Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-226/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja GH, [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 radi isplate, izvan ročišta, 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 320-50- 4151719 od 31. svibnja 2007. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 i tužitelja GH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koji je Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić, iz Varaždina, Antuna Mihanovića 2, pod brojem: OV-6581/07 dana 1. lipnja 2007. u dijelu koji glasi: „3./treće/NAKNADA

3,30% (tri zarez trideset posto) od iznos kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,…“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju GH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 386,57 EUR (tristo osamdeset šest eura i pedeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2007. do isplate i to:

- po stopi od 15% godišnje od 5. lipnja 2007. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju GH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 139,14 EUR (sto trideset devet eura i četrnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 9. travnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su tužitelj i tuženik 31. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 320-50-4151719, solemniziran kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz [adresa] pod brojem OV- 6581/07 dana 1. lipnja 2007., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita u iznosu od 19.939,93 CHF. Radilo se o potrošačkom kreditu za kupovinu automobila za osobne potrebe. Člankom 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je: " „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“. Tužitelju je 5. lipnja 2007. prilikom isplate kredita obračunata i naplaćena naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u jednokratnom iznosu od 2.912,63 kn / 386,57 EUR.

1.2. Radi se o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati. Predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje to točno troškove ista obuhvaća, niti pak naknada ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu. Stoga se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je predmetna naknada iznosila čak 3,30% od iznosa kredita koji je iznos bio viši od anuiteta kredita. Slijedom navedenog radi se o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba čl. 3. Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništava, s obzirom na to da uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje, niti su tužitelju kao potrošaču i slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade.

1.3. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba u skladu s odredbom čl. 7. ZOO, tužitelj ukazuje na činjenicu da u Ugovoru nije jasno i određeno navedena svrha ni struktura naknade, a niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Ističe kako je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila tužitelju iznos od 386,57 EUR, pa naznačena odredba u članku 3. Ugovora uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te je slijedom gore naznačenih odredaba ZZP nepoštena i ništetna. Budući da je utuženi iznos od 386,57 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to je kao nepošteni stjecatelj novčanog iznosa koji je primio temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO dužan naznačeni iznos vratiti tužitelju i to zajedno sa zateznom kamatom sukladno odredbama čl. 1115. ZOO.

1.4. Tužitelj stoga predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu te obveže tuženika da mu isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate te da mu naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Rješenjem broj P-226/2026-2 od 24. travnja 2026. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P-226/2026-2 od 24. travnja 2026. uredno dostavljeni 29. svibnja 2026. (potvrda na stranici 22 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4.1. Tuženik, dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.

4.2. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 96/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dalje: ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredba članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a prema stavku 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a što proizlazi i iz općeg pravila stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu odredba članka 1115. ZOO regulira i plaćanje zateznih kamata u slučaju stjecanja bez osnove na način da se iste plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (Ugovor o kreditu broj 320-50-4151719 od 31. svibnja 2007., ponuda za kupnju motornog vozila od 22. svibnja 2007., otplatni plan, potvrda banke o visini isplaćene naknade od 1. travnja 2026.), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29. st. 2. ZOO.

7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužitelju dužan naknaditi parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe s PDV u zatraženom iznosu od 125,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora i temeljem tbr. 7. toč. 1., tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 6,64 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) te trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe, ali ne u zatraženom iznosu od 13,27 EUR, već u iznosu od 7,50 EUR sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/2026) i čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/2023) kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Budući da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP propisanu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelj ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na ukupno dosuđene troškove u iznosu od 139,14 EUR tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučeno poštom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1/ Tužitelj po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina

2/ Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb