REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-242/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužiteljice EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., odvjetnici u Pisarnici u Slavonskom Brodu, Ante Starčevića 40, protiv tužene NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. srpnja 2026., zaključene istoga dana u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Damira Hećimovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Pisarnica u Slavonskom Brodu, tužene osobno i punomoćnice tužene JM, odvjetnice u [adresa], nakon javne objave, 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica podneskom od 2. lipnja 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva za iznos od 110,64 EUR (jednu stotinu i deset eura i šezdeset i četiri centa)

i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„I: Nalaže se tuženoj NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.428,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.01.2018. do 31.12. 2022. godine po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljici EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženoj NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 EUR (dvije tisuće i pedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. kolovoza 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadu više zatraženog preko dosuđenog, iznosa od 476,54 EUR (četiri stotine sedamdeset i šest eura i pedeset i četiri centa) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene ovome sudu 27. studenog 2019. podnijela tužbu radi isplate iznosa od 56.800,00 kuna.

1.1. U tužbi je navela kako su tužiteljica i tužena ugovorile da će tužiteljica povremeno čuvati maloljetno dijete tužene, te voditi brigu o njenoj mački u vremenskim periodima kada se ista nalazila na poslovnim putovanjima.

1.1.1. S tim u svezi tužiteljica je specificirala kako je ona čuvala maloljetno dijete tužene i brinula o njenoj mački u razdoblju od 5. svibnja 2015. do 22. siječnja 2017., i to kako slijedi: od 5. svibnja 2015. do 8. svibnja 2015.g. (ukupno 4 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 16. svibnja 2015. do 17. svibnja 2015.g.(ukupno 2 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 25. svibnja 2015. do 27. svibnja 2015.g.(ukupno 3 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 17. svibnja 2015. do 19. svibnja 2015.g.(ukupno 3 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd – Mađarska; od 2. listopada 2015. do 5. listopada 2015.g.(ukupno 4 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 14. listopada 2015. do 18. listopada 2015.g.(ukupno 5 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 1. prosinca 2015. do 3. prosinca 2015.g.(ukupno 3 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u London; od 4. prosinca 2015. do 6. prosinca 2015.g.(ukupno 3 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 2. siječnja 2016. do 5. siječnja 2016.g.(ukupno 4 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 8. siječnja 2016. do 12. siječnja 2016.g. (ukupno 5 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Amsterdam; od 24. siječnja 2016. do 28. siječnja 2016.g. (ukupno 5 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd-Milano; od 12. veljače 2016. do 14. veljače 2016.g (ukupno 3 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 24. veljače 2016. do 27. veljače 2016.g. (ukupno 4 dana) za v rijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd-Dublin; od 28. veljače 2016. do 29. veljače 2016.g. (ukupno 2 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužne u Beograd; od 18. ožujka 2016. do 24. ožujka 2016.g. (ukupno 7 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Dublin; od 7. svibnja 2016. do 11. svibnja 2016.g. (ukupno 5 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Fiumicino-Italija, od 18. svibnja 2016. — 1 dan za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Rim — Italija; od 21. svibnja 2016. do 22. svibnja 2016.g.(ukupno 2 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd; od 30. svibnja 2016. 1 dan za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Nizozemsku; od 28. lipnja 2016. do 1. srpnja 2016.g. (ukupno 4 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Beograd — Milano – Beograd; od 3. srpnja 2016. do 18. srpnja 2016.g.(ukupno 15 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Mexico; od 9. rujna 2016. do 29. rujna 2016.g.(ukupno 20 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Italija (Toscana, Roma, Milano, Florence, Naples); od 14. listopada 2016. do 27. listopada 2016.g. (ukupno 14 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Filipine; od 13. studenog 2016. do 25. studenog 2016.g. (ukupno 12 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Brazil; od 12. prosinca 2016. do 22. prosinca 2016.g.(ukupno 8 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Mexico; od 22. siječnja 2017. do 24. siječnja 2017.g.(ukupno 3 dana) za vrijeme poslovnog putovanja tužene u Milano (Italija).

1.2. Tužiteljica je, nadalje, navela kako joj je tužena obećala na ime naknade za čuvanje maloljetnog djeteta i njene mačke platiti iznos od 400,00 kn po danu, s tim da je istoj obećavala kako će joj sve naknade isplatiti kroz plaće, a kada je zaposli u svojoj tvrtki, a tužiteljicu je trebala zaposliti u tvrtki najkasnije do kraja 2017. godine. S tim u svezi navela je kako ju tužena, unatoč obećanju, nije zaposlila niti joj je isplatila ugovorenu naknadu za čuvanje maloljetnog djeteta i mačke, te je tužena tužiteljici ostala dužna iznos od 56.800,00 kn (142 dana x 400,00 kn), koji iznos tužiteljica i potražuje tužbom zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2018. do isplate.

2. U inicijalno podnesenoj tužbi tužiteljica je na ime glavnog potraživanja potraživala isplatu iznosa od 5.800,00 kuna, što je 7.538,66 EUR[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2018. do isplate, dok je nakon provedenog vještačenja tužiteljica podneskom od 2. lipnja 2025. na ime isplate naknade za čuvanja mačke po danu za utuženo razdoblje potraživala ukupan iznos od 1.486,74 EUR, a na ime naknade za uslugu čuvanja djeteta za 8 sati dnevno potraživala je novčani iznos od 5.941,28 EUR, odnosno ukupno 7.428,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2018. Dakle, u odnosu na inicijalno podneseni tužbeni zahtjev, tužiteljica je podneskom od 2. lipnja 2025. povukla tužbeni zahtjev za iznos od 110,64 EUR. Podneskom od 2. srpnja 2025. tužena se očitovala na uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 2. lipnja 2025. te je navela kako isti smatra neosnovanim jer tužiteljica potražuje ukupnu naknadu u iznosu od 7.428,02 EUR sa kamatom od 1. siječnja 2018. Tužena se dakle, nije protivila djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nego je ista tužbeni zahtjev osporavala kao neosnovan.

2.1. Odredbom članka 193. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2. istoga članka propisano da je se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Kako je dakle, tužena zaprimila podnesak tužiteljice kojim ona djelomično povlači tužbeni zahtjev, a o tome se nije izričito očitovala u smislu da se povlači istome, nego se upustila u raspravljanje i ustrajala s osporavanjem tužbenog zahtjeva, stoga je sud temeljem članka 193. stavak 2. ZPP odlučio kao u izreci rješenja.

3. U odgovoru na tužbu tužena je osporavala tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je istaknula prigovor zastare utuženog potraživanja. Naime, tužena je navela kako je potraživanje tužiteljice potpuno neosnovano jer između parničnih strana nije postojao nikakav pravni odnos, ugovorni niti izvanugovorni, a temeljem kojega bi tužiteljica imala osnovu za tražbinu iz tužbe. S tim u svezi tužena je osporavala navode tužiteljice da bi ona s njom ugovorila povremeno čuvanje djeteta, brigu o mački, za vrijeme dok se tužena nalazila na službenom putu, kao i navod da bi tužiteljici obećala naknadu u iznosu od

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

400,00 kuna dnevno ili zaposlenje u tvrtki tužene do kraja 2017. godine. Tužena je navela i kako ona smatra da je tužba tužiteljice usmjerena, odnosno podnesena s namjerom da tužiteljica dođe do nepripadajućeg novca koji joj je očito prijeko potreban s obzirom na netočne i neistinite navode koje je iznijela u tužbi.

3.1. Tužena je, nadalje, pojasnila kako su ona i tužiteljica dugo vremena bile bliske prijateljice, koje su većinu vremena provodile zajedno i sa kćerkom tužiteljice HM, te sa kćerkom tužene UM. Također, navela je kako je ona pomagala tužiteljici koja se nalazila u lošoj materijalnoj i obiteljskoj situaciji, te joj je kupovala poklone i odjevne predmete, dok je kćer tužiteljice HM odijevala kao da joj je vlastito dijete, a sve to jer su njihovi odnosi bili bliski i zajedno su provodile slobodno vrijeme. Tužena je navela kako je tužiteljica često boravila i spavala u stanu tužene i to onda kada je tužena bila kod kuće, a ponekad i kada je tužena bila na putu te je tužiteljica bez ikakve naknade koristila sve što se u stanu tužene nalazilo, od hrane do režijskih troškova. S tim u svezi navela je kako je imala veliko povjerenje u tužiteljicu i smatrala je da je dobro da tužiteljica bude u njezinu stanu i da o istome vodi brigu, te da nahrani mačku po potrebi, a za što se tužiteljici tužena oduživala poklonim, kako tužiteljici tako i njezinoj kćeri HM. U tom pogledu navela je i kako tužiteljica nije za vrijeme svakog putovanja tužene spavala u stanu tužene, već je to bilo prema dogovoru kada je tako tužiteljici odgovaralo. Tužena je navela da kada je ona odlazila na put, ona bi ostavljala omotnicu s novcima, koji je tužiteljica ako bi bila u stanu koristila za svoje potrebe kao i za potrebe kćeri tužene, maloljetne UM, a koja je povremeno dolazila kući radi izmjene školsk ih knjiga ili rada na računalu. Dodatno je tužena pojasnila da je u vrijeme kada se tužena nalazila na putu, njezina kći maloljetna UM, boravila kod oca OM, koji je o njoj vodio isključivu brigu. Nadalje, navela je kako je maloljetna UM rođena **.**.2003. i ista je 2015. godine imala 12. godina, odnosno 2016. godine imala je 13. godina, a 2017. godine imala je 14 godina, što ukazuje na činjenicu da u utuženom razdoblju za koje tužiteljica potražuje isplatu, za maloljetnu UM nije trebalo ugovarati nikakvo čuvanje jer je ona o sebi vodila brigu, samostalno je učila i išla u školu iz stana svoga oca, koji je preuzimao brigu o njoj, a dolazila bi u stan tužene izvršiti izmjenu knjiga i ondje se kratko zadržavala, bez obzira je se tada tužiteljica nalazila u tom stanu ili ne, te je zatim odlazila kod oca, dok je njena majka, ovdje tužena, bila na putu.

3.2. Tužena je navela kako ona nikada nije obećala tužiteljici da će joj dnevno plaćati iznos od 400,00 kuna, te je navela kako je taj iznos izmišljen i nema nikakve osnove. Tužena je navela i kako je opće poznato da je u [adresa] za dijete u dobi do 6 godina zbog pojačane brige uobičajen mjesečni iznos čuvanja oko 1.500,00 kuna, stoga smatra da bi bilo nelogično da tužena obeća dnevnu naknadu koja bi za 5 dana iznosila 2.000,00 kuna ( dakle za mjesec dana 12.000,00 kuna) i to za dijete u dobi n jene kćerke UM, koja je imala oca u istom dijelu grada gdje stanuje. Nadalje, tužena je navela i kako je potpuno netočno da je ona tužiteljici obećala na ime naknade za čuvanje djeteta i mačke isplatiti kroz naknade plaća kada ju zaposli u svojoj tvrtki, te da je obećala tuženoj da će ju zaposliti do kraja 2017.g., a nakon što su prekinule prijateljske odnose tužiteljica ističe ovu tražbinu. Tužena je, dakle, osporavala navode tužiteljice glede obećane naknade i zaposlenja, te je navela kako je neosnovano tužiteljičino potraživanje naknade za period od 142 dana u ukupnom iznosu od 56.800,00 kuna. U tom smislu navela je kako bi to značilo da bi tužiteljica ostvarila pravo na mjesečnu plaću ili naknadu od oko 11.000,00 kuna, koja je potpuno nelogična i koju tužena ne bi nikada niti obećala, a za isto nije niti imala potrebe, te nikada između sebe nisu vodile bilo kakav popis boravka tužiteljice u stanu tužene, koja je ondje boravila kao prijateljica tužene.

3.3. Tužena je navela i kako je tužiteljica na okolnost utvrđivanja iznesenih navoda predložila svjedoke, a od kojih neke tužena ne poznaje i nije nikada čula za njih dok niti jedan od predloženih svjedoka u vrijeme kada su parnične stranke bile u dobrim i bliskom prijateljskim odnosima nije bio u njihovom društvu, te isti nisu mogli imati bilo kakva saznanja o odnosima tužiteljice i tužene. Nadalje, navela je kako se najčešće u društvu parničnih stranaka i u stanu nalazio suprug tužene ČM, koji je putovao zajedno sa tuženom. S tim u svezi navela je i kako je otac njezina supruga, BM često dolazio u stan, da pregleda stan i nahrani mačku, jer se tužiteljica za vrijeme službenih putovanja tužene nije uvijek nalazila u njenom stanu. Nadalje, navela je kako tužiteljica tužbeni zahtjev i svoje potraživanje temelji na datumima, koje je preuzela s Facebook profila tužene jer se tamo nalazi popis putovanja tužene po datumima, te je na taj način tužiteljica izračunala svoje „potraživanje”. S tim u svezi navela je kako saznanja o putovanjima tužene i njezina supruga, te o povremenom boravku tužiteljice u stanu tužene imaju sestra tužene GM, brat tužene FM te prijateljica tužene IM, kao i druga bliska rodbina i prijatelji. Tužena je, nadalje, navela kako smatra da je razlog predmetne tužbe prekid prijateljstva između parničnih stranaka i presuda ovoga suda, donesena u predmetu popslovni broj P-365/2018 , kojom je naloženo da otac tužiteljice PM i kćerka tužiteljice KM, vrate zajam ovdje tuženoj NM u iznosu od 6.000,00 kuna, zajedno sa kamatom i troškovima, koji je dug po pravomoćnosti plaćen, stoga tužena smatra kako tužiteljica pokušava naplatiti nepripadajuć i iznos za koji nema nikakve pravne osnove. Zaključno tužena je predložila sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obvezati da tuženoj naknadi prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti presude do isplate.

4. Podneskom od 16. siječnja 2020. tužiteljica je osporavala navode odgovora na tužbu kao neosnovane i netočne. Tužiteljica je osporavala navode tužene da bi joj tužena pomagala jer je bila u lošoj materijalnoj situaciji, kao i da bi tužiteljica tuženoj kupovala poklone i odjevne predmete, kao i navode da bi ona boravila u stanu tužene za vrijeme dok je ista bila kod kuće i da bi tužiteljica besplatno koristila sve što se nalazilo u stanu od hrane. S tim u svezi navela je kako ona nije boravila u stanu tužene po vlastitom hiru nego je ondje boravila zbog čuvanja maloljetnog djeteta tužene te radi brige o mački za vrijeme dok se tužena nalazila na poslovnim putovanjima. Nadalje, osporavala je i da bi maloljetno dijete tužene boravilo kod svojeg oca OM za vrijeme dok je tužena bila na službenim putovanjima. U odnosu na prigovore tužene na predložene svjedoke, tužiteljica je navela kako su predloženi svjedoci upoznati s čuvanjem maloljetnog djeteta tužene i njezine mačke od strane tužiteljice za vrijeme poslovnih putovanja tužene, kao i o svjedocima koji imaju saznanja o visini naknade.

5. U podnesku od 28. siječnja 2020. tužena se očitovala na navode iz podneska tužiteljice od 16. siječnja 2020. U svom je podnesku navela kako ustraje s danim odgovorom na tužbu, ustrajala je s navodima da je s tužiteljicom bila u bliskom prijateljskom odnosu, da nije ugovorila niti usmeno obećala nikakvu naknadu za čuvanje djeteta i brigu o mački, te da tužiteljici nije obećala zaposlenje u svojoj tvrtki. Nadalje, navela je kako je između nje i tužiteljice postojao isključivo bliski prijateljski odnos, te je tužena smatrala da ima osobu od povjerenja i prijateljicu kakvu nitko nema i kojoj može sve povjeriti, tako i svoj stan i sve što se u njemu nalazilo, ali i privremenu brigu o mački, a za koju brigu se tužiteljici odužila poklonima tužiteljici i njezinoj kćerki HM.

6. Kod ovoga suda određeno je pripremno ročište za dan 16. listopada 2020., koje je na prijedlog tužene odgođeno s obzirom na dokumentaciju koju je tužiteljica na istom ročištu predala. Na zaprimljenu dokumentaciju – ispis korespondencije iz aplikacije Viber tužena se očitovala podneskom od 3. studenog 2011. U svom podnesku tužena je navela kako je iz dostavljene dokumentacije razvidno da se radi o ispisu poruka sa aplikacije Viber Tele 2 mobilnog uređaja, vidljivo je vrijeme kada su iste pisane, ali nije vidljiva godina niti datum poruka. Tužena smatra kako navedene poruke nisu dokaz da je tužena sa tužiteljicom ugovorila bilo kakvu novčanu naknadu za čuvanje djeteta i mačke , odnosno da je za iste tužiteljici obećala novčanu naknadu u iznosu 400,00 kuna po danu. Nadalje, navela je kako je iz predmetnog ispisa poruka, odnosno grupne komunikacije razvidno da su u istu bile uključene tužiteljica, tužena, sestra tužene GM, te majka tužene, kćerka i suprug tužene. Tužena je iskazala kako predmetne poruke ukazuju na činjenicu da je ona odlazila na službena putovanja što ona niti ne osporava. Tužena je navela i kako predmetne poruke ne potkrepljuju navode tužiteljice da je tužena s tužiteljicom ugovorila bilo kakvu novčanu naknadu ili zaposlenje u tvrtki tužene u razdoblju 5. svibnja 2015. do 24. siječnja 2017., te smatra da su navodi tužiteljice o obećanoj novčanoj naknadi potpuno neosnovani. Tužena je također navela kako njezine navode o postojanju bliskog prijateljskog odnosa s tužiteljicom, činjenica boravka tužiteljice u stanu tužene, i kupnje poklona tužiteljici i njezinoj kćeri, kao zahvalnosti za povremeni boravak u stanu tužene zbog brige o stanu, dokazuju poruke tužene koje je ona razmijenila s tužiteljicom u razdoblju od 12. kolovoza 2016. do 5. studenog 207. S tim u svezi navela je kako je iz predmetnih poruka razvidno da je tužena kupovala poklone tužiteljici i njezinoj kćeri HM, te je vidljivo da su parnične stranke porukama dogovarale što da tužena kupi za poklon tužiteljici, i što tužiteljici i njezinoj kćeri treba od odjeće i obuće. Također, tužena je iskazala kako njezine navoda da je u stanu ostavljala omotnicu s novčanim iznosom dokazuje i poruke od 21. siječnja 2017. iz koje je razvidno da je tužiteljici ostavljena omotnica s iznosom od 500,00 kuna, a za potrošeni novac tužena nije tražila objašnjenja jer su ona ili njezin način uvijek postupali na takav način i ostavljali novce tužiteljici. Nadalje, navela je kako je tužiteljica svojom voljom spremala stan tužene i odrađivala neke poslove, iako joj je tužena napominjala da isto ne mora činiti, a što je vidljivo iz poruka od 16. prosinca 2016. i 17. prosinca 2016. S tim u svezi navela je kako je u predmetnim porukama vidljivo da tužiteljica obavještava tuženu o tome što je radila, a ista odgovara "Hvala ti milion puta", odnosno vidljivo je da tužiteljica obavještava tuženu da je oprala prozore, a tužena odgovara "Ma daj ženo", u kojem pogledu je tužena navela kako takva konverzacija nije uobičajena u koliko je dogovoren posao koji se plaća za određenu ugovorenu naknadu, kako je uobičajeno za rad u kućanstvu. U odnosu na zajam od 6.000,00 kuna, o kojem su svoje navode stranke iznosile u tijeku postupka, tužena je navela kako je tužiteljica bila upoznata sa zajmom koji je tužena dala na molbu oca tužiteljice, za korist kćerke tužiteljice, te je navela kako je isto vidljivo iz poruke tužiteljice od 16. travnja 2017. te od 8. lipnja 2017. i 5. studenog 2017., koje poruke su odaslane tuženoj, a u kojim tužiteljica navodi da bi ona riješila dug da ima mogućnosti, te da ju taj dug užasno opterećuje. S tim u svezi tužena je navela, da je ona tužiteljici obećala naknadu od 400,00 kuna dnevno, tada bi bilo logično da je tužiteljica tuženoj predložila prijeboj zajma koji je tužena učinila njezinoj kćeri, sa svojim potraživanjem u konkretnom parničnom postupku.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom novčanog iznosa od 7.428,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. siječnja 2018., a na ime obavljenog posla – čuvanja mačke i maloljetnog djeteta tužene u razdoblju od 5. svibnja 2015. do 22. siječnja 2017., koji posao je obavljan povremeno, za vrijeme kada je tužena bila odsutna u tuzemstvu radi poslovnih putovanja u inozemstvo, a kako je taksativno tužiteljica navela u tužbi, što je opisano u točki 1.1.1. obrazloženja ove sudske odluke.

7.1. Među parničnim strankama nije sporno da su iste bile dugogodišnje poznanice i prijateljice preko 20 godina, nije sporno niti da je tužena u utuženom razdoblju putovala u inozemstvo zbog poslovnog razvoja i poslovnih potreba, nije sporno da tužena ima mačku i dijete UM, niti je sporno da je tužena dozvoljavala tužiteljici da boravi u njezinu stanu kada bi bila odsutna. Među parničnim strankama nije sporno niti da je tužena na traženje tužiteljičina oca iznos od 6.000,00 kuna uplatila na račun tužiteljičine kćeri HM, a koji iznos je temeljem pravomoćne sudske odluke vraćen tužiteljici.

7.2. U tijeku postupka među parničnim strankama bilo je sporno je li tužena tužiteljici obećala, odnosno s njom dogovorila obavljanje poslova i izvršenje usluga, dakle, sporno je je li se tužiteljica tuženoj obvezala obaviti posao čuvanja maloljetnog djeteta i mačke za vrijeme odsutnosti tužene iz Republike Hrvatske te je sporno je li se tužena tužiteljici za isto obvezala isplatiti određenu naknadu, i to u iznosu od 400,00 kuna po danu.

