Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P Ob-78/2022-50

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Valentini Vedrina Parlov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Šeparović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se kako nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ suvlasnička dijela.

II. Nalaže se tuženiku LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime dijela bračne stečevine tužiteljice u odnosu na ½ dijela vlasništva nad nekretninom upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], isplati iznos od ½ dijela tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, sve u roku od 8 dana.“

II. Utvrđuje se kako nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 3258/10000 dijela i tuženika LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 6742/10000 dijela, te je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis-uknjižbu svojeg prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a tuženik je to dužan trpjeti.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku dosuđenog omjera suvlasništva u 3258/10000 dijela do zatraženog omjera od 5000/10000 dijela odnosno za 1742/10000 dijela suvlasničkog omjera kao neosnovanim.

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere koji glasi: 1. Određuje se privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. Ova privremena mjera smatra se provedenom dostavom tuženiku te žalba protiv iste ne odgađa izvršenje.

3. Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 7.789,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom na naknadu troška postupka u iznosu od 125,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2026. pa do isplate.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 9.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 31. siječnja 2021. navodi da je s tuženikom sklopila brak 30. travnja 2005. u Sesvetama i da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli nekretninu označenu kao zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb. Nekretnina je upisana na ime tuženika iako je riječ o bračnoj stečevini, time da je upis prava vlasništva za korist tuženika proveden nakon sklapanja braka pod poslovnim brojem Z-71857/2006 od dana 17. studenog 2006. Tužiteljica čitavo vrijeme trajanja „bračne stečevine“ priskrbljuje za bračnu zajednicu, a od kojih sredstava je i stečena nekretnina koja čini bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te je upravo angažmanom i djelovanjem tužiteljice proveden upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tuženika, koji je tužiteljicu kao svoju suprugu opunomoćio za poduzimanje svih radnji u pogledu upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U tužbi dalje navodi da između stranka postoji suglasnost glede isplate suvlasničkog dijela tužiteljice od strane tuženika, no ne postoji suglasnost o vrijednosti nekretnine koja čini bračnu stečevinu te tuženik u dobrovoljnim razgovorima s tužiteljicom, istoj odbija priznati pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini po tržišnoj vrijednosti, već za otkup suvlasničkog dijela nudi višestruko manji iznos od iznosa tržišne vrijednosti, za koje je tužiteljica provela tržišna vještačenja predmetne nekretnine. Slijednom tako iznesenih navoda tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka u ½ dijela te kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici na ime ½ dijela bračne stečevine isplati iznos od ½ dijela tržišne vrijednosti nekretnine, sve iz naknadu prouzročenog troška postupka. Tužbom postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), uređen podneskom od 14. srpnja 2026. kojim predlaže utvrditi da je utužena nekretnina bračna stečevina i suvlasništvo stranaka u ½ dijela, te je temeljem iste tužiteljica ovlaštena zatražiti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što je tuženik dužan trpjeti, uz naknadu troška postupka. Slijedom pak navoda da je uvjerena da će tuženik na predmetnoj nekretnini u razdoblju od podnošenja tužbe pa do ishođenja pravomoćne presude poduzeti pravne radnje radi otuđenja i/ili opterećenja nekretnine, predlaže donošenje rješenja o određivanju privremene mjere kojom bi se zabranilo otuđivanje i opterećivanje predmetne nekretnine.

1.1. Tužbi je priložen izvadak iz matice vjenčanih, izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje Z- 71857/06 od 17. studenoga 2006., procjembeni elaborat (list 7-14 spisa).

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenim zahtjevima u cijelosti. Navodi kako je točno da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 30. travanja 2005., no i da nije točno da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stekle utuženu nekretninu. Tvrdi da je 31. kolovoza 2002., a time prije sklapanja braka s tužiteljicom, predmetu nekretninu stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji kao neizgrađeno građevinsko zemljište, slijedom čega da zemljište, na kojem je naknadno izgrađena kuća, bračni drugovi nisu stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice već predstavlja vlastitu imovinu tuženika sukladno odredbi čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03), dok je okolnost naknadne uknjižbe zemljišta posljedica nesređenosti zemljišnih knjiga i katastarskog operata. U odgovoru na tužbu dalje navodi da je nakon sklapanja braka na predmetnom zemljištu sagrađena obiteljska kuća, dijelom sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, međutim, znatnim dijelom sredstvima koja predstavljaju vlastitu imovinu tuženika jer je tuženik u izgradnju kuće unio sredstva stambene štednje u iznosu od 4.040,53 EUR i darove bivšeg poslodavca, rođaka, kumova i brata u iznosu od 26.570,00 EUR. Navodi da prihvaća procjenu predmetne nekretnine koja je dostavljena uz tužbu u iznosu od 103.000,00 EUR kao realnu te dostavlja procjembeni elaborat izrađen po istom stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo iz kojeg proizlazi da na isti dan procjene tržišna vrijednost samog zemljišta u predmetnoj nekretnini iznosi 32.000,00 EUR. Tuženik je suglasan da je obiteljska kuća određenim dijelom građena iz sredstava bračne stečevine, međutim, navodeći iznos vlastite imovine uložene u gradnju iste i prethodno navedenu vrijednost zemljišta prema dostavljenim elaboratima, smatra da je suvlasnički udio tužiteljice u predmetnoj nekretnini 1/5 suvlasničkog dijela, odnosno polovica od 2/5 dijela vrijednosti koja predstavlja bračnu stečevinu. Tuženik se usprotivio i prijedlogu za donošenje privremene mjere navodeći da predlagateljica nije učinila vjerojatnim opasnost da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine time što bi promijenio postojeće stanje te nije učinila vjerojatnim da je mjere potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Ukazuje i da je bračna zajednica stranaka prestala 2018. te da bi tuženik, da je takva opasnost postojala, već otuđio ili opteretio nekretninu, slijedno čemu je predložio odbiti prijedlog za donošenje privremene mjere.

2.1. Uz odgovor na tužbu je priložio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 31.08.2002., otkaz ugovora o stambenoj štednji s valutnom klauzulom, izjavu OČ od 13.05.2021., izjavu MČ od 17.05.2021., izjavu KČ od 14.05.2021.izjavu UČ od 14.04.2021.,izjavu SČ od **.**.2021., ČČ od 14.05.2021., procjembeni elaborat od 01. 02.2021., (list 24-40 spisa).

3. Tužiteljica se usprotivila tvrdnji tuženika da bi zemljište na kojem je nekretnina sagrađena stekao prije sklapanja braka. U podnesku od 17. kolovoza 2022. ukazuje na odredbe čl. 115. i čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te na odredbu čl. 34. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama i zaključuje da je kraj činjenice da je uknjižba provedena pod brojem Z-71857/2006 od 17. studenoga 2006., dakle nakon sklapanja braka tužiteljice i tuženika, tuženik stekao nekretninu tek upisom u zemljišne knjige kao zakonom određenim načinom stjecanja prava vlasništva na nekretnini temeljem pravnog posla. Navodi da je osobno provela upis prava vlasništva za korist tuženika 2006., na način da ju je tuženik opunomoćio putem izjave od 13. srpnja 2006. ovjerene pred javnim bilježnikom Krešimirom Copićem iz Dugog Sela pod brojem ovjere OV-4286/06 te je temeljem iste punomoći bila ovlaštena poduzimati radnje kako bi se ishodio upis prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama, ishodila prenamjena zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, ishodili upravni akti za gradnju kuće, priključci struje, vode i sl. Ukazuje da je 23. veljače 2007. ishođeno rješenje o prenamjeni zemljišta i ishođenja ostalih upravnih rješenja za kuću, a i da je iz samog rješenja gradskog ureda vidljivo da je nekretnina bila poljoprivredno zemljište te da se tek rješenjem iz 2007. određuje prenamjena istoga u građevinsko zemljište. Time zaključuje da se bez njezine aktivnosti nekretnina nikada niti ne bi upisala na ime tuženika u zemljišnim knjigama niti bi iz poljoprivrednog zemljišta bila prenamijenjena u građevinsko. Tužiteljica u podnesku osporava i tuženikove navode da bi kuća znatnim dijelom bila sagrađena sredstvima koja predstavljaju njegovu posebnu imovinu te kako je sagrađena darovima bivšeg poslodavca, kumova i rođaka u kojem dijelu navodi da je iznos od 26.570,00 EUR proizvoljno određen te osporava da bi se radilo o darovima. Navodi da su tijekom gradnje obiteljske kuće bili izvođeni građevinski radovi, no da su iste stranke platile, dok je teza o darovima za gradnju kuće dodatno i životno neprihvatljiva jer da bi u tom slučaju svi gradili obiteljske kuće besplatno i navodnim darovima od izvođača radova ili poslodavaca. Ukazuje da su svi svjedoci koji imaju saznanja o darovanjima bliži ili bliski rođaci tuženika. Navodi i da je ona za vrijeme gradnje kuće plaćala dva kredita, jedan u Splitskoj banci, a jedan u Erste banci; da je tijekom cijele gradnje bila u radnom odnosu i da je svojim radom priskrbljivala sredstva za gradnju obiteljske kuće. Tuženikove navode o vrijednosti vlastite imovine smatra neosnovanim i neprihvatljivim. Navodi da je tuženik nekretninu koja je predmet bračne stečevine stekao za vrijeme trajanja braka, čime da prestaje rasprava o vrijednosti zemljišta; da je tuženikov navod o vrijednosti nekretnine- poljoprivrednog zemljišta paušalne naravi i nije dokazan niti jednom numeričkom ili logičnom činjenicom, a da je dodatno tome vrijednost poljoprivrednog zemljišta prije prenamjene po m2 točno određena od strane nadležnog gradskog ureda koji je vrijednost utvrđivao prilikom prenamjene iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Time smatra tuženikov navod o vrijednosti zemljišta od 32.000,00 EUR za zemljište poljoprivredne namjene o čijoj je vrijednosti nadležni gradski ured prilikom prenamjene odredio cijenu od 26.460,00 EUR odnosno 3.522,85 EUR pravno neosnovanom, logički i matematički neprihvatljivom.

3.1. Podnesku je priložila punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika Krešimira Copića, rješenje Gradskog ureda, Odjela za upravno-pravne poslove od 23. veljače 2007. o određivanju visine naknade za promjenu namjene, uplatnice, ugovor o kreditu i potvrdu HZMO (list 47-60 spisa).

3.2. U odnosu na tako iznesene navode, tuženik je dodatno navodima iz odgovora na tužbu naveo i da je u gradnju kuće ulagao sredstva koja potječu od rada te je podigao tri kredita koje je i otplatio i to kredit u Erste banci na iznos od 10.000,00 EUR, kredit u Erste banci na iznos od 4.000,00 EUR i kredit u Splitskoj banci na iznos od 25.800,00 CHF, pri čemu ukazuje da su sredstva stečena kreditom koji je tužiteljica podigla u Erste banci iskorištena 2007. isključivo za kupnju osobnog vozila Mazde 6, dok je iz uplatnica u Splitskoj banci koje tužiteljica dostavlja vidljivo da je kredit podignuo tuženik.

3.2.1. Uz podnesak je dostavio potvrdu HZMO i potvrde o otplaćenom kreditu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta: izvadak iz matice vjenčanih br. 180/2005 od 27. svibnja 2016. (list 7-8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 9 i 40 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi upisa prava vlasništva, poslovni broj Z-71857/06 od 17. studenog 2006. (list 10-11 spisa), procjembeni elaborat za predmetnu nekretninu od 15. svibnja 2019. (list 12-14, 34-36 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine – oranica, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] od 31. kolovoza 2002. (list 24-26 spisa), otkaz ugovora o stambenoj štednji s valutnom klauzulom od 22. travnja 2005. godine (list 27 spisa), izjave dostavljene od tuženika (list 28-33 i 238-249 spisa), punomoć tuženika tužiteljici za zastupanje u određenim pravnim predmetima (list 47-48 spisa), presliku rješenja Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba (Klasa: UP/I-320-02/2006-01/607; Ur.br. 251-12-02/3-2007-6) od 23. veljače 2007. godine (list 49-50 spisa), potvrda o bankovnim transakcijama u Splitskoj banci d.d. (list 51-59 spisa) i Erste&Steiermärkische bank d.d. (list 60 spisa), Ugovor o kreditu između tužiteljice i

Erste&Steiermärkische bank d.d. br. 2402006-1031262160/50404607-5106620077 od 10. siječnja 2012. godine (list 61-66 spisa), potvrda HZMO-a – područne službe u Zagrebu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO za tužiteljicu (Klasa: 034-04/19-03/6, Ur.br.: 341-25-05/8-19-79794) od 17. srpnja 2019. (list 67-69 spisa), potvrda HZMO-a – područne službe u Zagrebu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO za tuženika (Klasa: 034-04/16-03/6, Ur.br.: 341-25-05/8-16-4925) od 15. siječnja 2016. (list 73-75 spisa), potvrda Erste&Steiermärkische bank d.d. o otplaćenom Ugovoru o kreditu br. 5103465696 na ime tuženika (list 76 spisa), potvrda Splitske banke d.d. o otplaćenom Ugovoru o kreditu br. 084125 na ime tuženika (list 77 spisa), potvrda Erste&Steiermärkische bank d.d. o otplaćenom Ugovoru o kreditu br. 5103465696 na ime tuženika (list 78 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni pregled, zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 335541 - Resnik od 9. siječnja 2023. (list 84-89 spisa), preslik zbirke isprava Z-71857/06 i Z-48069/07 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. rujna 2024. (list 125-146 spisa), saslušane su stranke (list 92-95 i 98-103 spisa) i svjedoci RČ (list 107-108 spisa), GČ (list 108-110 spisa), KČ (list 110-111 spisa), MČ (list 111-113 spisa), ČČ (list 118 i 120 spisa), UČ (list 118-120 spisa) i SČ (list 120-121 spisa) te je izveden dokaz očevidom (list 157-162 spisa) i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Smajilu Kantareviću na okolnost vrijednosti nekretnine koja je predmet spora te omjera vrijednosti kuće u odnosu na zemljište (164-218 i 230-231 spisa). Drugi dokazi nisu provedeni jer nisu bili potrebni za donošenje odluke.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] kuća broj 172 i dvorište te zkč. br. [katastarska čestica] oranica, ukupne površine 468 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je upisana kao vlasništvo tuženika, bračna stečevina stranaka u ½ dijela.

