pribavljena od SŠ (umjesto djelatnika odjela nabave), međutim sud utvrđuje da navedenim postupanjem tužitelj nije prekršio obveze iz radnog odnosa koje mogu dovesti do otkazivanja ugovora o radu. Ovo prije svega iz razloga jer je tužitelj u svom iskazu dao suvislo obrazloženje radi kojeg nije potpisao narudžbenicu (jer se nije radilo o najjeftinijoj ponudi), te jer je iz dokaza utvrđeno da je ravnateljica prekršila proceduru nabave navodeći da će se a priori zaobići ugovorni dobavljač, pa sve i da ima najjeftiniju ponudu (tako proizlazi iz iskaza svjedokinje OŠ), da bi se uveli novi dobavljači, i to na temelju ponuda prikupljenih od strane djelatnika u čiji opis poslova ne spada prikupljanje ponuda i analiza tržišta, niti je isti za to zadužen. Ravnateljica tuženika u svom iskazu navodi da su se usluge društva AUTO SIRENA činile skupe, međutim, ravnateljica nije niti zatražila ponudu tog društva za uslugu servisiranja vozila, pa nije jasno na temelju čega je to utvrdila, tim više što svi računi za servise nisu istovjetni, s obzirom da se prilikom svakog servisa ne obavljaju isti radovi.

34. Isto tako, iz postupanja ravnateljice ponovno se zaključuje da je ravnateljica svoje aktivnosti usmjerila isključivo prema otkazivanju ugovora o radu tužitelju, a ne prema ostvarenju imovinske koristi za tuženika. Naime, ravnateljica tijekom postupka nije navela da bi raskinula ugovore o dugogodišnjoj suradnji u području nabave, niti je vidljivo iz kojeg razloga je htjela potpuno isključiti ponuditelja AUTO SIRENA čak i u situaciji kada bi imao najjeftiniju ponudu. Naime, iz iskaza svjedokinje OŠ proizlazi da nije sigurna bi li moglo doći do zaključenja ugovora sa društvom AUTO SIRENA i u slučaju da je isto najjeftiniji ponuditelj, pa nije jasno na koji način se u tom slučaju ostvaruju financijske pogodnosti za tuženika, a također je nejasno na temelju čega je ravnateljica odlučila unaprijed potencijalnog ponuditelja isključiti iz tržišnog natjecanja, a bez da je protiv istog pokrenut neki postupak, odnosno da je došlo do raskida ugovora radi nezadovoljstva tuženika. Ovdje sve to nije bio slučaj, pa se postavlja pitanje je li postupanje ravnateljice u skladu s procedurom nabave.

35. Kao što je ranije utvrđeno, opservacije ravnateljice da je navedeni dobavljač "skup" nisu ničim dokazane, niti je vidljivo da su iste proizašle iz stručne analize cijena nabave koja bi bila poduzeta od strane osobe koja se bavi tim područjem. Usporedba računa za servis od strane ravnateljice, koja nije stručnjak u tom području, ne dokazuje to da je ponuditelj Auto Sirena preplaćivao svoje usluge.

36. S obzirom na postojanje ugovora o dugogodišnjoj suradnji na području nabave, ravnateljica je prije svega trebala raskinuti takve ugovore i o tome izvijestiti odjel nabave, a potom robu nabavljati na tržištu bez uzimanja u obzir postojanja ugovora. Pri tome nije moguće unaprijed isključiti određenog ponuđača, samo pod pretpostavkom da bi mogao imati veću cijenu.

37. Ravnateljica tuženika je u svom iskazu spomenula da je i sama zaključila ugovor sa trgovačkim društvom CIAK u pogledu servisiranja vozila na period od dvije godine, pa se postavlja pitanje upućuje li tuženik radi postojanja takvog ugovora svoja vozila na servis u to društvo, ili za svaku pojedinu uslugu servisa istražuje je li ponuda tog društva najjeftinija, odnosno uključuje li i nekog drugog dobavljača u taj posao?

38. Zaključno, iz svega navedenog sud je utvrdio da je odluka o otkazu nedopuštena, budući da u stvarnosti nisu utvrđene povrede obveza iz radnog odnosa koje bi bile počinjene od strane tužitelja i koje su dovoljno značajne da rezultiraju otkazivanjem ugovora o radu. Kao što je to ranije utvrđeno, postupanja tužitelja u pogledu povreda koja se odnosi na opremanje restorana i nabavu u elektroničkoj nepokretnoj mreži se ne mogu staviti na teret tužitelju, s obzirom na njegovu poziciju i činjenicu da se u sporno vrijeme nalazio na bolovanju (odnosi se na nabavu usluge u nepokretnoj elektroničkoj mreži), dok je u pogledu preostale dvije povrede utvrđeno da je ravnateljica tuženika samoinicijativno zaobišla proceduru nabave, sve s ciljem da se zaobiđe pojedini dobavljač (sa kojim ima zaključen ugovor) i da se nabava obavi od osoba koje odredi ravnateljica (nabava u pogledu servisa vozila, koja usluga je bila obavljena kod osoba koje je odobrila ravnateljica, bez da je prethodno potpisana narudžbenica). Također, nije utvrđeno da odjel tužitelja ne bi odradio analizu tržišta u pogledu nabave ulja za proizvodni pogon Lubrikant 106 C, jer je vidljivo da u konačnici nije nabavljeno traženo ulje, pa je upitno na koje se konkretno ulje odnose i ostale ponude koje su u tom postupku pribavljene od strane ureda ravnateljice, a sve s ciljem dokazivanja da je bilo moguće provesti analizu tržišta koja je dovela do nabavke jeftinijeg proizvoda. Već je spomenuto da nije moguće utvrditi da je doista u tom postupku nabavljen ekonomski isplativiji proizvod, budući da je potrebno uračunati i trošak zamjene prethodnog ulja iz proizvodnog pogona, kao i trošak vještačenja.

39. Zbog svega navedenog sud je utvrdio da je odluka o otkazu nedopuštena, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to navedeno pod toč . I/ izrijeke.

40. Sukladno odredbi čl. 124. st. 1 ZR-a je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Slijedom navedenog, s obzirom da je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, sud je naložio vraćanje tužitelja na rad, te je donio odluku kao u toč. I/ izrijeke.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetnici.

42. Trošak tužitelja odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 500,00 eura za slijedeće radnje: sastav tužbe i zastupanja na ročištima od 3. srpnja 2024., 24. listopada 2024. i 7. svibnja 2025. Nadalje, trošak se još odnosi na nagradu za sastav zahtjeva za zaštitu prava u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 30/2), te za zastupanje na četiri ročišta iznos od 100,00 eura za svako ročište (Tbr. 7/2), š to sveukupno iznosi 1.000,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 250,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 1.250,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

43. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na troškove povrh četiri radnje u postupku iz Tbr. 7/2 Tarife, budući da za svaku daljnju radnju tužitelju pripada pravo na nagradu u visini od 50 bodova (100,00 eura), a ne 100 bodova, odnosno 200,00 eura kako to tužitelj potražuje.

44. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

45. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška, sve sukladno odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.