8. Radi potpunog i pravilnog razjašnjenja svih spornih činjenica važnih za konačno rješenja spora među strankama, kao i radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih relevantnih činjenica, sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave i to: korespondencija između stranaka putem mobilne aplikacije Viber u periodu od 12. lipnja 2016. do 5. studenog 2017. (stranica spisa, 23- 49), saslušane su parnične stranke u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci ŽM, ŠM, AM (stranica spisa 65-72), svjedoci ZM, ČM, OM, CM, GM, ĆM (stranica spisa 79-85), te je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Mirni Tot Nužda (stranica spisa 122-130).

8.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem predloženog svjedoka BM, s obzirom da je isti u tijeku postupka preminuo, te nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka MM budući da je tužiteljica na ročištu održanom kod ovoga suda 12. siječnja 2023. od tog dokaznog prijedloga odustala, kao niti dokaz saslušanjem predloženog svjedoka RM jer je od tog dokaznog prijedloga tužiteljica odustala na ročištu održanom kod ovoga suda 3. siječnja 2025. Također, u tijeku postupka sud na ročištu održanom 15. ožujka 2022. nije prihvatio prijedlog tužiteljice da se službenim putem pribave podatci Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, o putovanjima tužene u inozemstvo u razdoblju svibanj 2015. – siječanj 2017. Nadalje, druge dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP -a kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

9. Uvidom u korespondenciju između stranaka putem mobilne aplikacije Viber, koju je tužiteljica predala sudu na ročištu 16. listopada 2020. (prileži omotnici u spisu), kao i korespondencije koju je tužiteljica priložila podnesku od 3. studenog 2020., razvidno je, a što stranke među sobom nisu ni osporavale, da su iste bile u komunikaciji, a koju su osim međusobno imale i u prisutnosti članova obitelji tužene kroz grupni razgovor. Iz predmetne komunikacije razvidan je odnos bliskosti parničnih stranaka, izjave emocija "volim te", "sučenko moje" i slično, što je tužiteljica odaslala tuženoj. Također, razvidno je da su tužena i njezin suprug putovali te tužiteljici i njezinoj obitelji javljali kada su i jesu li sletjeli, te je obično tužiteljica imala informacije i javljala u grupi ostalima gdje je i kako je tužena, što po mišljenju ovoga suda ukazuje da je tužena imala prisniji odnos s tužiteljicom nego sa drugim članovima grupe (kćerkom, majkom i sestrom). Također, razvidno je da je tužiteljica boravila u stanu tužene, da je u tom stanu bio mačak imena E ili N, o kojemu je tužiteljica izvještavala članove grupe, između ostalog tuženu i to o tome što on radi. Također iz korespondencije je razvidno da je tužiteljica obavještavala tuženu o kćeri UM, koju oslovljava nadimkom " J", o tome gdje je ona, da je došla u stan po stvari, da ide kod oca OM, da je otišla na trening, da ima zdravstvenih problema, ali iz istih nije vidljivo da je ona dijete vodila liječniku ili da je ona puno radno vrijeme brinula, skrbila i čuvala dijete. Nadalje, razvidno je i da je tužena birala stvari, i to odjevne predmete, tražila ih i kupovala za tužiteljicu i njezinu kćer KM, kada je bila na poslovnim putovanjima. Iz svih poruka sud nije utvrdio da bi tužena davala naloge tužiteljici za obavljanje poslova čuvanja mačke i djeteta, niti da bi one međusobno dogovorile iznos naknade za takve poslove, kao niti da su dogovorile čuvanje mačke uz naknadu. U odnosu na brigu o djetetu sud uzima da je ista bila privremena i najvećim dijelom na razini komunikacije jer iz korespondencije između tužiteljice i UM proizlazi da se dogovaraju kada će koja od njih biti u stanu, te da se tužiteljica informira o njezinim obvezama, uspjehu u školi i više puta ju pita ide li kod tate, na što UM odgovara da ide. Također, iz poruka je razvidno da se tužiteljica ispričava djetetu što nije kuhala, da dijete izvještava tužiteljicu da se nalazi u ugostiteljskom objektu Eden, da je s H vani otišla jesti jer ne može čekati, te da tužiteljica djetetu odašilje poruku da će ugrijati papriku jer je mama djeteta rekla da ne mora kuhati.

9.1. Navedeni ispis poruka s aplikacije Viber, mobilnog operatera Tele 2, kao i ispis poruka koje je dostavila tužena sud prihvaća jer stranke nisu osporavale da bi navedena komunikacija između njih postojala niti su osporavale sadržaj i pošiljatelja navedenih poruka, pa sud iste prihvaća kao vjerodostojne.

10. Tužiteljica, VM, saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja iskazala je kako je ona kada je tužena koristila godišnji odmor i išla na more znala pričuvati dijete tužene. Nadalje, iskazala je kako ona u to vrijeme nije bila zaposlena dok je tužena razvijala nekakav posao i tuženoj je bilo potrebno čuvanje stana, mačke i djeteta, te su se tužiteljica i tužena dogovorile da bi tužiteljica odradila taj posao. S tim u svezi iskazala je kako su one za taj posao ugovorile naknadu u iznosu od 400,00 kuna na dan, a o tome nisu zaključile pisano ugovor niti je bilo svjedoka koji su čuli dogovor između njih dvije. S tim u svezi iskazala je da je ona, s obzirom da je tuženu znala od ranije, postupala s povjerenjem, a u tužbi je točno naznačila dane kada je čuvala stan, mačku i dijete tužene, tako da je mogla točno definirati u kojem vremenskom razdoblju je obavljala posao i gdje je tužena tada putovala, a tužena joj ništa od toga nije platila. Nadalje, iskazala je kako joj je tužena obećala da će ju zaposliti u njezinoj firmi, te je bilo govora da će tužena otvoriti još jedan lokal u kojemu bi radila tužiteljica. S tim u svezi iskazala je kako joj je tužiteljica rekla da će joj za čuvanje stana, djeteta i mačke isplatiti naknadu kroz plaću kada ju zaposli, a na taj način je tužena zavlačila tužiteljicu. Iskazala je kako je bila zainteresirana za posao koji je tužena obećavala budući da je tužena rekla da će prijaviti tužiteljicu, što je bilo u interesu tužiteljice radi radnog staža jer je tužiteljica u tom razdoblju bila nezaposlena zbog zdravstvenih razloga. U odnosu na dijete tužene, tužiteljica je iskazala kako je dijete tada bilo u dobi 12, 13 ili 14 godina, a dogovor između tužiteljice i tužene bio je da tužiteljica bude uz dijete tužene, da ga otprati u školu, dočeka i da mu ručak, te je tužiteljica spavala u stanu tužene kako dijete tužene ne bi bilo samo. Također, iskazala je kako su u stan tužene znale dolaziti i prijateljice kćeri tužene, koje bi ondje prespavale, a dijete tužene je povremeno odlazilo i kod oca, što je inače tužena izbjegavala te je znala reći kako se boji da ne izgubi alimentaciju zbog svoje odsutnosti. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako je ona 2017. godine, oko 4 mjeseca, bila zaposlena u jednoj osnovnoj školi, radila je prijepodnevnu smjenu, te se sjeća, kada je završila posao trčala je odnijeti ručak djetetu tužene, a koji ručak je tada kuhala majka tužiteljice. Nadalje, iskazala je kako je ona s djetetom tužene zajedno pisala zadaću, tuženici je javljala ocjene koje bi dijete dobilo u školi te joj je javljala tko dijete vozi na trening, tužiteljica ili otac djeteta. Tužiteljica je iskazala kako je suradnja između nje i tužene završila tužiteljičinim odlaskom u Irsku, početkom 2017. godine, a tada ju je tužena molila da odradi još zadnji vikend jer se nije mogla snaći. U odnosu na čuvanje stana, tužiteljica je iskazala kako je ta obveza obuhvaćala sve poslove u domaćinstvu te poslove oko salona tužene u kojem su bili majstori, a također tužiteljica je podizala pakete, koji su znali biti isporučeni i kod roditelja tužiteljice, pored toga i inkasator je dolazio očitavati, njezine obveze su obuhvaćale i hranjenje mačke. S tim u svezi iskazala je kako je mačka tužene imala zdravstvenih problema zbog čega je imala poseban režim prehrane, imala je svoj raspored prehrane tako da je tužiteljica morala na to paziti. Tužiteljica je osporavala navode tužene da ona nikada nije s tužiteljicom ugovorila povremeno čuvanje svog djeteta te brigu oko mačke za novčani iznos. Međutim, tužiteljica nije osporavala navode tužene da je tužena znala kupovati poklone tužiteljičinoj kćerki. S tim u svezi iskazala je kako je tužena putovala u inozemstvo te je znala u jeftinim trgovinama kupiti odjeće. Nadalje, iskazala je kako se ponašanje tužene promijenilo kada je tužiteljica odlučila otići u Irsku, jer je tužena smatrala da je ostavljena na cjedilu, a kada je tužiteljica dolazila iz Irske pitala je tuženu da joj plati, a tužena se ispričavala da ne može platiti jer je suprug tužene protiv toga. U odnosu na iznos od 6.000,00 kuna koji je pozajmio njezin otac od tužene, iskazala je kako je ona tada radila u Irskoj te je zarađivala 2.000,00 EUR i za posudbu nije bilo potrebe. Međutim, zbog neriješenih odnosa između nje i tužene, otac tužiteljice je zatražio od tužene da joj uplati dugovanu naknadu, a tužena je tada uplatila iznos od 6.000,00 kn na račun tužiteljičine kćerke i to je povlačila uplatu, pa ponovno uplatila i u opis plaćanja napisala pozajmica. S tim u svezi iskazala je da kada je to njezina kći otkrila, tužiteljica je shvatila da ona neće uplatiti dugovanje. Tužiteljica je osporavala navode tužene da bi u to vrijeme tužiteljica bila socijalni slučaj te je navela kako je tužiteljica ranije imala privatnu firmu, primala je alimentaciju od bivšeg supruga za kćerku u iznosu od 1.800,00 kn, te je nakon spora sa bivšim suprugom dobila isplatu od 107.000,00 kn tako da je mogla financirati školovanje svoje kćerke. Tužiteljica je iskazala kako ona u Republici Hrvatskoj ima 21 godinu radnog staža, te tri godine braniteljskog staža koji joj nije još upisan, a u inozemstvu ima četiri godine ostvarenog radnog staža. Nadalje, u odnosu na čuvanje djeteta i mačke, iskazala je kako jednom prilikom kada je išla u Mostar radi upisa njezine kćeri na fakultet, ona je bila odsutna 24 sata i tada je veliki problem bio hranjenje mačke, te je ona kontaktirala supruga tužene, a tužena i njezin suprug dali su joj nalog na koji način da pripremi hranu za mačku kako bi tu obvezu preuzeo svekar tužene, a dijete je tada bilo kod svoga oca. Pored navedenoga iskazala je i kako je ona znala čuvati dijete tužene kada bi tužena išla na more, a što je bilo u razdoblju 2015. godine, a i prije je znala pričuvati dijete tužene. Nadalje, iskazala je kako je ona na papir zapisivala vrijeme čuvanja djeteta, stana i mačke, i taj papir je pokazala tuženoj, ali isti tužena nije supotpisala iz razloga što se bojala inspekcije, jer je tužiteljica u to vrijeme radila u salonu tužene, koji se obnavljao, a sve to među njima je bilo prijateljski i u tajnosti. S tim u svezi iskazala je kako joj je tužena rekla da nitko ništa ne smije znati, da je to poslovna tajna između njih. Nadalje, iskazala je kako joj tužena nije plaćala čišćenje salona, a tužiteljica je niz poslova radila za tuženu u smislu da je tužiteljica preuzimala neku robu, obilazila taj salon, sve to nije specificirala u tužbi jer je to sve bilo unutar dogovora, iskazala je kako je ona tuženoj bila njoj na raspolaganju i po potrebi kada je tužena bila odsutna za sve što se tada događalo i što je bilo potrebno obaviti. Tužiteljica je iskazala kako je tužena znala ostaviti novac u kuverti, a taj novac je bio za domaćinstvo za plaćanje paketa, za odlaske u trgovinu, za domaćinstvo, kupovinu hrane za mačke. S tim u svezi iskazala je kako je ona računa ostavljala u koverti za tuženu. S obzirom na tajnost dogovora s tuženom, o čemu je ranije iskazala, tužiteljica je navela kako je tužena u to vrijeme bila u jako lošim odnosima kako sa bivšom, tako i sa sadašnjom obitelji, a od supruga je morala puno tajiti jer je on puno toga dirigirao, dok tuženika nije imala povjerenje niti u pogledu djeteta niti u pogledu mačke, a kako joj je tužiteljica i prije pomagala tužena je imala povjerenje u tužiteljicu. S tim u svezi iskazala je kako je tada, suprug tužene prihvaćao jedino tužiteljicu, a nije prihvaćao nikoga od obitelji tužene niti koga od njezinih prijatelja, jedino je tužiteljici i njezinoj kćeri dozvoljavao da dolaze u stan tužene.

10.1. Iskaz tužiteljice sud je djelomično prihvatio i cijenio iskrenim, i to u dijelu u kojemu je tužiteljica iskazivala da je boravila u stanu tužene, brinula za dijete tužene (pomagala u pisanju zadaće, da je dijete otpratila u školu, dočekala i dala mu ručak) i brinula o mački, da je tužena bila službeno odsutna te da je tužena kupovala odjeću za tužiteljicu i njezinu kćer. jer istinitost njezina iskaza potvrđuje i korespondencija putem aplikacije Viber iz koje je razvidno da je ista tuženu izvještavala o kćerki i tome što čini mačka te da je mačka s njom. Sud, međutim, ne prihvaća njezin iskaz u dijelu u kojemu je iskazala da je s tuženom ugovorila naknadu za čuvanje djeteta, stana i mačke, jer isto ne proizlazi niti iz jednog dokaza izvedenog u tijeku postupka. Također sud ne prihvaća niti dio iskaza tužiteljice da bi s tuženom dogovorila da sav njihov poslovni dogovor o isplati naknade bude u tajnosti jer iz iskaza svjedokinje ŠM i ĆM proizlazi da im je tužiteljica rekla da postoji dogovor s tuženom oko plaćanja naknade za čuvanje mačke.

11. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužena NM, u svom je iskazu navela kako su ona i tužiteljica bile bile prijateljice više od 20 godina, a pored toga su i u rodbinskoj vezi jer su kći tužene i kći tužiteljice sestrične po očevima. Nadalje, iskazala je da nakon što se razvela, nastojala je održati odnose između dviju sestrični i držati tu obitelj na okupu, jer je tužiteljica prekinula odnos svoje kćeri sa svojim ocem tako da je tužena bila jedina karika koja je bila u kontaktu sa sestričnom svog djeteta. Tužena je iskazala da ne zna kada je tužiteljica pomislila da joj radi uslugu, jer ona nikada nije sa tužiteljicom ugovorila povremeno čuvanje njezina djeteta te brigu oko njezine mačke, a pogotovo ne za novčani iznos. Tužena je iskazala kako je tužiteljica stanovala u njezinoj blizini, na udaljenosti svega 6 minuta normalnog hoda, te je iskazala da je tužitel jica imala loš odnos sa svojim roditeljima, odnosno sa ocem, tužiteljica se tuženoj često žalila na taj loš odnos. Nadalje, iskazala je kako se sjeća se da joj je tužiteljica rekla da u kući nisu palili grijanje nego se grijalo u jednoj prostoriji tako da su bili prisiljeni svi boraviti u jednoj prostoriji, u to vrijeme samo je otac tužiteljice imao mirovinu, tužiteljica nije radila, žalila se da joj je život katastrofa, da je nesretna i da ne zna što će. S tim u svezi iskazala je kako je ona, tužena, odlučila baviti poslom radi kojeg mora otputovati povremeno u inozemstvo, ali je prije toga okupila svoju obitelj da vidi kako ću to organizirati budući da je njezina kćerka u to vrijeme imala 15 godina. Nadalje, iskazala je kako se ona najviše oslanjala na bivšeg supruga s kojim je u dobrim odnosima i s kojim se dogovorila da će njihova kćerka biti s njim kada je onda odsutna iz Republike Hrvatske. Također, iskazala je kako ima privatnu firmu te održava edukacije u inozemstvu, a u to vrijeme znala je poslovno biti odsutna 7-10 dana u mjesecu, a jednom prilikom kada je išla u Italiju bila je odsutna 20 dana. Iskazala je kako su njezina putovanja transparentna na društvenoj mreži Facebook, a odakle je tužiteljica i došla do povijesti putovanja. Nadalje, iskazala je kako je ona rekla tužiteljici, da kada je u inozemstvu, tužiteljica može ostati kod nje u stanu i prespavati. Iskazala je kako je tada imala svekrvu i svekra u blizini, na udaljenosti od 5 minuta, te su oni mogli hraniti mačku tužene. Tužena je iskazala kako je ona tužiteljici učinila uslugu jer joj je otvorila svoj stan i dopustila joj da bude u toplom stanu, da koristi cijeli stan i frižider. S tim u svezi iskazala je kako joj je tužiteljica znala reći da jedva čeka da ide, jer ona odmori dušu kada je kod tužene. Nadalje, iskazala je da je ponekad, kada je tužiteljica ostajala u njezinom stanu, ondje ostajala i kćer tužene, a ponekad je znala otići kod oca. U tom pogledu iskazala je kako njezin bivši suprug nije volio da njihova zajednička kći ostaje sama s tužiteljicom te je on uvijek nastojao da njihova kći spava kod njega, kada je tužena u inozemstvu. U odnosu na brigu o mački iskazala je kako su o njoj brinuli sestra i svekar tužene. Mački je u jutro bilo potrebno natočiti vodu i staviti hranu. Nadalje, iskazala je kako tužiteljica u njezinu stanu nije ništa radila, u smislu čišćenja, čistila je za sobom, jednom ju je tužena zamolila da pristavi juhu kada se vraćala s puta. Također, iskazala je kako su ona i tužiteljica bile velike prijateljice, te nije bilo dana da nisu međusobno razgovarale i zajedno pile kavu. Također, tužena je iskazala kako je ona tužiteljici u međuvremenu našla posao za koji tužiteljica nije pokazala nikakav interes, te je dodatno iskazala kako tužiteljica ima 50 godina i nema radnog staža, a u tom trenutku kćer tužiteljice je studirala u Mostaru. Tužena je iskazala kako je sve to trajalo nekih godinu dana, nakon čega je tužiteljica otišla u Irsku, jer je spoznala da ne može školovati dijete ako ostane kod kuće, dok je mačku hranio njezin svekar jer je i njezina sestra tada otišla u Njemačku. Tužena je iskazala kako joj nije jasno kako je tužiteljica mogla školovati dijete, imati nokte, frizuru i raditi, kada si tužena to nije mogla priuštiti. Nadalje, iskazala je da je ona, kada je kupovala poklone svojoj kćeri, kupovala iste i kćeri tuži teljice, a ponekad joj je znala kupiti cigarete tužiteljici, a kad bi otišle na kavu, platila bi kavu, ali nikad nije bilo dogovoreno između njih dvije da bi joj tužena plaćala naknadu. S tim u svezi iskazala je kako iznos koji tužiteljica traži tužbom, ona tada nije zarađivala. Nadalje, navela je kako tužiteljica potražuje iznos od 400,00 kn dnevno, a njoj nije jasno odakle tužiteljici taj iznos. Također, tužena je navela kako su se odnosi između tužene i tužiteljice poremetili kada je tužiteljica bila u Irskoj i kada je njen otac došao tuženu tražiti 6.000,00 kn kako bi tužiteljičina kćerka mogla upisati slijedeću godinu studija, a koji iznos je tužena uplatila na račun tužiteljičine kćerke. Dodatno je iskazala kako je taj iznos ona, bez znanja njezina supruga podigla u banci i posudila ga budući da je otac tužiteljice rekao da će isti iznos vratiti, ali to nije učinio po dogovoru, nego je isto ostvarila sudskim putem, jer joj tužiteljica nije htjela vratiti novac nego joj je rekla neka ga vrati onaj tko ga je posudio. Tužena smatra da je taj novčani iznos pokvario njihovo dvadesetogodišnje prijateljstvo. Tužena je iskazala kako je njezina kći u to vrijeme bila u dobi od 14 godina, pohađala je 6 i 7 razred osnovne škole, bila je samostalno dijete i mogla je biti sama, ali imala je u blizini oca, koji je stanova na udaljenosti od 5 minuta od stana tužene. U odnosu na njezinu kćer, tužena je iskazala kako se ista bavila i dodatnim aktivnostima, išla je na košarku, a kada je tužena bila odsutna njezina kći se hranila kod oca, a u stan tužene bi došla samo promijeniti garderobu i ostati s mačkom, a ponekad je htjela i ostati u stanu jer je voljela tužiteljicu. Tužena je, nadalje, iskazala kako je u utuženom razdoblju tužiteljica znala biti i odsutna iz njezina stana, kada je odlazila u posjet svojoj kćerki u Mostar, a tada je o mački (sijamski mačak) tužene brinuo svekar tužene, dok se o njezinoj kćeri brinuo otac njezine kćeri, dok je u vrijeme kada je tužiteljica bila u stanu ona u jutro nalila vodu i dala hranu mački. Nadalje, iskazala je kako je u utuženom razdoblju njezin svekar bio u dobi od 72 godine i bio je dobrog zdravstvenog stanja. Također, iskazala je kako ona nikada u životu nije bila u takvom odnosu s tužiteljicom, da tužiteljica nešto napravi za tuženu i da joj ona zauzvrat nešto plati. Nadalje, iskazala je kako je ona u dobro namjeri rekla „nadam se da će mi se razviti ovaj posao, jer bi ti bila prva koju bi zaposlila“, naime, tužena smatra da je tužiteljica bila vrlo sposobna u korespondenciji, te je dodatno iskazala kako ona tužiteljici nije dala čvrsto obećanje za zaposlenje nego je to bila prijateljska namjera. S tim u svezi iskazala je kako ona nije mogla takvo što obećati jer nije znala u kojem smjeru će se njezin posao razvijati, nego su tužena i tužiteljica tada maštale i razgovarale. Nadalje, tužena je iskazala kako je ona djetetu tužiteljice kupovala uvijek nešto, a za pričest i krizmu ju je tužena kompletno odjenula.