6.1. Između stranaka nije prijeporno da su bile u braku koji je sklopljen 30. travnja 2005., koja činjenica dodatno proizlazi iz tužbi priloženog izvatka iz matice vjenčanih (list 7 spisa) i da je bračna zajednica faktično prestala. Nije sporno i da je nakon sklapanja braka na zemljištu koje je tuženik kupio na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. kolovoza 2002. sagrađena obiteljska kuća. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljica temelji na tvrdnji da je tuženik nekretninu stekao upisom u zemljišne knjige obzirom je uknjižba prava vlasništva provedena na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela Z-71857/06 od 17. studenoga 2006., dakle nakon sklapanja braka. Tvrdi i da je upravo ona osobno temeljem punomoći tuženika provela upis, da je zemljište kupljeno kao poljoprivredno i da je 23. veljače 2007. ishođeno rješenje o prenamjeni zemljišta u građevinsko te su ishođena ostala upravna rješenja za izgradnju kuće. Osporava i da bi izvedeni građevinski radovi bili darovi. Činjeničnu osnovu protivljenja tužbenom zahtjevu tuženik temelji na tvrdnji da je zemljište stečeno sredstvima njegove vlastite imovine i da vrijeme upisa u zemljišne knjige pritom nije relevantno, kao i da je nakon sklapanja braka na tom zemljištu sagrađena obiteljska kuća dijelom sredstvima stranaka, a dijelom sredstvima koja predstavljaju vlastitu imovinu tuženika u vidu štednje i darova. Time je prijeporan suvlasnički omjer tužiteljice u nekretnini koja je predmet tužbenog zahtjeva. Prijeporan je i trenutak prestanka faktične bračne zajednice stranaka.

7. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 31. kolovoza 2002. i zbirku isprava Z-48069/07 (list 24 -25 i 125-145 spisa) utvrđeno je da je ugovor sklopljen između ŽČ kao prodavatelja i ovdje tuženika LČ kao kupca za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dio kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 130 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 12.000,00 kn. Potpis prodavatelja na ugovoru ovjeren je kod javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta dana 31. Nadalje, prema Aneksu 1 ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 31. kolovoza 2002. sklopljenom između ŽČ i ZČ kao prodavatelja i tuženika kao kupca od 02. listopada 2006., ugovorne strane utvrđuju da ugovor od 31. kolovoza 2002. nije proveden u zemljišnim knjigama jer opis nekretnine ne odgovora stanju u zemljišnoj knjizi; da je na temelju tog ugovora od kupljene površine u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] formirana kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 468 m2 upisana u PL 5884 k. o. [katastarska općina]; da je u međuvremenu za predmetnu česticu zajedno sa ostalim česticama izrađen Prijavni list sa diobnim nacrtom kojim se za zemljišnu knjigu uskladilo stanje sa stanjem u katastarskom operatu te su u zk u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] formirane zk čestice pod brojem Z-22717/04 i upisane na suvlasnike ŽČ i CČ, svakog u ½ dijela; da je novoformirana zkč. br. [katastarska čestica] oranica površine 468 m2 identična kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 468 m2 upisana u katastru u PL 5884 k. o. [katastarska općina] i u naravi pripada kupcu po osnovi ugovora od 31. kolovoza 2002.; da je u međuvremenu na zahtjev kupca LČ izrađen parcelacijski elaborat sa diobnim nacrtom na temelju lokacijske dozvole, koji je prijavni list u zemljišnoj knjizi zaprimljen pod brojem Z-35342/06 na prijedlog Gradskog ureda za katastar, ali do trenutka sastavljanja Aneksa nije proveden; slijedno čemu Aneks glasi kako prodavatelji prodaju, a kupac kupuje zkč. br. [katastarska čestica] oranica površine 468 m2, koja se nakon provedbe Prijavnog lista RN- 1906/06 cijepa u novu zkč. br. [katastarska čestica] oranica sa 441 m2 i novoformiranu zkč-br. 2839/421 oranica sa 27 m2m a obje pripadaju kupcu LČ. Zbirci isprava prileži Prijavni list 2042/07 i građevinska dozvola Odjela za graditeljstvo Klasa: UP/I-361-03/2006-01/262 od 21. kolovoza 2006. kojom se LČ odobrava gradnja obiteljske kuće prema projektima koji se navode u nastavku.

7.1. Uvidom u izjavu-punomoć, ovjerenu kod javnog bilježnika Krešimira Copića utvrđeno je da njome ovdje tuženik ovlašćuje tužiteljicu da u njegovo ime preda dokumentaciju te sklopi i potpiše ugovore vezane uz gradnju obiteljske kuće u [adresa] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve kod državnih tijela-Gradskog zavoda za katastar, Gradskog ureda za prostorno uređenje, HEP, Vodoopskrbe i odvodnje te Gruntovnice.

7.2. Uvidom u rješenje Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, Odjela za upravno-pravne poslove od 23. veljače 2007. (list 49 spisa) utvrđeno je da je njime tuženiku LČ kao investitoru izgradnje objekta na poljoprivrednom zemljištu i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 441 m2, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 1.323,00 kn.

7.3. Uvidom u ovosudno rješenje Z-71857/06 od 17. studenoga 2006. (list 10- 11 spisa) utvrđeno je da je njime u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretnini suvlasnika CČ ZČ i ŽČ dopušten besteretan otpis kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 44a čm i kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 27 čm i prijenos istih u novi zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. na kojoj i dalje ostaje uknjiženo vlasništvo za korist dosadašnjih vlasnika; te je dalje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušten na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 31.08.2002., Aneksa I. Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 02.10.2006. i Uvjerenja o prebivalištu MUP-a od 05.10.2006. uknjižba prava vlasništva na nekretnine zk suvlasnika [adresa] ZČ i ŽČ koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 441 čm i kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 27 čm za korist LČ.

7.3.1. Prema sadržaju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (list 9 spisa), zkč. br. [katastarska čestica] kuća br 172, [adresa], kuća br. 172 površine 91 m2, dvorište površine 350 m2 i zkč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 27, ukupne površine 468 m2, su upisane kao vlasništvo tuženika LČ u 1/1 dijela.

8. Spisu prileži otkaz Ugovora o stambenoj štednji s valutnom klauzulom iz kojeg slijedi da je prihvaćen zahtjev tuženika LČ za otkazom ugovora o stambenoj štednji po računu 17168104 na iznos od 10.276,97 EUR s datumom sklapanja 12.04.2000. i datumom raskida 21.04.2005. te je tuženiku 21.04.2005. na račun u Zagrebačkoj banci isplaćen iznos od 4.040,53 EUR.

9. Spisu dalje prileže uplatnice Splitske banke koje datiraju iz razdoblja od 2008. do 2010. na ime LČ i uplate po kreditu s potpisom klijenta ĆČ. Nadalje prileži ugovor o gotovinskom kreditu od 10. siječnja 2012. sklopljen između Erste banke i tužiteljice uvidim u koji je utvrđeno da se odnosi na iznos od 75.000,00 kn te 60 mjesečnih anuiteta. Tužiteljica je u stranačkim navodima iznijela da je za vrijeme gradnje kuće otplaćivala dva kredita, jedan u Erste banci i drugi u Splitskoj banci, kao i da je novčana sredstva za otplatu kredita stekla od svojeg rada (podnesak od 11. svibnja 2026. -list 260 spisa).

10. Uvidom u potvrdu HZMO (list 67 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica bila zaposlena u periodu od 14.04.2003. do 30.04.2004., od 01.05.2004. do 28.02.2005., 16.06.2005. do 30.04.2007., od 01.04.2008. do 31.08.2008., od 23.02.2009. do 30.06.2009., 12.10.2009. do 10.11.2009., od 08.12.2009. do 30.06.2016.

10.1. Uvidom u potvrdu HZMO (list 73 spisa) dalje je utvrđeno da tuženikovo zaposlenje datira od 1991., te je u relevantnom periodu bio u kontinuitetu zaposlen od 18.07.2000. do 31.01.2002., od 01.03.2002. do 05.01.2006. (Marko usluge) od 06.01.2006. do 12.06.2006., od 14.06.2006. do 12.10.2006., od 13.10.2006. do 12.09.2010., od 13.09.2006. do 13.09.2010., od 14.09.2010. do 07.10.2011. i od 10.10.2011. do 01.06.2016.

11. Spisu prileži potvrda Erste banke iz koje slijedi da je tuženik izvršio sve obveze po Ugovoru o kreditu s danom 10.04.2012.; potom potvrda Splitske banke od 17.01.2011. kojom se potvrđuje da je tuženik 14.01.2011. u cijelosti otplatio kredit realiziran 26.09.2005. u iznosu od 25.800,00 CHF s ratom 391,58 EUR; kao i potvrda Erste banke iz koje slijedi da je tuženik s danom 10.05.2016. otplatio u cijelosti kredit realiziran u toj banci (list 76-78 spisa).

12. Tužiteljica je u iskazu danom na ročištu 27. travnja 2023. navela da je faktična bračna zajednica nje i tuženika prestala tuženikovim iseljenjem iz stana gdje su do tad živjeli u [adresa], a to je bilo negdje 2018. godine, no ne može se točno sjetiti jer nije očekivala da će ju sud to pitati. Ona i tuženik su se upoznali negdje 2003. te su već 2004. započeli zajednički život u podstanarstvu u Sesvetama. Tuženik joj je rekao da ima neku zemlju u Resniku u svojem vlasništvu te da bi tamo mogli sagraditi kuću, pa im je podstanarski život bio uvod u to hoće li moći zajedno dalje živjeti i ići prema gradnji kuće. Obišli su to zemljište i u istoj ulici vidjeli kuću kakvu su željeli izgraditi. Dogovorili su se da će sva sredstva skupljati, da će se odreći godišnjih odmora, putovanja i sl. i da će sve ulagati za potrebe kuće. Ona je tada radila u kasinu noćne smjene, što je za ono vrijeme bio dobro plaćen posao od otprilike 4.000,00 kn mjesečno. Tuženik je rekao da ima rođake koji imaju građevinsku firmu i preko kojih može povoljnije sagraditi kuću. Sjeća se da su sakupljali papire za kuću, da su išli kod arhitektice koja je preslikala nacrt kuće koji im je ranije dala žena u ulici koja je imala kuću kakvu su željeli graditi. Brak su sklopili u travnju 2005., a u proces gradnje kuće su krenuli nakon sklapanja braka. Do trenutka kada su krenuli u gradnju kuće, negdje 2006., imali su sakupljenih oko 10.000,00 do 15.000,00 EUR gotovine, a tuženik je podigao kredit u iznosu od 25.600,00 CHF. U to vrijeme on je radio kao vozač kamiona, često je bio odsutan te je znalo biti da je odsutan i po tjedan dana. Prije početka gradnje išli su u katastar provjeriti zemljište i tada su utvrdili da tuženik uopće nije upisan kao vlasnik zemljišta. Imao je aneks kupoprodajnog ugovora i mislio je da je to dovoljno da bude vlasnik zemlje. Angažirali su geodeta koji je i drugim ljudima u ulici sređivao papire, no kada ni on nije mogao riješiti pitanje vlasništva, pronašla je vlasnika zemljišta te je morala napraviti još jedan aneks ugovora i tek tada je tuženik upisan kao vlasnik. To zemljište je bila poljoprivredna oranica, a 2006. su dobili građevinsku dozvolu, dok je prenamjena zemljišta napravljena 2007. godine. Zahtjev za prenamjenu je podnijela 2006. ali su prije 2007. dobili rješenje. Prije početka gradnje im je HEP odobrio gradnju, a nakon toga su im poslali rješenje kako na tom zemljištu žele graditi trafostanicu. Sjeća se da je to bila 2006. u ljetu i da je s malim djetetom išla u HEP gdje je ishodila da u njihovom dvorištu ne grade trafostanicu. Gradnja kuće od temelja do krova počela je u listopadu 2006. i do 2007. su kuću stavili pod krov. Radove je izvodila građevinska firma u vlasništvu tuženikovog rođaka JČ s kojim su imali dogovor za povoljniju cijenu i misli da su tu gradnju platili negdje oko 20.000,00 EUR. To su platili sredstvima koja su sakupili do početka gradnje zajednički, sredstvima kredita i tuženik je imao sredstva od štednje u iznosu od oko 4.000,00 EUR. Prije početka gradnje su kupili stolariju kod tuženikovog rođaka koji je u Austriji imao dućan s takvim materijalom. Tuženik je jednom prilikom po povratku iz Austrije s kamionom dovezao stolariju. Platio je cijenu gotovinom, a istu su dobili dosta povoljno za 150,00 EUR po prozoru, kojih je bilo oko 10 i oko 1.000,00 EUR za vrata. Kako su u ulici imali istu takvu kuću znali su koliko je prozora potrebno. Ukupno je platio oko 1.600,00 EUR, što je bilo jeftinije stoga jer su to bili izložbeni primjerci. Kada je kuća stavljena pod krov jedno su vrijeme stali s radovima jer više nije bilo novaca. Tuženik je tada ponovno digao kredit, misli da je to bilo u Erste banci u eurima jer je on imao veća primanja te su tada opet krenuli s radovima. Tuženikov brat im je pomagao razvlačiti svu struju, a kada je to bilo gotovo došao je jedan gospodin iz grada koji je sve pregledao i dao atest. Njegovom bratu odužili su se tako što su mu darovali dva zemljišta u [adresa] koje su kupili za vrijeme trajanja braka jer su tamo mislili imati vikendicu. Zemljišta su mu darovana 2017., kad su oni krenuli za Njemačku, a platili su ih svako po oko 20.000,00 kn te su tu zemlju otplaćivali na rate. Ne sjeća se kada su ju točno kupili. Kum ČČ im je radio komad regipsa za kuću, što je trajalo svega nekoliko sati i odužili su mu se roštiljem. Drugi kum KČ im je pomagao s grijanjem, a s njime su to riješili tako što je on nešto dugovao njenom suprugu jer je suprug nekada davno stanovao kod KČ. Navodi da je cijena za građevinske radove od temelja do krova bila fiksna i plaćena je u gotovini. Tuženik je pločice dobio od bivšeg poslodavca RČ koji je njemu i drugim zaposlenicima dao mogućnost da si u lageru u Velikoj Gorici izaberu pločice. Oni su uvozili pločice. Sjeća se da je osobno na lageru Velikoj Gorici izabrala pločice za zid u kuhinji, za jednu kupaonu i za donji WC te misli da je vrijednost tih pločica bila oko 200,00 EUR, što zna zato što je ona osobno za potrebe gradnje odlazila u Bauhaus i kupovala što je bilo potrebno, pa otuda im saznanje da to nisu bile nikakve vrhunske pločice. Kako je tuženik poslom bio odsutan, a radovi su se uglavnom izvodili svaki dan, većinom ih je ona nadgledala, a i imali su povjerenja u ljude koji su ih izvodili. Ona je otišla u Bauhaus i kupila kadu, lajsne, ljepilo za pločice te je također kupovala ono što bi radnicima bilo potrebno. Radnici nisu donosili svoj materijal, već bi se materijal kupovao kako je bio potreban. Materijal za struju su kupovali vikendom kada je tuženik bio kod kuće ili ga je donio tuženikov brat i dao im račun. Nekada su mu platili, a nekada je donio materijal od kuće. Materijal za grijanje kupili su kod poznanika i zna da su za to dobili popust. Na kuću je 2009. stavljena fasada, a u kuću su uselili kada još nije bila sasvim završena, jer su željeli čim prije izaći iz podstanarstva. Misli da su uselili i prije nego je stavljena fasada. Navela je da ne odgovaraju istini navodi odgovora na tužbu da bi 26.570,00 EUR vrijednosti kuće bili darovi bivšeg poslodavca, rođaka, kumova i brata. Kao što je navela, tuženikovom

1 0

bratu odužili su se darovanjem zemljišta, građevinske radove su platili u gotovini tuženikovom rođaku, tuženikovom kumu koji je radio regips odužili su se roštiljem. Tijekom gradnje kuće tuženik je podigao još jedan kredit u Erste banci jer je imao veću plaću. Sva sredstva podignutih kredita, onog u francima i onog u eurima uložili su u gradnju kuće. Podigli su još jedan kredit 2012. na njeno ime za uređenje dvorišta, od kojeg su kredita dio dali za kupnju auta, a ostatak su uložili u dvorište i kupnju još nekog namještaja. Kredit koji je podigla u Erste banci je bio na iznos od oko 70.000,00 kn, no ne sjeća se koliko je plaćen auto. Tuženik ga je izabrao, platila ga je njena kolegica, na način da je ona nosila njihove novce iz banke u torbi. Ona je dovezla auto iz Velike Gorice jer se ona nije usudila voziti novi auto. Tuženik je prije braka posjedovao automobil „golf“ koji su prodali i dio novaca kredita i „golfa“ su uložili u kupnju automobila „Mazde 6“. Automobil koji je unio u brak je bio pod kreditom i ona ga je sa tuženikom otplaćivala još 2 godine. Iskazala je kako smatra da bi bilo pravedno kuću podijeliti po pola. Ona je u tu kuću uložila svojih 13 godina života, bila je sama sa djecom, a tuženik je uglavnom radio i bio izvan kuće. Točno je da je zemljište tuženik imao od ranije, ali to je bilo poljoprivredno zemljište koje ne može činiti toliki udio ukupne vrijednosti kako je on iskazao. Prenamjenu su platili 1.323,00 kn. Ona je sama sređivala papire te da nije bilo nje, ta kuća ne bi bila sagrađena. Namještaj za kuću su birali zajedno, kupovala ga je svojom Diners karticom. Rate kredita kojeg je podigao tuženik je uglavnom ona išla uplaćivati na šalter zajedničkim sredstvima. Tuženik joj je predlagao da će ju isplatiti sa 20.000,00 EUR i da će joj dati još 2.000,00 EUR zato što mu je sredila sve papire. Navela je da je bila prisutna gotovo svim dogovorima oko gradnje kuće sa tuženikovom rodbinom, kumovima, bratom. Uglavnom se u to nije miješala. Nije bila prisutna svim isplatama radova, tuženik je otišao u Austriju poslom, uzeo bi kovertu s novcima i platio je stolariju.

12.1. Tuženik je prigovorio iskazu tužiteljice u dijelu da bi se njegovom bratu odužili darovanjem zemljišta, navodeći da su majci tužiteljice pomagali jer su njeni roditelji živjeli u lošim uvjetima, a zato su pomogli i njegovom bratu tako što su mu darovali zemljište jer je on gradio kuću u [adresa], kao i da je to bilo 26.600,00 kn, što „nije neki iznos“. Navodi i da to što je njegov brat darovao svoj rad 2006., darovao ga je njima. Da mu nisu pomogli rodbina i prijatelji, oni ne bi sagradili kuću. Njegov brat im je također osim struje odradio kompletnu vodu, odvodnju, montažu stepeništa i stolariju, što je znatno više od onoga što je tužiteljica iskazala. Navodi i da mu je poslodavac darovao pločice od čega je 60 kvadrata ugrađeno u kuću, a dio su darovali majci tužiteljice. Poslodavac mu je također u dva navrata darovao ukupno 10.000,00 EUR, povrh mjesečne plaće. To je bilo vrijeme kada je bilo puno posla, vozilo se i po 20 sati u komadu, a bilo je poslodavaca koji su poštivali rad svojih radnika. Također je istaknuo i da je u katastru zemljište on upisao i odradio sve potrebne radnje za to uz pomoć geodeta H. Gruntovno stanje je bilo nesređeno i to je uglavnom rješavala tužiteljica. Također je ona sređivala papirologiju sa „elektrom“ i vodovodom. Navodi da je zemljište kupio 2002., a 2003. je išao novi GUP te je to zemljište bilo u građevinskoj zoni.

13. Tuženik je u iskazu danom na ročištu 10. listopada 2023. naveo da je gradilište u Retkovcu kupio 30. kolovoza 2002., dok se on i tužiteljica nisu poznavali. Zemljište je kupljeno kao poljoprivredno za cijenu skoro 20 puta veću od one upisane u ugovor. To je bila oranica, ali je 2003. prošao novi GUP te je samo trebalo odraditi potrebnu papirologiju. Geodet L je već pri kupnji zemljišta napravio svu dokumentaciju za katastar. Zemljište je kupio s namjerom gradnje kuće, no sve je

1 1

tako stajalo do sklapanja braka i početka gradnje kuće jer ranije nije bilo novaca. Tužiteljica u početku nije bila za gradnju, pa je on pokrenuo postupak sređivanja papira za lokacijsku dozvolu i preko svojih rođaka je angažirao arhitekticu O koja je napravila glavni projekt i sve potrebne elaborate. Njen dio posla je koštao oko 2.000 EUR. On je u to vrijeme i dalje radio kod poslodavca "Marko usluge" kao vozač te je kroz tjedan bio na putu, a vikende kod kuće, time da bi ponekad i kroz tjedan bio kod kuće, kada je odrađivao potrebne radnje za kuću. Tužiteljica je u vrijeme sklapanja braka radila u sportskoj kladionici, a potom u casinu u Maksimirskoj nekih 6 mjeseci. Dana 12. veljače 2006. im se rodio sin, a 20. kolovoza 2010. kćer. Supruga je od 2006. imala jedan period kada nije bila zaposlena, a potom je koristila i porodiljni te je u tom periodu sređivala dio dokumentacije za kuću. Oni su u rujnu 2004. dogovorili termin za svadbu koja je bila u travnju 2005. U srpnju 2004. su počeli zajedno živjeti u podstanarskom stanu. Glede sredstava kojima će se kuća graditi, naveo je da je i prije braka imao nešto ušteđevine od koje je uložio u kupnju namještaja za stan u kojem su živjeli, a manji dio toga je ostao te je taj novac uložen u gradnju kuće. Za kupnju aparata za stan i namještaj su potrošili oko 3.000 EUR i ostalo je negdje oko 2.000,00 EUR. Prije početka gradnje kuće je uspio ishoditi kredit u iznosu od 25.800,00 CHF. Također je tijekom 2005. i 2006. od svog tadašnjeg poslodavca "Marko usluge", RČ, kao doprinos radu dobio u dva navrata iznos od 10.000,00 EUR. S njim nije bio ni u kakvom rodu, no kad je vidio kako se muči, rekao mu je " M, pomoći ću ti" i tako mu je dao 10.000,00 EUR, za što ne postoji nikakva potvrda, ali postoje svjedoci. Gradnju kuće su započeli oko Svih svetih 2006., bilo je lijepo vrijeme, imao je posloženu financijsku situaciju, te je gradnja od temelja do krova trajala svega 7 mjeseci. U kuću su uselili 12. lipnja 2007., do kada je kompletno kuća sagrađena „roh-bau“, potpuno ožbukana, cijelo prizemlje je opremljeno za stanovanje na način da je stavljen laminat, štokovi, ugrađena je kuhinja koju mu je brat besplatno napravio; brat mu je dao kompletan rabljeni namještaj za prizemlje, na katu je uređena jedna soba, dobili su krevet i ormar od njegovog vjenčanog kuma, a ostali dio je sam uređivao tijekom dolaska kući. Sam je postavio laminate, napravio otvor za ulazak na tavan, pločice u garaži i sanitarije. Brat UČ mu je besplatno radio kompletnu struju, vodu, odvodnju, montiranje stepeništa te mu je dao sve nove pipe za vodu, dva nova lavaboa, dio elektromaterijala, a stepenište i štokove mu je dogovorio od svog poznanika po minimalnoj cijeni za što je onda platio materijal. Sve građevinske radove od „roh-bau“ do završnih radova su radili ĐČ i EČ koji su imali građevinsku firmu. Još su u podstanarstvu dogovarali cijenu, pa je tako dogovorena cijena po tlocrtnoj površini i to kvadrati poda i stropa po cijeni od 110,00 EUR po kvadratu, njihov rad i materijal. Ukupno je ispalo oko 148 m2 površine time da je još kupio crni „Bramacov“ crijep i, oluke. Stepenište i prezidi su se računali dodatno i ukupno je taj dio sve zajedno koštao oko 19.000 EUR. Upitan kojim sredstvima se navedeno platilo navodi da je u tom periodu dobio 10.000,00 EUR od svog poslodavca, digao je kredit u francima u iznosu od 25.800,00 CHF, odnosno 15.500,00 EUR, imao je 4.000,00 EUR na stambenoj štednji i pred kraj gradnje je podigao kredit od 10.000,00 EUR u Erste banci. Gradnja kuće je koštala 19.000,00 EUR, arhitektica 2.000,00 EUR, priključak struje, vode, komunalni i vodni doprinosi su također koštali. Misli da je cijena arhitektice, priključaka i doprinosa bila oko 11.000,00 EUR, odnosno da je cijena „roh-bau“ gradnje i papirologije bila oko 30.000,00 eura. Od ostatka od 10.000,00 EUR morale su se platiti instalacije struje, vode i odvodnje, centralnog grijanja, materijal za stepenište i opremanje kupaonice, instalacije plina i vode. Žbukanje je koštalo 42.000,00 kn, a sve je to koštalo puno

1 2

više nego što su to oni platili. Brat mu je radio instalacije struje, odvodnje, montažu hrastovog drvenog stepeništa i montažu štokova. Djelomično je donirao materijal za struju, oko 20-30 % mu je donio, a ostatak je platio. Materijal za vodu i plastične cijevi je dobio od kuma ČČ i dio od svog starog pokojnog kuma IČ. Dalje je dobio oko 40 % materijala potrebnog za instalaciju vode, a ostatak se kupilo. Centralno grijanje mu je radio vjenčani kum KČ s kojim je prijatelj od 80.-tih, a danas ima svoj obrt. On mu je to sve radio besplatno, poklonio mu je rad i djelomično jedan mali dio bakrenih cijevi. Ostatak je kupio, time da je bojler kupio preko njegovih rabata, a oni su imali obično oko 30 % rabata. Sve radove mu je poklonio, plinske instalacije mu je također napravio. Kako u to vrijeme još nije bilo priključka na gradski plin, iznajmio je tank za ukapljeni plin i on mu je napravio kompletnu instalaciju od spremnika do kuhinje, a za te radove mu nije ništa naplatio. Materijal je on sam nabavio i to s rabatom, a on mu je taj novac refundirao. Ne može se sjetiti o kojem se iznosu novaca radilo, no sjeća se da je bojler s rabatom bio oko 5.800,00 kn. On mu je također radio montažu radijatora. U tih 7 mjeseci se njegova bivša supruga angažirala oko pripremanja hrane za radnike. Sin je tada bio mali i ona je bila na porodiljnom. Jedan stari prijatelj, FČ, je kompletnu kupaonicu, WC i kuhinju oblijepio pločicama za neki njegov stari dug koji je datirao od 2003/04. To nije bilo nešto puno novaca, no za to mu je napravio taj posao. Negdje u ljeto 2005. mu je njegov poslodavac, RČ, koji je tada uvozio iz Italije ostatke pločica u Hrvatsku, a riječ je o novim pločicama, ponudio da izabere sa skladišta pločice koje treba. Za potrebe gradnje iskopirali su nacrt od susjeda, čija im se kuća sviđala i po čijoj su kući gradili pa su otprilike znali koliko pločica trebaju i gdje će ih staviti. Tada su izabrali pločice za gornju kupaonicu bez poda, kompletno za donji WC i oko tri kvadrata za zid u kuhinji. Ukupno je bilo između 50 i 60 kvadrata pločica. Njegov poslodavac je u to vrijeme gradio kuću na moru pa je te pločice naručio za sebe i od tih pločica je on sebi izabrao. Dao mu je i svoj kombi od firme. Pločice nije trebao ništa platiti, to mu je poklonio. U toj firmi je radio do 2006., a prešao je u drugu firmu jer mu je plaća od 1.300,00 EUR bila preniska. Od rođaka AČ iz [adresa] koji poslovno surađuje s firmom „Inker Norm Linz“ koja se bavi stolarijom je povoljno kupio stolariju za kuću. On s njima ima dogovor da se izložbeni primjerci koji su još novi i zapakirani otkupe po povoljnijoj cijeni i dalje prodaju. Ukupna stolarija za kuću je tako vrijedila 9.000,00 EUR, odnosno on ju je po toj cijeni mogao prodati, a od njega je tražio 3.000,00 EUR. Riječ je o 11 prozora i ulaznim vratima. U tih 11 prozora ulaze 3 velike balkonske stijene i troja normalna balkonska vrata. Te prozore je nabavljao krajem 2005. i početkom 2006. jer je već znao kako će kuća izgledati te je išao kod njega u Austriju i izabrao tu stolariju. Rođak VČ mu je besplatno montirao kompletnu vanjsku PVC stolariju, što se radilo krajem siječnja 2006. godine. Tog dana je bila pozvana cijela njegova rodbina na slavlje povodom završetka kuće, no oni su svi došli već ujutro u radnim odijelima. Tako je došao PČ, pokojni kum DČ, rođak BČ, ne može se sada više sjetiti tko još. Bio je i NČ. Kako ih je bilo puno, ĐČ je rekao da će voditi radove na krovu, a PČ je rekao da će mu besplatno montirati vanjsku PVC stolariju. Već sredinom 2005. je s ĐČ dogovarao posao oko gradnje kuće. Sjeća se da je došao kod njih u stan na Sesvetskoj cesti. Bila je prisutna i supruga, no ona se nije miješala u dogovore oko građevine. Cijenu koju je dogovorio od 110,00 EUR po kvadratu na način kako je ranije iskazivao je bila cijena koja je bila 30 % ispod realne cijene. Rekao je da mu plati da se „pokrije“ za radnike. Misli da mu je prije početka gradnje, sredinom 2005. dao oko 7.000,00 EUR. Misli da je već tada imao sredstva od kredita u Splitskoj

1 3

banci. Njegova supruga je povremeno dolazila na gradilište da bi obišla radnike, a svaki dan im je autom vozila ručak. Njegova supruga nije kupovala ništa od grubog građevinskog materijala, nije niti on, no možda ju je netko od radnika poslao da kupi izolir traku, jer za veće stvari nije imala potrebnog znanja. Ona je primjerice išla u Bauhaus pogledati kadu, a onda je on išao po kadu s kumovim autom. Ona je također išla izabrati pločice za kupaonski pod. Njegova bivša supruga po pitanju gradnje nije ništa pomagala, ali mu je primjerice na dvorištu pomagala oko razgrtanja zemlje. Ona je bila upućena u to tko će mu od prijatelja ili rodbine što pomoći oko kuće. U odnosu na zemljište u [adresa], iskazao je da je kupljeno 2014. kada je kuća već bila završena i da je bilo površine oko 13 tisuća kvadrata. Kupili su ga zajedno sa njegovom sestrom, a svatko je dao oko 1.500,00 eura. Kasnije je njegova sestra prodavala svoj dio i oni su ga od nje kupili, pa je zemljište ukupno vrijedilo oko 26.600,00 kn. Njegova bivša supruga je zapravo imala ideju da zemljište daju njegovom bratu jer je on tu kupio nekakvu staru kuću koju je obnovio, što je bila njezina ideja kako bi ga odvukla u Njemačku, na što je pristao jer je mislio da će im u braku biti bolje. Majci od tužiteljice su pomagali jer su živjeli siromašno i sjeća se da su joj vozili pločice, krevete, ormare… kroz vrijeme od 2012. do 2014. godine. Zemljište u [adresa] kupili su za 26.600,00 kn i dali su ga njegovom bratu kao refundaciju jer su pomagali i njezinoj majci. Zemljište su mu dali 2016. kako bi ga mogao prodati jer je imao susjedno zemljište u vlasništvu i da bi si kupio kuću. Nikome od rodbine za to što su mu pomogli nije trebao dati nikakvu protuuslugu jer su oni bili svi bolje stojeći od njega. Fasada na kući je bila napravljena 2009. Za fasadu je od tadašnjeg poslodavca ŠČ posudio 2.000,00 EUR koje mu je vraćao na rate. Negdje 2011. je od police životnog osiguranja podigao oko 4.000,00 EUR, koje je iskoristio za uređenje dvorišta. To je koštalo i više, ali je imao i nešto svog novca koje je uštedio radom. 2014. je podigao kredit od 4.000,00 EUR od kojih je polovicu novca iskoristio za zube, a polovicu za sjenicu u dvorištu gdje su planirali i imati proslavu za sinovu pričest. Nakon 7 mjeseci gradnje bila je napravljena soba na katu, sve je bilo ožbukano, bilo je napravljeno prizemlje, a dalje je sve radio sam. Sav materijal koji mu je bio potreban je kupovao. Uredio je djeci sobe, postavio laminate, sitne lajsne, krečio je, kupovao je namještaj i sl. Digao je kredit u Erste banci 2006. u iznosu od 10.000,00 EUR jer je vidio da niti uz pomoć rodbine neće uspjeti završiti financijsku konstrukciju. Kredit kojeg je njegova bivša supruga podigla 2011. u iznosu od 10.000,00 EUR je iskorišten za kupnju Mazde 6. Vozilo je koštalo 95.000,00 kn, bilo je staro 4 godine, a ostatak novaca su priskrbili od prodaje njegovog Golfa. On je prije braka kupio vozilo Golf 4, 1998. godište, gotovinom u iznosu od 5.500,00 EUR i još je dignuo 5.000,00 eura kredita. Prije ulaska u brak je plaćao godinu dana taj kredit i nakon sklapanja braka mu je ostalo još platiti 2.000,00 EUR koje su tada zajedno otplaćivali u braku. Kum TČ darovao mu je rad u smislu postavljanja knaufa i svih detalja oko toga u kupaoni i na stropu u dnevnom boravku. Iskazao je da je GČ, koju je tužiteljica predložila kao svjedokinju, do 2008. je živjela u [adresa], a tada je 6 mj. besplatno stanovala kod njih u kući, no nije bila tamo u vrijeme gradnje kuće. Također i da se njegova bivša supruga nekorektno ponašala u braku i zbog pogrešnog emocionalnog pristupa djeci ju je prijavio njemačkoj socijalnoj službi i policiji. Kad se vratila u stan, 13. svibnja 2018. započela je odvojeni život u zajedničkom stanu, a službeno su se razveli 30. lipnja 2019. On je izašao iz stana 01. studenog 2019. Zaključno je iskazao da on tu kuću ne namjerava prodavati, već je misli sačuvati za djecu.

1 4

14. Spisu prileža izjava RČ od 13. svibnja 2021. u kojoj isti navodi da je tuženiku poklonio privatni novac u iznosu od 10.000 EUR i keramičke pločice vrijednosti 1.000 EUR za gradnju obiteljske kuće, što mu je sve darovao 2005. kao zaslugu za doprinos razvoju poduzeća Marko usluge. Navodi i da se dar odnosi isključivo na LČ i da se njegov bračni parter ne može koristiti darom. Nadalje, izjava MČ od 17. svibnja 2021. u kojoj navodi da je rođaku LČ poklonio izvođenje građevinskih radova u vrijednosti od 1.070,00 EUR i to 11 prozora po 70,00 EUR i 3 kom. dvokrilnih vrata prozora po 100,00 EUR, koji se dar odnosi isključivo na LČ te se njegova supruga ne može koristiti i raspolagati darom; izjava KČ od 14. svibnja 2021. u kojoj navodi da je tuženiku kao dar u gradnji obiteljske kuće poklonio radove u iznosu od 3.000 EUR koji su se sastojali od izrade i montaže centralnog grijanja, izrade plinske instalacije i montaže plinskog bojlera, a taj se rad odnosi isključivo na LČ i njegov se bračni drug darom ne može koristi niti može njima raspolagati; izjava UČ od 14. svibnja 2021. u kojoj navodi da je svom bratu LČ pomogao-darovao rad i elektromaterijal za izgradnju obiteljske kuće u iznosu od 5.000 EUR. Navodi se da se dar odnosi na brata i da se njegov bračni partner ne može koristiti i raspolagati darom, pri čemu je riječ „ne može“ posebno označena; izjava SČ od 15. svibnja 2021. u kojoj navodi da je svom rođaku LČ kupio PVC stolariju za izgradnju obiteljske kuće, da je stolariju kupio u svom poduzeću Internorm u Traunu i platio je 3.000 EUR, što mu je LČ isplatio, dok je razlika od 6.000 EUR njegov dar LČ i odnosi se isključivo na njega, a njegov bračni partner se ne može koristiti i raspolagati darom; izjava ČČ od 14. svibnja 2021. u kojoj izjavljuje da je kumu i prijatelju LČ pomagao u izgradnji njegovog doma u vrijednosti od 500 EUR (unutarnja izgradnja), koji dar vrijedi isključivo za LČ, a ne i za njegovu suprugu.

15. Svjedok RČ (list 107-108 spisa) je u iskazu naveo da zna da je pozvan da bi svjedočio za LČ, a na upit kako zna da je pozvan svjedočiti za njega, odgovorio je da tako piše u pozivu. LČ poznaje jer je bio njegov vozač negdje od 2002. do 2006. godine, a nije ga vidio zadnjih desetak godina. Tada su bili u korektnim odnosima, nisu se privatno družili. Ne sjeća se da je davao neku izjavu za LČ, a kada mu se od strane suda predočuje izjava na listu 28 spisa, naveo je da je to njegov potpis i da ga je LČ tražio davanje takve izjave. Ne sjeća se sada je li izjava već bila napisana ili ju je on sastavljao, to bi trebalo pitati njegovu tajnicu HN koja je sa svime upoznata. U to vrijeme dok je LČ radio kod njega mu je u nekoliko navrata dao iznos oko 10.000-11.000 EUR, što mu je dao jer je čuo da gradi kuću. Čuo je to od drugih vozača, a i sam LČ mu je to rekao. Novac mu je dao jer je bio poseban radnik i karakter, a pravog radnika je red darovati. Nije znao je li on u braku ili nije. Nisu bili u takvom odnosu da bi o tome razgovarali. U to vrijeme je gradio kuću i imao je viška pločica pa mu je rekao da si ide izabrati oko 100 kvadrata pločica. Poznato mu je da je te pločice išao sam birati. Tako je postupao i s drugim radnicima pa tako zna da je i LN dao novac, ON, NČ, no ne zna koliko im je dao i ne zna kada je to bilo. Upitan kako se onda sjeća da je LČ darovao upravo 10 do 11 tisuća EUR, naveo je „eto tako“. Naveo je i da je to bio njegov privatni novac, a ne novac od firme te da o davanju novaca s LČ nije sastavio nikakvu ispravu. Ne zna da li je tko vidio kada mu je davao novac, možda tajnica. Ne zna točno kada je to bilo, ali o tome da je novac

1 5

davao mogu posvjedočiti i spomenute osobe. Odlaskom iz firme LČ nije dobio otpremninu jer je smatrao da je korektno plaćen i da to nije potrebno. Njegova firma je organizirala božićne domjenke gdje su se sakupljali radnici. Dolazili su po pozivu koji je uputila firma. Sakupili bi se svi radnici, neki su dolazili sa ženama, ljubavnicama, no tužiteljicu nikada nije vidio na domjenku, možda je i bila, ali se ne sjeća, jer je to bilo od 2002. do 2007., a domjenaka je bilo i ranije. Darovao je i drugim ljudima koji u to vrijeme nisu gradili kuće. Upitan kako to da je tek 2021. dao izjavu o darovanju novca, navodi da se ne sjeća, da bi to trebalo pitati MN. Sjetio se da je dao izjavu kada ju je vidio odnosno kada mu ju je sud pokazao.

16. Svjedokinja GČ (list 108-110 spisa) je iskazala da zna da je pozvana zbog ĆČ i LČ te radi imovine jer je to vidjela na pozivu. ĆČ poznaje od 6. razreda osnovne škole; zajedno su išle u osnovnu i srednju školu i družile se i nakon srednje škole sve dok ona nije otišla u Zagreb. KN je upoznala dok su još živjeli u podstanarstvu u izvanbračnoj zajednici, a bila je i na svadbi. Kod njih je stanovala od 13. siječnja 2010. do 22. lipnja 2010., a datume pamti zbog toga jer je došla iz Slavonije i zna da joj je bio težak rastanak od roditelja. Ne pamti sve datume, ali je te upamtila. Zna da je kod njih stanovala nekih 5 mjeseci. Oni su ju pozvali da bude kod njih jer dolaskom iz Slavonije nije imala gdje. Njezina sestra je studirala u Zagrebu, a ona je počela raditi u pekari, pa si je na ovaj način mogla prikupiti novce za stan. Dodatno je pristala biti kod njih jer je KN preko tjedna vozio i bio je odsutan. Dolazio je kući subotom popodne ili navečer, a ona bi nedjeljom odlazila kod sestre kako bi ih ostavila kao obitelj. Jednom tjedno je prolazio kroz Zagreb i sjeća se da je ĆČ kuhala domaću juhu i da su je nosile na Plitvice kuda je on prolazio. U to vrijeme dok je bila kod njih je kuća bila uređena za stanovanje. Radila se ograda na balkonu i stubištu. Vidjela je da je ĆČ dočekivala majstore i razgovarala s njima i da je za te radove dala oko 9.000-10.000 kn. Zna i da se na dvorištu „radila sjenica i kapija“ te da se sadila trava, ali o troškovima toga ne zna. Ona je bila u radnom odnosu i nije čitavo vrijeme bila kod kuće. Nije čula da bi ĆČ i KN razgovarali o troškovima gradnje jer je on preko tjedna bio na putu, a nedjeljom je ona odlazila kod sestre. Navodi da s KN nije u kontaktu otkako je njihov sin imao krizmu, a kćer pričest, te je ĆČ tada prespavala kod nje, no ne sjeća se kada je to bilo. S ĆČ je u prijateljskom odnosu i s njom je posljednji puta razgovarala u nedjelju kada je spavala kod nje. Navodi da joj je poznato o Aničinim ulaganjima u kuću te da zna da je ĆČ bila u radnom odnosu i da je plaću ulagala u kuću. Sjeća se da je jednom došla kod njih kada već nije kod njih stanovala i da je ĆČ zatekla u kratkim hlačama i majici. Na njezinu opasku kako to izgleda i tko će je takvu pogledati je rekla da ju pusti da si želi urediti kuću, da razvozi zemlju i neka joj radije pomogne. Zna da je dizala kredit. Sin je tada bio mali, a ona je s njom išla u Erste banku. Zna da su kupovali auto, išla je s njom u Veliku Goricu, ali ne zna kada je to bilo. Navodi i da joj je poznato da je Ivanov brat unutar kuće nešto radio, što joj je poznato iz razgovora s KN i ĆČ. Ne zna je li to bila voda ili struja. Zna da su oni kupili nekakav komad zemlje iza [adresa] jer su se u to vrijeme družili i još su ih zezali kada će napraviti nekakvu vikendicu. Rekli su da ništa od toga jer su Ivanovom bratu dali komad zemlje iza [adresa] da bi riješili dugove oko uređenja kuće. Misli da je u pitanju bila voda. Navodi i da joj je poznato da je ĆČ kupila kuhinju u kući jer je jako voljela kuhati, tražila je svoju boju i ona je to platila, a kada je došla kod njih stanovati u kuhinji je bio frižider, šporet, ali nisu bili svi elementi. Pričala joj je da si je ona tu kuhinju naručila po narudžbi, ne zna gdje, nije ju to ispitivala, a i nije mislila da će joj to trebati. Iz komunikacije s tužiteljicom i KN

1 6

poznato joj je da je ona kuhala radnicima, dok se gradila ograda na balkonu i stubištu vidjela je da je kuhala radnicima. Dok je trajala gradnja kuće su se posjećivali, čuli su se, oni su dolazili u [adresa]. Bili su u svatovima kod njezine sestre, ĆČ je bila kuma njezinoj sestri na svadbi. Navodi da joj je poznato da je KN kupio komad zemlje. Zna da je to bila šikara. Ona je to išla vidjeti s njima kad su razgovarali o svadbi. U okruženju nije bilo puno kuća, možda par. Navodi i da je ĆČ ishodila papirologiju za struju, vodu, plin. Ona je imala teret rješavanja papira jer je KN u to vrijeme radio. Sjeća se da je vršila i upis u katastar te da joj je rekla zašto nije stavila kuću na sebe i KN jer joj je rekla da se udala iz ljubavi i da ne misli to tako rješavati. Navodi da je auto o kojem je iskazivala Insignia te da zna da je bila riječ o 96 do 98 tisuća kuna. Ona je išla s njom. Sjeća se da joj je rekla da čuva te novce jer ih je ona krvavo zaradila. Auto je glasio na KN, a ona je nosila novce i išla po auto. Poznato joj je da za to je ĆČ digla kredit u Erste banci te da je još nešto novaca ostalo i da joj je rekla da idu popiti kavu, na što je ona rekla da ima još važnijih stvari što mora urediti u kući. Na upit kako joj je poznato da je tužiteljica dala 9.000,00 do 10.000,00 kn majstorima za ogradu, navela je da joj je to poznato iz priče ĆČ i KN. Ona je kod njih živjela kad je ĆČ rješavala papire i upis u katastar. Dok je stanovala kod njih radila se inox ograda, stepenište je bilo izgrađeno, ali ne zna koje godine su rađeni priključi struje, vode i plina navodi da ne zna. Navodi i da je točno da je tuženik sam dolazio kod nje u posjetu 2018. jer joj se ĆČ nije 5 godina javljala. Ne zna koliko je trajalo montiranje ograde. Nakon što je neposrednim opažanjem utvrđuje crvenilo na licu svjedokinje koje nije bilo prisutno pri ulasku u sudnicu, navela je kako s time uvijek ima problema i kako to ne može kontrolirati.

17. Svjedok KČ (list 110-111 spisa) je iskazao da nije u ni u kakvom rodbinskom odnosu sa strankama. KN poznaje od kraja 80-ih, a ĆČ otkad su njih dvoje u braku s time da ju je vidio svega nekoliko puta u životu. KN mu je 1993. bio vjenčani kum. Zna da je ovdje pozvan radi njihove rastave i imovine, kao i radova plinskih instalacija i centralnog grijanja koje im je radio, čime se on i bavi. To im je radio jer se znaju. KN je imao svoje želje, a on je radove napravio. Uglavnom je radio sam. KN je platio materijal, a on je poklonio nešto sitno materijala. On je to radio kao poklon za gradnju kuće. Ne zna kada su se točno radovi izvodili, ali je to bilo u fazi da se mogu položiti instalacije. Nije bio na svadbi ĆČ i LČ. Posjećivali su se veoma rijetko do unatrag nekoliko mjeseci kada je posljednji puta komunicirao sa LČ. Naveo je da ga je angažirao KN, pozvao ga je na objekt gdje su dogovorili što i kako treba napraviti. Imao je idejno rješenje na temelju kojeg je napravio troškovnik i išao kod trgovca da vidi koliko bi to koštalo. S KN tada nije razgovarao o cijeni njegovog posla. Za odrađeni posao nije dobio nikakvu protučinidbu u materijalnom smislu. Dok je izvodio radove bio je prisutan KN i ponekad ĆČ, radio je i preko tjedna i za vikende. Sjeća se da je dao izjavu oko tih radova. Sadržaj izjave se sada ne sjeća tko je napisao, a kada ga se pita zašto u izjavi stoji da se dar izričito odnosi na LČ i da se njegov bračni partner ne može koristiti i raspolagati darom, navodi da je KN od njega tražio da to napiše. Ne sjeća se da bi o tome bilo govora kada je radio te radove. Navodi da su njegovi radovi bili dar KN. On bi te radove darovao i da je KN radio kuću i kao samac. Materijal koji je bio potreban za izvođenje radova se kupio, a kupio ga je KN, a to zna jer su išli zajedno njegovim kombijem. U vrijeme izvođenja radova je imao svoje društvo te je radio tijekom svog radnog vremena, no ne zna reći je li u svojim poslovnim knjigama evidentirao radove. Sada nema pristup toj dokumentaciji. Obično je izdavao račune kada je radio sa

1 7

svojim društvom. Radovi koje je izvodio su trajali desetak dana. Sve skupa je trajalo dulje vrijeme jer je trebalo ishoditi papirologiju za spremnik ukapljenog plina.

18. Svjedok MČ (list 111-113 spisa) navodi da je u idealnim odnosima sa ĆČ i LČ. Vidjeli su se za vrijeme korone na krizmi njihovog sina, a prošle godine se vidio i s KN. Oko ovoga s njime nije ništa razgovarao, a radi čega je pozvan je vidio u pozivu, osim što ga je prije nekog vremena tražio da dade izjavu da je besplatno gradio svu stolariju i to isključivo njemu. Zna da su bile 3 velike stijene, velika vrata i prozori. On je osobno pisao tu izjavu i dostavio je njemu u Njemačku. Poznato mu je da se gradila kuća i da je KN bio naručitelj radova. Navodi da ne može reći je li KN gradio kuću za sebe ili za obitelj, ali zna da je on inicirao svu dobavu materijala i da je s njime dogovarao posao. KN mu je u svibnju 2005. dao 7.000,00 EUR kada mu je bilo potrebno, a to na račun gradnje koju će on raditi. Zna da je početkom svibnja bio kod njih u stanu i dogovorili su cijenu od 110,00 EUR po kvadratu za sve grube radove. Oko dinamike su dogovorili da će mu plaćati kako bude mogao, kao i da će on raditi kako bude mogao. U to vrijeme je imao obrt, kuću je gradio sa radnicima koji su bili zaposleni u obrtu i radili su besplatno. Nije imao sredstava za plaćanje pa su onda za odrađeni posao dobivali slobodne dane. Započeli su radove krajem 2006., nekoliko dana prije Dana mrtvih, a ono glavno su završili sredinom siječnja 2007. godine. Na gradilištu su bili prisutni KN i HČ i atmosfera je bila donekle idealna, a ovo objašnjava jer je tada prvi puta čuo da je KN nazivala „starim konjem.“ Radio je uređenje okoliša, fasadu, opločnike, betonsku ogradu. KN mu je platio onoliko koliko mu je rekao, ali je radio ispod cijene. Okoliš su radili krajem 2007. i kroz 2008. jer KN nije imao sredstava, pa kako je nabavljao materijal, tako su radili u etapama, a također i ovo drugo nabrojano su radili u tom periodu, a 2009. su završili s uređenjem okoliša. Navodi da je HČ donosila na gradilište gablec koji je sama pripremala. Također im je povremeno znala autom dovoziti neki sitni građevinski materijal. Radovi su se uglavnom radili vikendom. U odnosu na izjavu u dijelu da se dar odnosi samo na LČ i da se njegova supruga ne može koristiti darom, navodi da njoj nije rekao da se ne može koristiti tim prozorima koje je postavio i da ih je on samo postavio, nije ih kupio. Navodi i da je HČ **.**.2007. rekao da njoj ništa ne bi radio besplatno jer je ponižavala njegovog rođaka. On bi svom rođaku postavio stolariju besplatno u svakom slučaju i da je samac. U trenutku započinjanja gradnje je znao da su obje stranke u braku. Kada je primio 7.000,00 EUR, početkom svibnja 2005. znao je da su KN i HČ u odnosu. Radnici koji su kod njega radili bili su prijavljeni i imali su ugovor o radu. Prozore i stolariju postavljao je 13. i 14. siječnja 2007. godine. Navodi da od LČ za postavljanje stolarije nije dobio nikakvu protučinidbu osim što mu je njegova majka prije 50 godina dosta pomagala. Kada je kuća završena “roh-bau” i kada je postavio stolariju, imali su feštu na gradilištu uz odojka i ostalu hranu. KN je sa društvom pripremao odojka, a HČ je pripremala slatkiše i drugo potrebno. To je sve kupio KN. Nakon dovršetka ovog posla družili na svim krizmama, svečanostima, sve dok oni nisu otišli u Njemačku, uz određenu distancu u odnosu na HČ.

19. Svjedok ČČ (list 118 i 120 spisa) navodi da tuženika poznaje od djetinjstva. Susjedi su u Žepču, gotovo i u Sesvetama; tuženik je bio krsni kum njegovom sinu rođenom 2001., a on je bio vjenčani kum HČ i LČ. Poznate su mu okolnosti oko gradnje kuće, pa tako zna da je LČ kupio zemljište na kojem je imao namjeru sagraditi kuću i još tada mu je rekao da će

1 8

pomoći sve što mu bude potrebno. Ne sjeća se točno vremenski kada se kuća gradila, zna da su KN i HČ tada bili zajedno, no ne zna jesu li već bili u braku. On je s KN radio unutarnje radove zajedno, više mu je pomagao. Prethodno je također gradio kuću te mu je ostalo materijala kojeg je onda koristio za radove u spomenutoj kući. Tako su radili spušteni strop u dnevnom boravku, police u kupaoni, pomagao je još unutarnjim radovima maljanja i sl. Zna da je donio svoj „knauf“ koji je ostao, šine, nosače, bilo je pet ili šest „knauf“ ploča, a on se i inače bavi unutarnjim radovima. Dok su izvodili te radove bila je prisutna HČ, no ne zna što je tada radila, to su bili isključivo „muški radovi“. Navodi da je dao izjavu o radovima koje je radio. KN mu je rekao da mu treba izjava za sud u Njemačkoj i on mu je sam to napisao. Napisao je da taj dar vrijedi samo za KN jer mu je to obećao još prije nego je upoznao HČ. Nije HČ spominjao da te radove radi samo za KN da ju ne bi uvrijedio, a nije ju niti dovoljno poznavao. Vrijednost od 500,00 EUR u izjavi stavio otprilike te nikakvu protučinidbu nije primio za te radove. Iskazao je da ako je nešto obećao ne traži niti nikakvu naknadu.

20. Svjedok UČ (list 118-120 spisa) navodi da je brat tuženika. Još u BiH je radio stolariju, radio je starijem bratu i sestri radove na kući, pa je tako došao red i na KN. Za vrijeme gradnje kuće KN i HČ su stanovali negdje u Sesvetama, bio je jednom kod njih. Gradnja kuće je bila negdje od 2005., 2006. ili 2007. i zna da su radovi koje je on radio trajali s prekidima negdje 3 godine. Radio je sve sam, vikendima i za vrijeme godišnjeg. Postavio je kompletno struju, vodu, napravio namještaj u kuhinji, postavio stepenište, štokove, dovratnike. Sve to je dogovarao s KN. HČ je povremeno dolazila na gradilište. U to vrijeme su imali malo dijete te je ona bila s djetetom. Kompletno je razveo struju i vodovod od kraja do priključka. U Elgradu ili negdje je kupovao ivericu i obrađivao je. Uzeo je mjere za kuhinju i tako je sam napravio. O svemu je dogovarao s KN. Stepenište, štokove i dovratnike je naručio u jednoj firmi u Bosn; KN je to platio, tamo su sve napravili i on je samo postavio te dijelove. Riječ je o kompletnoj kuhinji, ručkicama, apsolutno svemu. Za te radove nije s KN ugovorio nikakvu cijenu. KN mu je rekao da ide u gradnju i rekao što mu treba raditi, a on je rekao da samo javi koji dan i da nije nikakav problem. Kada su KN i HČ negdje 2015. odlazili u Njemačku tada su mu darovali zemljište u [adresa]. Nikada nije bilo riječi da bi to bila naknada za radove koje im je radio na kući. Rekli su da im to ne treba, valjda im je smetalo pa su mu ga darovali. On je tu u blizini imao i svoje zemljište, pa je prodao svoje zemljište i zemljište koje su mu darovali i kupio kuću za nekih 8.000 EUR koju je renovirao. Zemljište koje su mu darovali bilo je poljoprivredno. Oni su znali da ima namjeru kupiti ili graditi nekakvu kuću jer je tada radio u [adresa] i stanovao je kod poslodavca. Sjeća se da je davao izjavu o tome što je radio. Izjava je vlastoručno napisana. Vrijednost radova i materijala je bila oko 5.000 do 6.000,00 EUR. Materijal za struju i vodu je kupio KN, a on je to postavio. Kao što je rekao, drvo za stepenište, štokovi i slično je naručeno u Bosni i tamo je obrađeno. To je platio KN. Sjeća se cijene radova koje je radio. Radio je za svog poslodavca od 2004. i zna da je tu prvu godinu radio hotel u Brodu i da je postavio iverice i namještaja za oko 700 tisuća eura i sjeća se svega što je radio i kolika je bila cijena toga. Pojašnjavajući iznos od 2.000,00 EUR za instalaciju naveden u izjavi naveo je da se struja računa od ulaznog i izlaznog mjesta i da se broji koliko ima priključaka. On njima nikada nije računao nikakve novce, a ove iznose u izjavi je napisao u trenutku kad je sastavljao izjavu. KN je ugrubo kupio materijal za struju, on nije znao što je sve potrebno pa mu je još to donio, što je uz svoj rad procijenio na 2.000,00 EUR. Iznos za instalaciju

1 9

vode u izjavi je naveo okvirno, sada se više ne sjeća koliko je naveo, no napisao je tako kako je napisao jer se isto računa po ulaznom i izlaznom materijalu. U vrijeme kad je izvodio radove nije ograničio da to radi samo za KN i da HČ time ne može raspolagati. U vrijeme početka gradnje kuće misli da još nisu bili u braku, vjenčali su se nešto kasnije. On HČ nikada nije rekao da se ona time ne može koristiti. Posao je dogovarao s KN. KN mu je rekao da imaju problema i da će ići na sud i pitao ga je da li bi napisao što je radio. KN mu nije rekao da napiše da se dar odnosi samo na njega. Rekao mu je da treba izjavu, da će ići na sud, i on je sam to napisao. Navodi da je znao da je njegov brat kupio zemljište i znao je da ga je kupio za izgradnju kuće. On bi bratu pomogao u gradnji kuće bez obzira na njegovo bračno stanje.

