Poslovni broj Pn-74/2021-84

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici MI, Lara Tončić i Aleksandra Simić, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, protiv tuženika HOK- osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 31. kolovoza 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-osiguranje d.d., OIB: 00432869176, da tužiteljici NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu isplatom 14.631,83 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 11.463,37 eura od 30. prosinca 2020. pa do isplate, te na iznos od 3.168,46 eura od 31. kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu kojim tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 12.147,65 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem tužiteljica potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.654,46 eura od 30. prosinca 2020. do 30. kolovoza 2026., odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. i  r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 2. listopada 2025. i 10. prosinca 2025.

II Nalaže se tuženiku HOK-osiguranje d.d., OIB: 00432869176, da tužiteljici NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.584,14 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. kolovoza 2020. stradala u prometnoj nesreći kao pješak prelazeći pješački prijelaz u [adresa], na adresi [adresa] , a da je tu prometnu nesreću izazvao VI, osiguranik tuženika, i to na način da je upravljajući osobnim automobilom registarskih tablica [registarska oznaka] počinio prekršaj iz čl. 109. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te izazvao lančani sudar. Ističe da je VI nepropisnim upravljanjem automobilom koji je osiguran kod tuženika izazvao prometnu nesreću u kojoj je tužiteljica stradala, i to tako što je zbog neodržavanja potrebnog razmaka dok se kretao iza drugog vozila izazvao lančani sudar, zbog kojega su automobili u nizu u vrlo kratkom roku naletili na pješački prijelaz preko kojega je tužiteljica prelazila te uslijed naleta vozila pala na tlo. Navodi kako se tuženiku obratila s vansudskim zahtjevom za naknadu štete koji je tuženik otklonio. Tužiteljica ističe da je zbog naleta automobila pala na pod te zadobila višestruke ozljede lijevog ramena i nadlaktice, odnosno višekomadni prijelom sa dislokacijom i subluskacijom glave nadlaktične kosti, prijelom lijevog ramena, natuk glave i lijevog koljena uz oguljotinu, a da je kao posljedica prijeloma došlo do rotacije glave humerusa uz impakciju te do kontakta vrata humerusa s donjim rubom glenoida. Ističe da je 31. kolovoza 2020. podvrgnuta operativnom zahvatu kojim joj je fraktura fiksirana LCP philos pločom i šarafima te da je pohodila fizikalnu terapiju u puno navrata (oko 100 seansi), da je kretnja povrijeđenog ramena jako ograničena, a da je zbog posljedica predmetne prometne nesreće tužiteljici od strane liječnika predložena operacija (artroskopija), pa čak i ugradnja umjetnog zgloba. Ističe da je kod iste zaostao i postoperacijski ožiljak na prednoj strani lijevog ramena i to veličine 13 cm. Navodi da je ukupno 8 dana provela na bolničkom liječenju, da je imala jednu operaciju, da je dva puta dobila infiltraciju u rameni zglob (blokadu), a da će se u budućnosti morati podvrgnuti još barem dvjema operacijama. Ističe da joj je tri tjedna ruka bila imobilizirana imobilizacijskom omčom, a da je pretrpjela i neugodno odstranjenje šavova te da su posljedice predmetne prometne nesreće za tužiteljicu znatne s obzirom na njezinu stariju životnu dob. Kod tužiteljice da su zaostali snažni bolovi te da je zaostao i strah zbog šoka koji je doživjela prilikom predmetne nesreće te zbog posljedica uzrokovanih predmetnim ozljedama, odnosno zbog nezadovoljavajućih rezultata liječenja. Ističe da je baka, a da svoje unuke više nikada neće moći dignuti niti snažno zagrliti. Zbog predmetne ozljede tužiteljica da je pretrpjela i još uvijek trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, fizičke bolove, strah za vlastiti život i zdravlje, te naruženje. Stoga potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 14.599,51 eura (ranije 110.000,00 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450) i to 3.981,68 eura na ime fizičkih bolova, 2.654,46 eura na ime pretrpljenog straha, 1.327,23 eura na ime duševne boli zbog naruženosti te 6.636,14 eura na ime duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti. Nadalje, navodi kako joj je zbog predmetne ozljede nastala i imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege te troškova liječenja. Tužiteljici da je bila potrebna duga i obilna tuđa pomoć i njega u periodu nakon izlaska iz bolnice u trajanju od ukupno oko 5 tjedana, i to najprije 5 sati dnevno, a kasnije 3 sata dnevno prilikom oblačenja, hranjenja, obavljanja osobne higijene, odlazaka na terapiju, zbog dodavanja stvari, pranja, prijevoza i ostalih svakodnevnih aktivnosti. Tijekom cijelog perioda od trenutka nesreće do danas da je potrebna zamjena tužiteljice u domaćinskim poslovima, a potrebna joj je pomoć u prijevozu za medicinske i druge svrhe. Stoga, na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege potražuje od tuženika iznos od 2.654,46 eura (ranije 20.000,00 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), dok na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja potražuje od tuženika iznos od 249,52 eura (ranije 1.880,00 kuna). Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud obveže tuženika da joj naknadi štetu isplatom novčanog iznosa od 17.503,48 eura (131.880,00 kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. prosinca 2020. pa do isplate.

1.1. Tijekom postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu 2. listopada 2025. na način da od tuženika potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 26.779,48 eura, dok je konačno na ročištu za glavnu raspravu od 10. prosinca 2025. uredila tužbeni zahtjev glede tijeka zateznih kamata i to na iznos imovinske štete na ime troškova liječenja koje je tužiteljica zatražila u iznosu od 9.525,53 eura i to na način da sada na navedeni iznos imovinske štete zatezne kamate tužiteljica potražuje od dana presuđenja, dok je u odnosu na zatraženi iznos neimovinske štete u iznosu od 14.599,50 eura te na zatraženi iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.654,45 eura tužbeni zahtjev glede tijeka zateznih kamata ostao neizmjenjen odnosno na navedene iznose tužiteljica zatezne kamate potražuje od 30. prosinca 2020.

1.2. Iako se tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, sud je takvu preinaku dopustio na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) smatrajući ju svrhovitom za konačno rješenje odnosa među strankama, sve to s obzirom da se (povećani) zahtjev za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja odnosi na daljnje razdoblje nakon podošenja tužbe a vezano uz predmetni štetni događaj , a iz kojeg razloga je odlučeno kao u t. I izreke rješenja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio sve navode iz tužbe i to sam nastanak štetnog događaja na način kako je opisan u tužbi, uzročno-posljedničnu vezu, odgovornost tuženika, pasivnu legitimaciju, kao i pravi osnov i visinu štete. Ističe kako je iz potvrde Postaje prometne policije Pula razvidno kako tužiteljica nije neposredno sudjelovala u prometnoj nezgodi slijedom čega ista nije oštećena u prometnoj nezgodi, odnosno nije osoba na koju je usmjerena štetna radnja pa ista nema pravo na naknadu štete od tuženika. Opreza radi tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koje tužiteljica potražuje tužbom jer da navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima, a da niti iz dostavljene dokumentacij u prvitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa od 17.253,97 eura. Osporava zatražene troškove liječenja koji su plaćeni privatnim ustanovama, budući da je isto moglo biti učinjeno na teret HZZO-a, te ističe da tužiteljici ne pripadaju troškovi liječenja jer je koristeći usluge privatnog liječnika u privatnoj ustanovi sama pridonijela nastanku tih troškova. Osporava i tijek kamate kako je postavljen tužbenim zahtjevom budući da za to vrijeme liječenje tužiteljice još nije bilo okončano, te u tom smislu ukazuje na odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da bitna pretpostavka da bi zatezne kamate počele teći jest da je šteta nastala tj. da su poznate sve posljedice štetne radnje te da nemovinska šteta u pravilu nastaje kada se završi liječenje oštećenog odnosno stabilizacijom njegova zdravstvenog stanja. Stoga da zatezne kamate u konkretnom slučaju ne mogu početi težći od dana podnošenja odštetnog zhtjeva u izvansudkom postupku ili podnošenja tužbe, jer šteta još nije nastala budući da nisu poznati svi elementi štete, uključivo i njezin opseg. Nadalje, ističe kako zatezne kamate s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu mogu teći tek od donošenja presude odnosno od dana kada je presudom utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i visina te štete. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev te da obveže tužiteljicu da mu naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate.

3. U dokaznom postupku pročitana je medicinska dokumentacija, utemeljeni odgovor tuženika, potvrda Postaje prometne policije Pula, računi, sporazum o namirenju, podaci Doma za starije, rješenje HZMO, dopis Finalis fizio centra, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, iskaz vještaka dr. Borisa Milata, iskazi svjedoka UI, FI, ČI, ĐI, TI, iskazi tužiteljice, izvršen uvid u fotografije u spisu te su pročitani podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. srpnja 2026.

3.1. U postupku nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka VI jer je utvrđeno da je isti preminuo **.**.2022., dok je tužiteljica odustala od prijedloga da se u postupku sasluša svjedok CI.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu (neimovinske i imovinske) štete u iznosu od 26.779,48 eura, a za koju štetu tužiteljica navodi da je pretrpjela u prometnoj nesreći 27. kolovoza 2020. u kojoj je sudjelovala kao pješak prelazeći pješački prijelaz u [adresa] na adresi [adresa], a za koju prometnu nezgodu ističe da ju je izazvao osiguranik tuženika VI koji je zbog neodržavanja potrebnog razmaka dok se kretao iza drugog vozila izazvao lančani sudar u kojem su automobili u nizu naletjeli na pješački prijelaz preko kojeg je prelazila tužiteljica koja je uslijed naleta vozila pala.

6. Između stranaka nije sporno da se 27. kolovoza 2020. u [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao VI kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika, ali je sporno između stranaka je li tužiteljica sudjelovala u predmetnom štetnom događaju , kao i dinamika nastanka štetnog događaja, uzročno-posljedična veza te s time u vezi postojanje odgovornosti i pasivna legitimacija tuženika. Sporna je i visina štete te tijek zateznih kamata.

7. Uvidom u potvrdu Postaje prometne policije Pula od 8. listopada 2020. utvrđeno je da se 27. kolovoza 2020. u 14,00 sati u [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali VI u svojstvu vozača vozila Suzuki Wagon R+ registarske oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je osigurano kod tuženika, broj police [broj police], kao i da je u prometnoj nezgodi sudjelovao ĐI kao vozač vozila Volkswagen Golf registarske oznake [registarska oznaka] te HI kao vozač vozila Hyundai Accent registarske oznake [registarska oznaka]. U navedenoj potvrdi su navedene TI kao putnica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] i CI kao putnica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje, u potvrdi je navedeno i kako je prilikom pada tjelesne ozlijede zadobila pješakinja NI koja nije neposredno sudjelovala u prometnoj nesreći, a kojoj je liječnička pomoć pružena u Općoj bolnici Pula. Također je utvrđeno da je zbog izazivanja prometne nesreće protiv VI (osiguranika tuženika) zbog počinjenog prekršaja iz čl. 109. st. 1. kažnjivo po čl. 109. st. 2., uz primjenu čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pokrenut prekršajni postupak izdavanjem Obveznog prekršajnog naloga.

8. U dokaznom postupku na okolnost nastanka štetnog događaja i visine štete proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UI, FI, ČI, ĐI, TI, te je saslušana i tužiteljica.

8.1. Iz iskaza svjedoka HI utvrđeno je da je isti sudjelovao u predmetnom štetnom događaju kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] te da je s njime u vozilu bila putnica JI; da vozila kako su prikazana na fotografiji s lista 92 spisa nisu pomicali do dolaska policije; da su tužiteljica i njezina kćerka prelazile preko pješačkog prijelaza te da je tužiteljica bila na sredini pješačkog prijelaza i da je u tom trenutku crno vozilo ispred njega bilo zaustavljeno, te da se on zaustavio iza tog vozila i da je na srednjem retrovizoru vidio dolazak vozila iza sebe, da je vidio da se isti ne zaustavlja i da ne smanjuje brzinu; da ga je to vozilo udarilo odostraga te da je nakon toga on svojim vozilom udario vozilo ispred sebe; da je tužiteljica bila povrijeđena i da je jaukala; da nakon sudara nije mogao izaći iz vozila jer su mu oba vrata bila blokirana te da je morao izaći kroz prozor; da iz suprotnog smjera nije dolazilo nikakvo vozilo; da se vozaču trećeg vozila žurilo na pregled; da je od Hrvatske osiguravajuće kuće dobio novac za štetu na vozilu i neimovinsku štetu za sebe i curu.

8.2. Iz iskaza svjedoka FI utvrđeno je da su ona i njena majka (ovdje tužiteljica) stajale na pješačkom prijelazu i čekale da se prvi automobil zaustavi i nakon što se zaustavio da su krenule prelaziti preko pješačkog prijelaza; da je nakon toga došao drugi automobil koji se isto zaustavio iza prvog i da je u jednom trenutku kada su se nalazile otprilike na sredini pješačkog prijelaza čula strašan udarac; da je treći auto naletio na drugi pa je u silini udara drugi auto naletio u prvi i da se izmaknula; da ne može reći sa 100% sigurnošću da je vidjela udarac auta u majku jer je bila jedan korak ispred nje; da je od straha poskočila naprijed i da je čula krik, a kad se okrenula da je majka već bila na podu; da je njena majka pala na lijevu stranu, da joj je lijeva noga bila izgrebana i da joj je rame bilo ozlijeđeno; da s njima lijeve strane nisu dolazila vozila; da se vozila nisu micala do dolaska policije; da je njena majka otišla na hitnu i da je operirana idući dan; da se nakon toga njena majka nije mogla sama kupati, češljati, stavljati sušiti robu, obavljati svakodnevne poslove, čuvati unuke; da ni dan danas ne može stavljati sušiti robu; da se njena majka nije mogla kupati sama dva -tri mjeseca pa da joj je u tom razdoblju dolazila čistiti i pospremati koliko je mogla; da nakon nesreće njena majka nije mogla voziti i da ju je vozio njen otac, što i danas radi; da je njena majka tada bila u mirovini; da je na terapije išla u Opatiju i na fizikalnu u [adresa] i da je još nešto privatno uzimala.

8.3. Iz iskaza svjedoka ŠI utvrđeno je da nije vidio trenutak udara trećeg vozila u prva dva zaustavljena vozila s fotografije na listu 92 spisa; da se sa svojim vozilom nalazio ispred trgovine; da su njegova supruga i kćerka bile na sredini pješačkog prijelaza u trenutku udara; da je vidio dolazak trećeg vozila koje se nije zaustavljalo niti usporavalo iako su ova dva vozila bila zaustavljena; da nije vidio nalet vozila na njegovu suprugu jer to nije mogao vidjeti tamo gdje je stajao; da mu je supruga rekla da je prvo vozilo išlo na nju i da je ona pala na lijevo rame i da se poslije više ničeg ne sjeća; da je njegova supruga u trenutku nezgode bila u mirovini; da par mjeseci po ozljeđivanju njegova supruga nije mogla ništa raditi, da joj je pomagao od pranja do kućanskih poslova; da je to trajalo 5-6 mjeseci, da je imala intenzivne bolove; da su preko 160 puta išli na terapiju u Opatiju i da je on vozio; da njegova supruga nije dobila refundaciju od HZZO jer je to 46 km pa da nema pravo na to; da je njegova kćerka isto dolazila vikendom; da je njegova supruga prije ove nezgode imala operaciju vratne kralježnice ali da ne zna koliko vremenski.

8.3. Iz iskaza svjedoka ĆI utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] te da je s njim u vozilu na mjestu suvozača bila CI; da je na ulazu u mjesto [adresa] zamjetio dvije pješakinje na pješačkom prijelazu i to s lijeve strane u pravcu njegovog kretanja (a kretao se u smjeru Pule); da se zaustavio prije pješačkog prijelaza i to na crti i da se iza njega zaustavilo još jedno vozilo; da su se dvije pješakinje kretale sporije i da je držao kočnicu; da je pričao sa suvozačicom te da se u jednom trenutku pogledao u srednji retrovizor i da se u jednom trenutku čuo udarac bum; da je tada instinktivno otpustio kočnicu te da je njegovo auto poletjelo napred i da je ponovno stisnuo kočnicu; da pritom nije s prednjim djelom vozila kontaktirao pješakinje jer je stisnuo kočnicu; da ne zna kako je tužiteljica pala na zebri; da je on slikao fotografije koje se nalaze u spisu te da fotografija na listu 92 spisa prikazuje stanje nakon nesreće koje je takvo ostalo do dolaska policije, a da je se prije udara njegovo vozilo nalazilo na crti prije pješačkog prijelaza; da je udarac odostraga bio dosta jak; da u trenutku udara iz smjera Pule nije dolazilo nijedno vozilo; da je VI rekao da žuri u bolnicu na neku kontrolu i da ne smije zakasniti; da je tužiteljica bila više po sredini haube prednjeg dijela njegovog vozila; da je na njegovom vozilu na prednjem dijelu nije bilo nikakvih oštećenja već samo na stražnjem dijelu; da je dobio odštetu od osiguranja za ovu nezgodu.