11.1. Iskaz tužene sud prihvaća i cijeni ga iskrenim jer su navodi tužene u suglasju s dostavljenom korespondencijom između stranaka, te stranaka i osoba obitelji tužene, a koji su istinitost sadržaja poruka potvrdili svojim iskazima danim u ovom postupku i to svjedok ČM, te svjedokinja GM, dok je također i navode da je maloljetna kći tužene za vrijeme kada je tužena boravila u inozemstvu, preuzeo njezin bivši suprug OM, potvrdio je i sam OM. S tim da iz iskaza svjedoka OM proizlazi da je maloljetno dijete UM povremeno odlazila u stan tužene dok je ona bila odsutna, a isto proizlazi i iz samih poruka koje su u grupnom Viber razgovoru odaslale tužiteljica i sama UM.

12. Svjedok ŽM, nakon što mu je predočena tužba, iskazao je da on o odnosima tužiteljice i tužene ne zna ništa i ne zna što su one dogovarale. Nadalje, iskazao je da je on susjed tužiteljice, dok tuženu ne pozna i nikada ju nije vidio, te uopće ne zna zašto je on predložen kao svjedok, a kada je o tome pitao tužiteljicu ona mu je rekla kako je čuvala dijete, a ta gospođa čije je dijete ju za to nije platila. Iskazao je da je tužiteljicu vidio tri puta nakon što je otac tužiteljice preminuo, a prije toga ju nije vidio 15 godina.

12.1. Sud iskaz svjedoka ŽM cijeni irelevantnim za ovaj postupak budući da svjedok o odlučnim činjenicama nema nikakva, niti posredna niti neposredna saznanja.

13. Svjedokinja ŠM iskazala je kako poznaje obje parnične stranke. Nadalje, iskazala je kako je njezina majka stanovala u blizini gradskih bazena, i ondje je znala sresti tužiteljicu koja joj je rekla da čuva mačku od tužene, ali ona nije tada sa sobom vodila tu mačku nego joj je samo rekla da ju čuva, a svjedokinja je tužiteljici pričala kako ona za čuvanje psa plaća 100,00 kuna te je tužiteljicu pitala jel ona to naplaćuje, a tužiteljica joj je odgovorila da će joj tužena to kasnije platiti.

13.1. Iskaz svjedokinje ŠM sud prihvaća te ga cijeni iskrenim, uzimajući u obzir pri tome da svjedokinja nema neposredna saznanja o dogovoru između parničnih strana nego je ista svjedok po čuvenju jer je od same tužiteljice čula kako će tužena tužiteljici kasnije platiti za čuvanje mačke. Dakle, svjedokinja o postojanju konkretnog dogovora između parničnih stranaka, kao i naknade i visine dogovorene naknade, nema nikakvih saznanja.

14. Svjedokinja AM u svom je iskazu navela kako je ona s tužiteljicom dugi niz godina dobra prijateljica i poznato joj je da je tužiteljica išla čuvati dijete tužene kada je tužena bila na putu te je svjedokinja znala ponekad odvesti kod tužene radi čuvanja djeteta, a ponekad je tužiteljicu zvala na kavu, ali joj je tužiteljica rekla da ne može piti kavu jer ima obvezu čuvanja djeteta tužene, ali ne može se decidirano izjasniti koliko puta i kada je to bilo. S tim u svezi iskazala je kako je tada dijete tužene išlo u osnovnu školu. Svjedokinja je iskazala kako nije sigurna da je obveza tužiteljice uključivala i brigu o mački. Nadalje, iskazala je kako su u to vrijeme parnične stranke bile prijateljice te svjedokinji nije poznato je li čuvanje djeteta tužene između parničnih stranaka bilo dogovoreno prijateljski, ili uz neku naknadu, ne sjeća se što joj je tužiteljica spominjala oko toga, niti kako se o tome tužiteljica dogovorila s tuženom. Također, iskazala je kako je tužiteljica od nje jedan puta posudila novac, a koji novac je i vratila.

14.1. Iskaz svjedokinje AM, kao dobre prijateljice tužiteljice sud prihvaća i cijeni iskrenim, osobito dio iskaza u kojemu je svjedokinja iskazala da je tužiteljica išla kod tužene kada je ona bila odsutna te je išla ondje radi čuvanja djeteta, ali ne zna kada je to bilo, dakle, iz njezina iskaza ne proizlazi da bi čuvane djeteta tužene tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju. Također, svjedokinji kao bliskoj prijateljici tužene nije poznato je li tužiteljica čuvala dijete tužene kao prijateljica ili uz neku naknadu, niti su joj poznati detalji dogovora između parničnih stranaka, iz čega proizlazi da o relevantnim činjenicama svjedokinja nema saznanja.

15. Svjedok FM, brat tužene, iskazao je kako je s tuženom, zajedno s još dvije sestre, kako povezani te smatra da bi on znao za dogovor tužene i tužiteljice. S tim u svezi iskazao je kako zna da nije postojao nikakav dogovor između njih oko plaćanja, a sve što se odvijalo je bilo na prijateljskoj bazi. Također, iskazao je kako je utuženi iznos smiješan, jer bi on, koji radi inače za taj iznos, napustio posao i čuvao stan i mačku za taj iznos. Svjedok je iskazao kako tužiteljica nikada nije čuvala dijete tužene, jer je dijete, nećakinja svjedoka, bila kod svog oca OM. Sv jedok je iskazao kako je točno da je tužiteljica znala prespavati kod tužene, a u pogledu čuvanja djeteta tužene, to je bilo u iznimnim situacijama. Svjedok je iskazao i kako je on u utuženom razdoblju bio u kontaktu sa svojom sestrom jer je ona znala doći nekim prigodama kao gost, a poruke s njom koje je razmjenjivao na dnevnoj bazi niti ne računa, to smatra normalnim. Nadalje, iskazao je da je tužiteljica možda brinula o mački tužene, za vrijeme kada je tužena bila odsutna, a u odnosu na čuvanje stana svjedok je iskazao kako je svekar, otac sadašnjeg supruga tužene znao brinuti o stanu i mački. Svjedok je, nadalje, iskazao kako on nema nikakva saznanja o postojanju dogovora između parničnih stranaka, a koji je predmet tužbenog zahtjeva, te vjeruje da takav dogovor niti ne postoji jer u suprotnome bi on o njemu nešto znao. Nadalje, iskazao je kako je on u razdoblju 2015. i 2016. godine bio u dobrim odnosima sa sadašnjim suprugom tužene, on je također dolazio u goste kod svjedoka, a osim toga iskazao je kako je u dobrim odnosima i sa bivšim suprugom svoje sestre.

15.1. Iskaz svjedoka LM sud je djelomično prihvatio i cijenio ga iskrenim. Naime, sud nije prihvatio dio njegova iskaza u kojemu je naveo kako tužiteljica nikada nije čuvala dijete tužene jer je dijete bilo kod oca OM, jer, naime, iz iskaza svjedoka OM te iskaza tužene proizlazi da je maloljetna UM povremeno odlazila u stan tužene, da je nekad ondje i prespavala dok je tužena bila odsutna, a činjenica njezina boravka u stanu proizlazi i iz korespondencije na mreži Viber. Stoga sud cijeni da konstatacija "nikada" nije istinita te da pojam "čuvanje" može podrazumijevati i kraću brigu o maloljetnom djetetu za vrijeme njezina boravka u stanu, kao i pisanje zadaće i pomoć u izvršavanju školskih obveza, osobito jer je svjedok iskazao da tužiteljica nikada nije čuvala dijete tužene, a potom je iskazao kako je to bilo samo u iznimnim situacijama. U odnosu na čuvanje mačke iskazao je da je o njoj brinuo svekar tužene, a isto je potvrdio i svjedok ČM te svjedokinja GM dok iz sadržaja pročitanih Viber poruka proizlazi da je suprug tužene ČM dao upute kako pripremiti hranu za mačku kako bi mačku nahranio njegov otac, dakle, sud utvrđuje da je svekar tužene hranio mačku ali nije nesporno da se to hranjenje prema poruci ČM odnosi na utuženo razdoblje.

16. Svjedok ČM, suprug tužene, iskazao je kako poznaje tužiteljicu jer su ona i tužena bivše šogorice i bile su kućne prijateljice, bile su u dobrim odnosima. Nadalje, iskazao je kako su u utuženom razdoblju on i njegova supruga, ovdje tužena, često znali ići na poslovna putovanja, a tužiteljici su dali ključ od stana jer tužiteljica nije bila u dobrim odnosima sa svojim roditeljima, a u stanu u kojemu je bila s njima nije bilo grijanja niti interneta te su tužiteljici rekli: „evo ti ključevi našeg stana“ , a to je bilo prijateljski. Svjedok je iskazao kako je u to vrijeme kći tužene imala 12 godina, a kada su svjedok i tužena bili odsutni, njezina kći je uglavnom bila kod oca, dok je povremeno dolazila u stan po knjige i odjeću. Nadalje, iskazao je kako je brigu o mački vodio njegov otac, za svo vrijeme dok nije preminuo, on je dolazio u stan u jutro u 8,00 sati i navečer u 19,00 sati u znao je što treba oko mačke, a tu brigu je s njim dogovorio svjedok, U odnosu na brigu o stanu, svjedok je osporavao da bi za stan postojala potreba za ikakvom brigom, jer su svjedok i tužena tužiteljici dali ključeve stana, prijateljski, da bude u stanu, da se grije, da se služi internetom. Također, iskazao je kako su on i tužena ponekad tužiteljici znali ostavljati novac u omotnici to par stotina kuna, ako nešto bude trebalo, dok je frižider bio uvijek pun. Nadalje, iskazao je kako je tužena uvijek pomagala tužiteljici, kada bi svjedok i tužena išli na poslovna putovanja, tužena je kćeri tužiteljice znala kupiti odjeće te su on i tužena znali razgovarati s tužiteljicom o njenoj kćeri i što će upisati kao studij. S tim u svezi svjedok je iskazao kako je on predložio da je najbolje da upiše farmaciju, ali ju je i pitao kako će ona financirati školovanje kćerke, na što je tužiteljica rekla da za nju mora biti i da će ona to stvoriti. U odnosu na iznos od 6.000,00 kn, kojega je tužena posudila tužiteljici, svjedok je iskazao da je taj iznos tužena prebacila na račun kćeri tužiteljice HM, to je bila pozajmica za upis djeteta tužene na fakultet, a kako iznos nije vraćen u roku, radi povrata pozajmljenog vođen je sudski postupak, u kojemu je tužena tužila cijelu obitelj tužiteljice i dobila parnicu i tada je tužiteljica vratila taj iznos. Svjedok misli da je upravo taj sudski postupak bio povod za ovu tužbu. Svjedok je, nadalje, iskazao kako tužiteljica nikada nije čuvala kći tužene niti je ona brinula o njenim potrebama jer je kći tužene, kada su svjedok i tužena bili odsutni bila kod svog oca OM. Svjedok je iskazao i kako je on uvijek išao na putovanja sa svojom suprugom. Nadalje, iskazao je kako su ključeve stana tužiteljici davali neposredno prije putovanja, ključevi nisu stalno bili kod tužiteljice, a provala u stan nije bilo. Svjedok je iskazao i kako su on i tužena renovirali lokal u Krešimirovoj ulici, vlasnik kojeg lokala je U, ali tužiteljica nije na nikakav način vršila komunikaciju sa majstorima u njihovo ime, te je iskazao kako su on i supruga sami komunicirali sa majstorima. S tim u svezi iskazao je kako je renovacija lokala dogovorena zajedno s vlasnikom, i misli da je U naručio majstore, a renovacija je trajala par dana jer se radi o lokalu površine 25 m2. Nadalje, iskazao je kako nema saznanja o tome da je tužiteljica primala kakve pakete, paketa nije bilo, bila su samo pismena u poštanskom sandučiću. S tim u svezi iskazao je kako inače ako je nešto bilo u poštanskom sandučiću tužiteljica ih je znala obavijestiti i pitati o tome, a ako je nešto bilo sa mačkom onda je kontaktirala tuženu. Također, iskazao je kako nema saznanja da bi tužiteljica dostavljala nekakvu dokumentaciju za njegovu suprugu u knjigovodstvo, eventualno da je nešto stiglo poštom pa je proslijedila knjigovodstvu. Svjedok je iskazao kako su oni (on i tužena) komunicirali sa tužiteljicom putem Viber-a, a to je bila prijateljska komunikacija. Svjedok je iskazao i kako je on za svo vrijeme trajanja braka s tuženom u dobrim odnosima sa njezinom obitelji.

16.1. Iskaz svjedoka ČM sud je prihvatio jer istinitost njegova iskaza proizlazi iz korespondencije između stranaka, te stranaka i članova obitelji tužene putem grupnog razgovora u aplikaciji Viber, u kojem razgovoru je sudjelovao i sam svjedok, uzimajući pri tome da je njegov iskaz u bitnome u suglasju s iskazom svjedoka OM i svjedokinje GM.

17. Svjedok OM, bivši suprug tužene iskazao je da je upoznat s predmetom postupka, ali da nema nikakvih saznanja o dogovoru između parničnih stranaka. Nadalje, u odnosu na čuvanje zajedničkog djeteta njega i tužene iskazao je da kada bi tužena i njezin suprug išli na poslovanja putovanja, on je u 99% slučajeva čuvao njihovo zajedničko dijete. S tim u svezi iskazao je da u slučajevima kada bi tužena sa suprugom išla na višednevna putovanja, tada bi dijete bilo kod njega stalno, njihova kći bi znala samo otići u stan tužene promijeniti knjige, odjeće, a znala je odlaziti i u stan hraniti mačku, dati joj vode, a što je činila ujutro i navečer dok bi se kod svjedoka vraćala na spavanje. Svjedok je iskazao kako je tužena inzistirala da njihovo zajedničko dijete ostane u stanu tužene spavati, ali on to nije dozvolio, odnosno možda je to dozvolio jedan puta. Nadalje, iskazao je da je njegova kći znala pozvati prijateljice u stan tužene, ali da su njezine prijateljice da prespavaju u stanu tužene, o tome nema saznanja. Svjedok je iskazao i kako je on od svoje kćeri UM čuo da tužiteljica bude u stanu tužene za vrijeme dok je tužena odsutna. Svjedok je iskazao kako je u utuženom razdoblju njegova komunikacija s tuženom, bivšom suprugom bila korektna i uredna, te je iskazao da kako imaju zajedničko dijete tu nema nikakvih problema. S tim u svezi iskazao je da i kada je svjedok bio na fakultetu tužena i njen suprug su oko djeteta činili više, znali su se dogovoriti. Nadalje, iskazao je da je od tužene uvije bio obavješten kada ona odlazi na poslovna putovanja i kada dolazi. Svjedok je iskazao da za vrijeme kada je maloljetna UM bila kod njega, on i njegova supruga vodili su brigu o prehrani i svim potrebama djeteta.

17.1. Iskaz svjedoka OM sud je prihvatio i cijenio ga iskrenim jer su na okolnost čuvanja djeteta svjedoka i tužene, saslušani i svjedoci ČM, GM, CM i FM koji su u bitnome potvrdili navode svjedoka OM o tome da je za vrijeme odsutnosti tužene zbog poslovnih putovanja u inozemstvo njihovo zajedničko dijete uglavnom boravilo kod njega, a znalo je otići u stan tužene po stvari jer to proizlazi i iz korespondencije UM i tužiteljice, koju je sama tužiteljica dostavila u sudski spis.

18. Svjedokinja CM iskazala je da tužiteljicu poznaje iz viđenja, dok je s tuženom jako dobra prijateljica već 20 godina. Nadalje, iskazala je kako je s tuženom u komunikaciji na dnevnoj razini i znaju se jako dobro. U odnosu na tužbeni zahtjev, iskazala je kako je u utuženom vremenskom razdoblju tužena bila u dobrim odnosima s tužiteljicom, one su svakodnevno pile kavu zajedno i sve što su one dogovarale bilo je prijateljski. Svjedokinja je iskazala kako je kći tužene, UM, za vrijeme odsutnosti tužene bila sa svojim ocem, dok je svekar tužene u tom razdoblju brinuo o mački tužene. Svjedokinja je iskazala kako je bila iznenađena kada je čula da tužiteljica boravi u stanu tužene i njezina supruga, za vrijeme dok je tužena odsutna, a njezino dijete kod oca, a kada je o tome pitala tuženu ona joj je rekla da tužiteljica ima nesređenu situaciju kod svoje kuće i da joj je tužena zbog toga dopustila da boravi u njezinu stanu i da se malo odmori i da joj je žao tužiteljice. Nadalje, iskazala je kako je s tuženom u svakodnevnoj komunikaciji posljednjih 10 godina, prije nisu stizale toliko komunicirati zbog obiteljskih obveza, imale su malu djecu, različite poslove. Također, svjedokinja je iskazala kako je ona, u utuženom razdoblju, znala jednom mjesečno dolaziti kod tužene, a tužena joj je pričala da je tužiteljica u njezinu stanu kada tužena poslovno putuje.

18.1. Iskaz svjedokinje CM sud nije prihvatio iz razloga što iz istoga proizlazi da svjedokinja o odlučnim činjenicama saznanja ima samo kroz komunikaciju s tužiteljicom, kao njezina dobra prijateljica.

19. Svjedokinja GM, sestra tužene, iskazala je kako je dobro upoznata s predmetom spora. Svjedokinja je iskazala kako je ona imala ključeve stana tužene i kada je tužena bila odsutna ona je išla kontrolirati stan dok je svekar tužene brinuo o mački, a ponekad je i ona znala preuzeti brigu za mačku jer je svekar tužene bio stariji čovjek koji nije mogao hodati po vrućini. Nadalje, iskazala je kako je kći tužene, UM, za vrijeme odsutnosti tužene bila kod svoga oca te je povremeno znala dolaziti u stan tužene po stvari. Svjedokinja je iskazala kako tužiteljicu nikada nije srela u stanu, a tijekom 2015. i 2016. godine tužiteljica je imala ključeve od stana tužene, ali je svjedokinja nikada nije srela u stanu. Svjedokinja je iskazala kako joj je tužena, njezina sestra, rekla da je tužiteljica znala dolaziti u njen stan kada je imala loše odnose u kući, radilo se o nekim generacijskim sukobima i lošoj financijskoj situaciji u kući, a u stan je tužiteljica dolazila da se ondje odmori. Nadalje, iskazala je kako su tužena i njen suprug uređivali lokal, a oko toga tužiteljica nije ništa pomagala, ona nije vodila nikakvu brigu ni o djetetu tužene jer je dijete za vrijeme odsutnosti tužene odlazilo svojem ocu, a u stan tužene kako bi ondje ostavilo svoje stvari. Svjedokinja je iskazala i kako je dijete tužene, kći UM znala i ostati u stanu tužene, sjeća se da je jednom prilikom ondje prespavala KM, a tada je ondje prespavala i tužiteljica. Također, iskazala je kako je UM, kada je dolazila u stan znala nahraniti mačku, ali ona nije imala nikakvu obvezu oko mačke jer su brigu o mački vodili svjedokinja i dida . U odnosu na putovanja tužene, svjedokinja je iskazala da je u jednom periodu ona putovala i po dva puta mjesečno, ali su to bile kratke rute. S tim u svezi iskazala je kako je za vrijeme putovanja tužene ona uvijek imala ključeve stana tužene sve dok nije odselila u Njemačku, a što je bilo 2018.godine. Također, iskazala je kako je u utuženom periodu ona stanovala u [adresa], a što nije niti 5 minuta do stana tužene.

19.1. Sud je iskaz svjedokinje GM djelomično prihvatio i cijenio ga iskrenim. Naime, sud nije prihvatio dio njezina iskaza u kojem je navela kako je i ona brinula o mački jer iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je mačku hranio svekar tužene, da je tužiteljica za vrijeme boravka u stanu tužene boravila ondje s mačkom te da je dijete tužene, kći UM znala nahraniti mačku, a kako proizlazi iz korespondencije putem aplikacije Viber tužiteljica se o tome dogovarala s UM.

20. Svjedok ĆM iskazao je kako tužiteljicu poznaje cijeli život, još iz razdoblja kada je ona bila zaposlena u policiji. Nadalje, iskazao je kako se sjeća da je tužiteljicu sreo u drugoj polovini 2015. godine, prema Marsonia stadionu, a ona je tada mačku vodila na povodcu. S tim u svezi iskazao je kako je mačka bila neobična te se on zaustavio i tada mu je tužiteljica rekla kako ona čuva tu mačku i održava stan kada je tužena na putu, a on tuženu poznaje samo iz viđenja. Detaljnije je iskazao kako je tada tužiteljicu sreo kod Crnog križa, a mačka koju je tužiteljica vodila imala je tamnu njušku i uši duže i gizdava, ne sjeća se točno kakva su bila leđa mačke, bila su nešto između žute i sive, a njuška joj je bila crna. Svjedok je iskazao kako on o samom dogovoru između parničnih stranaka nema saznanja, osim onoga što mu je tužiteljica rekla. Također, iskazao je kako je jednom drugom prilikom, početkom listopada 2015., sreo tužiteljicu te ju je pitao zašto ne ide u inozemstvo, kada zna engleski, a tužiteljica mu je rekla da ju je tužena obećala prijaviti i da ima 400,00 kn za dan, da održava stan i pazi, odnosno da čuva i hrani mačku, te da čuva curicu.

20.1. Iskaz svjedoka ĆM sud je cijenio iskonstruiranim, uzimajući pri tome u obzir da svjedok o odlučnim činjenicama nema neposredna saznanja nego o postojanju dogovora između parničnih stranaka i visini naknade od 400,00 kuna na dan, svjedok ima saznanja samo po kazivanju tužiteljice, a tih informacije koje su mu dane 2015. svjedok se jasno sjeća i 13. lipnja 2022., kada je sudu davao svoj iskaz.

21. Na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno – financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Mirni Tot Nužda. Imenovana vještakinja u svom je pisanom nalazu u mišljenju od 18. travnja 2025. navela kako je vještačenje provedeno da temelju uvida u cjelokupni sudski spis te podatke s online platforme siterice.hr. Nadalje, navela je kako je nakon izvršenog uvida u spis predmeta te nakon izvršenih kontrola i potrebnih izračuna utvrdila kako tužiteljica u tužbenom zahtjevu navodi da je povremeno čuvala maloljetno dijete tužene i vodila brigu o njezinoj mački. S tim u svezi navela je kako je temeljem cijena usluga na tržištu utvrđena prosječna cijena 1 radnog sata čuvanja mačke u 2025. godini od 4,25 EUR. S tim u svezi navela je kako je za čuvanje mačke po danu utvrđena prosječna dnevna cijena u 2025. godini od 14,08 EUR. Nadalje, navela je da su, kako bi se utvrdila visina naknade za uslugu čuvanje mačke u 2015., 2016. i 2017. godini korišteni javno dostupni podaci Državnog zavoda za statistiku - Indeks potrošačkih cijena (IPC). Iz dostupnih podataka, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (javno objavljeni), indeks potrošačkih cijena za usluge u veljači 2025. iznosio je 134,5 u odnosu na godišnji prosjek iz 2015. godine. S tim u svezi navela je kako potonje navedeno znači da su cijene usluga u 2025. godini u odnosu na cijene usluga u 2015. godini porasle za 34,5%. Nadalje, navela je kako su cijene usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u svim mjesecima 2016. godine i u siječnju 2017. u odnosu na 2015. godinu (na godišnjoj razini), u prosjeku su iste. Stalna sudska vještakinja navela je kako se indeks kreće od 99,6 do 100,4. S tim u svezi navela je da se za izračun u vještačenju koristi naknada za usluga čuvanje mačke po satu u 2015., 2016. i 2017. godini od 3,16 EUR. Nadalje, vještakinja je navela kako iz navedenog slijedi da je naknada za usluga čuvanje mačke po danu u 2015., 2016. i 2017. godini iznosi 10,47 EUR, a temeljem cijena usluga na tržištu utvrđena je prosječna cijena 1 radnog sata čuvanja djeteta u 2025. godini od 7,03 EUR. S tim u svezi navela je kako je temeljem indeksa potrošačkih cijena za usluge u veljači 2025. koji je iznosio je 134,5 u odnosu na godišnji prosjek iz 2015. godine utvrđena naknada za uslugu čuvanje djeteta po satu u 2015. godini od 5,23 EUR. Nadalje, navela je kako je navedena cijena korištena i u 2016. i 2017. godini s obzirom na kretanje indeksa od 99,6 do 100,4. Zaključno vještakinja je navela kako je u tablici 1 izvršen izračun naknade za čuvanje mačke i djeteta prema danima koje navodi tužiteljica u tužbenom zahtjevu, a prema kojoj tablici za 142 dana, računajući po satu, na bazi punog radnog vremena, naknada čuvanja mačke i djeteta iznosi 5.941,28 EUR.

21.1. Pisani nalaz i mišljenje dostavljen je strankama na očitovanje.

21.1.1.Tužiteljica se na isti očitovala podneskom od 2. lipnja 2025. u kojemu je navela da se slaže s nalazom i mišljenjem vještakinje te smatra da je isti izrađen objektivno, stručno i u skladu s pravilima struke. Tužiteljica je, nadalje, navela kako uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještakinje Mirne Tot Nužda, uređuje tužbeni zahtjev te tužiteljica na ime isplate naknade za čuvanja mačke po danu za utuženo razdoblje potražuje ukupan iznos od 1.486,74 EUR, a na ime naknade za uslugu čuvanja djeteta za 8 sati dnevno potražuje za utuženo razdoblje novčani iznos od 5.941,28 EUR, odnosno ukupno 7.428,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

21.1.2. Podneskom od 2. srpnja 2025. tužena je dostavila svoje pisano očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka. U predmetnom podnesku tužena je navela kako isti niti u jednom dijelu ne prihvaća s obzirom na način izračuna navedenih usluga i načina izračuna uz uporabu postotaka sa platforme Siterice.hr uz korekciju uporabom indeksa potrošačkih cijena (IPC) Državnoga zavoda za statistiku. Nadalje, tužena je navela kako je zadatak vještačenja bio izračunati visinu naknade za uslugu čuvanje maloljetnog djeteta u periodu od 5. svibnja 2015. do 24. siječnja 2017., prema cijenama na tržištu, na bazi cijene 1 radnog sata i visinu naknade za uslugu čuvanje mačke u periodu od 5. svibnja 2015. do 24. siječnja 2017., prema cijenama na tržištu, na bazi punog radnog vremena, na bazi cijene 1 radnog sata. S tim u svezi tužena je navela kako ne spori da je vještak postupao u skladu s pravilima svoje struke i da je nastojala doći do izračuna cijena sukladno zadatku vještačenja, ali tužena smatra da je nalaz vještakinje paušalan i sačinjen na temelju navoda tužiteljice za koje nema materijalnih dokaza, a upotrebljen je internetski oglasnik o osobama koje na platformi koje nude usluge “na crno” i koji oglasi ne mogu biti pravna podloga za vještačenje. S tim u svezi tužena je navela kako ponuda na internetskim platformama bez obzira na uporabu postotaka poskupljenja usluge i cijena ne može upotrijebiti u ovom postupku, jer se ne radi o tržišnim cijenama i ovlaštenom pružanju usluge, a za područje ovoga grada postoji oko 10 oglasa raznih profila i koji nisu stariji od 6 godina. Nadalje, navela je kako u razdoblju od 2015.g. do 2017.g. za koji tužiteljica traži naknadu u gradu [adresa] nije bilo razvijene mreže usluge čuvanja mačaka, te u posljednje vrijeme obrti pružaju usluge u ovlaštenim prihvatilištima za životinje koje imaju potrebne uvjete, sa cjenicima javno objavljenim, izdavanjem računa i poreznim obvezama, a sve navedeno se ne vidi iz ponuda na platformama i ne mogu služiti za izračun naknade. Tužena je navela i kako se u razdoblju od 2015.g. do 2017.g. maloljetna djeca nisu čuvala po satu, već na temelju mjesečne naknade i to najkasnije do školske dobi, te je navela da su cijene smještaja u vrtić i privatno bile neznatne razlike u to vrijeme, i iste su se pružale potpune usluge prehrane i boravka sukladno dobi djece sve u dobi do polaska u školu, a privatno čuvanje je bilo vrlo rijetko osobito u [adresa], s tim u svezi navela je da u periodu za koje tužiteljica ističe potraživanje UM rođena **.**.2003., imala je 2015.g.12 godina, 2016.g. je imala 13 godina i 2017.g. je imala 14 godina i nije utvrđeno da je postojala cijena izračuna za „čuvanje“ djeteta navedene dobi i da je isto postojalo. Nadalje, tužena je navela kako ne postoji pisani ugovor između stranaka ili potvrde o ugovorenim uslugama čuvanja maloljetne UM i mačke što bi vještaku bila podloga za izračun naknade te nema dokaza da je bilo kakva usluga izvršena i da je isti posao naručila tužena, izračun ukupnog iznosa temelji se samo na navodima tužiteljice o vremenskom periodu navodnoga pružanja usluga u trajanju od 142 dana, te proizlazi da je ukupan iznos dnevnoga čuvanja mačke 1.486,74 EUR odnosno prosječno 10,47 EUR po danu za period od 8 sati dnevno. Tužena je navela i kako takvu mačku nije trebalo čuvati ni sat dnevno ili osam sati dnevno, a nikako 24 sata dnevno jer se mački daje obrok ujutro i navečer i isto traje prosječno 10 minuta, a radi se o kućnoj mački koja još uporno živi i nikada nije izašla izvan stana osim u košari veterinaru, te nikada nije nigdje šetala na povodcu kako to navodi tužiteljica. Tužena je, nadalje navela kako je u 2025.g smještaj psa u ovlaštenom prihvatilištu za 24 sata iznosi do 20,00 EUR, te se cijena i smanjuje ovisno o broju dana ( uvid u cjenik prihvatilišta Marinci), a na području [adresa] postoji obrt [obrt] sa cijenama, koje su i niže, a općepoznato je da je čuvanje psa znatno odgovornije i teže, te je samim tim netočan i paušalan obračun takvih usluga u periodu od 2015.g. do 2017.g. čak i da su ugovorene između parničnih stranaka. U istom podnesku tužena je ustrajala s odgovorom na tužbu i ranijim navodima iznesenim u tijeku postupka te je osporavala uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 2. lipnja 2025. Dodatno, tužena je navela kako smatra da je žalosno ponašanje tužiteljice koja je tuženoj bila najbolja prijateljica, u koju je tužena imala veliko povjerenje, sa povjerenjem je tužiteljici ustupala svoj stan sa svim osobnim i vrijednim stvarima zbog njihovog tada bliskog odnosa i smatra da je bilo normalno da se tužiteljica za boravka u stanu tužene, družila sa maloljetnom UM kada od oca dođe u stan, što je dva puta dnevno hranila mačku tužene, te radila svojom voljom bez bilo kakvog naloga što treba raditi, odnosno takve naloge tužena nije nikada dala tužiteljici, a u isto vrijeme koristila je besplatno sve što se u stanu nalazilo od hrane do režijskih troškova, spavala u stanu tužene, te koristila novčane iznose koje je tužena ostavljala u kući.

21.2. Stalna sudska vještakinja Mirna Tot Nužda usmeno izlažući svoj pisani nalaz i mišljenje iskazala je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja kojeg je u sudski spis dostavila 18. travnja 2025. Dodatno je iskazala kako je cijenu usluge čuvanja mačke za 2025. godinu utvrdila prema podacima na način da je cijena od 5,23 EUR tijekom 2015. uvećana za 34,5%, a što je postotak povećanja takvih usluga, a što daje iznos od 7,03 EUR po satu, a kako je to i prikazala na stranici 7 pisanog nalaza i mišljenja, dok se nije mogla očitovati bi li cijena takve usluge mogla biti i veća u 2026. godini. Vještakinja je, nadalje, očitujući se na pitanja tužene, iskazala kako ona nije pronašla račune, primjerice u Poreznoj upravi ili drugoj instituciji, a koji računi bi bili izdavani za usluge o kojima podatke sadrži online platforma Siterice.hr, te je iskazala kako se u to nije upuštala jer je rješenjem suda d 26. veljače 2025. decidirano određen zadatak vještačenja prema kojem se vješat trebala očitovati na okolnost na visine naknade usluga čuvanja maloljetnog djeteta i čuvanja mačke prema cijenama na tržištu na bazi jednog radnog sata. Nadalje, iskazala je kako se ne može očitovati o tome kada je osnovana platforma Siterice hr, te je iskazala kako nije koristila cijenik usluga tzv. hotela za mačke, nego je vještačenje provela za usluge po cijenama usluga koje je pružala fizička, a ne pravna osoba.

21.2.1. Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja tužiteljica nije imala primjedbi i prigovora dok je tužena ustrajala s prigovorima te je navela kako je vještačenje provedeno na temelju ponuda sa internetskog oglasnika, pri čemu nema dokaza da su takve usluge vršene i po kojoj cijeni, te smatra da iste ponude ne mogu biti osnova za vještačenje.

21.3. Sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje cijenio objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke, profesionalnim i nepristranim, u skladu s obavljenim zadatkom vještačenja jer prema postavljenom tužbenom zahtjevu i podacima iz tužbe tužiteljica je pružanje usluga čuvanja djeteta i mačke računala po danima, a da pri tome nije naznačila da bi takav poslovni dan uključivao polovinu ili manje radnog vremena, stoga je vještak po uputi suda vještačenje obavio na bazi punog radnog vremena, a zadatku vještačenja tužiteljica se nije protivila. Međutim, po provedenom vještačenju, do zaključenja glavne rasprave tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, pa se stoga sud, nije posebno osvrtao na visinu tužbenog zahtjeva, kao niti na odluko o istaknutom prigovoru zastare utuženog potraživanja.

22. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su parnične stranke u utuženom razdoblju, ali i ranije bile u bliskim prijateljskim odnosima ispunjenim emotivnim izljevima ljubavi, podrške te su svakodnevno komunicirale i međusobno dijelile svakodnevne događaje i životne prilike. Tužena je u utuženom razdoblju poslovno putovala u inozemstvo, za to vrijeme tužena je boravila u njezinu stanu, a u tom stanu bila je i mačka tužene, koju je povremeno hranila ona, a hranio ju je i svekar tužene, povremeno je u tom stanu za vrijeme odsutnosti tužene dolazila i maloljetna kći UM koja je za vrijeme kada je tužena bila odsutna boravila kod svojeg oca OM. Tužiteljica je imala dobar i blizak odnos s maloljetnim djetetom tužene – UM, s kojom je komunicirala online, informirala se o njezinim dnevnim planovima, kretanju, školskim i sportskim obvezama i uspjesima, a o tome je redovito izvještavala i tuženu putem aplikacije Viber. Iz korespondencije putem društvenih mreža razvidno je da je tužiteljica od djeteta tražila informacije ide li na ručak kod tate te se ispričavala kada nije skuhala, a također dijete je išlo s H i u ugostiteljske objekte za brzu prehranu (restoran "Eden"). Nadalje, iz stanja spisa razvidno je da je tužiteljica brinula o tuženoj, o tome kako je prošao put, kako se osjeća, kada se vraća dok je tužena birala odjeću i poklone tužiteljici i njezinoj kćeri te se konzultirala s tuženom što da kupi i koje se želje i potrebe njezine kćeri HM. Iz dostavljene korespondencije kao niti izvedenih personalnih dokaza u spisu osim postojanja intenzivnog prijateljskog odnosa, postupanja parničnih stranaka kao prijateljica koje si pomažu, komuniciraju, darivaju se, planiraju provođenje zajedničkog vremena, ne proizlazi postojanje bilo kakvog poslovnog, odnosno obvezno-pravnog odnosa temeljem kojega bi tužiteljica imala dužnost i obvezu čuvanja i brige za mačku i dijete tužene, niti da bi tužena imala obvezu plaćanja kakve naknade za isto ili obvezu zaposlenja tužene.

23. Na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP, ovaj sud utvrdio je kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

24. S obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva – isplatu naknade za čuvanje maloljetnog djeteta i brigu o mački, ovaj sud utvrđuje kako tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na dvama obveznopravnim odnosima – ugovoru o djelu u odnosu na čuvanje djeteta i ugovoru o ostavi u odnosu na brigu o mački.

24.1.Naime, odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

24.2. Nadalje, odredbom članka 763. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. U stavku 2. istoga članka propisano da je da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

24.3. Odredbom članka 725. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovorom o ostavi obvezuje ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. u stavku 2. istoga članka propisano je da objekt ostave mogu biti samo pokretne stvari. Odredbom članka 727. stavak 1. ZOO propisano je da je ostavoprimac dužan čuvati stvar kao svoju vlastitu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Odredbom članka 733. ZOO propisano je da ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je naknada ugovorena, ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla. S tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 2. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. – dalje: ZOO), propisano da su pokretnine stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne povrijedi bit (supstanca). Stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju se u pravnom smislu nepokretnima ako su pripadak nepokretne stvari ili ih zakon izjednačuje s nekretninama. Dakle, prema citiranim zakonskim odredbama na životinju, konkretno, mačku, u pogledu njezina čuvanja može se primijeniti ugovor o ostavi, a kod kojega ostavoprimac može imati pravo na naknadu ako je ona ugovorena.

24.4. Valja istaknuti kako su sva tri ugovora i ugovor o nalogu, ugovor o djelu i ugovor o ostavi dvostrano obvezni, konsenzualni pravni poslovi , za čiju valjanost zakon ne propisuje formalan oblik, dakle ne moraju nužno biti sklopljeni u pisanom obliku. Navedeno podrazumijeva da kod sva tri spomenuta ugovora obje ugovorne strane imaju i prave i obveze, pri tome jedna strana obavlja posao, pruža uslugu, izvršava nalog, odnosno preuzima obvezu čuvanja, a druga ugovorna strana joj za to plaća naknadu. Takvi pravni poslovi sklopljeni su onoga trenutka kada se ugovorne strane sporazumiju o bitnim sastojcima. S tim u svezi valja istaknuti kako je ugovora o djelu, uvijek naplatan pravni posao i njegovi bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da cijena ne mora biti određena. Naime, ako visina naknade nije izričito navedena, sud je može odrediti prema vrijednosti rada i uobičajenoj cijeni, ali postojanje same obveze plaćanja i dogovor o naknadi čine temelj ugovora. Navedeno iz razloga što je odredbom članka 613. stavak 2. ZOO propisano je da ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla. Nadalje, ugovor o nalogu ne mora uvijek biti naplatan, on, kao i ugovor o ostavi može biti besplatan, a naplatan je samo ako je to ugovoreno, zato cijena, odnosno naknada nije uvijek njegov bitan sastojak, dok su uvijek bitan sastojak nalog (ugovor o nalogu) i predmet koji se čuva, gdje se čuva, kad se čuva (ugovor o ostavi).

24.5. Iz navedenog proizlazi da je za utvrđivanje postojanja obveznopravnog odnosa između parničnih stranaka temeljem kojeg bi tužiteljica imala pravo na naknadu nužno utvrditi činjenicu da su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, i to bilo ugovora o nalogu, bilo ugovora o djelu ili ugovora o ostavi, kao i da je ugovorom o nalogu i/ili ugovorom o djelu ugovorena naknada tužiteljice za ispunjenu obvezu.

25. Nadalje, odredbom članka 7. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Također, u odredbi članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

25.1. Slijedom navedenoga, temeljem citiranih zakonskih odredbi teret dokaza da je među strankama postojao dogovor o izvršenju posla, odnosno naloga, kao i o visini naknade za isti, odnosno činjenica da su parnične stranke ugovorile čuvanje mačke uz naknadu, leži na tužiteljici, koja je takve navode iznijela u tužbi. Međutim, tužiteljica niti jednim dokazom u tijeku postupka nije dokazala istinitost svojih navoda, pa samim time nije dokazala niti osnovanost tužbenog zahtjeva. Dakle, u ovoj je pravnoj stvari, dokazati osnov i visinu tužbenog zahtjeva, bila je dužnost tužiteljice, a koja to nije dokazala, stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. ZPP. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je tužiteljicu obvezao da tuženici naknadi prouzročene troškove konkretnog parničnog postupka.

26.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, od 7.428,02 EUR, priloženi troškovnik te činjenicu da tuženu zastupa punomoćnica iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25 - dalje: Tarifa) tuženoj su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. stavak 1. Tarife,

- trošak sastava podneska od 28. siječnja 2020., 3. studenog 2020., 2. srpnja 2025. u iznosu 200,00 EUR. svaki, sukladno Tbr. 8. stavak 1. Tarife, ukupno 600,00 EUR,

- trošak zastupanja na ročištima 16. listopada 2020., 15. ožujka 2022., 13. lipnja 2022., 12. siječnja 2023., 3. siječnja 2025. i 15. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR svako sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 1.200,00 EUR,

- trošak zastupanja na ročištu 29. rujna 2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife.

Naime, sud je ukupno osnovanim priznao i tuženoj dosudio iznos od 2.050,00 EUR.

26.2. Na dosuđene troškove sud je tuženiku dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), te članka 151. stavak 3. ZPP i članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.)

27. Sud je kao neosnovan utvrdio više zatraženi iznos od 200,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 3. siječnja 2024., jer iz stanja spisa nije razvidno da je predmetno ročište održano. Nadalje, neosnovanim je sud utvrdio iznos od 100,00 EUR na ime pristupa ročištu za objavu presude jer istom ročištu tužena nije pristupila, te je sud neosnovanim utvrdio više zatraženi iznos od 150,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 29. rujna 2022. jer sukladno Tbr. 9. točka 5. za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč . 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova. Dakle, sud je ukupno neosnovanim utvrdio iznos od 450,00 EUR.

27.1. Pored navedenog tuženoj je sud kao neosnovan utvrdio i zatraženi iznos sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 EUR jer je tužena uspjela u sporu, a sukladno odredbi članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23. – dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga kako je tužena uspjela u parnici ista nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu pa sud tuženoj navedeni iznos nije priznao.

27.2. Sud je, dakle, kao neosnovan odbio zahtjev tužene za naknadnom troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 476,54 EUR.

28. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 31. kolovoz 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica VM po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Pisarnica u Slavonskom Brodu – neposredno 2. Tužena NM po punomoćnici JM, odvjetnici u [adresa] -e-oglasna ploča