21. Svjedok SČ (list 120-121 spisa) navodi da zna da je njegov rođak LČ negdje 2002. ili 2003. kupio zemljište u Sesvetama za gradnju kuće. Zna da je zemljište bilo građevinsko. U to vrijeme on je rođacima u Sesvetama nabavio prozore za kuću i već tada mu je KN rekao da planira graditi kuću i da će mu trebati pomoć te mu je rekao da se javi kada dođe u tu fazu. HČ tada nije poznavao, upoznao ju je godinu i pol do dvije kasnije kada su već živjeli u kući kada im je jednom prilikom bio u posjeti. Nije bio na svadbi jer je ista bila samo za uži krug ljudi. Iskazao je da radi u firmi koja proizvodi oko 4.000 komada stolarije dnevno i često se zna dogoditi da se netko od kupaca premjeri ili otkaže narudžbu, u kojem slučaju oni kao radnici imaju mogućnost da tako napravljenu stolariju mogu kupiti po cijeni troškova same proizvodnje. Sjeća se da ga je KN kontaktirao da mu je potrebna stolarija, bio je kod njega u firmi i gledali su plan kuće i kako bi mogli sastaviti stolariju. Tako su mu nabavljena ulazna vrata, dvije trokrilne stijene, troja bočna vrata, prozori, a vrijednost sve stolarije u proizvodnji je bila oko 3.000 EUR, time da je prodajna cijena bila znatno veća, negdje oko 9.000 do 11.000 EUR. Sjeća se da je ta stolarija isporučena u 2 navrata, jednom ju je KN osobno bio preuzeo, a jednu je poslao sa svojim vozačem iz firme. KN je platio cijenu proizvodnje oko 3.000 EUR, a točne cijene se ne sjeća. Navodi da je dva puta sastavljao i prevodio izjavu vezano uz tu stolariju. Jednom za sud u Njemačkoj gdje je trebao svjedočiti putem video veze, ali onda je to prebačeno ovdje. Sjeća se da je u izjavi rekao kako se zove i da je svom rođaku u svojoj firmi kupio stolariju te da se to odnosi isključivo na njega. On je to KN obećao još prije nego je poznavao HČ, protiv nje nema ništa osobno, no i dalje stoji kod te izjave. Ne sjeća se je li znao jesu li u vrijeme kada su dogovarali kompletnu stolariju za obiteljsku kuću HČ i LČ već bili zajedno i jesu li bili u braku. Znao je da se LČ oženio no ne zna kada. Izjavu je napisao na njemačkom i onda ju je preveo na hrvatski, ali ju je sam napisao na računalu. Ne zna jesu li KN i HČ već imali djecu u vrijeme kada se ta stolarija kupovala. On je tu stolariju svom poslodavcu platio negdje oko 3.000 EUR, možda nešto više. KN mu je dao novac na ruke, a o tome nema nikakvu potvrdu. Računi u firmi sigurno postoje.

22. Tijekom postupka je izveden dokaz građevinskim vještačenjem i očevidom na zkč. br. [katastarska čestica] oranica i zkč. br. [katastarska čestica] kuća broj 172 i dvorište [adresa] VII po stalnom sudskom vještaku Smailu Kantareviću, stalnom sudskom vještaku za područje graditeljstva i procjene nekretnina sa zadatkom utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnina na dan prestanka bračne zajednice i na dan očevida, kao i omjer i vrijednost zemljišta u odnosu na vrijednost nekretnine u cijelosti. Vrijeme prestanka bračne zajednice sud je utvrdio iz u tom dijelu neposredno uvjerljivog i sigurnog

2 0

iskaza tuženika kao dan 13. svibnja 2018. Tuženik je naime iskazao da je tužiteljicu prijavio socijalnoj službi i policiji u Njemačkoj zbog pogrešnog emocionalnog pristupa djeci. Kada se 13. svibnja 2018. vratila u stan započela je odvojeni život.

22.1. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 16. travnja 2025. utvrđeno je da ukupna procijenjena tržišna vrijednost nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] na dan prestanka bračne zajednice 13. svibnja 2018. iznosi 108.835,95 EUR ili zaokruženo 109.000,00 EUR; da tržišna vrijednost zemljišta na isti dan prestanka bračne zajednice iznosi 33.870,61 EUR ili zaokruženo 34.000,00 EUR, te da udio zemljišta u ukupnoj vrijednosti nekretnine iznosi 31,12 %.

23. Tužiteljica u podnesku od 20. svibnja 2025. predložila nadopuniti nalaz i mišljenje na okolnost da li je zemljište u trenutku sklapanja Ugovora od 31. kolovoza 2002. bilo građevinsko ili poljoprivredno i kada se dogodila prenamjena; kolika je bila vrijednost zemljišta u trenutku kupnje 31. kolovoza 2002. te kolika je bila vrijednost zemljišta 17. studenoga 2006; kao i za koliko je porasla vrijednost zemljišta od 31. kolovoza 2002. do 17. studenoga 2006.

23.1. Tuženik je u podnesku od 30. kolovoza 2024. naveo kako je predmetna nekretnina kupljena Ugovorom o kupoprodaji od 31. kolovoza 2002. kao građevinsko zemljište jer da je Gradska skupština Grada Zagreba na sjednici od 12. travnja 2001. donijela Odluku o proglašenju Prostornog plana Grada Zagreba objavljenu u Službenom glasniku Grada Zagreba br. 8/01, kojim se prostornim planom predmetno zemljište našlo u građevinskom području te je bilo namijenjeno za izgradnju. Kako je stoga namjena zemljišta određena dokumentima prostornog uređenja iz 2001., to je sukladno namjeni zemljišta kao građevinskog tuženiku izdana građevinska dozvola br. [broj dozvole] od 21. kolovoza 2006., na koju se poziva rješenje o određivanju naknade za promjenu namjene. Navodi i da tužiteljica pogrešno tumači rješenje Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo od 23. veljače 2007. kojim je tuženiku kao investitoru izgradnje objekta određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Ukazuje da je to rješenje doneseno pozivom na odredbe tada važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne Novine“ broj 66/01), a sukladno odredbi čl. 18. st. 2. tog zakona, zemljište iz čl. 2. i 3. tog zakona privodi se namjeni kao građevno u smislu ovoga zakona danom konačnosti građevne dozvole ili drugog akta kojim se odobrava gradnja. Prema odredbi čl. 2. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, zemljište u građevinskom području i zemljište izvan građevinskog područja predviđeno dokumentima prostornog uređenja za izgradnju koristi se, do privođenja nepoljoprivrednoj namjeni kao poljoprivredno zemljište i mora se održavati sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju. Navodi i da te dvije zakonske odredbe samo propisuju obvezu da se zemljište koje se nalazi unutar građevinskog područja i izvan građevinskog područja, a koje je dokumentima prostornog uređenja predviđeno za izgradnju, dakle građevinsko zemljište, treba koristiti kao poljoprivredno do privođenja nepoljoprivrednoj namjeni, odnosno do konačnosti građevinske dozvole. Svrha donošenja takvog propisa je da zemljišta nisu zapuštena usprkos tome što su po svojoj namjeni građevinska te da ih vlasnici obrađuju do privođenja namjeni koja je određena dokumentima prostornog plana. Zaključno navodi da je privođenje nepoljoprivrednoj namjeni znači da je zemljište i prije bilo nepoljoprivredne-građevinske namjene, dakle građevinsko, a da se konačnošću akta kojim se odobrava gradnja zemljište samo privodi tog postojećoj građevinskoj namjeni.

2 1

24. Usmeno saslušan na ročištu od 14. listopada 2025. sudski vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 16. travnja 2025. te je naveo da istome ništa ne dodaje. Tužiteljica je na istom ročištu navela da nema primjedbi na način provedenog vještačenja i korištene metode procjene. Tuženik na nalaz i mišljenje nije iznosio primjedbe.

25. Tužiteljica je na ročištu od 10. prosinca 2025. ustrajala u prijedlogu da se izvede dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost da je ona osobno vršila uplate po kreditu u Splitskoj i Erste banci svojim vlastitim sredstvima. Pozvana očitovati se o podrijetlu tako navedene vlastite imovine, u podnesku od 11. svibnja 2026. je navela da je ta novčana sredstva stekla od svojeg rada i stoga temeljem radnog odnosa, ukazujući da je iz potvrde HZMO vidljivo da je cijelo vrijeme bila zaposlena iz kraće prekide radi brige o djetetu. Tuženik je pak predložio da se utvrdi vrijednost radova i materijala koji su uloženi u kuću i izvršeni od saslušanih svjedoka.

26. Pravni režim imovine bračnih drugova se prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (VSRH broj Rev-57/08 od 14. prosinca 2005.), a to je u konkretnom slučaju Obiteljski zakon („Narodne Novine broj 162/98 i 116/03). Prema odredbama oba navedena zakona, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, osim ako drugačije nisu ugovorili (čl. 252 i čl. 253. ObZ te čl. 242-253 ObZ).

26.1. Među strankama nije sporno da nikada nisu sklopile bračni ili drugi ugovor kojim bi drukčije uredile međusobne imovinske odnose.

27. Tužiteljica prvopostavljenim tužbenim zahtjevom zahtjeva utvrditi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka svakog u ½ dijela, a istodobno da se tuženiku naloži da joj, na ime njezina dijela bračne stečevine u odnosu na ½ dijela vlasništva te iste nekretnine, isplati iznos od 1/2 tržišne vrijednosti nekretnine. Tako postavljen tužbeni zahtjev sud je ocijenio neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj može istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi tako da sud prihvati sljedeći od tih zahtjeva ako utvrdi da prethodno istaknuti zahtjev nije osnovan. Međutim, tužiteljica prvopostavljenim zahtjevom, s jedne strane, traži stvarnopravnu zaštitu, odnosno utvrđenje da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, dok, s druge strane, zahtijeva isplatu novčane protuvrijednosti upravo toga istog suvlasničkog dijela. Prihvaćanjem takvog zahtjeva tužiteljica bi zadržala pravo suvlasništva na nekretnini, a istodobno bi joj pripala i puna tržišna protuvrijednost tog suvlasničkog dijela, za koju kumulaciju nema materijalnopravne osnove. Isplata protuvrijednosti suvlasničkog dijela mogla bi predstavljati pravnu posljedicu odgovarajućeg zahtjeva za razvrgnuće suvlasništva ili drugog obveznopravnog odnosa iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika da taj dio otkupi, ali tužiteljica takav pravni temelj tužbenim zahtjevom nije postavila, niti bi sama isplata, prema sadržaju postavljenog zahtjeva, dovela do prestanka njezina stvarnog prava. Slijedno navedenom je prvopostavljeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, te je odlučeno u točki I. izreke presude.

28. Budući da prvopostavljeni zahtjev nije osnovan, sud je, sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a, odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica zahtijeva utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka svakog u ½ dijela te da je ovlaštena na temelju presude

2 2

ishoditi odgovarajući upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što je tuženik dužan trpjeti. U odnosu na taj zahtjev sud je, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da predmetna nekretnina nije u cijelosti bračna stečevina stranaka, ali i da ne predstavlja vlastitu imovinu tuženika u opsegu kako to tuženik tvrdi.

28.1. Između stranaka nije sporno da su brak sklopile 30. travnja 2005., da nisu sklopile bračni ugovor kojim bi drukčije uredile svoje imovinske odnose te da je obiteljska kuća na predmetnom zemljištu izgrađena nakon sklapanja braka. Nije sporno niti da je tuženik zemljište na kojem je kasnije izgrađena kuća kupio 31. kolovoza 2002., dakle prije sklapanja braka, kao ni da je kao vlasnik predmetnih zemljišnoknjižnih čestica u zemljišne knjige upisan 2006. godine. Sporno je, međutim, u kojem opsegu sadašnja nekretnina predstavlja vlastitu imovinu tuženika, a u kojem bračnu stečevinu stranaka, osobito imajući u vidu izgradnju obiteljske kuće tijekom bračne zajednice, sredstva kojima je gradnja financirana te tvrdnje tuženika o ulaganjima njegove vlastite imovine i darovima trećih osoba. Iz Ugovora o kupoprodaji od 31. kolovoza 2002., Aneksa I. tome ugovoru od 2. listopada 2006. i zemljišnoknjižne zbirke isprava proizlazi da pravna osnova stjecanja predmetnog zemljišta od strane tuženika potječe iz 2002., kada stranke još nisu bile u braku niti su prema njihovim iskazima živjele u bračnoj zajednici. Naknadnim Aneksom iz 2006. nije ugovorena nova kupnja nekretnine sredstvima stečenim tijekom bračne zajednice, već je, radi sređivanja zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja i provedbe ranije sklopljenog ugovora, precizno identificirana nekretnina koju je tuženik kupio još 2002. godine. Na temelju Ugovora iz 2002., Aneksa i ostalih isprava potom je rješenjem Z-71857/06 od 17. studenoga 2006. dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist tuženika. Stoga sama okolnost što je zemljišnoknjižni upis prava vlasništva proveden nakon sklapanja braka ne znači da je zemljište stečeno radom stranaka tijekom bračne zajednice. Za ocjenu predstavlja li određena imovina bračnu stečevinu odlučno je podrijetlo imovine i način njezina stjecanja. U konkretnom slučaju tuženik je pravnu i gospodarsku osnovu stjecanja predmetnog zemljišta ostvario kupnjom prije braka, dok su naknadne radnje bile usmjerene na sređivanje zemljišnoknjižnog stanja i omogućavanje gradnje. Sud pritom prihvaća iskaz tužiteljice da je upravo ona u znatnom dijelu obavljala poslove povezane s uknjižbom, katastrom, priključcima i drugim postupcima potrebnim za gradnju, što potvrđuje i pisana punomoć u spisu. Međutim, takav njezin angažman sam za sebe ne mijenja pravnu osnovu na kojoj je zemljište stečeno, a niti zemljište koje je tuženik kupio prije bračne zajednice pretvara u bračnu stečevinu.

28.2. Nadalje, između stranaka je nesporno da je obiteljska kuća izgrađena tijekom trajanja bračne zajednice. Iz iskaza obiju stranaka, dokumentacije o kreditima, potvrda HZMO-a te iskaza svjedoka proizlazi da su u razdoblju gradnje obje stranke svojim radom ostvarivale prihode, da su radi gradnje i uređenja nekretnine korišteni krediti te da se kuća gradila i dovršavala tijekom više godina trajanja bračne zajednice. Činjenica da je pojedini kredit formalno glasio na jednog bračnog druga ili da je pojedinu ratu kredita fizički u banci uplatio jedan od njih nije po ocjeni suda odlučna za pravnu narav tako uloženih sredstava. Ako su sredstva za otplatu kredita potjecala od rada za vrijeme bračne zajednice, ona predstavljaju bračnu stečevinu neovisno o tome tko je formalni korisnik kredita odnosno tko je obavio pojedinu uplatu. Zbog toga sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za grafološko vještačenje potpisa na uplatnicama, jer okolnost tko je fizički izvršio pojedinu uplatu nije odlučna za utvrđivanje podrijetla sredstava. Potvrde HZMO-a potvrđuju da su obje stranke tijekom relevantnog razdoblja bile zaposlene, uz pojedine prekide u

2 3

zaposlenju tužiteljice, dok dokumentacija banaka potvrđuje postojanje i otplatu kredita tijekom bračne zajednice.

28.3. Sud je ocijenio osnovanim navod tuženika da je u gradnju uneseno i 4.040,53 EUR njegove vlastite imovine. Iz otkaza ugovora o stambenoj štednji proizlazi da je ugovor o stambenoj štednji sklopljen 12. travnja 2000., a raskinut 21. travnja 2005., kada je tuženiku isplaćen iznos od 4.040,53 EUR, dakle prije sklapanja braka stranaka 30. travnja 2005. Budući da se radi o sredstvima koja je tuženik stekao prije nastanka bračne zajednice, sud ih je ocijenio njegovom vlastitom imovinom. Sud, međutim, nije prihvatio tvrdnju tuženika da daljnji iznos od 26.570,00 EUR predstavlja njegovu vlastitu imovinu u obliku darova bivšeg poslodavca, rođaka, brata i kumova. Nije prijeporno da su pojedini članovi obitelji, prijatelji i kumovi stranaka tijekom gradnje kuće izvodili određene radove bez naplate pune tržišne cijene, odnosno da je određeni materijal nabavljen povoljnije ili bez naknade. Međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi da su ti radovi i materijal bili darovani isključivo tuženiku na način da bi predstavljali njegovu vlastitu imovinu, a ne doprinos gradnji obiteljskog doma stranaka. Pri takvom zaključku sud je posebice imao u vidu vrijeme i okolnosti nastanka pisanih izjava koje je tuženik priložio spisu. Izjave RČ, MČ, KČ, UČ, SČ i ČČ sastavljene su u travnju i svibnju 2021., dakle nakon nastanka spora između stranaka odnosno neposredno prije ili nakon pokretanja ovoga postupka, i to na traženje tuženika. Gotovo sve sadržavaju istu ili sadržajno gotovo jednaku formulaciju da se određeni dar „odnosi isključivo“ na LČ te da se njegov bračni partner tim darom „ne može koristiti niti raspolagati“. Takvim izjavama sud nije poklonio vjeru u dijelu u kojem se njima naknadno nastoji odrediti da su radovi, novac ili materijal bili namijenjeni isključivo tuženiku jer takva formulacija nije potvrđena ponašanjem darovatelja u vrijeme kada su radovi stvarno izvođeni odnosno kada su navodni darovi učinjeni, već se pojavljuje tek mnogo godina poslije, kada je između stranaka već postojao imovinski spor. Navedeno naročito proizlazi iz iskaza svjedoka KČ. On je potvrdio da se u vrijeme izvođenja radova nije razgovaralo o tome da bi dar bio namijenjen isključivo tuženiku te je izričito naveo da je formulaciju prema kojoj se dar odnosi samo na KN, a ne na njegovu bračnu partnericu, u izjavu unio zato što je KN od njega tražio da to napiše. Na jednak način svjedok MČ, iako je u pisanoj izjavi naveo da se dar odnosi isključivo na tuženika, tijekom neposrednog saslušanja iskazuje da tužiteljici nikada nije rekao da se ona postavljenom stolarijom ne može koristiti. Istodobno potvrđuje da je u vrijeme izvođenja radova znao da su stranke u braku, da su obje bile prisutne na gradilištu, da je tužiteljica donosila hranu radnicima i povremeno građevinski materijal te da su radovi izvođeni na njihovoj obiteljskoj kući. Iskaz svjedoka UČ također ne potvrđuje sadržaj naknadno sastavljene izjave u pogledu isključive namjene dara tuženiku. On je iskazao da u vrijeme izvođenja radova nije postavljao nikakvo ograničenje prema kojem bi radove izvodio samo za KN, a tužiteljica se njima ne bi mogla koristiti, niti je takvo što ikada rekao tužiteljici. Njegov je iskaz u tom dijelu životno uvjerljiv, jer je pomagao u izgradnji kuće svojega brata i njegove obitelji na jednak način kako je ranije pomagao drugim članovima obitelji. Prema ocjeni suda posebno je neuvjerljiva pisana izjava svjedoka RČ u dijelu u kojem se navodi da je dar od 10.000,00 EUR i dar u vidu keramičkih pločica učinjen isključivo tuženiku te da se njegov bračni partner tim darom ne može koristiti. Naime, tijekom saslušanja svjedok se u početku nije niti sjećao da je takvu izjavu dao, a nakon što mu je predočena, potvrdio je da ga je tuženik zamolio da je dade. Nije se mogao sjetiti je li tekst izjave sam sastavljao ili je

2 4

već bio napisan, nije mogao pouzdano odrediti ni vrijeme navodne predaje novca, niti je o predaji novca sastavljena bilo kakva isprava. Istodobno je izričito iskazao da u relevantno vrijeme nije niti znao je li tuženik u braku, a takav njegov iskaz proturječi sadržaju izjave iz 2021. prema kojoj se navodni dar izričito ograničava na tuženika uz isključenje njegova bračnog partnera. Ako svjedok u vrijeme navodnog darovanja nije niti znao je li tuženik u braku, tada nije uvjerljivo da je tada postojala njegova određena volja da upravo bračnu partnericu tuženika isključi iz koristi od dara. Pored toga, svjedok je razlog davanja novaca povezao s tuženikovim radom kod njega, navodeći da je tuženik bio dobar radnik, da je doprinosio poduzeću i da je „pravog radnika red darovati“, što je sukladno i sadržaju same izjave prema kojoj je novac dan kao zasluga za doprinos razvoju poduzeća. Takva okolnost dodatno dovodi u pitanje tvrdnju da se radi o klasičnom daru koji bi po svojoj svrsi bio namijenjen isključivo osobnoj imovini tuženika, a ne primitku povezanom s njegovim radom tijekom bračne zajednice. Sud nadalje nije prihvatio niti tvrdnju da razlika između tržišne vrijednosti PVC stolarije i cijene koju je tuženik stvarno platio predstavlja dar tuženiku u iznosu od 6.000,00 EUR. Iz iskaza SČ proizlazi da je, kao zaposlenik proizvođača stolarije, imao mogućnost kupnje stolarije koja zbog otkazane narudžbe ili pogrešne izmjere ostane neiskorištena po cijeni proizvodnje, te da je tuženik upravo tu proizvodnu cijenu, u iznosu od oko 3.000,00 EUR, platio. Sama činjenica da bi redovna prodajna cijena iste stolarije bila viša ne znači da je razlika do pune maloprodajne cijene predstavljala stvarno učinjen novčani dar u iznosu od 6.000,00 EUR. Jednako tako, iz iskaza ČČ proizlazi da je pomagao pri unutarnjim radovima i koristio određenu količinu materijala koja mu je preostala od vlastite gradnje, dok je vrijednost od 500,00 EUR navedenu u izjavi odredio približno. Činjenica da je bio dugogodišnji prijatelj tuženika i da mu je ranije obećao pomoći ne dokazuje da je korist od tih radova, izvedenih na obiteljskoj kući u kojoj su živjeli oba bračna druga i njihova djeca, bila namijenjena isključivo tuženiku. Slijedom navedenoga, sud iskazima svjedoka poklanja vjeru u dijelu u kojem opisuju koje su konkretne radove izvodili, kakav su materijal dali ili pod kojim je povoljnijim uvjetima određeni materijal nabavljen, jer su u tom dijelu njihovi iskazi u bitnome neposredni i životno uvjerljivi. Međutim, ne prihvaća njihovu ocjenu da su tako izvedeni radovi ili dane pogodnosti predstavljali dar isključivo tuženiku, budući da se ta tvrdnja u pretežitom dijelu temelji na izjavama sastavljenim naknadno za potrebe nastalog spora, a ne na jasnoj, nedvojbenoj i prema objema strankama iskazanoj volji u vrijeme kada su radovi izvođeni. Sud je pri tome imao u vidu i prirodu samih činidbi. Radilo se o postavljanju instalacija, centralnog grijanja, PVC stolarije, unutarnjim građevinskim radovima i drugim zahvatima koji su neposredno ugrađeni u kuću koja je građena kao zajednički obiteljski dom stranaka. Darovatelji u vrijeme izvođenja radova nisu tužiteljici uskratili pravo korištenja tih radova niti su postavili bilo kakvu stvarnu ili pravnu rezervu prema kojoj bi vrijednost njihova doprinosa pripadala samo tuženiku. Naknadna izjava da se bračni drug „ne može koristiti“ već ugrađenim prozorima, instalacijama, grijanjem ili drugim sastavnim dijelovima obiteljske kuće stoga proturječi ne samo njihovim usmenim iskazima nego i stvarnoj svrsi zbog koje su ti radovi izvođeni. Time je sud zaključio da tuženik nije dokazao da bi navedeni radovi predstavljali njegovu vlastitu imovinu u ukupnom iznosu od 26.570,00 EUR.

28.4. Iskazu tužiteljice sud je povjerovao kao neposredno uvjerljivom u dijelu u kojem opisuje tijek gradnje, svoj angažman u pribavljanju potrebne dokumentacije, nadzoru gradnje, nabavi pojedinog materijala, otplati kredita i organizaciji svakodnevnog života za vrijeme gradnje. Njezin iskaz u bitnim dijelovima potvrđuju

2 5

pisana punomoć, dokumentacija nadležnih upravnih tijela, bankovna dokumentacija te iskazi svjedoka koji potvrđuju da je bila prisutna na gradilištu, donosila hranu i materijal, komunicirala s izvođačima i obavljala administrativne poslove. Sud, međutim, ne prihvaća njezinu stranačku tvrdnju, a time i iskaz u dijelu kojim iz svojega angažmana izvodi zaključak da joj zbog toga pripada ½ dijela vrijednosti i zemljišta koje je tuženik stekao prije braka, a posljedično tome je i odbio prijedlog za provođenjem vještačenja na okolnosti vezane uz vrijednost zemljišta 31. kolovoza 2002. i 17. studenoga 2006. i za koliko je u međuvremenu njegova vrijednost porasla zbog razloga koji se iznose u točki 28.5. Iskaz tuženika sud je prihvatio u dijelu u kojem je suglasan s ispravama u spisu, posebice glede kupnje zemljišta 2002., postojanja stambene štednje te pojedinih kredita i tijeka gradnje. Nije mu, međutim, poklonio vjeru u dijelu u kojem nastoji gotovo cjelokupan doprinos rodbine, prijatelja i bivšeg poslodavca prikazati kao svoju vlastitu imovinu, jer takav zaključak nije potvrđen neposrednim iskazima saslušanih svjedoka niti drugim objektivnim dokazima. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Smajila Kantarevića sud je prihvatio u cijelosti kao stručan, jasan i obrazložen. Vještak je tržišnu vrijednost cijele predmetne nekretnine na dan prestanka bračne zajednice 13. svibnja 2018. utvrdio u iznosu od 108.835,95 EUR, odnosno zaokruženo 109.000,00 EUR, dok je vrijednost samog zemljišta utvrdio u iznosu od 33.870,61 EUR, odnosno zaokruženo 34.000,00 EUR. Udio zemljišta u ukupnoj vrijednosti nekretnine iznosi 31,12 %. Stranke na metodu i rezultat vještačenja nisu iznijele stručne primjedbe, pri čemu je tužiteljica izrijekom navela da nema primjedbi na način provedbe vještačenja i korištenu metodu procjene, dok tuženik na nalaz i mišljenje također nije imao primjedbi. Polazeći od tako utvrđene vrijednosti, sud je vrijednost zemljišta od 33.870,61 EUR utvrdio vlastitom imovinom tuženika, jednako kao i iznos od 4.040,53 EUR iz njegove stambene štednje stečene prije sklapanja braka, čime ukupna vrijednost vlastite imovine tuženika sadržane u predmetnoj nekretnini tako iznosi 37.911,14 EUR. Od ukupne tržišne vrijednosti nekretnine od 108.835,95 EUR oduzimanjem vlastite imovine tuženika od 37.911,14 EUR preostaje iznos od 70.924,81 EUR, koji predstavlja vrijednost nekretnine stvorenu odnosno stečenu sredstvima bračne stečevine tijekom bračne zajednice. Budući da stranke nisu ugovorile drukčiji omjer, svakoj od njih pripada polovica navedene bračne stečevine, odnosno 35.462,405 EUR, a u odnosu na ukupnu vrijednost predmetne nekretnine, navedeni iznos predstavlja približno 32,58 % njezine vrijednosti. Slijedom toga, tužiteljici pripada suvlasnički dio od 3258/10000, dok tuženiku, uz njegovu polovicu bračne stečevine i vrijednost njegove vlastite imovine unesene u nekretninu, pripada suvlasnički dio od 6742/10000. Stoga je sud prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka, ali samo u utvrđenom omjeru od 3258/10000 dijela za tužiteljicu i 6742/10000 dijela za tuženika, te je tužiteljicu ovlastio da na temelju ove presude ishodi upis svojega prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što je tuženik dužan trpjeti. Za razliku između dosuđenih 3258/10000 dijela i zatraženih 5000/10000 dijela, odnosno za daljnjih 1742/10000 dijela, tužbeni zahtjev nije osnovan jer taj dio vrijednosti nekretnine odgovara tuženikovoj vlastitoj imovini sadržanoj u vrijednosti zemljišta stečenog prije braka i sredstvima stambene štednje stečenim prije sklapanja braka. Stoga je u tom dijelu odlučeno kao u točki III. izreke presude.

28.5. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti svakoga pojedinog rada odnosno materijala koji su saslušani svjedoci bez naknade ili uz povoljnije uvjete dali tijekom

2 6

gradnje kuće, jer ta činjenica, nakon što nije dokazano da je riječ o darovima namijenjenim isključivo tuženiku, nije odlučna za utvrđivanje suvlasničkog omjera stranaka. Naime, odlučna nije hipotetska tržišna cijena pomoći koju su članovi obitelji, kumovi i prijatelji pružili prilikom gradnje, već je li tuženik dokazao da vrijednost te pomoći predstavlja njegovu vlastitu imovinu. Kako to iz provedenih dokaza ne proizlazi, daljnje vještačenje njezine tržišne vrijednosti bilo bi suvišno i protivno načelu ekonomičnosti postupka. Sud je odbio i prijedlog tužiteljice da se građevinsko vještačenje dopuni na okolnost je li predmetno zemljište u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 31. kolovoza 2002. bilo poljoprivredno ili građevinsko, kada je došlo do promjene njegove namjene te kolika je bila njegova vrijednost 31. kolovoza 2002. i 17. studenoga 2006. i za koliko je u međuvremenu njegova vrijednost porasla. Tužiteljica je takav prijedlog temeljila na tvrdnji da je tuženik zemljište kupio kao poljoprivredno, a da je tek njezinim angažmanom, nakon sklapanja braka, zemljište prenamijenjeno u građevinsko, zbog čega smatra da je i povećanje njegove vrijednosti posljedica njezina doprinosa tijekom bračne zajednice. Sud navedenu okolnost nije ocijenio odlučnom za rješavanje predmetnog spora. Naime, iz Ugovora o kupoprodaji od 31. kolovoza 2002. proizlazi da je tuženik predmetno zemljište kupio prije sklapanja braka i prije početka bračne zajednice stranaka. Činjenica kako je zemljište u tadašnjoj zemljišnoknjižnoj ili katastarskoj evidenciji bilo označeno kao „oranica“, odnosno što je do njegova privođenja građevinskoj namjeni korišteno kao poljoprivredno zemljište, sama po sebi ne određuje njegovu pravnu namjenu prema dokumentima prostornog uređenja niti mijenja činjenicu da je pravna osnova njegova stjecanja nastala prije braka. Sud je pritom prihvatio kao osnovane navode tuženika da je potrebno razlikovati način uporabe zemljišta od njegove namjene određene prostorno-planskom dokumentacijom. Tuženik je ukazao da je Prostornim planom Grada Zagreba iz 2001. predmetno zemljište bilo obuhvaćeno građevinskim područjem i predviđeno za izgradnju, dok se, sukladno tada važećim propisima o poljoprivrednom zemljištu, zemljište unutar građevinskog područja sve do njegova faktičnog privođenja građevinskoj namjeni moglo i moralo koristiti kao poljoprivredno zemljište. U prilog tome govori i činjenica da je građevinska dozvola za gradnju obiteljske kuće tuženiku izdana već 21. kolovoza 2006., dakle prije rješenja Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo od 23. veljače 2007. kojim je određena naknada za promjenu namjene zemljišta. Iz toga slijedi da navedeno rješenje iz 2007. nije akt kojim je zemljište tek tada postalo građevinsko zemljište, već se njime, u povodu već odobrene gradnje, određuje naknada povezana s njegovim privođenjem nepoljoprivrednoj, odnosno građevinskoj namjeni. Stoga sud nije prihvatio tumačenje tužiteljice prema kojem bi samo rješenje od 23. veljače 2007. dokazivalo da je zemljište do toga trenutka imalo isključivo status poljoprivrednog zemljišta te da je tek djelovanjem tužiteljice postalo građevinsko. Nije sporno da je tužiteljica tijekom bračne zajednice, temeljem punomoći tuženika, poduzimala brojne radnje vezane uz sređivanje zemljišnoknjižnog stanja, pribavljanje dokumentacije, priključaka i drugih pretpostavki potrebnih za gradnju, međutim, obavljanje administrativnih i drugih poslova radi realizacije gradnje ne znači da je tužiteljica time stekla udio u zemljištu koje je tuženik kupio prije braka niti da se eventualno povećanje tržišne vrijednosti zemljišta zbog prostorno-planske namjene može smatrati imovinom stečenom njezinim radom. Drugačiji bi zaključak bio moguć kada bi povećanje vrijednosti vlastite imovine jednog bračnog druga bilo neposredna posljedica ulaganja sredstava ili rada koji predstavljaju bračnu stečevinu, a ne posljedica promjene ili realizacije prostorno- planskog režima zemljišta. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je

2 7

njezinim osobnim radom ili ulaganjem stvorena sama mogućnost građevinske namjene zemljišta. Upravo suprotno, iz izvedenih isprava proizlazi da je mogućnost gradnje proizlazila iz prostorno-planske dokumentacije i da je na toj osnovi izdana građevinska dozvola. Zbog toga nije odlučno ni kolika je bila tržišna vrijednost zemljišta 31. kolovoza 2002., 17. studenoga 2006., niti za koliko se ona u tom razdoblju eventualno povećala. Za utvrđivanje suvlasničkih omjera stranaka odlučna je vrijednost vlastite imovine tuženika sadržane u predmetnoj nekretnini u relevantnom trenutku, a tu je vrijednost vještak utvrdio na dan prestanka bračne zajednice, kada je vrijednost zemljišta iznosila 33.870,61 EUR, odnosno 31,12 % ukupne vrijednosti nekretnine. Kako stoga utvrđivanje povijesne tržišne vrijednosti zemljišta i njegova statusa 2002. i 2006. nije od utjecaja na odluku o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za dopunu građevinskog vještačenja.

28.6. Tužiteljica je uz tužbu predložila određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo otuđenje i opterećenje predmetne nekretnine do pravomoćnog okončanja postupka, navodeći da je uvjerena kako bi tuženik tijekom trajanja postupka mogao poduzeti pravne radnje radi njezina otuđenja ili opterećenja. Pri ocjeni navedenog prijedloga sud polazi od toga da sama činjenica da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti i da kao takav objektivno raspolaže mogućnošću njezina otuđenja ili opterećenja nije dovoljna za određivanje privremene mjere, već je za određivanje takve mjere potrebno učiniti vjerojatnim postojanje konkretne opasnosti da bi tuženik svojim raspolaganjem mogao onemogućiti ili znatno otežati ostvarenje prava tužiteljice. Tužiteljica, međutim, osim općenite bojazni da bi tuženik mogao raspolagati nekretninom, nije navela niti dokazala niti jednu konkretnu radnju tuženika iz koje bi proizlazila namjera prodaje, darovanja, opterećenja založnim pravom ili nekog drugog pravnog raspolaganja predmetnom nekretninom. Nije utvrđeno da bi tuženik nekretninu ponudio na prodaju, oglašavao njezinu prodaju, vodio pregovore s mogućim kupcima, pokušao zasnovati založno pravo, sklopio predugovor ili drugi pravni posao usmjeren njezinu otuđenju ili opterećenju. Tuženik se prijedlogu za određivanje privremene mjere protivio navodeći da je faktična bračna zajednica stranaka prestala još 2018. te da, unatoč proteku više godina, predmetnu nekretninu nije niti otuđio niti opteretio, kao i da nema namjeru to učiniti. U svom je iskazu dodatno naveo da kuću ne namjerava prodavati, već ju želi sačuvati za djecu. Takvo ponašanje tuženika u razdoblju od prestanka bračne zajednice do donošenja odluke ne upućuje na postojanje neposredne ili konkretne opasnosti od raspolaganja nekretninom. Privremena mjera predstavlja sredstvo osiguranja, a ne automatsku posljedicu činjenice da između stranaka postoji spor o vlasništvu nekretnine. Ona se stoga ne može odrediti samo radi otklanjanja apstraktne mogućnosti da vlasnik nekretninom raspolaže, već mora postojati barem razina vjerojatnosti da bi bez određivanja mjere ostvarenje prava predlagatelja bilo ugroženo. U konkretnom slučaju tužiteljica takvu opasnost nije učinila vjerojatnom. Njezina tvrdnja da je „uvjerena“ kako bi tuženik mogao otuđiti ili opteretiti nekretninu ostala je na razini subjektivne bojazni i nije potkrijepljena objektivnim činjenicama ili dokazima. Slijedom navedenog, sud je zaključio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez predložene privremene mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje njezina prava promjenom postojećeg stanja na predmetnoj nekretnini, niti je dokazala druge okolnosti koje bi opravdavale određivanje predložene zabrane otuđenja i opterećenja. Stoga je prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

2 8

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Tužiteljica je u ovom postupku postavila glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Okolnost da je glavni tužbeni zahtjev odbijen nije od utjecaja na utvrđivanje njezina uspjeha u parnici na način da bi se odbijanje tog zahtjeva posebno uračunavalo u njezin neuspjeh, budući da je sud odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu upravo nakon što je utvrdio da glavni zahtjev nije osnovan, a zbog glavnog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi koji ne bi istodobno bili potrebni i za odlučivanje o eventualno kumuliranom zahtjevu. Naime, činjenična i dokazna osnova oba zahtjeva u bitnom je bila jednaka te su izvedeni dokazi bili usmjereni na utvrđivanje predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu, u kojem opsegu predstavlja vlastitu imovinu tuženika te koliki suvlasnički dio pripada svakoj od stranaka. Stoga se uspjeh tužiteljice ocjenjuje prema konačnom rezultatu odlučivanja o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

29.1. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva sud ocjenjuje da je tužiteljica uspjela u cijelosti. Tuženik je tijekom postupka osporavao tužbeni zahtjev i tvrdio da tužiteljici ne pripada suvlasnički dio u opsegu u kojem ga zahtijeva, pozivajući se na to da zemljište predstavlja njegovu vlastitu imovinu te da je i znatan dio vrijednosti kuće nastao ulaganjem njegove vlastite imovine u vidu stambene štednje i darova trećih osoba. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da predmetna nekretnina nije u cijelosti vlastita imovina tuženika, već da u njoj postoji bračna stečevina stranaka te da tužiteljici po toj osnovi pripada suvlasnički dio. U pogledu visine zahtjeva, tužiteljica je zahtijevala utvrđenje svojega suvlasničkog prava u omjeru od ½ dijela, odnosno 5000/10000 dijela, dok joj je presudom priznato pravo suvlasništva u 3258/10000 dijela, čime njezin uspjeh u pogledu visine iznosi 3258 : 5000 × 100, odnosno 65,16 %. Cijeneći uspjeh u pogledu osnove i uspjeh u pogledu visine od 65,16 % proizlazi da je tužiteljica u parnici ukupno uspjela u omjeru od 82,58 % (100 + 65,16 : 2 ), pa time tuženikov uspjeh u postupku iznosi 17,42 %. Nakon što se, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, od postotka uspjeha tužiteljice od 82,58 % oduzme postotak uspjeha tuženika od 17,42 %, proizlazi da tužiteljici pripada pravo na naknadu 65,16 % njezinih potrebnih troškova postupka.

29.2. Troškovi zastupanja odmjereni su prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora 13.272,41 EUR (100.001,00 kn), prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važećoj u vrijeme poduzimanja pojedine procesne radnje, dok su strankama priznati samo oni troškovi koji su u smislu čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljici je kao potreban za vođenje postupka priznat trošak sastava tužbe od 24.01.2022. (Tbr. 7. t. 1. OT) u iznosu od 250 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 13.08.2022., 20.05.2025. i 18.06.2025. u iznosu od po 250 bodova, trošak pristupa ročištima od 13.10.2022., 10.01.2023., 27.04.2023., 10.10.2023., 20.02.2024., 10.09.2024., 14.10.2025., 10.12.2025., 09.06.2026. i 15.07.2026. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak pristupa očevidu od 26.11.2025. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9.7. OT), što ukupno čini 3.750 bodova odnosno 7.500,00 EUR, a uvećano za pdv iznosi 9.375,00 EUR. Kako je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 65,16 %, to joj pripada pravo na naknadu troška od 6.108,75 EUR. Tužiteljici je priznat u cijelosti trošak predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 1.250,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu od 179,18 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 252,72 EUR (Tbr. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi), čime je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak u ukupnom iznosu od 7.789,65 EUR, koja je odluka sadržana u točki II. izreke rješenja, dok je posljedično navedenom tuženik odbijen sa zahtjevom za

2 9

naknadu troška postupka u traženom iznosu od 9.000,00 EUR (točka IV. izreke rješenja). Na iznos dosuđenog troška tužiteljici primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne Novine„ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) pripadaju zakonske zatezne kamate s početkom od dana donošenja sudske presude do isplate, pri čemu je ispunjenje činidbe sukladno odredbi čl. 328.s t. 2. ZPP-a određeno s rokom od 15 dana. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR (točka III. izreke rješenja).

30. Slijedom svega naprijed navedenog sud je donio odluku u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 6 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. tužiteljice uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na tužbu i presudu

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte