REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-3947/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletkosa u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 27. kolovoza 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, dana 31. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o operativnom leasingu broj: 24980 od 10. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja glasi: ''Troškovi zaključenja Ugovora: 339,02 CHF + 74,58 CHF = 413,60 CHF''
II. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, naknaditi tužitelju ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.038,09 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 10.5.2007. sklopio sa tuženikom ugovor o operativnom leasingu br. 24980, a kojim je dobio na korištenje osobno vozilo marke Seat Ibiza čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 20.680,13 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da mu je predmetnim ugovorom utvrđena ulazna naknada koja mu je i naplaćena u iznosu od 413,60 CHF. Tužitelj smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga tužitelj smatra da je predmetna ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba ugovora ne podliježe testu nepoštenosti. Također, tuženik ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja.
3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o operativnom leasingu od 10.5.2007. (list 17-20 spisa), promet po leasingu (list 3-14 spisa), plan otplate (list 22-24 spisa) i dokumentaciju tuženika (list 42-51 spisa).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o operativnom leasingu od 10.5.2007. kojim je tužitelju odobreno na korištenje osobno vozilo marke Seat Ibiza čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 20.680,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti, i to na rok od 60 mjeseci, te da je tužitelju prilikom ugovaranja leasinga naplaćena naknada za obradu ugovora u iznosu od 413,60 CHF.
6. Sporno je u ovom predmetu je li odredba ugovora o operativnom leasingu o naplati naknade za obradu zahtjeva za leasing ništetna.
7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.
8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je predmetnim leasingom dobio na korištenje osobno vozilo marke Seat Ibiza na rok od 5 godina. Leasing je u međuvremenu otplatio, a vozilo prodao. Vozilo je koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Sjeća se da je ugovor o operativnom leasingu bio unaprijed pripremljen, tipski, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu. Točno je i da mu je prilikom ugovaranja leasinga naplaćena ulazna naknada, te da mu nitko nije objasnio u čemu se sastoje troškovi ulazne naknade.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je njegov iskaz životan i logičan. Sud smatra da je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora u vezi ulazne naknade niti nije moglo posebno pregovarati, budući je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora, a tužitelj je u konkretnom slučaju bio potrošač.
10. U prvom redu u odnosu na prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije na strani tužitelja valja reći da je isti prigovor u cijelosti neosnovan, budući je tužitelj bio stranka predmetnog ugovora o operativnom leasingu od 10.5.2007., odnosno primatelj leasinga, te je u svakom slučaju aktivno legitimiran u ovoj parnici.
11. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
13. Predmetne ugovore valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
14. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za operativni leasing, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.
15. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
16. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu ugovora, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
17. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR) i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 3.7.2026. i pristupa na ročište od 27.8.2006. od po 200,00 EUR, te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 EUR, ili ukupno 700,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 175,00 EUR, ili ukupno 875,00 EUR. Također, tužitelju je priznata i sudska pristojba na tužbu od 53,09 EUR i na presudu od 110,00 EUR, ili sveukupno 1.038,09 EUR.
.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
DNA:
punomoćniku tužitelja
punomoćniku tuženika
