1

Broj: Ppž-8542/2022

                                         

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.P., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac od 1. kolovoza 2022., Klasa: 211-07/22-3/14803 Urbroj: 511-07-26-22-2, u sjednici Vijeća održanoj 21. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U povodu prigovora okr. I.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenica djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 4.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji joj se, na temelju čl. 53. st. 4. tog Zakona, izriče novčana kazna 390,00 eura (tristo devedeset eura), koju je dužna platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

II.               Djelomično se prihvaća prigovor okr. I.P., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. 

 

III.               U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. I.P. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

IV.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. I.P. obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15,00 eura (petnaest eura), u roku 8 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

                           

1.               Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. I.P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec te je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka 500,00 kuna.

             

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. I.P. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.     Prigovor je djelomično osnovan.             

 

5.   Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te je  ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

6.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. I.P., budući da joj je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

6.1.              Za prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenica proglašena krivom, bila je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 53. st. 1. i 4. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura.

 

6.2.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

6.3.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 18. lipnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenicu, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

7.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora kojim okrivljenica moli da joj se izrekne manja novčana kazna.

             

8.               U prigovoru okrivljenica priznaje počinjenje prekršaja, navodi da se u konkretnom slučaju radi o njenom previdu, ističe da je do sada nekažnjavana. Moli da se djelomično smanji izrečena novčana kazna i ukine zaštitna mjera jer je studentica i svakodnevno se vozi na fakultet, zbog čega joj je automobil neophodan.

 

8.1.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

8.2.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. I.P. u odnosu na materijalno stanje nije učinila, pa su navodi prigovora o izricanju blaže kazne od propisane, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na navode prigovora o neosuđivanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti za ublažavanje novčane kazne i našla je dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni od strane prvostupanjskog tijela u propisanom posebnom minimumu za počinjeni prekršaj. Svijest o počinjenom također ne predstavlja naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane te cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8.3.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljenici izreklo minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. I.P. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora u tom dijelu, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

 

9.              Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u ovoj situaciji ne postoji opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa na cestama. Naime, okrivljenici je za prekršaj prekoračenja dozvoljene brzine kretanja u naselju za 32 km/h izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja (radi se o prekoračenju brzine koja za 2 km/h prelazi granicu koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj i zakonski je temelj za mogućnost izricanja zaštitne mjere), uz činjenicu da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice, svijest okrivljenice o počinjenom prekršaju te okolnost da okrivljenica, prema podacima u spisu nije osuđivana osoba, ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa na cestama, pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka ili kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenice. Ovaj sud je imao u vidu odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojom je propisano načelo razmjernosti kod izricanja zaštitnih mjera, koja propisuje da zaštitna mjera treba biti u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti.

 

9.1.               Iz navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je pobijani prekršajni nalog preinačio na način da je predmetnu zaštitnu mjeru ukinuo, kako je navedeno u t. II. u izreci ove presude.

 

10.               Okrivljenica je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka koji se temelje na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.  

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. i II.) i 205. ( t. III.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 21. veljače 2024.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Donji Miholjac u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.