8.4. Iz iskaza svjedoka TI utvrđeno je da se ona u predmetnom štetnom događaju nalazila u vozilu u sredini; da kada su došli pred pješački prijelaz da se vozilo koje se nalazilo ispred njih zaustavilo, da se zaustavilo vozilo u kojem se ona nalazila ali da se vozilo iza njih nije zaustavilo i da je došlo do lančanog sudara; da se tužiteljica toga dana nalazila na pješačkom prijelazu; da je tužiteljica bila na podu kada je izašla iz automobila ali da nije točno vidjela što se dogodilo; da je tužiteljica ozlijedila rame; da je uz tužiteljicu bila njezina kćerka; da je tužiteljica bila negdje na polovici pješačkog prijelaza na tlu.

8.5. Sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka jer su iskazivali detaljno i životno logično te su njihovi iskazi u bitnim dijelovima suglasni i u skladu i s ostalim materijalnim dokazima u spisu, kao i s fotografijama predmetnog štetnog događaja.

9. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se kretala po pješačkom prijelazu i da je najedanput čula čudan zvuk i da se instinktivno okrenula u desno i da je tada vidjela da neki veliki crni auto ide na nju; da je u tom momentu bila toliko šokirana da joj se zamračilo i da je htjela pobjeći, da je pala; da ju to vozilo vjerojatno nije lupilo jer nije imala nikakve ozlijede na desnoj strani a da je pala na lijevu stranu; da je još bila na pješačkom prijelazu kada je pala na pod; da je izgubila svijest i da su je močili vodom; da se sjeća da je pala; da je vidjela da crni auto ide na nju i da inače ne bi pala jer nije bilo ništa na cesti da bi se spotaknula; da prije ove povrede nije imala druge povrede; da je bila operirana i da su rehabilitacije trajale dvije godine; da ju je suprug vozio u Opatiju i da je tražila refundaciju troškova ali da joj je falilo dva kilometra pa da je sve išlo na njen trošak; da je tamo napravila preko 150 trerapija; da se u vrijeme korone prebacila u [adresa] gdje je napravila nekih 50-60 terapija; da je išla i privatno; da je opet nastavila ići u Opatiju na vježbe u bazenu i da joj je nakon tog silnog vježbanja bilo lošije; da nije išlo na dobro i da je najviše stradalo lijevo rame; da ima pet vijaka i da su joj rekli da mora ići pod hitno vaditi te vijke i staviti protezu; da je bila u mirovini kada se dogodio predmetni štetni događaj; da ne može ništa podizati, da se ne može počešljati, da ne može voziti, da ne može zagrliti djecu i unuke; da joj je suprug pomagao, oblačio ju i prao i da je to trajalo pet do šest mjeseci baš intenzivno, a da joj pomaže i danas; da danas higijenu radi sama.

9.1. Tužiteljica je i dopunski saslušana na ročištu za glavnu raspravu od 2. listopada 2025. te je iz njenog iskaza utvrđeno da je vezano za predmetni štetni događaj bila sigurno preko stopedeset puta u Opatiji, te da će i daje morati odlaziti; da je u Opatiju odlazila nakon prve ali i nakon druge operacije; da je poslije druge operacije četrdeset puta odlazila u Lovran na fizikalnu terapiju i to na način da bi svaki dan odlazila u Lovran i vraćala se kući; da je dok je čekala termin za odlazak na terapiju u Opatiju odlazila u [adresa] u Spinalis fizio centar jer joj je od strane doktora ukazano da moram puno vježbati; da bi nakon svake odrađene terapije u Opatiji odlazila u [adresa] u Spinalis fizio centar jer je bilo bitno da nastavi redovito vježbati; da je i u Opatiju kada bi dobila termin odlazila na fizikalne terapije u kontinuitetu od tri tjedna i to na način da bi svaki dan odlazila u Opatiju i vraćala se kući; da joj navedeni trošak prijevoza nije mi bio naknađen od strane HZZO jer su joj rekli da se radi o manjoj kilometraži te da oni takav trošak ne plaćaju; da će i dalje morati nastaviti s fizikalnim terapijama u Opatiji; da je ove godine otišla samo na jedan ciklus fizikalne terapije u trajanju od tri tjedna u kontinuitetu; da joj doktor svake godine odredi koliko puta godišnje će odlaziti na fizikalne terapije, a nekada da su to dva ciklusa godišnje, nekada jedan ciklus godišnje; da i dalje svake godine mora ići na slikanje u Lovran da se provjeri stanje sa protezom; da joj je ortoped rekao da moram vježbati, a da joj je to rekao i dr. N koji je izvršio prvu i drugu operaciju, kao i fizijatrica u Opatiji; da ako ne vježba da joj počinju propadati mišići; da u Spinalis fizio centar odlazi jer vježbe koje je radila na fizikalnoj terapiji u Opatiji nije mogla samostalno raditi kući a u tom centru rade fizijatri koji mi mogu pomoći pri izvođenju vježbi i pokazali su joj koje vježbe može sama raditi kod kuće; da je nakon prve operacije mjesec dana bila potpuno nesposobna za išta napraviti, da se nije mogla samostalno tuširati niti počešljati, da se nije mogla samostalno obući niti obavljati bilo kakve poslove te da su joj pomagali suprug i kćerka; da šest mjeseci nije mogla niti podignuti lonac te da ni dan danas ne može voziti automobil; da mjesec dana nakon prve i druge operacije nije mogla ništa samostalno raditi, da je imala ortozu, spavala je sjedeći jer je to bio jedini način na koji je mogla spavati i suprug jok je pomagao kroz cijeli dan i noć; da je nakon dva mjeseca po operaciji počela sam samostalno obavljati lakše poslove, ali da ni dan danas ne može sama izvjesiti robu sušiti, podizati teže predmete, teško joj je držati i fen za sušenje kose u ruci te joj pri tome pomaže suprug; da nije mogla unuke podići na koljeno, da ih nije mogla nositi ni igrati se s njima; da je bila na ukupno dvije operacije; da joj se prvom operacijom pokušalo spojiti kosti ramena jer joj je rame bilo svo razmrskano ali da je nakon godinu i pol dana došlo do komplikacija, prijetila joj je sepsa te je stoga bila podvrgnuta hitnom operativnom zahvatu kako bi se spasila ruka i da joj je tada ugrađena proteza; da će doživotno morati vježbati i odlaziti na terapije, a proteza koja joj je postavljena ima vijek trajanja dvanaest do trinaest godina te da će nju vjerojatno opet morati zamijeniti odnosno operirati; da ju je na liječenja i terapije vozio suprug; da je samostalno snosila troškove odlaska na terapije i liječenje jer mi iste nisu priznati odnosno naknađeni od strane HZZO; da u Lovran odlazi jer je tamo operirana, a da joj je od strane liječnika preporučeno da na fizikalne terapije idem u Opatiju, eventualno u Rovinj.

9.2. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužiteljice s obzirom da je ista iskazivala detaljno i životno logično, a njezin iskaz je u bitnim okolnostima istovjetan iskazima u postupku saslušanih svjedoka te s materijalnom dokumentacijom u spisu.

10. U postupku je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Borisu Milatu.

10.1. Vještak Boris Milat u svom nalazu i mišljenju od 16. studenog 2022. (list 168-171 spisa) navodi da je u skladu s nalazima specijalista utvrdio da je tužiteljica ozlijeđena 27. kolovoza 2020. kao pješakinja te da je zaprimljena u Opću bolnicu Pula s dijagnozama: prijelom gornjeg okrajka nadlaktične kosti lijeve ruke, natuk glave i natuk lijevog koljena te da je 31. kolovoza 2020. tužiteljica operirana. Vještak je sukladno medicinskoj dokumentaciji utvrdio tijek liječenja tužiteljice od trenutka ozljeđivanja do zaključno 8. studenog 2022., a kako je to opisano na stranici 1-2 nalaza i mišljenja (list 168-169 spisa). Vještak je utvrdio da je tužiteljica podvrgnuta i drugom operativnom zahvatu 12. listopada 2022. i to lijevog ramena s ugradnjom endoproteze jer rezultat prve operacije na istom zglobu nije bio dobar te da je s time u vezi tužiteljica tek započela sa fizikalnom terapijom koje će potrajati poduže vrijeme. Vještak zaključuje da je tužiteljica vezano uz predmetni štetni događaj trpjela jake bolove mjesec dana (u danima ozljede, prijema u bolnicu s obradom, uoči i nakon prve operacije te u danima postoperativne rehabilitacije s pojačanim bolovima tijekom 2021. i 2022. godine, a i oko druge operacije ramena), srednje jake bolove dva mjeseca (u ostalim danima neposredno prije i poslije obje operacije ramena, ali i nešto kasnijim posthospitalnim danima, krajem prvog i drugog mjeseca nakon prve operacije u mjesecu rujnu i listopadu 2020., kada joj je uz hlađenje ramena ledom i fizikalnu rehabilitaciju bila određena i višednevna analgetska terapija), te lake i povremene bolove tri mjeseca (nakon prve operacije ramena, u zadnjim mjesecima 2020. i prvim mjesecima 2021., nakon čega su se zaredali sve češći i jači bolovi i druga operacije). Nadalje, vještak zaključuje da je tužiteljica pretrpjela primarni jaki strah (kao strah od neugodne i često neizbježne pomisli da je ta prometna nesreća mogla i tragičnije završiti, i to jaki, kratkotrajni strah od nekoliko minuta), te sekundarni strah koji je kod tužiteljice bio i ostao jak (dugotrajniji, strah od rezultata prvih liječničkih pregleda, dijagnostičkih pretraga i mogućih terapija, a kojeg su najviše izazvali kirurški zahvati s kirurškim neugodnim komplikacijama). Navodi da je kod tužiteljice nastupila naruženost srednjeg stupnja ili nagrđenost. Kod tužiteljice je prema procjeni vještaka nastupilo smanjenje životne aktivnosti u visini od oko 20 posto (uslijed smanjenja pokretljivosti lijeve ruke u ramenu), međutim vještak navodi kako tužiteljici predstoji važno i poduže postoperacijsko rehabilitacijsko liječenje pa da bi se o istom trebalo očitovati u nekom budućem periodu. Nadalje, zaključuje kako je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila nužna za dvadesetak prijevoza na fizikalnu terapiju u Thalassoterapiju u Opatiju i natrag od rujna 2020. do dana izrade nalaza i mišljenja te za odlaske na specijalističke preglede u [adresa] i natrag. Ističe da je unutar istog perioda, dolazila u obzir, cjelodnevna ili povremena pomoć po pozivu tužiteljice, a radi njezine elementarne osobne higijene i za opskrbu i uređenje prostora u kojem ista boravi sa suprugom. Njega tužiteljice u strožem medicinskom smislu nije bila ni od liječnika propisana niti od tužiteljice zatražena, pa po svemu ista nije bila neophodna, pa organizirane pomoći i njege tužiteljice nije bilo već je sav transport iste odradio suprug, a tek pokoju njegu je dogovarala i improvizirala tužiteljica sa sebi bliskim osobama.

10.2. U postupku je 16. siječnja 2024. proveden i dokaz usmenim saslušanjem vještaka koji je iskazao kako u cijelosti ostaje kod svog danog nalaza i mišljenja. Nadalje vještak je pojasnio kako je umanjenje životne aktivnosti od 20% kod tužiteljice trajno smanjenje životne aktivnosti. Vještak je iskazao kako se ne može očitovati o tome da li će umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice po završetku njezinog liječenja, biti manje, isto ili veće. Nadalje je naveo kako tužiteljica nije koristila stručnu pomoć i njegu te da na nju nema pravo zbog visine postotka smanjenja životne aktivnosti, već da se samo koristila tuđom pomoći u vidu prijevoza koji joj je osiguravao suprug i njege koju su obavljala njezina djeca. Vještak je pojasnio da je na prvom pregledu imao dokumentaciju samo o njenom liječenju do studenog 2022. odnosno do ugradnje proteze te da se kod tužiteljice očekuje samo bolju pokretljivost ruke te da je za to išla na dodatne fizikalne terapije, a da što će biti vezano za tu ruku poslije da ne možemo prognozirati, sve terapije da su uzete radi bolje pokretljivosti ruke, a da li će do iste doći to ne može znati. Ostali zdravstveni problemi koje je tužiteljica imala u povećanom broju da ne treba povezivati s ovim posljedicama na ruci te da isto nije povezano s predmetnom povredom. Tužiteljici da je potreban prijevoz na svaku fizikalnu terapiju jer to sigurno nije mogla sama s tom rukom, a sama ne može dizati ni teške predmete niti svoje unuke.

10.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao pravilno i stručno jer je vještak i usmeno detaljno obrazložio razloge za svoje zaključke, te se detaljno očitovao na istaknute primjedbe i pitanja stranaka pa ovaj sud ne nalazi razloge koji bi utjecali na pravilnost datog nalaza i mišljenja.

11. Iz dostavljenih podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 26. lipnja 2026. utvrđeno je kako vezano uz predmetni štetni događaj od 27. kolovoza 2020., a osobito u odnosu na račune za fizikalnu terapiju izdane od Finalis fizio centar i račun za specijalistički pregled izdan od Specijalne bolnice dr. Nemec, tužiteljica nije podnosila zahtjeve za refundaciju troškova liječenja te da joj isti nisu niti refundirani, a da se radilo o liječenju kod neugovorenih subjekata Zavoda koje je obvezna u cijelosti snositi tužiteljica te koji se samo iznimno naknađuju u hitnim slučajevima u skladu s čl. 25. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22, 73/23, 76/23). Utvrđeno je da bi se povodom zahtjeva osigurane osobe u upravnom postupku utvrđivalo jesu li navedeni troškovi liječenja mogli biti učinjeni na teret Zavoda. Ostale troškove liječenja koje je tužiteljica ostvarivala u ugovornim zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse s kojim je Zavod sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite da je snosio Zavod kao njezin nositelj osiguranja jer tužiteljica ima status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao korisnica prava na mirovinu od 1. prosinca 2015. nadalje, ali da Zavod ne raspolaže podacima koji se od ukupnih troškova odnose na troškove liječenja povodom predmetnog štetnog događaja.

12. S time u vezi iz dostavljenih računa utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 2021., 2022. i 2023. odlazila na filikalne terapije u Spinalis Fizio Centar u [adresa], a kako to proizlazi i iz očitovanja Spinalis fizio centar od 20. svibnja 2024. u kojem se navodi da je s obzirom na težinu ozljede i dugotrajnost liječenja i rehabilitacije tužiteljica kod njih bila sigurno preko 150 puta, ali da ne vode evidenciju dolazaka pacijenata po imenima.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, i to na temelju potvrde Postaje prometne policije Pula od 8. listopada 2020., kao i na temelju iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužiteljice, te fotografija predmetnog štetnog događaja, utvrđeno je da je tužiteljica ozijeđena 27. kolovoza 2020. dok je prelazila preko pješačkog prijelaza u [adresa], te da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo vezano uz lančani sudar kojeg je uzrokovao osiguranik tuženika koji nije smanjio brzinu kretanja i zaustavio se prilikom dolaska do predmetnog pješačkog prijelaza ispred kojeg su već bila zaustavljena vozila koja su čekala prolazak pješakinja (tužiteljice i njezine kćerke) preko pješačkog prijelaza, već je udario u zaustavljena vozila i odgurnuo ih prema pješačkom prijelazu i tužiteljici koja je u tom trenutku prelazila preko pješačkog prijelaza i pala.

14. Odredbom čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, dok suvlasnici odnosno zajednički vlasnici motornog vozila odgovaraju za štetu solidarno (st. 2.). U skladu s odredbom čl. 1069. st. 3. ZOO za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, a prema stavku 4. toga članka trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

15. Iako u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da bi vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u predmetnom štetnom događaju zaista i udarilo tužiteljicu, nesporno je utvrđeno da se navedeno vozilo uslijed udara vozila osiguranog kod tuženika registarske oznake [registarska oznaka] počelo kretati (vozač je otpustio kočnicu i njegovo vozilo je poletjelo naprijed dok nije ponovno stisnuo kočnicu) prema naprijed odnosno prema tužiteljici koja je bila na pješačkom prijelazu, što je vidljivo i s položaja crnog vozila na fotografiji na listu 92 spisa, a što je dovelo do pada tužiteljice, do kojeg pada ne bi došlo da nije bilo štetne radnje osiguranika tuženika s obzirom da niti iz iskaza svjedoka niti iz potvrde Policijske postaje prometne policije Pula nije utvrđeno da bi (eventualno) na cesti postojale prepreke koje bi bile uzokom pada tužiteljice. Stoga je utvrđeno kako je ozljeđivanje tužiteljice u predmetnom štetnom događaju uzrokovano upravo štetnom radnjom osiguranika tuženika, pa slijedom toga u konkretnom slučaju postoji i odgovornost tuženika kao osiguravatelja na temelju odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 , 152/14 – dalje u tekstu ZOOP).

16. U skladu s odredbama čl. 19. st. 1. i 2. ZOO svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

16.1. Nadalje, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO -a). Prema čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. U skladu s navedenim odredbama sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju sudjelovala kao pješak te da je u trenutku ozljeđivanja imala navršenih 61 godinu života i da je bila u mirovini, kao i da je u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg okrajka nadlaktične kosti lijeve ruke, natuk glave i natuk lijevog koljena te da je u dva navrata operirana i to 31. kolovoza 2020. i 12. listopada 2022. kada joj je ugrađena endoproteza jer rezultat prve operacije nije bio dobar, te da tužiteljici nadalje predstoji poduže postoperacijsko rehabilitacijsko liječenje s ciljem povećanja odnosno bolje pokretljivosti ruke. Nadalje je utvrđeno da je vezano uz predmetni štetni događaj tužiteljica trpjela jake bolove mjesec dana, srednje jake bolove dva mjeseca, te lake i povremene bolove tri mjeseca, kao i da je tužiteljica pretpjela primarni jaki strah od nekoliko minuta te sekundarni strah koji je kod tužiteljice bio i ostao jak (dugotrajniji, strah od rezultata prvih liječničkih pregleda, dijagnostičkih pretraga i mogućih terapija, a kojeg su najviše izazvali kirurški zahvati s kirurškim neugodnim komplikacijama). Također je utvrđeno da je kod tužiteljice nastupila naruženost srednjeg stupnja ili nagrđenost te da je zbog predmetnog štetnog događaja kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti u visini od oko 20 posto koje je umanjenje trajno i posljedica je smanjenja pokretljivosti lijeve ruke u ramenu. Stoga je ocjena ovog suda kako u skladu s odredbama čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljene povrede prava osobnosti odnosno povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje koje je pretrp jela u predmetnom štetnom događaju i to u iznosu od 11.463,37 eura (od kojeg iznosa se na pretrpljene fizičke bolove odnosi po tužiteljici zatraženi iznos od 3.981,68 eura, na pretrpljeni strah po tužiteljici zatraženi iznos od 2.654,46 eura, na zaostalo naruženje po tužiteljici zatraženi iznos od 1.327,23 eura te na utvrđeno umanjenje životne aktivnosti iznos od 3.500,00 eura), a koji iznos pravične novčane naknade je po ocjeni ovog suda primjeren svim navedenim okolnostima slučaja te ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom , dok je u preostalom dijelu za iznos od 3.136,14 eura odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice .

17.1. Pri tome, tužiteljica osnovano potražuje i zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva. Naime, prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete valjalo je primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, kao lex specialis, kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade neimovinske štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (takvo pravno shvaćanje zauzeo izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-877/2021, Rev-550/14, Rev-934/14, Rev-1052/13 i dr.). Stoga, kako se tužiteljica prije pokretanja predmetnog parničnog postupka obratila sa vansudskim odštetnim zahtjevom za naknadu neimovinske štete tuženiku, što između stranaka nije ni sporno, a da tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP-a (list 25 spisa) već je otklonio svoju odgovornost za naknadu štete, tužiteljica osnovano potražuje zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva.

18. Nadalje, kako je iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Borisa Milata utvrđeno da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila nužna za dvadesetak prijevoza na fizikalnu terapiju u Thalassoterapiju u Opatiju i natrag od rujna 2020. do dana izrade nalaza i mišljenja te za odlaske na specijalističke preglede u [adresa] i natrag, te da je unutar istog perioda, tužiteljici bila potrebna prvotno cjelodnevna a kasnije povremena pomoć radi njezine elementarne osobne higijene i za opskrbu i uređenje prostora u kojem ista boravi sa suprugom, kao i da je nakon drugog operativnog zahvata započela sa fizikalnom terapijom koja će potrajati duže vrijeme na koju je treba voziti suprug, a uzimajući u obzir i da je iz iskaza tužiteljice te svjedoka FI i ŠI utvrđeno da tužiteljica dva-tri mjeseca nakon operacije nije mogla ništa sama raditi, da se nije mogla sama kupati, češljati, obavljati svakodnevne poslove, čuvati unuke i igrati se s njima, dizati teže stvari, da nije mogla voziti te da niti danas ne može voziti automobil već je na terapije i preglede mora voziti suprug, kao i činjenicu da je tužiteljica operirana u dva navrata te da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna u dužem, odnosno višegodišnjem vremenskom razdoblju, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.654,46 eura, sve to u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO uz primjenu čl. 223. ZPP i iznosa neto satnice nekvalificiranog radnika u Republici Hrvatskoj u visini od 4,50 eura (prema javno dostupnim statističkim podacima) , a koji iznos je po ocjeni ovog suda primjeren utvrđenoj duljini i opsegu tuđe pomoći i njege koja je bila potrebna tužiteljici (po operativnim zahvatima potpuna a kasnije povremena pomoć pri održavanju higijene, oblačenju, dodavanju predmeta, nošenju stvari, prijevoza na specijalističke i dijagnostičke preglede i fizikalne terapije u razdoblju nakon ozljeđivanja pa nadalje). Na navedeni iznos sud je tužiteljici priznao zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO od dana presuđenja jer je visina naknade štete određena prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata.

19. Vezano uz zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja, valja istaknuti kako je takav zahtjev tužiteljica u ovom postupku prvi puta postavila tek 2. listopada 2025., pa je djelomično osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare u odnosu na tako zatražene troškove koji su tužiteljici nastali prije 2. listopada 2022., sve u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO. Tužiteljici nije priznat ni trošak odlazaka na fizikalne terapije 23. prosinca 2022. (39 odlazaka), zatim u razdoblju od 7. travnja 2025. do 28. travnja 2025. (15 odlazaka), 2. siječnja 2024. do 29. siječnja 2024. (20 odlazaka) te 2. svibnja 2024. do 22. svibnja 2024. (15 odlazaka) budući da u tom dijelu tužiteljica u smislu odredbe čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP nije dokazala da su joj navedeni troškovi zaista i nastali u navedenom razdoblju i u zatraženom opsegu jer u tom pogledu tužiteljica u spis nije dostavila odgovarajuću medicinsku dokumentaciju.

19.1. Međutim, sukladno medicinskoj dokumentaciji u spisu tužiteljici je priznat putni trošak vezano uz dva odlaska u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma, Thalasotherapia Opatija i to 1. ožujka 2023. i 1. rujna 2023. (list 226 i 229 spisa) i to za prijeđenih ukupno 188 km (47 km u jednom smjeru), kao i za prijeđenih 840 km (42 km u jednom smjeru) radi liječenja u Klinici za ortopediju Lovran i to 12. listopada 2022., 18. listopada 2022., 8. studenog 2022., 23. studenog 2022., 6. prosinca 2022., 23. prosinca 2022., 10. siječnja 2023., 12. siječnja 2023., 7. ožujka 2023. i 2. svibnja 2023. (list 227-228, 230-238 spisa), što u uz primjenu iznosa 0,50 eura po kilometru (uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP) iznosi 514,00 eura. Naime, navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 62. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja tužiteljici nisu naknađeni na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje jer se radilo o udaljenosti manjoj od 50 km od mjesta prebivališta tužiteljice, pa ih tužiteljica stoga osnovano potražuje u ovom postupku. Na tako utvrđeni iznos štete tužiteljici u skladu s odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO priznate zatezne kamate od dana presuđenja, a kako to i sama tužiteljica potražuje.

20. Vezano uz zatraženi trošak liječenja u Spinalis fizio centru u [adresa] te u Specijalnoj bolnici za ortopediju i opću kirurgiju dr. Nemec, valja istaknuti kako je iz podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrđeno da se radi o neugovornim subjektima Zavoda u odnosu na koje tužiteljica Zavodu nije postavila zahtjev za naknadu troškova niti je proveden postupak ocjene opravdanosti tako poduzetih troškova u smislu čl. 25. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Pri tome je iz samog iakaza tužiteljice utvrđeno je da joj je doktor svake godine odredio koliko puta godišnje će odlaziti na fizikalne terapije, te da je to ponekad bilo i više puta godišnje kako to proizlazi i iz medicinske dokumentacije tijekom 2020., 2021. i 2022. godine, dok je u Spinalis fizio centar odlazila na vježbe koje su joj sukladno u spis priloženoj medicinskoj dokumentaciji preporučene da redovito radi i kod kuće (tako i na listu 232 spisa), a iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke nije utvrđeno da bi tužiteljici u tom smislu bila potrebna i stučna pomoć, pa u navedenim okolnostima nije utvrđeno da se radilo o troškovima koji su bili nužni za liječenje tužiteljice niti da su isti doveli do smanjenja štete, a teret kojeg dokaza je u smislu odredbe čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP bio upravo na tužiteljici , te je stoga u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice .

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u t. I i II izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 155. ZPP. Tužiteljica je uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva jer je utvrđeno da joj pripada pravo na naknadu štete, ali je samo djelomično uspjela sa visinom postavljenog tužbenog zahtjeva (u omjeru od 55%), slijedom čega ukupni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 77,50%, a uspjeh tuženika 22,50%. Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u omjeru od 55% (77,50% - 22,50%).

18.1. Tužiteljici je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podnesaka od 27. siječnja 2022., 9. siječnja 2023., 3. prosinca 2025. i 11. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 eura za svako (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17. siječnja 2022., 16. ožujka 2022., 20. lipnja 2022., 22. rujna 2022., 16. siječnja 2024., 2. listopada 2025., 19. ožujka 2026. i 16. srpnja 2026. u iznosu od 500,00 eura za svako (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 7.000,00 eura, što sve uvećano za PDV iznosi ukupno 8.750,00 eura. Tužiteljici pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u uplaćenom iznosu od 109,50 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 387,79 eura. Međutim, tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 9. lipnja 2026. jer istom tužiteljica nije bila zastupana po punomoćniku pa joj taj trošak nije niti nastao.

18.2. Priznate troškove u ukupnom iznosu od 9.247,29 EUR tuženik je dužan naknaditi tužiteljici u omjeru od 55%, odnosno u iznosu od 5.086,01 EUR.

18.3. Uz navedeno tužiteljici je i u cijelosti priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u zatraženom iznosu od 498,13 EUR jer se radi o trošaku koji je bio nužan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

18.4. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužiteljice.

U Puli-Pola, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku