Posl. br. P-1114/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Aldu Miroševiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević iz Vele Luke, protiv tuženih: 1. UZ rođ. IZS pok. I iz [adresa], osobno i kao jedina zakonska nasljednica pok. oca IZS, i 2. ČZ iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, bez održavanja ročišta, dana 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kč. br. [katastarska čestica], vinograd, površine 241 m2 i kč. br. [katastarska čestica], vinograd, površine 226 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa ga sud ovlašćuje da zatraži i postigne uknjižbu ovog prava u zemljišnim knjigama uz prethodno brisanje svih udjela uknjiženih na imena DZ, FZ kći IZS, te ČZ.
i r i j e š i o j e
Odbacuje se zahtjev tužene ad 1/ UZ rođ. FZ za naknadu parničnog troška kao nepotpun.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su na nekretninama, preciznije opisanim u izreci ove presude, u zemljišnim knjigama suda kao suvlasnici upisani UZS za 4/6 dijela, a čija je isključiva nasljednica kći i tužena ad 1/ UZ rođ. UZS, te FZ kći UZS i ČZ za po 1/6 dijela. Kao posjednik istih ovih nekretnina u katastarskim operatima u cijelosti je upisan sada pok. DZ. Međutim, niti upis u zemljišnoj knjizi niti upis u katastarskom operatu ne odgovara stvarnom stanju, budući je obje nekretnine od tuženika kupio tužitelj i to još 18. rujna 2002., a odmah po obavljenoj kupoprodaji tužitelj je i stupio u njihov kvalificirani posjed u kojem se nalazi do današnjeg dana. U međuvremenu ovakav posjed niti tuženi niti treće osobe nikada nisu osporile, ili ga na neki drugih način dovele u pitanje, pa tužitelj obje predmetne nekretnine već pune 23 godine kvalificirano posjeduje, čime smatra da je temeljem dosjelosti postao njihov pravi vlasnik.
1.1. Kako tužitelj kao stvarni ali vanknjižni vlasnik ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. Tužena ad 1/ u svom odgovoru na tužbu, koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 27. travnja 2026., izričito je priznala postavljeni tužbeni zahtjev, te je ujedno zatražila da joj tužitelj naknadi parnične troškove pri tom se pozivajući na čl. 157. Zakona o parničnom postupku. Tuženi ad 2/ u svom odgovoru na tužbu, koji je pred ovim sudom zaprimljen 18. lipnja 2026., u bitnom navodi kako je tužbu razumio, da nema primjedbi na navode tužbe te da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Obzirom da su tuženi priznali sve navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, to je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, a sve temeljem odredbe čl. 331. st. 1. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), pa je i odlučeno kao u izreci ove presude na temelju priznanja.
4. Vezano za zahtjev tužene ad 1/ da joj se naknadi parnični trošak, potrebno je reći da je čl. 164. st. 2. ZPP-a propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u svom zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Kako je vidljivo iz odgovora na tužbu tužene ad 1/, ova tužena u svom zahtjevu za naknadu parničnog troška nije navela troškove koje je imala povodom ovog postupka niti je ove troškove specificirala, niti je zatražila naknadu u određenom iznosu, pa je stoga njen zahtjev za naknadu parničnog troška nepotpun. Da kojim slučajem zahtjev za naknadu parničnog troška nije nepotpun, potrebno je reći da je čl. 155. ZPP-a propisano da je pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi potrebno uzeti u obzir samo troškove koji su bili nužni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o njihovoj visini odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Budući da je u nazočnom slučaju tužba uredno dostavljena tuženoj uz napomenu da će se u roku od 30 dana donijeti presuda zbog ogluhe u slučaju da tužena ne podnese pisani odgovor na tužbu, prema mišljenju ovog suda, tužena nije imala potrebe sudu dostavljati podnesak kojim priznaje tužbeni zahtjev, jer bi u slučaju ne podnošenja odgovora na tužbu i onako bila donesena presuda zbog ogluhe kojom bi tužbeni zahtjev bio usvojen. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.
U Korčuli, 31. kolovoza 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
