Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

P-189/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Čepo Veraja, odvjetnici u Metkoviću, protiv tuženika NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 6. srpnja 2026., u nazočnosti tužitelja i tuženika osobno, te punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vratiti tužitelju FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 130.000,00 EUR (slovima: stotridesettisućaeura), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 19. travnja 2023. pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 9.780,00 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj FL je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika ŠL, u kojoj navodi da je temeljem pregovora i usmenog dogovora, tužitelj tuženiku, na ime kupnje stana, i to stana koji se nalazi na prvom katu zgrade, odnosno nekretnine koja je u Općinskom sudu u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, označena kao kat. čest. [katastarska čestica], upisana u ZU 992, položena u k. o. [katastarska općina], isplatio sveukupni iznos od 130.000,00 EUR. Dogovor između parničnih stranaka je bio, da će se u roku od trideset dana od dana 4. ožujka 2023., između parničnih stranaka sastaviti Predugovor o kupnji gore navedene nekretnine, a potom odmah i Ugovor o kupoprodaji, te je tuženik tužitelju prezentirao da je u tijeku etažiranje gore navedene nekretnine, pa da zbog toga ne mogu odmah sklopiti Ugovor o kupoprodaji. Tužitelj je u dobroj vjeri isplatio tuženiku sveukupnu cijenu za kupnju gore navedene nekretnine, i to najprije iznos od 32.000,00 EUR, a potom iznos od 98.000,00 EUR, dakle sveukupno 130.000,00 EUR, što je tuženik uredno i izjavio i priznao i shodno tome izdao tužitelju pisane izjave koje je osobno potpisao i ovjerio putem javnog bilježnika, i to Izjavu od 4. ožujka 2023., ovjerenu od strane Javnog bilježnika Anamarija Arapović Vranješ, pod posl.br.OV-1694/2023 i Izjavu od 18. travnja 2023. ovjerenu od strane Javnog bilježnika Anamarija Arapović Vranješ, pod posl.br.OV-3183/2023. Tuženik ni u čemu nije ispunio svoje usmeno preuzete obveze prema tužitelju, dakle, u međuvremenu nije etažirao navedenu nekretninu, nije riješio problem ovrhe koja se vodi na predmetnoj nekretnini pred Općinskim sudom u Makarskoj pod posl. br. OVR-245/2019, a što je sve bio preduvjet da bi tužitelj kao kupac postao vlasnikom spomenutog stana kao posebne uporabne cjeline, te parnične stranke u međuvremenu nisu sklopile nikakav ni predugovor, a ni Ugovor o kupnji gore navedene nekretnine. Dakle, do sklapanja pravnog posla nije niti došlo, zbog neispunjenja uvjeta na strani tuženika kao ugovorne strane. S obzirom da nije došlo do sklapanja gore navedenog ni Predugovora ni Ugovora o kupoprodaji, to se tužitelj, u par navrata, obratio tuženiku sa zahtjevom da mu vrati novac odnosno sveukupno iznos od 130.000,00 EUR, a koje novce tuženik neosnovano drži kod sebe, kao neosnovano stečene. Parnične strane su se za vrijeme pregovaranja i dogovaranja, dogovorile da ako tuženik ne ispuni preduvjete za sklapanje Ugovora o kupoprodaji gore navedene nekretnine, a ne vrati novac, isti će prenijeti u vlasništvo svoje preostale nekretnine koje isti trenutno ima u vlasništvu, sve kako bi obeštetio tužitelja. Slijedom svega navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu i ističe glavni tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku ML vratiti tužitelju FL iznos od 130.000,00 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 19. travnja 2023., pa do isplate – po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refianciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i po prijetnjom ovrhe (točka I. tužbenog zahtjeva), uz naknadu parničnog troška tužitelju zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate (točka II. tužbenog zahtjeva). Tužitelj nadalje, pored glavnog tužbenog zahtjeva, ukoliko sud nađe da prethodno istaknuti tužbeni zahtjev nije osnovan, temeljem odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ističe podredni tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužitelj FL vlasnik za cijelo nekretnina koje su u Općinskom sudu Makarska, Zemljišnoknjižni odjel Imotski označene kao kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u ZU 1372 i kat. čest. [katastarska čestica] upisane u ZU 1375, sve položene u k. o. [katastarska općina], te da je tužitelj suvlasnik za 1/10 suvlasničkog dijela nekrnetine koja je u Općinskom sudu u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u ZU 992 položena u k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti, te izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva nekretnina koje su u Općinskom sudu Makarska, Zemljišnoknjižni odjel Imotski označene kao kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] sve upisane u ZU 1372 i kat. čest. [katastarska čestica] upisane u ZU 1375 sve položene u k. o. [katastarska općina], i tabularnu ispravu za uknjižbu 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine koja je u Općinskom sudu u Makarskoj, zemljišnoknjižni odjel [adresa], označena kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u ZU 992 položena u k. o. [katastarska općina], koju tabularnu ispravu će u slučaju neizdavanja, zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude (točka I. tužbenog zahtjeva), uz naknadu parničnog troška tužitelju zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate (točka II. tužbenog zahtjeva).

2. U svom odgovoru na tužbu od 14.studenog 2025., tuženik u navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnov tako i visinu, te ističe prigovor zastare. Ističe kako činjenice navedene u tužbu nisu točne, odnosno prikazane su pogrešno. Predlaže u daljnjem tijeku postupka na okolnosti iz tužbe, saslušati parnične stranke. Ističe da sukladno iznijetom je već u ovoj fazi postupka očito da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, pa se predlaže isti odbiti, te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid preslik osobne iskaznice tužitelja (list 6 spisa), izjavu ŠL od 4. ožujka 2023. (list 7-8 spisa), izjava ŠL od 18. travnja 2023. (list 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 992 k. o. [katastarska općina] (list 10-11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 1372 k. o. [katastarska općina] (list 12-13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 1375 k. o. [katastarska općina] (list 14 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 38-42 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČL pok. F (list 44-45 spisa), nakon čega je sud u skladu s odredbom čl.7. i 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.

4. Pun. tužitelja i pun. tuženika popisali su troškove postupka.

5. Obzirom na navode tužitelja iznesene u tužbi, jasno proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 130.000,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2023. pa do isplate, 6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 130.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koji iznos je tuženiku isplaćen na ime kupnje nekretnine, a za koji iznos nije nastala pravna osnova jer među strankama nije sklopljen valjani predugovor o kupoprodaji nekretnine, kao ni ugovor o kupoprodaji nekretnine. Valjalo je uz navedeno raspraviti i istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja.

7. Tužitelj je uz glavni tužbeni zahtjev, ukoliko sud nađe da je glavni zahtjev tužitelja neosnovan, postavio i podredni tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina koje su u Općinskom sudu Makarska, Zemljišnoknjižni odjel

Imotski, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u ZU 1372 i kat. čest. [katastarska čestica], upisane u ZU 1375, sve položene u k. o. [katastarska općina], te da je FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnik za 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine koja je u Općinskom sudu u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, označena kao kat. čest. [katastarska čestica], upisana u ZU 992, položena u k. o. [katastarska općina], što je tuženik NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti, te izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na utuženim nekretninama.

8. U odnosu na postavljeni glavni tužbeni zahtjev tužitelja, Sud pravnu osnovu zahtjeva nalazi u odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne Novine" br. 35/05, 41/08 , 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj je onaj koji je nešto stekao bez osnove dužan to vratiti, te u odredbi čl. 1115. istog Zakona kojim je uređena obveza plaćanja zateznih kamata, u vezi s člankom 29. st. 2. ZOO-a.

9. Naime, kad se imovina nekog subjekta poveća ili on stekne korist, a da za to nema pravno priznate osnove, riječ je o stjecanju bez osnove. Takvo se stjecaje još naziva i neosnovanim, odnosno neopravdanim ili bezrazložnim bogaćenjem. Ono istovremeno predstavlja umanjenje imovine, odnosno gubitak koristi nekog drugog subjekta, tj. njegovo neosnovano (neopravdano, bezrazložno) osiromašenje (prestanak prava vlasništva ili drugog imovinskog prava, gubitak sredstava ili rada zbog ulaganja u tuđu stvar, gubitak koristi zbog nemogućnosti korištenja svoje stvari, gubitak zbog plaćanja tuđeg duga ili nepostojećeg duga).

10. Opće pravilo o stjecanju bez osnove prethodno citiran čl. 1111. ZOO-a kojim je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.) Obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nje ostvarila ili je kasnije otpala.

11. Iz samog sadržaja citirane odredbe čl. 1111. ZOO-a proizlaze pretpostavke nužne za nastanak obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove. To su:

- povećanje imovine jedne i umanjenje imovine druge osobe,

- veza između povećanja imovine jedne i umanjenja imovine druge osobe,

- nepostojanje odgovarajuće pravne osnove za navedeno povećanje i umanjenje imovine,

- povećanje i umanjenje imovne nije posljedica šetne radnje, te

- postojanje ispričive zablude ili neznanja zbog kojeg vjeruje da ispunjava svoju obvezu na strani osiromašenog, ako je osiromašenje posljedica izvršenja njegove činidbe, u trenutku njezina izvršenja.

12. Obzirom na navedeno, jasno proizlazi da osiromašeni kao tužitelj mora dokazati da je došlo do umanjenja njegove imovine i povećanja imovine tužene, odnosno na tužiteljima je teret dokaza u čemu se konkretno neosnovano bogaćenje sastoji.

13. Među strankama je nesporno, da je tužitelj tuženiku isplatio utuženi iznos od 130.000,00 EUR-a na ime kupoprodaje stana u [adresa] na prvom katu zgrade označene kao kat. čest. [katastarska čestica] ZU 992 k. o. [katastarska općina], te da je u svezi navedenog tuženik tužitelju izdao i potpisao izjave o primitku novčanih iznosa, koju činjenicu je i sam tuženik potvrdio u svom iskazu danom u svojstvu parnične stranke na ročištu dana 5. svibnja 2026.

14. Navedeno je sud utvrdio i uvidom u izjavu od 4. ožujka 2023. (list 7-8 spisa), danom od strane ŠL, ovdje tuženika koji navedenom izjavom potvrđuje da je od tužitelja FL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], primio iznos od 32,000,00 EUR na ime kupnje stana po elaboratu etažiranja E1 na kat. čest. [katastarska čestica] ili 401/2 k. o. [katastarska općina], te se obvezuje u roku od 30 dana sačiniti predugovor o kupnji istog. Potpis ŠL na izjavi ovjeren kod javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ sa sjedištem u [adresa] pod br. OV-1694/2023 od 4. ožujka 2023.

15. Iz sadržaja Izjave Miljenka ŠL od 18. travnja 2023. (list 9 spisa), utvrđeno je isti navedenom izjavom potvrđuje da je na dan sastava izjave 18. travna 2023. primio 130.00 eura, cjelokupnu isplatu za stan na prvom katu E1 od 50 m2 koji ima 2 sobe, 2 kupatila, 1 kuhinju i balkon od 10 m2 koji je uračunat u kvadraturu stana: Sve se nalazi na parceli 401/2. Kupac je stupio u posjed dana sastava izjave. gosp. FL. Potpis ŠL na izjavi ovjeren kod javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ sa sjedištem u [adresa] pod br. OV-3183/2023 dana 18. travnja 2023.

16. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 992 k. o. [katastarska općina] (list 10-11 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 758 m2, od čega kuća 212 m2 i dvorište 546 m2, upis vlasništva na ime NL za ½ dijela i BL za ½ dijela.

17. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1372 k. o. [katastarska općina] (list 12-13 spisa), utvrđeno je da je na kat. čest. [katastarska čestica], Ulica 3. imotske bojne, prirodno neplodno zemljište površine 309 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Ulica 3. imotske bojne, prirodno neplodno zemljište površine157 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Ulica 3. imotske bojne, prirodno neplodno zemljište površine31 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Ulica 3. imotske bojne, prirodno neplodno zemljište površine1030 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Ulica 3. imotske bojne, prirodno neplodno zemljište površine140 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Ulica 3. imotske bojne, prirodno neplodno zemljište površine21 m2 i kat. čest. [katastarska čestica]/15Ulica 3. imotske bojne, prirodno neplodno zemljište površine 1632 m2, upis prava vlasništva na ime NL, za cijelo.

18. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1375 k. o. [katastarska općina] (list 14 spisa) utvrđeno je da je na čest. zem. [katastarska čestica], oranica, upis prava vlasništva na ime NL za cijelo.

19. U postupku su na ročištu dana 5. svibnja 2025. saslušani tužitelj i tuženik u svojstvu parničnih stranaka.

20. Tužitelj FL pok. N u svom iskazu navodi da se stan koji je bio predmet kupoprodaje nalazi u [adresa], do trgovačkog centra na istoku Apfel, na adresi [adresa], poznata kao kuća [adresa]. Navodi da je čuo da se prodaju stanovi u tom objektu i stupio je u kontakt sa tuženikom kojeg je poznavao godinama, kod njega je kupio kamen kada je gradio svoju kuću. Smatrao ga je zdravim biznismenom, zbog čega je s povjerenjem stupio u posao s njim. Na temelju usmenog dogovora o kupnji stana površine do 50 m2, u par dana se s njim dogovorio, te je prema tom dogovoru kojim su ugovorili kupoprodajnu cijenu stana u iznosu od 130.000,00 eura, dana 4. ožujka 2023. platio tuženiku iznos od 32.000,00 eura nakon čega sam u nepunih mjesec dana 18. travnja 2023. tuženiku isplatio ostatak ugovorene kupoprodajne cijene, što mu je tuženik potvrdio potpisom izjava priloženih u spisu od 4. ožujka 2023. i 18. travnja 2023. (list 7 do 9 spisa). Navodi da pisani kupoprodajni ugovor između njih nije zaključen. Bila je namjera da se zaključi kupoprodajni ugovor za kupnju stana, međutim tuženik je predložio da radi etažiranje zgrade, da sačeka mjesec dana da se završe radovi etažiranja i da će se onda sklopiti predugovor nakon čega će se stan prebaciti na njega (kao kupca). Međutim do toga nije došlo. Nakon što je tuženiku isplatio cijelu ugovorenu kupoprodajnu cijenu, tuženik ga uveo u posjed stana u 4. mjesecu 2023., te je on privremeno doveo neke stanare u taj stan, ali ih je tuženik u dva navrata istjerao iz stana, isključio i struju, tako da je on u posjedu tog stana bio možda do srpnja ili rujna mjeseca te godine. Tuženik je od njega tražio da plati troškove struje i vode za stanare. Navodi da on nije plaćao vodu i struju jer mu tuženik nije dozvolio, a da je on tažio da se dogovore za plaćanje troškova struje i vode za stanare i u svezi toga su se sastali koncem 6 mjeseca. Međutim tuženik je imao ogromne troškove vode i struje od ranije, jer je imao prije toga turiste koji su koristili stan, bazen i slično, zbog čega je imao troškove i tražio je da ih on podmiri, na što nije pristao, jer su koji su boravili u stanu kratko bili u stanu, otišli bi na posao, vratili se navečer i prespavali bi, zbog toga nije pristao da podmiri troškove u visini od 2.000,00 eura koliko je tuženik od njega tražio. Navodi da je tražio da se utvrdi nekakav postotak koji bi on podmirivao, međutim tuženik nije došao na taj dogovor, niti su se u tom pravcu dogovorili. Navodi da on nije u posjedu stana otkako je tuženik iz stana potrao stanare koje je doveo, dakle od rujna mjeseca 2023. kada ih je drugi put izbacio iz stana. Nije bio upoznat s tim da na stanu, točnije na nekretnini postoje nekakvi tereti upisani, hipoteka i slično, nije vidio vlasnički list,to mu je tuženik trebao dati prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora nakon što je od njega primio novac. Prilikom njihovih razgovora i dogovora o kupoprodaji predmetnog stana nije bilo nikakvih razgovora između njih o zasnivanju nekakvog založnog prava na njegovo ime na nekim drugim nekretninama u vlasništvu tuženika. Za dugove tuženika je saznao 6 mjeseci nakon što tuženik nije dolazio i pristajao na dogovore. Navodi da je on u zemljišnom uredu tražio podatke vezane za imovinu tuženika i tad je saznao za određena dugovanja koje tuženik ima. Nikakvih dogovora između njega i tuženika nije bilo vezano za nekretnine koje su navedene u njegovom podrednom tužbenom zahtjevu. Jedino što je znao je da je tuženik iz Imotskog, te je pretpostavljao da ima nekretnina u Imotskom, to mu je on sam kazao. Navodi da je prije pokretanja sudskog postupka pokušao kontaktirati s tuženikom da mu vrati novac koji je isplatio na ime kupnje stana, ali tuženik na njegove telefonske pozive nije odgovarao. Kasnije je nakon što je pokrenuo postupak kontaktirao s njim putem svoje ranije punomoćnice ali tuženik je odbio bilo kakav dogovor, rekavši da bilo što će se dogovarati pred sudom. Misli da je tuženiku rekao da raskida usmeni ugovor i da hoće svoj novac nakon što je tuženik drugi put izbacio njegove stanare iz stana. To sam mu rekao u kontaktima telefonom.

21. Tuženik NL u svom iskazu navodi da su točni navodi tužitelja da je primio novac, ugovorenu kupoprodajnu cijenu za ovaj stan u [adresa] na adresi [adresa]., u iznosu od 130.000,00 eura. Izjave koje su dostavljene uz tužbu (7 do 9 spisa) su izjave koje je potpisao i sadržaj tih izjava je istinit. Što se tiče ljudi koje su boravili u tom stanu, a koje je doveo tužitelj, nije se protivio nikomu od njih. Prvo je u stanu bio jedan momak i cura, nakon toga jedan socijalni slučaj, on ih je doveo i on je raspolagao tim stanom. Nisu točni navodi tužitelja da je bio u posjedu stana samo par mjeseci kao što je rekao. Naime, samo ovi jedni stanari koji su bili, od kojih je ta gospođa radila nekakve probleme u stanu je boravila godinu i pol, dvije dana. Naime, ta se gospođa nije ponašala primjereno zbog čega ju je on u više navrata upozoravao, radila je nekakav nered, bacale su se tave, posuđe u prizemlju na bazen o čemu je on upozoravao tužitelja da se ne mogu tako ponašati, on ga je molio da ih pusti jer da je poznavao njihovog oca, međutim on ih je neko vrijeme puštao a nakon toga je tražio da izađu iz stana. Mjesec dana nakon, ona, odnosno njen otac ga je kontaktirao telefonski, a ona se interesirala preko drugih ljudi bi li im on prodao stan, na što nije pristao jer je taj stan već bio prodan tužitelju, oni su imali novca jer su prodali neki svoj stan u [adresa]. Što se tiče plaćanja režija koje sam tražio od tuženika da podmiri, radilo se o iznosu troškova u visini 1.700,00- 1.800,00 eura, otprilike 80 eura mjesečno, to nisu bili samo troškovi vode i struje, već i komunalna naknada, međutim tužitelj je rekao da je to previše. Tužitelj je nakon toga doveo nove ljude, neke radnike bosance, koji su radili za neku građevinsku firmu i oni su ostavljali nered po stubištu i slično, nakon čega je kontaktirao tužitelja da ne može više tako, da može raspolagati sa stanom, ali da dovede neke normalne ljude. Navodi da je imao namjeru zaključiti kupoprodajni ugovor s tužiteljem, ali nije mogao jer je na nekretnini bio teret za koji je očekivao da će se brzo riješiti. Naime, na nekretnini ima teret banke Kovanice, tu je banci ponuđena nagodba, tako da čeka prihvaćanje nagodbe ili pravomoćnu presudu u tom predmetu vezanu za tu nekretninu u kojoj je stan. Tužitelju nije nikada zabranjivao posjed stana. Navodi da je promijenio bravu na vratima stana, nakon toga je tužitelj ponovno promijenio bravu i to se ponovilo u par navrata, i on je svaki put kada je mijenjao bravu, tužitelju ponudio ključeve stana, dok on nije ponudio ključeve stana njemu. Posljednji put je promijenio bravu na vratima stana i tužitelju je rekao da se ključevi nalaze na ormariću struje, a nije mi poznato je li tužitelj uzeo te ključeve. Navodi da on u toj kući nije bio već ima godinu dana, od ljeta prošle godine. Do zamjene ovih ključeva je došlo zbog nekakve prepirke koja je bila između njega i tužitelja. Kada su počele tužbe od strane tužitelja i prije ove odvjetnice iz Metkovića koja je zastupala tužitelja u ovom predmetu, kontaktirao je sa prijašnjim odvjetnikom tužitelja, odvjetnikom Ramadanovićem i bila je dogovorena isplata u iznosu od 130.000,00 eura da vrati tužitelju onaj novac koji mi je on dao, međutim tužitelj je tražio da mu da više novca 180.000,00 eura, na što nije pristao. Nije mu poznato je li tužitelj raspolaže ključevima sada. Tužitelj je u iskazu rekao da nije u posjedu stana, a to njemu nije poznato. Što se njega tiče, tužitelju se ispričava ako ga je na bilo koji način uvrijedio, to je njegova (tuženikova) krivica, a ako je on slučajno uvrijedio njega, on mu oprašta. Smatram da za ovo ne mora na sud i volio bi da se ova situacija riješi na obostranu korist. Spreman je tužitelju vratiti njegov novac koji mu je on dao. U svezi njegova zahtjeva vezano za ove nekretnine o kojim je tužitelj govorio, u njihovim pregovorima vezano za kupnju stana, nije bilo govora o nikakvim drugim nekretninama koje bi trebale biti zalog. Što se tiče nekretnine o kojem je tužitelj govorio u iskazu, u Imotskom radi veliku klesarsku radionu gdje prebacujem svoje strojeve, zbog čega ne može tu nekretninu dati tužitelju u zalog jer već banka to od njega traži, a on još treba prodati stan u potkrovlju zgrade gdje se nalazi predmetni stan kako bi podmirio sve dugove koje ima, pa tako i tužiteljev iz čega bi tužitelju vratio novac što može bili u roku od 2 mjeseca ,a može i u par dana. Ova nekretnina u Imotskom koja mu je potrebna za banku je upisana kao vlasništvu na njegovu sinu Š, ne na meni. Prije nego što je pokrenut ovaj sudski postupak, kontaktirao ga je odvjetnik Ramadanović i bio je sastavljen sporazum za raskid ugovora ovog kojeg su on i tužitelj usmeno zaključili, a prema kojim je on morao vratiti 130.000,00 eura. Međutim, par dana nakon toga ga je odvjetnik Ramadanović kontaktirao da je raskinuo ugovor o zastupanju s tužiteljem. Nakon toga, već kada je pokrenut ovaj sudski postupak, telefonski ga je kontaktirala ranija odvjetnica tužitelja, koja ga obavijestila da je pokrenula sudski postupak , te tražila od njega je li on spreman vratiti novac, ona je inzistirala na povratu novca. Navodi da je on prikupio novac i kontaktirao je odvjetnicu, na što ga je ona uputila da kontaktira tužitelja, međutim tužitelj nije bio zainteresiran baš za novac, više je bio zainteresiran da zadrži stan. Naime u svim njihovim kontaktima, on je više imao dojam da je on zainteresiran da zadrži stan, ne toliko da mu on vrati novac. Prije 20-ak dana je kontaktirao tužitelja i on mu je rekao da bi želio zadržati ovu nekretninu, ali mu je on kazao da ne može garantirati da će za 20 dana imati čiste papire kako bi mogao prebaciti stan na njega, da će mu rađe vratiti novac. Nema problema s tim da tužitelj koristi stan, da ga iznajmljuje ali želim da se poštuju uzusi normalnog življenja, ipak je to netko napravio i u to nešto uložio. Kada su ga kontaktirali ranija punomoćnica tužitelja i odvjetnik Ramadanović, bi je spreman, suglasio se s tim da tužitelju vrati novac bez kamata, što su i oni predlagali. To je bio jedini uvjet da vratim novac bez kamata, što je stalno isticao. Njega je ranija punomoćnica upozoravala da je ona iznijela prijedlog ali da je zadnja riječ ipak tužiteljeva. Tužitelj mu se nikada nije očitovao da prihvaća da mu vrati 130.000,00 eura bez kamata. Tužitelju je rekao da će riješiti ovu situaciju s teretom na nekretnini u vremenskom periodu do kraja te godine. To sam tužitelju govorio prilikom ovih njihovih usmenih dogovora vezanih za kupoprodaju stana, a to je isticao i svim ostalim kupcima, pa stoga pretpostavlja da je to rekao i tužitelju. Njegov kontakt s odvjetnikom Ramadanovićem je bio prije ljeta 2025., nakon njegova razgovora s tužiteljem da ćemo dati otkaz gospođi koja je bila u stanu a radila probleme. Nije joj on mogao dati otkaz njoj iz stana, to je mogao dati tužitelj, a on ga je upozorio da ako on to ne riješi, da će on to sam riješiti na drugi način.

22. U postupku je saslušana i svjedokinja ČL pok. F koja u svom iskazu navodi da je u izvanbračnoj zajednici s tužiteljem FL već 25 godina, od 2002. godine. Tužitelj je poznavao tuženika preko izvjesnog M koji je mijenjao novac. Tužitelj se s tuženikom dogovorio za kupnju stana u ožujku ili travnju 2023. Plaćena je akontacija za taj stan u iznosu od 32.000,00 EUR, u svezi čega je tuženik sastavio izjavu koja je ovjerena kod javnog bilježnika. Ukupna ugovorena kupoprodajna cijena stana je bila 130.000,00 EUR. Dogovoreno je da će se, nakon isplate ostatka od 98.000,00 EUR, sastaviti kupoprodajni ugovor. Navodi da je bila nazočna kad se prebrojavao novac u kući, ovaj drugi iznos kupoprodajne cijene – 98.000,00 EUR. Tada su tužitelj i tuženik otišli kod javnog bilježnika, ona nije išla s njima, ostala sam u gradu. Tužitelj je tuženiku dao ostatak akontacije 98.000,00 EUR, potpisali su i ovjerili izjavu kod javnog bilježnika i tada je misli isti dan, tužitelj dobio ključ stana kad je predao novac tuženiku. Radi se o izjavama izjave tuženika od 4. ožujka 2023. i 18. travnja 2023. (list 7-9 spisa), koje su svjedokinji predočene od strane uređujućeg suca. Tužitelj je tada ušao u posjed stana, a nakon toga su nastali problemi s tuženikom, izbačeni su podstanari, svađe, prijetnje. Prema dogovoru koji je bio između tužitelja i tuženika, a nakon što je tuženiku isplaćena u cijelosti kupoprodajna cijena, između njih nije zaključen kupoprodajni ugovor. Sat struje tog stana nije posebno odvojen, došlo je do situacije mijenjanja brava, misli da je tuženik promijenio bravu, zbog čega tužitelj više nije u posjedu stana. Tužitelj ima ključeve stana, ali ne zna jesu li to ključevi promijenjene brave ili raniji ključevi. Zna samo da tužitelj odavno nije ulazio u stan jer je bilo prijetnji od strane tuženika koji mu je prijetio da ako uđe u stan da će ga baciti s balkona, zbog čega tužitelj i psihički se nije želio izlagati takvim situacijama, tako da tužitelj više nije išao u stan. Ne može se sjetiti kada je posljednji put tužitelj bio u stanu. Tužitelj je koristio taj stan da ga je iznajmio podstanarima, ti su se podstanari mijenjali, nisu bili dugo. Tužitelj ništa nije mijenjao u stanu, joj je poznato. Tužitelj se u više navrata prije nego što je pokrenut sudski postupak, obraćao tuženiku da se dogovore, da se ovo riješi, da se vrati novac. Obraćao mu se, koliko zna, telefonski, misli da se osobno nisu sreli. Tužitelj je tuženika poznavao i od ranije jer je od njega naručivao kamen za uređenje kuće.

23. Sud je iskaz svjedokinje EL prihvatio kao istinit i uvjerljiv, suglasan s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, kao i sa iskazima samog tužitelja, a u bitnom i samog tuženika. Iako se radi o svjedokinji koja je u izvanbračnoj zajednici s tužiteljem, vjerodostojnost njenog iskaza leži i u činjenici što tuženik njen iskaz nije osporio, kao ni same navode tužitelja iznesene u postupku a koji se odnose na odlučne činjenice vezane za primitak utuženog novčanog iznosa od strane tužitelja primljen na ime kupoprodaje stana o čemu je tuženik izdao izjave od 4. ožujka 2023. i 18. travnja 2023. čiji sadržaj i vjerodostojnost izjava tuženik priznaje.

24. U ocjeni dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno cijeneći navode stranaka iznesenih tijekom postupka, posebno cijeneći pri tom iskaz samog tuženika dan na ročištu dana 5. svibnja 2026. koji je u cijelosti potvrdio navode tužitelja iznesene u tužbi, a koji se odnose na primitak utuženog iznosa novca, u iznosima i na način kako je to navedeno u ovjerenim izjavama tuženika od 4. ožujka 2023. i 18. travnja 2023., pri čemu je isti jasno i nedvojbeno iskazao spremnost za vraćanje novca kojeg mu je dao tužitelj u utuženom iznosu, ali bez zatraženih zakonskih kamata, sud je utvrdio , a što je među strankama nesporno, da između stranaka nije sklopljen valjani predugovor kao ni ugovor o kupoprodaji predmetnog stana već je novac kojeg je tužitelj isplatio tuženiku u utuženom iznosu od 13.000,00 EUR bio iznos ugovorene cijene u svrhu buduće kupnje koja se nije ostvarila zbog neispunjenja tuženikovih obveza. Naime, u tom je pravcu i sam tuženika u svom iskazu iskazivao navodeći da su stranke imale namjeru zaključiti kako predugovor o kupoprodaji predmetnog stana tako i glavni ugovor do čega nije došlo jer je morao riješiti teret banke kovanica koju je imao upisanu na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje.

25. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi, da je izvršeno plaćanje tužitelja tuženiku bilo uvjetovano sklapanjem predugovora i kupoprodajnog ugovora o kupnji stana, te da među strankama navedeni predugovor, kao i ugovor o kupoprodaji nije sklopljen, a pritom je tuženik zadržao iznos od 130.000,00 kojeg je primio od tužitelja radi očekivane kupnje predmetnog stana. Kako pravna osnova za zadržavanje primljenog iznosa nije nastala, a niti je naknadno opravdala njegovo zadržavanje, tuženik je stekao utuženi iznos bez osnove i dužan ga je vratiti tužitelju u skladu s odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Obzirom na navedeno, suvišno je bilo raspravljanje i ocjena činjenica koje se odnose na posjed nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje, obzirom na činjenicu što je nedvojbeno da je tužitelj stupio u posjed nekretnine kako je to i navedeno u Izjavi od 18. travnja 2023., što je potvrdio i sam tuženik, kao i činjenicu da je tužitelju u više navrata oduziman posjed predmetnog stana od strane tuženika, promjenom brave na predmetnom stanu, nakon čega prema navodima tužitelja i svjedokinje ČL, tužitelj više nije u posjedu stana, niti tužitelj u tom pravcu traži uspostavu posjeda tog stana, obzirom na postavljen zahtjev tužitelja, kojeg tuženik u bitnom ne osporava.

26. Budući da je tuženik stekao navedeni iznos bez osnove u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a isti je dužan vratiti tužitelju i zakonsku zateznu kamatu od dana isplate, odnosno od dana neosnovanog stjecanja, jer je tuženik od tog trenutka raspolagao tuđim novcem bez pravne osnove, kako je to propisano odredbom čl. 1115. ZOO-a. Kamate na dosuđeni iznos od 130.000,00 EUR teku od dana 19. travnja 2023. , obzirom da je prema Izjavi tuženika od 18. travnja 2023., tog dana tuženik primio cjelokupni iznos od 130.000,00 EUR-a, za stan koi je trebao biti predmet kupoprodaje kako je to navedeno i u Izjavi od 4. ožujka 2023., što je utvrđeno navedenom Izjavom od 18. travnja 2023. pa su u tom pravcu neosnovani navodi tuženika da tužitelju ne bi pripadale zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 130.000,00 EUR koje je tuženik nesporno zaprimio od tužitelja.

27. Tužitelj je istakao prigovor zastare na utuženo potraživanje, koji prigovor je sud utvrdio neosnovan jer je tužba tužitelja podnesena unutar općeg zastarnog roka koji se primjenjuje na tražbinu zbog stjecanja bez osnove propisan odredbom čl. 225. ZOO- a, jer kod stjecanja kod osnove, zakonske zatezne kamate i tijek tražbine treba vezati uz trenutak neosnovanog stjecanja, odnosno isplate. U konkretnom slučaju odlučna je činjenica da je tuženik od tužitelja primio novac dana 4. ožujka 2023. i 18. travnja 2023., a tužba je podnesena 18. veljače 2025., dakle unutar propisanog općeg roka zastare, određenog odredbom čl. 225. ZOO-a, a koji rok zastare od 5 godina još očito nije istekao.

28. S obzirom na to da tuženik nije ispunio preuzete obveze usmeno ugovorene među strankama utvrđene i navedene u izjavama od 4. ožujka 2023. i 18. travnja 2023., pri čemu nije nastala osnova za zadržavanje isplaćenog iznosa od 130.000,00 EUR kojeg je tuženik primio od tužitelja na ime buduće kupoprodaje koja se nije ostvarila sud je u skladu s odredbom čl. 1111. st. 1 . ZOO-a usvojio glavni tužbeni zahtjev za povrat iznosa stečenog bez osnove sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

29. Budući da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan o postavljenom podrednom tužbenom zahtjevu kojeg je tužitelj istakao u tužbi u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a, a kojim tužitelj traži utvrđenje prava (su)vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u zahtjevu uz nalog tuženiku na priznanje i trpljenje i izdavanje tužitelju valjane tabularne isprave za uknjižbu utvrđenog prava na navedenim nekretninama, koju ispravu bi u slučaju neizdavanja zamijenila sudska odluka, nije bilo potrebno odlučivati, jer se po takvom zahtjevu odlučuje tek ako glavni zahtjev ne bude prihvaćen, pa je u tom pravcu izostala ocjena dokaza i navoda stranaka usmjerenih na utvrđenje osnovanosti tako postavljenog podrednog tužbenog zahtjeva.

30. Slijedom naprijed navedenog, obzirom na cjelokupan uspjeh tužitelja u sporu, odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), pa je stoga tužitelju imajući u vidu vrijednost predmeta spora, obzirom da je glavni tužbeni zahtjev postavljen na isplatu novčanog iznosa od 130.000,00 EUR, prema kojem je vrijednost spora za taj zahtjev 130.000,00 EUR, dok podredni zahtjev glasi na utvrđenje prava vlasništva, čija vrijednost predmeta spora se ne zbraja s glavnim novčanim zahtjevom ako je podredan, nego je za procesna pitanja mjerodavan glavni zahtjev, pa je stoga za konkretnu pravnu stvar odlučno što je glavni zahtjev novčani i određen je na iznos od 130.000,00 EUR, pa je ta vrijednost predmeta spora mjerodavna za glavni zahtjev. Stoga je tužitelju prema prema popisanom trošku priznat trošak sastava tužbe u visini od 978 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištima dana 23. veljače 2026., 5. svibnja 2026. i 6. srpnja 2026. od po 978 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 3.912,00 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (2,00 EUR) ukupno iznosi 7.824,00 EUR, uvećano za PDV 25% (u iznosu 1.956,00 EUR), što sveukupno iznosi 9.780,00 EUR, koliko je dužan tuženik naknaditi tužitelju.

31. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske tužbe obzirom da tužitelj nije uplatio trošak sudske pristojbe tužbe prilikom podnošenja tužbe, na koji trošak ima pravo naknade, kao i na trošak sudske pristojbe presude, koji trošak u trenutku donošenja odluke taj trošak stranci još nije nastao, pa kako navedeni troškovi od strane tužitelja još nisu plaćeni, sud nije mogao odlučiti o navedenom trošku i njenoj visini u ovoj odluci. Stranka ima pravo na nastali trošak o čemu će sud na zahtjev stranke odlučiti posebnim rješenjem.

32. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a u svezi s čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14), slijedom čega je sud obvezao tuženika na naknadu troškova parničnog postupka u utvrđenom iznosu od 9.780,00 EUR-a, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

U Makarskoj, 31. kolovoza 2026.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena

(članak 335. ZPP-a).

DNA:

Dostava presude pun. tužitelja i pun. tuženika u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a.