Poslovni broj: Pr-39/2022-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika DOM ZDRAVLJA PRIMORSKO GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Krešimirova 52, OIB: 20043484292, zastupan po odvjetnicima iz OD Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, zastupana po punomoćnici Adrijani Jovanović, odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, temeljem objave od 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 7.400,00 EUR, pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od 6.500,00 tekućom od 29.prosinca 2021. a na iznos od 900,00 eura tekućom od 31. kolovoza 2026. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.501,02 eura ,s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 31.kolovoza 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III.Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 8.000,00 eura te zahtjevom za zakonsku zateznu kamatu na iznos do 900,00 eura za razdoblje od 29.prosinca 2021. pa do 30. kolovoza 2026. te s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška postupka do iznosa od 4.120,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1. travnja 2019., krećući se u Krku, Vinogradskom ulicom po stepenicama, pao i zadobio tjelesne ozljede. Predmetne stepenice sagrađene su na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk označena kao k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao gromača površine 2215 m2 i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su u cijelosti u vlasništvu tuženika. U stanju u kakvom su bile na dan nastanka štetnog događaja, predmetne stepenice nisu bile sigurne za kretanje pješaka budući su bile oštećene i imale razbacana kamenja te nisu bile adekvatne za kretanje i sigurnost pješaka. Isto tako, iz dostavljenih je fotografija razvidno kako su iste stare i dotrajale te da na pojedinim mjestima, odnosno rubovima dolazi do pucanja i mrvljenja betona, a što je sve utjecalo na pad i ozljeđivanje tužitelja. Kako je tuženik poslodavac tužitelja i vlasnik predmetnih stepenica, to je nedvojbena njegova pasivna legitimacija i odgovornost u ovoj pravnoj stvari. Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje dok je st. 3. propisano kako se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju i to, sukladno odredbi čl. 1064., njezin vlasnik. Tuženik je ujedno i poslodavac tužitelja stoga njegova odgovornost počiva na dvije osnove. Stanje stepenica na dan štetnog događaja (nabačaji kamenja i njihova starost i oštećenost) nedvojbeno upućuju na zaključak kako iste, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3., predstavljaju opasnu stvar za koju odgovara njezin vlasnik bez obzira na krivnju. Tužitelj se, prethodno pokretanju ovog postupka, obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom (izvan suda) koji je tuženik odbio stoga je isti prisiljen svoja prava i pravne interese ostvarivati sudskim putem. U predmetnom štetnog događaju tužitelj je zadobio prijelom lateralnog maleola lijevog nožnog zgloba, rupturu deltoidnog ligamenta i prednje zglobne čahure lijevo, oguljotine desno temporalno, oguljotine III prsta lijeve šake, natuk desnog ramena, ozljedu masiva tetive mišića subscapularisa, infraspinatusa i humeroscapularisa desnog ramena. Neposredno nakon štetnog događaja tužitelj je zaprimljen na HMT KBC Rijeka gdje mu je pružena prva pomoć te je obrađen od strane liječnika specijalista, a gdje je i hospitaliziran do 3. travnja 2019. Radi poboljšanja zdravstvenog stanja tužitelj je odlazio na brojne specijalističke preglede i fizikalne terapije, a što je sve razvidno iz priležeće medicinske dokumentacije. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj je trpio jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, a koji su trajali minimalno 7 dana, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon procesa liječenja te su trajali minimalno 30 dana da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji su trajali minimalno 60 dana, koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužitelja, kod istog se u trenutku samog štetnog događaja javio strah za život i zdravlje. Strah jakog intenziteta je trajao 2 dana, strah srednjeg intenziteta minimalno 20 dana dok je strah slabog intenziteta trajao još minimalno 45 dana. Kod tužitelja je zaostalo i naruženje u vidu postoperativnog ožiljka, isto je u lakom stupnju ponekad vidljivo trećim osobama. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale stalni bolovi u lijevom koljenu te navedene posljedice ograničavaju tužitelja na privatnom i poslovnom planu i iznose min. 15%. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. ZPP -a i koje predstavljaju pravni temelj zahtjeva oštećenika za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužitelja detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta pa (čl. 1095. ZOO- a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te troškova puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužitelju je bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji prilikom provođenja vježbi nakon otpuštanja iz bolnice, a i prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. Predmetna je pomoć tužitelju bila potrebna u vremenskom razdoblju od 30 dana po 4 sata dnevno te još daljnjih 60 dana po 2 sata dnevno. Jedan sat nestručne tuđe pomoći i njege potražuje se, sukladno sudskoj praksi, u visini od 30,00 kn do 35,00 kn. Na ime troškova puta i liječenja tužitelj potražuje 2.000,00 kn (odlasci na terapije, kontrole i preglede, troškovi lijekova i krema), a koji troškovi su bili neophodni budući je tužitelj morao provoditi fizikalnu terapiju te odlaziti na specijalističke preglede i zbog toga je bio izložen dodatnim troškovima. Zateznu kamatu tužitelj potražuje, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO -a, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od prvog sljedeće dana - 29. prosinca 2021. Uvažavajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke iz područja opće kirurgije i traumatologije Darka Majića, dr. med., specijalista opće kirurgije, subspec. traumatologije od 25. svibnja 2025., tužitelj konačno postavlja tužbeni zahtjev te potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete kako slijedi:

- radi povrede prava osobnosti na tjelesno i

duševno zdravlje 7.000,00 EUR

- na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova

tuđe pomoći i njege 700,00 EUR

- na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova

troškova puta i liječenja 300,00 EUR

Ukupno: 8.000,00 EUR

Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, donese odluku kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja i to kako u odnosu na osnov tako i na visinu tužbenog zahtijeva. Tuženik ističe da je tužitelj sam odgovoran za nastalu štetu, budući da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika-tužitelja ili postoji velika suodgovornost tužitelja. Naime, članak 25. Zakona o zaštiti na radu propisuje : (1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U konkretnom slučaju tužitelju je priznata ozljeda na radu, ali je u postupku dopušteno dokazivati da pretrpljena ozljeda na radu nije u uzročno posljedičnoj vezi sa radom kojega je tužitelj obavljao za tuženika, što je konkretan slučaj. To stoga što iz navoda u tužbi proizlazi da je isti stradao krečući se stepenicama koje su bile stare i dotrajale te je po njima bilo kamenja. U otpusnom pismu piše da je stradao prilikom poskliznuća tijekom radnog vremena. Dakle, tužitelj se kretao stepenicama, pa je mogao ukoliko je to doista i točno, zaobići navodno kamenje na stepenicama. Dakle, tužitelj se morao kretati pažljivo po stepenicama ukoliko je na njima bilo razbacanog kamenja što očigledno nije učinio, pa je njegovo ponašanje u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja, zbog čega nema odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju ili makar postoji velika suodgovornost tužitelja. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan te ga treba odbiti, jer je tužitelj sam u cijelosti pridonio nastanku štete zbog nepažljivog i nepravilnog kretanja po stepenicama, o čemu je i tužitelj trebao voditi računa prilikom kretanja. Tuženik prigovara i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik je osiguran kod Croatia osiguranja d.d. ( polica osiguranja od posljedica nezgode broj No 217700005608 ) te predlaže, da sud, sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku o ovoj parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d. na način da joj dostavi tužbu i odgovor na tužbu, a radi eventualnog miješanja na strani tuženika.

3.Umješač na strani tuženika navodi da Croatia osiguranje d.d. ima pravni interes stupiti u predmetnu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, obzirom da je u vrijeme nastanka štetnog događaja (01.04.2019.) imala sa tuženikom zaključeno:

- osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) policom osiguranja br. [broj police osiguranja], a po kojoj polici je tužitelju isplatila iznos od 7.000,00 kn za trajni invaliditet od 5%

-osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima policom osiguranja br. [broj police osiguranja], po kojoj polici tužitelj nije potraživao naknadu štete. Stoga Croatia osiguranje d.d. predlaže da sud donese rješenje kojim mu se dozvoljava stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Croatia osiguranje d.d. u cijelosti se pridružuje odgovoru na tužbu tuženika i svim njegovim navodima istaknutim u dosadašnjem tijeku postupka.

4.Sud je rješenjem od 19. rujna 2022. dopustio Croatia osiguranje d.d. Zagreb stupanje u ovaj postupak kao umješača na strani tuženika.

5.Tužitelj je podneskom od 16. lipnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 8.000,00 eura i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 7.000,00 eura, na ime tuđe pomoći i njege 700,00 eura i troškova puta i liječenja 300,00 eura, zajedno sa kamatom od 29. prosinca 2021.

6.Sud je proveo dokaz i to uvidom u izjavu svjedoka OJ (list 5), dopis tuženika odvjetničkom uredu tužitelja (list 6), preslika e-maila sa prilozima (list 7-8), odštetni zahtjev (list 9), pravu o ozljedi na radu (list 10-13), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 15-16), medicinska dokumentacija (list 17-47), fotografije (list 48-55), preslika polica osiguranja (list 74-75), privitak polici (list 76-77), uvjeti osiguranja (list 78-81), saslušan je tužitelj kao stranka (list 83-84), saslušan je svjedok OJ (list 89- 90), proveden je očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodezije (list 99-100), provedeno je vještačenje po vještaku Darku Mičetiću – vještak geodezije (list 103-113), izvršen je uvid u fotografije (list 124-127 129-140), uvid u zdravstveni karton tužitelja (list 148-188), provedeno je vještačenje po vještaku Darku Majiću specijalisti opće kirurgije, subspecijalistu traumatologije (list 196-201) te je usmeno saslušan vještak (list 218-219).

7.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

8.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

10.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi zbog ozljede koja se dogodila 01. travnja 2019. kada se tužitelji tijekom radnog vremena u okviru svog uobičajenog posla pri silasku stepenicama, poskliznuo i pao te zadobio tjelesne ozljede.

12.Prvenstveno se navodi da je neosnovan na prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik tvrdi da on nije vlasnik navedenih stepenica pa da ne odgovara za navedenu štetu kao vlasnik istih, kao i da se šteta nije dogodila na radu i u svezi s radom.

13.Među strankama nije sporno da je tužitelj radnik tuženika kao i da se stepenice nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad koja odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (grunt).

14.Tuženik tvrdi da navedena čestica i stepenice nisu u njegovom vlasništvu pa ukoliko bi za štetu tužitelju odgovarao vlasnik stepenica kao vlasnik opasne stvari, tuženik da ne bi bio odgovoran jer da se stepenice nalaze na čestici zemlje koja nije u njegovom vlasništvu.

15.Međutim, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik vlasnik predmetnih stepenica. Naime iz nalaza i mišljena vještaka geodezije Darka Mičetića proizlazi da se pokazana lokacija nalazi u istočnom dijelu čestice k. č. [katastarska čestica], i to na postojećem betonskom stepeništu. Katastarska (gruntovna) čestica k. č. [katastarska čestica] upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina je opisana kao javna zgrada, pomoćna zgrada, garaža i dva dvorišta ukupne površine 10102 m2. Vlasništvo je upisano na DOM ZDRAVLJA PRIMORSKO GORANSKE ŽUPANIJE,RIJEKA.

16.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

17.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

18.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

19.Odredbom čl. 965. ZOO-a propisano je da je u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

20.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

21.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a). Također poslodavac je dužan razraditi procese rada tj. planirati pripremati, i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika sukladno čl. 44. te skladno čl. 45. procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološko štetnim djelovanjima na radu.

22.Stav je ovog suda da navodi tuženika da tužitelj nije pretrpio povredu na radu te da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje navedene ozljede kao ozljede na radu i da je do ozljede došlo isključivom krivnjom tužitelja te da tuženik nije odgovoran za štetu nisu osnovani.

23. Iz iskaza tužitelja kao i svjedoka OJ kojim je sud poklonio vjeru jer su iskazivali suglasno i podudarno proizlazi da je tužitelj zaposlen u neposrednoj blizini u zgradi tuženika, a navedene stepenica vode od zgrade tuženika u kojoj je tužitelj radi do parkirališta na kojem zaposlenici uobičajeno ostavljaju svoje automobile dok se nalaze na radnom mjestu. Iz iskaza svjedoka OJ kao tužitelja proizlazi da je tužitelj predmetnog dana zajedno sa svjedokom išao po stepenicama kako bi iz auta uzeo formulare i dao ih svjedoku OJ a navedeni formulari su dio posla koji uobičajeno tužitelj obavlja u okviru svog redovnog radnog vremena . I tužitelj i svjedok su podudarno iskazali da je tužitelj prilikom hoda po navedenim stepenicama krećući se prema svom vozilu, povrijedio nogu te da na kraju nije niti otišao do svog vozila već da je to učinio sam svjedok a tužitelj je nakon toga otišao kod liječnika , koji je utvrdio povredu.

24.Navedeni iskaz tužitelja je s obzirom na dinamiku i način nastanka štetnog događaja usuglasio sa materijalom dokumentacijom i iskazom svjedoka pa je stav suda da se tuženik ne može osloboditi odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja jer do štetnog događaj nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari ili čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti jer stepenice kojima se u okviru svoga svakodnevnog posla kreću radnici tuženika i pacijenti nije izvanredna niti nepredvidiva okolnost. Stav je suda da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj neposredno prije nastanka štetnog događaj postupao nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji a s obzirom da je na uobičajen način obavljao svoje uobičajene poslove tj. kretao se po prostoru u vlasništvu poslodavca kojim se kreće svaki dan radi potreba stranaka što je dio njegovog uobičajenog posla. Stoga sud nalazi da tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, kada radnik hoda radnim prostorom bez da mu se na teret može staviti bilo kakva nepažnja nepravičnost ili propust u svezi s korištenjem osobne zasitne opreme sve da je taj prostor i bio sukladan pravilima o zaštiti o radu a što u konkretnom slučaju nije nit tada se ne može isključiti odnosno nije moguće da iz razloga koji bi se u krajem slučaju mogli prepisati slučaju ipak dođe do radnikovog povrjeđivanja i ozljede na radu. Sudska praska smatra da i u takvoj situaciji poslodavac odgovara prema objektivnom kriteriju. Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda u ovom postupku tuženik nije dokazao postoje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. i ZZR-a i čl. 24. Zakon o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) otklonili odgovornost za naknadu štete tužitelju.

25.Tužitelj je po stavu suda postupao sa dužnom pažnjom tijekom kretanja po stepenicama, a do nezgode je došlo očito pukim slučajem jer je stao na dio neočišćenih stepenica, pa je stav suda da tuženik nije uspio dokazati da bi do štetnog događaja došlo pod pretpostavkom iz članka 1067. ZOO-a, dakle uz isključivo ili djelomično krivnju tužitelja pa je stoga stav suda da je za navedeni štetni događaj isključivo odgovoran poslodavac tužitelja tj. tuženik. Na strani tužitelja sud nije našao nikakvo nepoštivanje propisa iz zaštite na radu niti bilo kakvog nemarnog postupanja.

26.S obzirom na navedeno sud smatra da je poslodavac u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnoj nezgodi posebno što poslodavac ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štete. Kako je na poslodavcu teret dokazivanja tužiteljevog doprinosa nastanku štete te dokazivanju uzročne veze između tužiteljevog ponašanja i štete, a iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost istih, sud smatra u potpunosti neosnovan prigovor isključive odgovornosti tužitelja za štete kao i bilo kakav doprinos istoj.

27.Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR-a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

28.Osim toga da tuženik tužitelju i ne odgovara za štetu kao poslodavac na temelju čl. 111. st. 1. ZR-a za štetu bi odgovara kao vlasnik opasne stvari.

29.Naime, čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a što stepenice na kojima se tužitelj ozlijedio nedvojbeno jesu. Izgled stepenica u vrijeme ozljeđivanja tužitelja, vidljiv je i na fotografijama priloženima spisu, utvrđen je neposrednima zapažanjem i fotografijama na očevidu, a proizlazi i iz iskaza tužitelja i svjedoka OJ. Naime iz svega navedenog proizlazi da su stepenice u derutnom stanju, neočišćenje, prekrivene zemljom kamenjem, smećem i ispucanih betonsko- kamenih gazišta i u takvom stanju svakako predstavljaju opasnu stvar.

30.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

31.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

32.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelju u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

33.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Majića, kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.

34.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 6 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 24 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 30-40 dana, sud je našao da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 2.800,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

35.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 14% kao i dobi tužitelja, te poslu kojim se ista bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 2.200,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ist i morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njegovoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljem još duži životni i radni vijek.

36.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju iznosila 800,00 eura, budući je primarni strah jačeg intenziteta trajao nekoliko minuta, te sekundarni strah jačeg intenziteta 2 sata, srednjeg intenziteta 4 dana, a slabijeg intenziteta trajao je 90 dana u vidu brige za ozdravljenje i krajnje trajne posljedice. Navedenim je tužitelju svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja. A što se zasigurno očitovalo u neizvjesnosti, brizi i strepnji za ozdravljenje.

37.S osnova nagrđenja sud je tužitelju dosudio iznos od 700,00 eura, uzevši u obzir da je vještak isto ocijenio sa naruženjem manjeg stupnja povremeno vidljivo drugim osobama a ožiljci su vidljivi ovisno o godišnjem dobu i odjeći koja se nosi . Pri istom je vještak ustrajao i pri usmenom pojašnjenju nalaze mišljenje. Stav je suda da tužitelj u svakodnevnom životu trpi bolove pri kontaktu sa ljudima te osjeća nelagodu koja predstavlja povredu njenog prava osobnosti na duševno zdravlje.

38.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koje je imao tužitelj, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 600,00 eura s time što joj je tuđa pomoć trebala za 150 sati, a što bi po cijeni od 4,00 eura koliko je uobičajena cijena tuđe pomoć i njege i koliko je tužitelj i tražio.

39.Po osnovi troškova puta i liječenja, a primjenom odredbe članka 1093. ZOO - a sud je po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. ZPP-a dosudio tužitelju iznos od 300,00 eura koliko je isti i tražio jer je tužitelj obavio 2 ciklusa terapija od po min 10 dana te 20 liječničkih pregleda u Lovranu. Kako je isti naveo da je živio u to vrijeme na Krku samo u jednom smjeru je imao 60 km do Lovrana, a da je živio i u [adresa] gdje ima prijavljenu adresu, do Lovrana ima cca 40 km u jednom smjeru, pa uzevši u obzir, broj pregleda i terapija i cijenu od 2 km po kilometru iznos naknade bi bio i daleko veći od iznosa koji tužitelj traži.

40.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužitelju iznosi 7.400,00 eura.

41.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te je stoga, sa preostalim dijelom po mišljenju ovog suda previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo tužitelju odbiti s obzirom da bi se u protivnom pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete.

42.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO -a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužitelja zahtjev podnio 29.prosinca 2021., sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete od navedenog datuma dok je na iznos materijalne štete tužitelju kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela.

43.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

44.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužitelja po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 93%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužitelja 96,5%, (193:2=96,50) dok je uspjeh tuženika i umješača u pogledu visine 7%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika i umješača 3,5% (7:2=3,5). Kada je sud oduzeo postotak tužitelju koji je uspio sa 96,50% od postotka tuženika i umješača koji su uspjeli sa 3,50% dobio je uspjeh tužitelja od 93%. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, tbr.28. OT -a, sastav tužbe 200,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 05.6.2024.,04.7.2024.,i 16.6.2025. u iznosu od 3x200,00 eura, tbr. 8. t.2. OT-a, zastupanje na ročištu 07.02.2022., 7.7.2022., 19.9.2022., 24.11.2022., 28.11.2023.,24.05.2024, 24.02.2025. 19.11.202509.06.2026, u iznosu od 8x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 3.250,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 93 %, dosuđen joj je iznos od 2.632,00 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 3.501,02 eura, budući joj je na ime troškova vještačenja po vještaku geodetu, izlaska suda na lice mjesta i vještačenje po medicinskom vještaku dosuđen iznos od 868,520 eura, u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

U Opatiji, 31. kolovoza 2026.

S U D A C :

Majda Felker

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun. umješača