Posl-br. P-473/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ĐC, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, zastupana po punomoćniku LC, radi Obvezno - ništetnost, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja ĐC i zamjenice punomoćnika tuženika IC, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010576219 koji su 06.06.2005. sklopili tužiteljica JC i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Podružnica Dubrovnik, a koji je 08.06.2005. potvrdio Javni bilježnik Nikša Viđen iz Dubrovnika, pod brojem OU-694/05, a koja u koja u čl.5. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; koja u čl.6. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; koja u čl.7. st.2. glasi: „..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...“;

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu toč. I koji glasi:

"Utvrđuje se kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010576219 koji su 06.06.2005. sklopili tužiteljica JC i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Podružnica Dubrovnik, a koji je 08.06.2005. potvrdio Javni bilježnik Nikša Viđen iz Dubrovnika, pod brojem OU-694/05, a koja u čl.1. glasi: „...koji odgovara protuvrijednosti od ... CHF ... po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita i čl.12. st.8. glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali Posl-br. P-473/2023

akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.639,70 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos:

- na iznos od 1,42 EUR od 31.08.2005. do isplate

- na iznos od 0,36 EUR od 30.09.2005. do isplate

- na iznos od 0,24 EUR od 31.10.2005. do isplate

- na iznos od 0,87 EUR od 30.11.2005. do isplate

- na iznos od 2,56 EUR od 30.10.2008. do isplate

- na iznos od 9,45 EUR od 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 1,27 EUR od 29.12.2008. do isplate

- na iznos od 10,55 EUR od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 17,05 EUR od 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 19,80 EUR od 28.02.2009. do isplate

- na iznos od 12,83 EUR od 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 8,91 EUR od 30.04.2009. do isplate

- na iznos od 3,82 EUR od 11.05.2009. do isplate

- na iznos od 2,07 EUR od 28.05.2009. do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 31.05.2009. do isplate

- na iznos od 0,80 EUR od 30.06.2009. do isplate

- na iznos od 1,72 EUR od 31.07.2009. do isplate

- na iznos od 0,13 EUR od 17.08.2009. do isplate

- na iznos od 2,00 EUR od 18.08.2009. do isplate

- na iznos od 5,21 EUR od 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 2,48 EUR od 21.09.2009. do isplate

- na iznos od 0,59 EUR od 24.09.2009. do isplate

- na iznos od 3,56 EUR od 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 1,67 EUR od 05.10.2009. do isplate

- na iznos od 2,61 EUR od 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 0,14 EUR od 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 8,42 EUR od 01.12.2009. do isplate

- na iznos od 0,22 EUR od 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 13,01 EUR od 04.01.2010. do isplate

- na iznos od 0,33 EUR od 31.01.2010. do isplate

- na iznos od 12,96 EUR od 04.02.2010. do isplate

- na iznos od 5,23 EUR od 23.02.2010. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 28.02.2010. do isplate

- na iznos od 10,20 EUR od 03.03.2010. do isplate

- na iznos od 8,20 EUR od 11.03.2010. do isplate

- na iznos od 0,04 EUR od 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 15,68 EUR od 19.04.2010. do isplate

- na iznos od 24,54 EUR od 12.05.2010. do isplate

- na iznos od 10,45 EUR od 17.05.2010. do isplate

- na iznos od 54,09 EUR od 15.06.2010. do isplate

- na iznos od 51,21 EUR od 14.07.2010. do isplate

- na iznos od 5,96 EUR od 29.07.2010. do isplate

- na iznos od 24,65 EUR od 09.08.2010. do isplate

Posl-br. P-473/2023

- na iznos od 22,31 EUR od 14.08.2010. do isplate

- na iznos od 0,51 EUR od 31.08.2010. do isplate

- na iznos od 73,99 EUR od 13.09.2010. do isplate

- na iznos od 0,19 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 66,49 EUR od 13.10.2010. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 66,23 EUR od 13.11.2010. do isplate

- na iznos od 97,50 EUR od 22.12.2010. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 41,97 EUR od 25.01.2011. do isplate

- na iznos od 35,04 EUR od 07.02.2011. do isplate

- na iznos od 97,78 EUR od 25.02.2011. do isplate

- na iznos od 91,29 EUR od 24.03.2011. do isplate

- na iznos od 0,02 EUR od 31.03.2011. do isplate

- na iznos od 84,22 EUR od 20.04.2011. do isplate

- na iznos od 97,90 EUR od 13.05.2011. do isplate

- na iznos od 0,10 EUR od 31.05.2011. do isplate

- na iznos od 62,07 EUR od 16.06.2011. do isplate

- na iznos od 53,48 EUR od 20.06.2011. do isplate

- na iznos od 111,90 EUR od 20.07.2011. do isplate

- na iznos od 141,89 EUR od 18.08.2011. do isplate

- na iznos od 160,68 EUR od 13.09.2011. do isplate

- na iznos od 0,03 EUR od 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 109,68 EUR od 11.10.2011. do isplate

- na iznos od 117,66 EUR od 07.11.2011. do isplate

- na iznos od 0,02 EUR od 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 112,06 EUR od 10.12.2011. do isplate

- na iznos od 2,20 EUR od 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 121,96 EUR od 12.01.2012. do isplate

- na iznos od 1,92 EUR od 31.01.2012. do isplate

- na iznos od 126,93 EUR od 11.02.2012. do isplate

- na iznos od 1,42 EUR od 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 75,77 EUR od 12.03.2012. do isplate

- na iznos od 50,85 EUR od 14.03.2012. do isplate

- na iznos od 0,02 EUR od 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 124,09 EUR od 13.04.2012. do isplate

- na iznos od 0,14 EUR od 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 62,46 EUR od 16.05.2012. do isplate

- na iznos od 63,94 EUR od 17.05.2012. do isplate

- na iznos od 63,00 EUR od 15.06.2012. do isplate

- na iznos od 67,29 EUR od 21.06.2012. do isplate

- na iznos od 40,42 EUR od 20.07.2012. do isplate

- na iznos od 122,88 EUR od 14.08.2012. do isplate

- na iznos od 139,23 EUR od 10.09.2012. do isplate

- na iznos od 120,10 EUR od 10.10.2012. do isplate

- na iznos od 128,05 EUR od 10.11.2012. do isplate

- na iznos od 124,37 EUR od 18.12.2012. do isplate

- na iznos od 61,96 EUR od 09.01.2013. do isplate

- na iznos od 43,69 EUR od 22.01.2013. do isplate

- na iznos od 89,22 EUR od 18.02.2013. do isplate

Posl-br. P-473/2023

- na iznos od 119,10 EUR od 18.03.2013. do isplate

- na iznos od 64,47 EUR od 16.04.2013. do isplate

- na iznos od 60,77 EUR od 18.04.2013. do isplate

- na iznos od 112,81 EUR od 17.05.2013. do isplate

- na iznos od 140,39 EUR od 11.06.2013. do isplate

- na iznos od 108,38 EUR od 16.07.2013. do isplate

- na iznos od 91,37 EUR od 12.08.2013. do isplate

- na iznos od 116,48 EUR od 14.09.2013. do isplate

- na iznos od 58,68 EUR od 22.10.2013. do isplate

- na iznos od 39,43 EUR od 26.10.2013. do isplate

- na iznos od 13,65 EUR od 28.10.2013. do isplate

- na iznos od 125,39 EUR od 16.11.2013. do isplate

- na iznos od 123,98 EUR od 16.12.2013. do isplate

- na iznos od 119,13 EUR od 17.01.2014. do isplate

- na iznos od 13,76 EUR od 01.02.2014. do isplate

- na iznos od 114,36 EUR od 18.02.2014. do isplate

- na iznos od 112,24 EUR od 17.03.2014. do isplate

- na iznos od 111,71 EUR od 19.04.2014. do isplate

- na iznos od 115,97 EUR od 19.05.2014. do isplate

- na iznos od 109,99 EUR od 20.06.2014. do isplate

- na iznos od 91,01 EUR od 17.07.2014. do isplate

- na iznos od 22,46 EUR od 30.07.2014. do isplate

- na iznos od 113,84 EUR od 18.08.2014. do isplate

- na iznos od 117,62 EUR od 18.09.2014. do isplate

- na iznos od 120,40 EUR od 18.10.2014. do isplate

- na iznos od 121,01 EUR od 17.11.2014. do isplate

- na iznos od 118,26 EUR od 22.12.2014. do isplate

- na iznos od 184,67 EUR od 21.01.2015. do isplate

- na iznos od 15,50 EUR od 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 134,10 EUR od 18.02.2015. do isplate

- na iznos od 4,07 EUR od 28.02.2015. do isplate

- na iznos od 114,37 EUR od 16.03.2015. do isplate

- na iznos od 14,93 EUR od 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 86,35 EUR od 18.04.2015. do isplate

- na iznos od 14,50 EUR od 21.01.2015. do isplate

- na iznos od 117,62 EUR od 20.05.2015. do isplate

- na iznos od 12,77 EUR od 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 117,41 EUR od 20.06.2015. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 30.06.2015. do isplate

- na iznos od 91,05 EUR od 22.07.2015. do isplate

- na iznos od 11,07 od 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 10,22 EUR od 03.08.2015. do isplate

- na iznos od 118,90 EUR od 08.08.2015. do isplate

- na iznos od 119,44 EUR od 21.08.2015. do isplate

- na iznos od 10,52 EUR od 31.08.2015. do isplate

- na iznos od 92,05 EUR od 21.09.2015. do isplate

- na iznos od 142,64 EUR od 30.09.2015. do isplate

to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo

Posl-br. P-473/2023

tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, zatim od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Eur.središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.097,85 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. do isplate i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 10.651,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, zatim od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

IV Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici iznos od 2.274,48 eura s zateznim kamata koje teku na taj iznos od 01. listopada 21015. godine pa do isplate.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 576,49 eura na ime parničnih troškova sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su tuženik i ona sklopili Ugovoru o kreditu od 06.06.2005. broj 9010576219, koji je 08.06.2005. potvrdio Javni bilježnik Nikša Viđen iz Dubrovnika, pod brojem OU-694/05, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od

Posl-br. P-473/2023

92.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Tužiteljica i tuženik su dana 18.12.2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su kredit konvertirali na način da je otplata obveza vezana uz valutnu klauzulu u EUR, umjesto uz dosadašnji CHF. Izračunom konverzije utvrđena je nedospjela glavnica na dan 30.9.2015. u iznosu od 59.964,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća. Konverzijom kredita u EUR, nakon izvršenog otpisa u iznosu od 13.563,62 EUR (103.592,13 KN) utvrđena je nedospjela glavnica na dan 30.9.2015. u iznosu od 38.590,47 EUR (294,734,71 KN). Međutim, stvarna preostala neotplaćena glavnica u valuti KN prema početnom tečaju, uslijed ništetnost valutne klauzule, bila je niža od one kako ju je utvrdio tuženik izračunom konverzije, pri čemu nastaje razlika u navedenim glavnicama od 3.097,87 EUR. U predmetnom ugovoru ugovorena je valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez mogućnosti tužiteljice da pojedinačno pregovara o navedenoj odredbi, te bez upozorenja o specifičnostima valute CHF, odnosno da se radi o valuti u odnosu na koju HNB ne štiti tečaj valute KN kao što to čini u odnosu na tečaj valute EUR, niti da se radi o tzv. valuti utočišta u koju se investira u kriznim/recesijskim gospodarskom periodima, što posljedično dovodi do enormnog povećanja vrijednosti navedene valute i njezine kunske protuvrijednosti koja je tužiteljici obračunavana prilikom dospijeća mjesečnih anuiteta. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br.Pž-6632/17 od 14.06.2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br.P - 1401/12 od 04.07.2013. kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik, u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju (ugovorima o kreditima) na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Presuda Visokog trgovačkog suda br.Pž-6632/17 od 14.06.2018. potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH br.Rev-2221/18 od 03.09.2019. kojom je odbijena revizija ovdje tuženika kao neosnovana. S obzirom da je pravomoćnom presudama VTS -a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008., to je tuženik sukladno čl.323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl.1111., čl.1115. te čl.1046. ZOO-a. Također, čl.502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 70/19) propisuje: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1.ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj

Posl-br. P-473/2023

ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Slično navodi i odredba čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača… obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). Utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, dolazi do anuliranja mjesečnih anuiteta po osnovi povećanja tečaja, što znači da se prilikom izračuna mjesečnog anuiteta ima primijeniti početno ugovoreni tečaj, dok svaki mjesečni anuitet koji je premašio navedeni iznos, predstavlja razliku koju je tužitelj preplatio, odnosno tuženik stekao bez osnove. Stoga je isti navedeno dužan i vratiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana uplate svakog mjesečnog anuiteta do isplate, obzirom da je nepošten stjecatelj. Provedenom konverzijom, obzirom da to nije bila niti njezina svrha, niti je u tom trenutku valutna klauzula CHF bila suđena kao ništetna, nije postignuta ugovorna ravnoteža u smislu povrata svih do tada nepripadno i nepošteno stečenih koristi kreditora / tuženika koje je generirala valuta CHF, a kako je na to već ukazao Sud EU u toč.43. i 44. presude C -118/17. Odredba koja je proglašena nepoštenom i ništetnom, ima se smatrati kao da nikada nije niti postojala, sa učinkom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da takva odredba ne postoji, niti je postojala, sa naglaskom na povrat svih nepripadno stečenih koristi koje je generirala takve nepoštena odredba. Naime, konverzijom i odredbama ZID ZPK izrijekom se ne spominje način rješavanja ništetnih ugovornih odredaba kojima je regulirana valutna klauzula CHF i jednostrano promjenjiva kamatna stopa. Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena regulira se samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih tečajnih razlika i pripadajućih zateznih kamata za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva. Zaključno, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je ovdje nesumnjivo riječ. Tužitelj je temeljem prometa po kreditu napravio izračun preplaćenih mjesečnih anuiteta s osnova tečaja, na okolnost: - - pozitivne razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog stvarno obračunatog i plaćenog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, zaključno sa danom 30.09.2015. manje priznate preostale neotplaćene glavnice u trenutku provođenja konverzije, na način da potražuje razliku između preostale neotplaćene, konvertirane glavnice, te one po početnom tečaju, sve sa danom 30.09.2015. pravo naknadno specificirati, povisiti i urediti tužbeni zahtjev po novom vještačenju. Točkom II. tužbenog zahtjeva tužitelj potražuje preplatu s osnova tečajnih razlika, a točkom III. razliku između preostale, neotplaćene konvertirane glavnice i one po početnom otplatnom planu odnosno manje potražuje razliku na ime manje priznate glavnice. lternativno postavljenim tužbenim zahtjevom, ukoliko Sud smatra da prvotno postavljeni zahtjev nije osnovan, tužitelj potražuje zatezne kamate na preplaćene tečajne razlike, tj. na više plaćene iznose s osnova tečajnih razlika koje je tužiteljima ovdje tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita, počev od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do dana izvršene konverzije. Navedene zatezne kamate na tečajne razlike iz konverzije, u ovom slučaju predstavljaju novu Posl-br. P-473/2023

glavnicu na koju ponovno teku zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, sve sukladno odredbi čl.31. st.2. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže stoga isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Tuženik drži da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, i u pogledu osnove, a i u pogledu visine potraživanja. Međutim, iste stranke su sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje u tekstu ZID ZPK) zaključile dana 18.12.2015. godine i Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010576219 koju činjenicu tužitelj navodi u historijatu tužbe, međutim, sasvim pogrešno drži kako ista nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom pravnom sporu. Dakle, u trenutku sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9010576219 od 18.12.2015.g već se vodio kolektivni postupak Udruge potrošača te je bila objavljena pravomoćna presuda o dijelu zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Stoga je svaki potrošač prije prihvaćanja konverzije imao mogućnost odlučiti da li će obeštećenje ostvariti sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 75/09…102/15) ili će svoje obeštećenje tražiti putem sudske zaštite. Sporazumi o konverziji u RH sklopljeni su temeljem Zakona, te su potrošači bili informirani o svim posljedicama koje p roizlaze iz sklapanja sporazuma o konverziji. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu održanoj 07. lipnja 2023.g. suci su jednoglasno zauzeli sljedeći stav: Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu. Isti su donijeli svoj Zaključak vjerojatno imajući na umu sljedeće: ZID ZPK kojim je zakonodavac uredio pitanje konverzije kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, stupio je na snagu 30. rujna 2015. godine. Sukladno navedenom zakonu, svaka banka je bila u obvezi u roku od 45 dana računajući od dana stupanja na snagu zakona, dostaviti potrošaču preporučenom pošiljkom izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu s člankom 19.c tog Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Korisnik kredita je s druge strane bio u obvezi u daljnjem roku od 30 dana, na isti način izvijestiti banku o prihvatu predložene konve rzije. Dok je za banku ponuda konverzije bila stroga zakonska obveza, za korisnika kredita je prihvat konverzije bio opcionalan. Odredbe tog zakona strogo i precizno uređuju način na koji se konverzija provodi s isključivim ciljem da se korisnik predmetnih kredita dovede u isti položaj u kojem bi bio da mu je umjesto kredita u CHF bio odobren kredit u EUR, pa tako konverzija po slovu zakona obuhvaća sva plaćanja od početka trajanja kredita; obuhvaća promjenu valute ugovora o kreditu iz CHF u EUR ali i preplaćene uplate s naslova ranije ugovorene kamate. Drugim riječima, prvotni kredit u CHF prestao je postojati nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može biti više nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Konverzijom se, neovisno o nominaciji sporazuma (novi ugovor, dodatak, sporazum)… raniji Ugovor u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je to bio od početka. Navedeno podrazumijeva uračunavanje i priznavanje svih učinjenih plaćanja od početka

Posl-br. P-473/2023

trajanja kredita, što naravno uključuje i sva plaćanja učinjena po osnovi kamata. Tužitelj ne može ovom tužbom tražiti vraćanje pretplate jer je to pitanje određeno ZID ZPK odnosno novim ugovorom sklopljenim na temelju tog zakona. U protivnome bi se tužitelju omogućilo ostvarivanje dvostruke koristi na štetu banke. Slijedom navedenog, prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru o kreditu, ugovorne strane ne mogu više jedna od druge bilo što potraživati. Tako je i na strani tužitelja prestalo postojati bilo kakvo potraživanje po ugovoru u CHF. S druge je pak strane, istim zakonom definirana i sudbina onih kredita čiji korisnici nisu prihvatili izračun konverzije. Tako je odredbom članka 19.e st.6 ZID ZPK propisano sljedeće: (6) Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da onaj potrošač koji je prihvatio izračun konverzije i sklopio dodatak ugovoru nema više nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati. Nadalje, tužitelju je odredbom članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu, a u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZPK utvrđen iznos pretplate, te je ugovoreno da će se iznos pretplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR. Pretplata se dakle priznala tužitelju na ime budućih anuiteta koji će tek dospijevati po novom otplatnom planu. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kojim je nesporno izvršena konverzija kredita, tužitelj je i sam prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa uplaćenih sredstava – sve uplate po svim osnovama, koje je do tada izvršio, a što neminovno uključuje i uplate s osnova kamata i valutne klauzule. 5 Tužitelj se nadalje u svojoj tužbi poziva na presudu Vrhovnog suda iz predmeta vođenog po tužbi udruge Potrošač protiv banaka, između ostalog i ovdje tužene banke, navodeći da je ista presuda obvezujuća, a da je istom utvrđena ništetnost valutne klauzule. Predmetna presuda, a kako je to izrijekom naveo i Vrhovni sud, odnosi se samo i isključivo na kredite u CHF! Kako to ovdje nije slučaj, jer se više ne radi o kreditu u CHF, to je pozivanje na istu sasvim izlišno jer ta presuda nema nikakav učinak na konvertirane ugovore u kojima vrijednost obveze nije vezana uz CHF nego uz EUR. Obzirom da su konverzijom stranke trajno i potpuno uredile svoj odnos, da su slobodnom voljom, a na način propisan zakonom izvršile konverziju kojom je tužitelju već priznata pretplata koja obuhvaća kako plaćanja učinjena po osnovi valutne klauzule tako i s naslova kamatne stope, to je jasno da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja koji se tiče tražene isplate odnosno vraćanja. U protivnome, na strani tužitelja bi imali dvostruku naplatu – jednu na temelju konverzije i drugu temeljem presude, a sve na štetu tuženika. Naime, presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine sud je u pogledu konvertiranih Ugovora o kreditu dao mišljenje prema kojem nemaju pravni interes voditi postupke na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koji je naknadno konvertiran oni korisnici kredita koji su na konverziju pristali a koja je provedena sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju! Naprijed navedenom odlukom VSRH je nadopunio odluku posl. br. Rev-2868/2018-2 od dana 12.02.2019.g. na koju se tužitelj poziva razjašnjenjem kako oni korisnici kredita koju nisu prihvatili konverziju imaju pravni interes na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi pozivom na odluke VTS, međutim, takav pravni interes gube upravo oni korisnici kredita koji su svojom voljom, slobodno ugovorili konverziju Posl-br. P-473/2023

i koja im je od strane Banke provedena sukladno kogentnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Konačno, tuženik ističe kako je iz Rješenja VSRH posl. br. Gos 1/2019-36 od dana 04. ožujka 2020.g. u oglednom postupku po pitanju valjanosti Sporazuma o konverziji sklopljenih na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) VSRH zauzeo stajalište kako su Dodaci/ Aneksi ugovorima o kreditu kojima su isti konvertirani u valutu EUR važeći i proizvode valjane pravne učinke: „ U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.“ U odnosu na valutnu klauzulu Također, sporno je da bi ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila nepoštena i ništetna. Valutna klauzula je predviđena čl. 22 Zakona o obveznim odnosima, te do danas, isti zakonski članak nije stavljen van snage, pa nema govora o tome da bi ista bila uzrokom nejednakosti u ugovornom odnosu budući navedena klauzula djeluje isto prema svim sudionicima pravnog posla. U odnosu na visinu potraživanja: 7 Tuženik osporava i visinu potraživanja, budući da iz dostavljene dokumentacije nije razvidno kako je Tužitelj došao do utuženog iznosa, odnosno, kojom metodologijom, no smatra da istu nije ni potrebno računati budući je tužbeni zahtjev neosnovan. U odnosu na prigovor zastare: Budući da tužitelj svoje traženje temelji na institutu stjecanja bez osnove, to tuženik ističe prigovor zastare kojeg drži u cijelosti osnovanim. Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti opći zastarni rok predviđen odredbom članka 225. ZOO-a Ukoliko bi se i uzelo u obzir da je kolektivnom tužbom došlo do prekida zastare , te da je ista podnesena 04.04.2012.g. onda se ima smatrati da je nastupila zastara u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do 04.04.2009.g. Potrošač/korisnik kredita, ovdje tužitelj, koji je prihvatio konverziju nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora koji je prestao postojati, niti temeljem takvog ugovora može od banke zahtijevati bilo kakvu isplatu pa tuženik predlaže, kao uvodno, tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao u cijelosti neosnovanima, a istome naložiti podmirenje nastalog troška vođenja postupka.

3. Tužitelj podneskom od 08. svibnja 2024. godine u bitnome ustraje u dostavi dokumentacije od strane tuženika, predlaže provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje, te ukazuje na relevantnu sudsku praksu.

4. Sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje kojim je utvrđena preplata tečajnih razlika od 7.639,70 eura, a zatezna kamata koja je obračunata na razlike tečaja od dana plaćanja pa do isplate 2.274,48 eura.Tužitelj je predlagao dopuniti vještačenje manje priznate preostale neotplaćene glavnice u trenutku provođenja konverzije i one po početnom tečaju sve s danom 30. rujna 2015. koje je vještakinja izradila po prijedlogu tužitelja, ali bez nalog suda.Svakako, sud nije smatrao da je potrebno izraditi navedenu dopunu kao nepotrebnu jer se ne radi o relevantnoj činjenici za ovaj postupak.

Posl-br. P-473/2023

5. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica podneskom od 10. svibnja 2026. godine tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da ustraje u toč. I na utvrđenje ništetnim odredbi ugovor o kreditu i to čl. 1., čl.5,čl.6., čl.7.2, čl.12.8 toč. II potražuje iznos preplaćenih razlika tečaja od 7.639,70 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja pa do isplate, toč. III potražuje iznos od 3.097,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. godine pa do isplate.

6. Tužitelj na ročištu od 13. srpnja 2026. godine, a s obzirom na revizijsku odluku Vrhovnog suda RH Rev-457/2026 od 27. svibnja 2026. godine postavlja i podredni tužbeni zahtjev te potražuje na ime obračunatih zateznih kamata iznos od 2.274,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

7. Tuženik se protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu, ali ovaj sud smatra da je dopušteno postavljanje podrednog tužbenog zahtjeva sukladno čl.188. ZPP-a s obzirom na revizijsku odluku Vrhovnog suda RH Rev-457/2026. Tužitelj nije svojom krivnjom propustio ranije postaviti zahtjev, jer u vrijeme zaključenja prethodnog postupka nije mogao znati da će Vrhovni sud zauzeti konačno pravno shvaćanje o pravnim posljedicama konverzije.

8. Predmet ovog spora je ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojima je određeno primjena valutne klauzule u CHF-u, isplata stečenoga bez osnove na temelju tih odredbi.

9. Iz izvedenih dokaza te navoda stranaka u postupku proizlazi da je među strankama nesporno:

- da su dana 06. lipnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu za adaptaciju stambenog objekta

- da je prema navedenom ugovoru glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF,

- da su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu,

- da je ugovoreno pravo tuženice da svojom odlukom mijenja visinu kamatne stope,

- da je tuženica tijekom otplate kredita svojim odlukama povećavala kamatnu stopu,

- da je tijekom otplate došlo do znatnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, te što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta

- da su stranke dana 18. prosinca 2015. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 9010576219, kojim su izvršile konverziju kredita promjenom valute iz CHF u euro.

10. Sporno je između stranaka:

- može li se u konkretnom postupku primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,

- jesu li ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose primjenu valutne klauzule u CHF nepoštena ugovorna odredba, odnosno: je li se o toj odredbi pregovaralo, jeli nejasna, nerazumljiva ili neuočljiva, te je li tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja, Posl-br. P-473/2023

- učinci sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu na prava tužitelja iz osnovnog Ugovora o kreditu,

- postojanje i visina potraživanja tužitelja,

- zastara potraživanja.

11. U postupku su pročitane i pregledane isprave:

-Ugovor o kreditu br. 9010576219 od 06. lipnja 2005. ovjeren pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom, posl. broj OU-694/05 od 08. lipnja 2005. (l.s. 9- 14),

-plan otplate (l.s.15-22)

-konverzija kredita po ugovoru o kreditu broj 9010576219 (l.s.23-25)

-dodatak ugovora o kreditu broj 9010576219 ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika, OV-10368/2015 18. prosinca 2015. (l.s.26- 31)

.-knjigovodstvena kartica (l.s.32-109)

-sudska praksa (l.s.133-145, 159-196)

-pregled uplata po kreditu na dan 22. travnja 2025. (l.s.206-212)

-otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope (l.s.213-217)

-plan otplate (l.s.218-220)

-nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Smiljane Čučuković od 15. prosinca 2025.(l.s. 225-254)

-dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Smiljane Čučuković od 29. prosinca 2025. (l.s.259-260)

-sudska praksa (l.s.277-284, 289-294)

12. Sud nije provodio daljnje dokaze jer nisu bili potrebi za presuđenje. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Iz sadržaja Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile .06. lipja 2005. godine proizlazi da su stranke istim ugovorile stambeni kredit i kunskoj protuvrijednosti CHF 92.500,00 CHF, uz redovnu kamatnu stopu 5,35%, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnoj stopi Kreditora, uz rok otplate 240 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeće na dan dospijeća prema otplatnom planu.

14. Iz iskaza tužiteljice, saslušane u svojstvu parnične stranke, proizlazi da je svrha kredita bila adaptacija kuće u kojoj ona stanuje sa obitelji, te se obratila banci tuženika. U banci su joj ponudili kredit sa valutnom klauzulom u švicarskim francima. Banka joj nije nudila nikakav drugi kredit osim ovoga sa valutnom klauzulom u švicarskim francima. U banci joj je rečeno da se radi o najpovoljnijem kredite, da ima najmanju kamatu. Njoj ništa nije bilo poznato o kakvoj se valuti radi odnosno kakva je to valuta švicarski franak. Vjerovala je ponudi banke jer joj je ta ponuda dana od strane stručne osobe da je to povoljan kredit. Ona nije imala mogućnost pregovaranja u vezi niti jedne odredbe kredita i banka je pripremila sadržaj kredita, a ona ga je samo pročitala i potpisala. Ona nije pitala banku za pojašnjenje odredbi ugovora o kreditu vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu CHF. Ono što joj je bilo jasno iz sadržaja o kreditu je koliko će iznositi mjesečna rata koja je bila oko 2.200,00 Posl-br. P-473/2023

kuna i na vrijeme od 20 godina. Ove godine će završiti sa otplatom kredita u svibnju. Rata kredita je zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF u jednom trenutku narasla preko 4.000,00 kuna. Zbog toga je morala čak i posuđivati novac od rodbine kako bi mogla podmiriti mjesečne rate. Kredit je uredno otplaćivala sve do konverzije. Banka je čak njoj naplaćivala i opomene koje bi joj slala ako bi kasnila u plaćanju mjesečne rate. Banka joj je poslala dopis kojem je predložila konverziju ovog kredita u eurski, te je ona i prihvatila konverziju jer joj je to bilo povoljnije i stabilnije te kamata više nije tako puno rasla. Banka je u konverziji utvrdila pretplatu od nekih 15.000,00 kuna te je taj iznos korišten kasnije za smanjenje mjesečnih rata konvertiranog kredita. Predmetnom konverzijom smatra da nije u cijelosti obeštećena već da joj banka duguje još uvijek isplatiti dio pretplaćenih iznosa radi čega je i pokrenula ovu tužbu.Na upit zam. pun. tužitelja odgovara da je kredit sklopila u poslovnici tuženika u Dubrovniku u lipnju 2005. Prilikom potpisivanja ugovora u banci sa njom su bili prisutni pok. suprug AC i solidarni dužnik rođak NC. Ona nije bila obaviještena od strane banke da je valuta švicarski franak "valuta utočišta kapitala u slučaju gospodarskih kriza". Nadalje odgovara da nije bila upozorena da se kuna ne štiti u odnosu na valutu švicarski franak kao što se štiti u odnosu na valutu euro. Njoj je kredit bio ponuđen na unaprijed pripremljenom obrascu i po principu "uzmi ili ostavi". Kuća koja je adaptirana novcem iz predmetnog kredita nije korištena za iznajmljivanje.

15. Već iz samog sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu, vremena njegova sklapanja te nesporne činjenice da je ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja u ovom postupku temelji na istovjetnom činjeničnom i pravnom interesu kao i zahtjev koji je bio predmet postupka vođenog po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovdje tuženika. U navedenom je postupku pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne u dijelu u kojem je promjena kamatne stope ugovorena isključivo odlukom banke, kao i u dijelu u kojem su obveze ugovornih strana vezane uz tečaj kune prema tečaju CHF, a da se o tim odredbama nije individualno pregovaralo, niti su korisnici kredita kao potrošači bili primjereno informirani o parametrima koji utječu na njihova prava i obveze.

16. Slijedom navedenoga, tužitelj je, sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku, ovlašten pozvati se na utvrđenja suda donesena u navedenom kolektivnom postupku.

17. U navedenom kolektivnom sporu, u kojem je tuženica bila stranka u ulozi tuženika, a koji se odnosio na ugovore o kreditu sklopljene u istom razdoblju kao i ovdje predmetni ugovor, uz ugovaranje valutne klauzule u CHF te pravo banke da jednostranom odlukom, bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara, mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnome je utvrđeno da su ništetne one odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo, osobito u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sve zbog izostanka potpunog informiranja potrošača o parametrima bitnima za donošenje valjane i svjesne odluke. Takve su odredbe, prema utvrđenju suda u tom postupku, dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Posl-br. P-473/2023

18. Usporedbom tih utvrđenja s sadržajem predmetnog Ugovora o kreditu, u kojem je ugovoreno da tuženica može jednostrano određivati visinu kamatne stope, i to bez ugovorenog objektivnog kriterija, uz obvezu tužitelja da takvu odluku bezuvjetno prihvati, te uz činjenicu da je tužitelj tijekom otplate kredita, zbog jednostranog povećanja kamatne stope i porasta tečaja CHF, otplaćivao znatno uvećane anuitete, ovaj sud zaključuje da je tuženica, kao profesionalni trgovac, tužitelju nametnula sporne ugovorne odredbe kao „jača” ugovorna strana. Na taj je način banka ugovorila pravo da cijenu svoje usluge mijenja po vlastitom nahođenju, bez obveze da promjenu veže uz objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da na to utječe, čime je tužitelj doveden u bitno nepovoljniji položaj.

19. Sud je ocijenio razumnim i životno uvjerljivim da tužiteljica, kao prosječni potrošač, nije bila svjestan rizika vezanih uz otplatu kredita denominiranog u švicarskim francima (CHF). Za razliku od tuženice – banke, kao profesionalne financijske institucije koja raspolaže specifičnim znanjem o valutnim kretanjima

– tužitelj nije mogao predvidjeti moguće posljedice takvog ugovornog aranžmana, osobito imajući u vidu da valuta CHF u vrijeme sklapanja ugovora nije bila uobičajenoplatežno sredstvo u Republici Hrvatskoj, već je predstavljala relativno novu i složenu financijsku pojavu.

20. Uzevši u obzir i činjenicu da je ugovor sklopljen s navedenom namjenom – stambeni kredit, za adaptaciju kuće u kojoj stanuje s obitelji i da ga nije koritena za iznajmljivanje čiji iskaz sud nalazi istinitim jer je uvjerljiv i u skladu s priloženim ispravama, pa nalazi da je tužiteljica nastupala kao potrošač.

21. Valja naglasiti da ugovor može predstavljati stvarni izraz volje ugovornih strana samo ako su njegove bitne odredbe jasno i nedvojbeno utvrđene, osobito one koje se odnose na način određivanja visine tražbine i kriterije njezine promjene. U predmetnom slučaju ti uvjeti nisu bili ispunjeni.

20. Tužitelj je, kao potrošač, bio svjestan osnovnih elemenata ugovora – iznosa kredita koji joj je isplaćen, visine kamatne stope, visine početne mjesečne rate i roka otplate – te je logično očekivao mogućnost manjih promjena uslijed promjene tečaja ili kamate. Međutim, sukladno načelima obveznog prava o ravnoteži činidbi te načelu savjesnosti i poštenja, legitimno je očekivanje potrošača da promjene tijekom trajanja ugovora neće dovesti do znatnog pogoršanja njegova položaja, odnosno do takvih promjena koje bi ugrozile mogućnost redovne otplate kredita. Tuženici je bilo, ili je moralo biti, poznato da preuzimanje takvih obveza od strane potrošača zahtijeva prethodno realno preispitivanje mogućnosti otplate, kao i da je kredit potrošaču bio prezentiran kao najpovoljniji, što je bio odlučujući razlog njegova prihvaćanja. Stoga sud ocjenjuje da je postupanje tuženice, koja tužitelja kao nestručnu osobu nije jasno i potpuno informirala o rizicima ugovora, te mu nije pojasnila da sporne ugovorne odredbe omogućuju neograničeno povećanje njezinih obveza, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj nije bio ničim zaštićen od znatnog umanjenja svoje imovine zbog takvih odredbi, dok je tuženica svoje potraživanje osigurala založnim pravom na nekretnini i zadržala mogućnost da jednostrano povećava cijenu kredita, odnosno obvezu potrošača.

Posl-br. P-473/2023

21. Slijedom navedenoga, ocjena je ovog suda da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je otplata kredita vezana uz valutu CHF, nepoštena u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03) , pa je odlučeno kao u toč. I izreke. Međutim, odredbe ugovora o kreditu čl.1. i čl.12.8 nisu ništetne. Odredba članka 1. Ugovora o kreditu definira bitnu obvezu tuženice na isplatu kredita te stoga ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je tužiteljica dobila upravo iznos kredita u kunama koji je zahtijevala i koji joj je bio potreban te u kojem iznosu je u konačnici zahtijevala da joj tuženica odobri kredit za kupnju stana i adaptaciju kupljenog stana. Kako se radi o transparentnoj odredbi o predmetu ugovora, to takva odredba niti ne podliježe testu poštenosti sukladno članku 84. ZZP/03 kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osim toga odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom se tuženica obvezuje isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF prema ugovorenom tečaju na dan isplate kredita nije ni utvrđena nepoštenom u postupku kolektivne zaštite. potrošača već samo odredbe kojima je ugovorena obveza vraćanja kredita (glavnice i redovne kamate pa i zateznih kamata) vezana uz tečaj valute u CHF na dan plaćanja. Stoga je odlučeno kao u toč. II iizreke.

22. Kako proizlazi iz tvrdnji stranaka te samog Dodatka ugovora o kreditu, nakon sklapanja osnovnog ugovora o kreditu koji sadrži predmetne ništetne odredbe ugovora, stranke su 19. studenog 2016. proveli postupak konverzije osnovnog ugovora o kreditu.

23. Čitanjem Dodatka uz Ugovor o kreditu broj 266-320 /2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. prosinca 2015. utvrđeno je da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15), pri čemu se u Dodatku konstatira stanje preostale neotplaćene glavnice i kamate na dan dospijeća, te je utvrđeno da preostala glavnica na dan 30. rujna 2015., denomirane u kunama, s valutnom klauzulom u EUR iznosi 38.590,47 EUR, da je pretplata 2.059,24 eura. Sadržaj Dodatka jasno pokazuje da se time mijenja dio odredbi Osnovnog ugovora, odnosno glavnica je denominirana u eurima, otplata vezana za tečaj EUR-a u odnosu na kunu, a kamatna stopa jasno ugovorena, dok sve ostale odredbe ugovora ostaju neizmijenjene, uključujući i sredstva osiguranja kredita. Iz Dodatka je razvidno da su prijašnje uplate po kreditu uračunate u novi izračun glavnice.

24. Valja naglasiti da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse Posl-br. P-473/2023

kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR.

25. U ovom postupku nije sporna valjanost Dodatka, koji ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita, budući da predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta. Sporno je u ovom postupku ima li tužitelj pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne, stope, razlike u glavnici, sve temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopio Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužitelja uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužitelj pristao tzv. konverzijom

26. O pravnoj valjanosti ugovora kojima su konvertirani krediti s valutom obveze u CHF u kredite s valutom obveze u EUR pravno shvaćanje izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. koji je odgovarajući na postavljeno pitanje odgovorio: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.". Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj: 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

27. Prema članku 19.b. ZID ZPK/15 konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navedeno prema članku 19.c. stavku 1. tog Zakona znači da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika te da je umjesto početno ugovorene Posl-br. P-473/2023

kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjenjuje kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF te da su na temelju daljnjih odredbi članka 19.c stavka 1. ZPK obroci zamijene novim otplatnim planom, a utvrđene preplate iskoriste na način propisan točkom 5. te odredbe, dakle na način da je tužiteljica kao korisnica kredita dovedena u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopila uz valutnu klauzulu u EUR dok je utvrđena preplata na dan provedbe konverzije 30. rujna 2015. u iznosu od 2.059,24 EUR utvrđena člankom 5. Dodatka Ugovoru o kreditu iskorištena za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja tog Dodatka na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos od 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namiri preplatom dok se preplata u potpunosti iskoristi. Prema izračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. utvrđena je neotplaćena glavnice u EUR u iznosu od 38.590,47 EUR te je utvrđena preplata sukladno članku 19.c stavku 1. točki 5. ZID ZPK u iznosu od 2.059,24 EUR.

28. Stoga je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način ugovoren među strankama, prestala obveza tuženice sukladno članku 160. ZOO na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o načinu promjene redovne kamate i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava o posljedica ništetnih odredbi propisanih člankom 323. stavka 1. ZOO u vezi članka 1111. stavka 1. istog Zakona jer više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužiteljica kao potrošač bila u mogućnosti prije sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu proučiti njegove odredbe i donijeti informiranu odluku te je imala izbor (za razliku od tuženice koja je prema prisilnim odredbama ZID ZKK bila dužna dostaviti drugoj ugovornoj strani sve izračune konverzije i podatke propisane člankom 19.e. ZID ZPK i sklopiti dodatak ugovoru o kreditu ako ga potrošač prihvati), prihvatiti ili ne prihvatiti ponuđeni joj na sklapanje Dodatak Ugovoru o kreditu.

29. Iz naprijed navedenih razloga, a po prosudbi ovog suda, tužiteljici ne pripadaju novčani iznosi plaćeni s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za valutu švicarski franak jer u imovini tuženice više nema iznosa od 7..639,70 EUR koliko je tužiteljica platila tuženici s osnove promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF važećim u vrijeme isplate kredita bez pravne osnove koji iznosi bi se trebali vratiti tužiteljici primjenom članka 1111. ZOO u vezi članka 323. stavka 1. istog Zakona jer su cjelokupni plaćeni Posl-br. P-473/2023

iznosi u ispunjenju obveze iz Ugovora u kreditu u CHF, uključujući i iznosi plaćeni s osnove tih ništetnih odredbi iskorišteni za namirenje obveza tužiteljice iz valjanog Dodatka Ugovoru o kreditu o konverziji dospjelih do 30. rujna 2015., (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice), a preplata iskorištena za namirenje 50% budućih anuiteta kako je to i ugovoreno u članku 3. Dodatka Ugovora o kreditu. Na taj je način provedenom konverzijom ostvarena i člankom 323. stavkom 1. ZOO propisana posljedica ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu jer, kako je to već prethodno navedeno, u imovini tuženice više nema imovne tužiteljice koju je stekla bez pravne osnove i koju bi na temelju te citirane zakonske odredbe trebala vratiti tužiteljici te je ujedno ostvaren restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Stoga tužiteljica nema pravo zahtijevati iznose koji su tuženici plaćeni s osnove ništetne odredbe o valuti obveze u CHF u iznosu od 7.639,70 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate , radi čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

30. Međutim, odredbe ZID ZPK izrijekom ne reguliraju materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 323. stavkom 1. i člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zbog toga ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK/15) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe članka 323. stavka 1. i članka 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno članak 1115. ZOO na temelju kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa s osnova nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do 30. rujna 2015. kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljičine obveze ugovorene Dodatkom o Ugovora o kreditu.

31. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivan jem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO. Valja navesti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje Posl-br. P-473/2023

o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“Identično pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj: Rev 925/2023 od 8. travnja 2025., te je u činjenično identičnom predmetu poslovni broj: Rev-457/2025 u kojem je odlučivalo vijeće sastavljeno od trinaest sudaca u presudi posl.broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. Vrhovni sud Republike Hrvatske na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnogugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

32. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatkom Ugovora o kreditu temeljenim na odredbama Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju.

33. Obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženice u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđene nepoštenim zbog postupanja tuženice u predugovornoj fazi i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu koja je i pripremila sadržaj takvih odredbi i unijela te nepoštene odredbe u ugovore o potrošačkom kreditiranju, pa je osnovan tijek zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja pa do dana 30. ru jna 2015. kada su iskorišteni u korist tužiteljice za namirenje njezinih obveza iz valjanog Dodatka Ugovora o kreditu. Obveza tuženice isplatiti zatezne kamate na pretplaćene iznose od dana kada su plaćeni proizlazi iz članka 1115. ZOO prema kojoj nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

34. U vezi tijeka zateznih kamata i primjene odredbe članka 1115. ZOO postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova pa tako i ovog suda koja je reafirmirana i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III- Posl-br. P-473/2023

3540/2021 od 30. lipnja 2022. U tim odluka Ustavni sud navodi da je s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena nepoštenost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), tuženik nesavjesni stjecatelj i zbog čega duguje zatezne kamate od dana stjecanja, te u sudskoj praksi redovnih sudova Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u takvom tumačenju sudova.

35. Isto tako postoji već ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svezi zastare tražbina s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljena na objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. Prema tom pravnom shvaćanju, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Ovaj sud prihvaća pravilnim naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj koji sukladno članku 20. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, 136/25) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženica kojima osporava izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je reafirmirano u više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske pa tako i u odluci broj U-III/3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je među ostalim istaknuto da „sudsko tumačenje domaćih pravila o zastari nije dovelo do njihova dokidanja jer su sudovi primijenili postojeći zakonom propisani rok, ali na način da se računa od onoga trenutka koji tužitelju omogućuje da ostvari pravo na pristup sudu.“

36. Sukladno odredbama čl. 323. i 324. ZOO-a, a u vezi s načelom povrata onoga što je primljeno bez valjane pravne osnove, sud je naložio sudskoj vještakinji da za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu do sklapanja Dodatka izračuna iznos anuiteta kredita, uz primjenu početno tečaja CHF prema kunskoj protuvrijednosti na dan isplate kredita, pri čemu se uzima u obzir jedino ono što je bilo jasno određeno i ugovoreno između stranaka.

37. U nalazu i mišljenju koji tuženica matematički ne osporava, financijska vještakinja je visinu zateznih kamata na svaki pojedini iznos plaćen s osnove ništetne odredbe o valuti obveze u CHF od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015. utvrdila u ukupnom iznos od 2.274,48 EUR. Vještakinja je u svom Nalazu i mišljenju, jasno i pregledno, utemeljeno na podacima o stvarnim uplatama obračunala iznos preplata i iznos zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pa do konverzije 30. rujna 2015. godine, pa je isti i prihvaćen.

38. S obzirom kakav pravni stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., neosnovano tužitelj potražuje Posl-br. P-473/2023

glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, pa je odlučeno kao u toč. II izreke, dok je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos od 2.274,48 eura, pa je odlučeno kao u toč. III izreke.

39. U odnosu na prigovor zastare, valja istaknuti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (tužba podnesena 4. travnja 2012.) došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izričito potvrdio da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku. Građanski odjel Vrhovnog suda (rješenje Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.) utvrdio je da zastarni rok za restitucijske zahtjeve iz čl. 323. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, neovisno o naknadnom utvrđivanju ništetnosti istovjetnih odredbi u individualnim parnicama.

40. Tužitelj traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutne klauzule, a opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) pa zastarni rok počinje teći u odnosu na promjenu valute CHF, pravomoćnost u kolektivnom sporu 14. lipnja 2018., pa s obzirom na podnošenje tužbe 24.svibnaj 2023., zastarni rok u nije protekao rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine stečene bez osnove u smislu članka 1111. u vezi 323. ZOO nije protekao, pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.

41. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. st.4. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a. Tužitelj nije uspio s dijelom zahtjeva na utvrđenje, ali zbog čega nisu nastali posebni troškovi, dok je uspio s osnovom 100%, a visinom 23 %(123: 2=61,5%), tuženik s osnovom = 0%, a s visinom 77 %,(77:2= 38,5 %) =37 %), pa je konačnici uspio u omjeru 61,5%- 31,50% =23 %.

42. Stranke su djelomično uspjele na način da je tužitelj uspio s osnovom u potpunosti, i sa zahtjevom u odnosu na visinu od 23 %. Kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužitelj bi trebao naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženici bili bi daleko veći iznosa koji mu je dosuđen zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđeni iznos kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske,, J protiv Hrvatske koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske Posl-br. P-473/2023

od 18. studenog 2021.). O predmetima u kojima je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su konvertirani u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postojala je neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.), a koja je u konačnici razjašnjena nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu. U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je tužba u konkretnom slučaju bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženici predstavljalo bi miješanje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

43. Zbog navedenog u odnosu na odluku o troškovima postupka koji se sastoje u zastupanju po punomoćniku odvjetniku sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove, dok je u odnosu na materijalni trošak koji se sastoji od troška vještačenja u ukupnom iznosu 500,00 EUR valjalo je priznati tužitelju u cijelosti jer je isti trošak bio nužan radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a imajući na umu da je osnovana osnova u cijelosti. Tužitelju je priznat trošak za sudsku pristojbu za tužbu 76,49 koju je i platio, ukupno 576,49 eura. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama V.izreke.

44. Zatezne kamate na materijalni trošak teku od presuđenja do isplate sukladno čl.151. st.3. ZOO-a.

U Dubrovniku 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Petronela Jakobušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika