Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-252/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužiteljice NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, B. Radić 6, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb radi ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3 i čl. 9 Ugovora o kreditu broj 318-50- 4933498 od 17.6.2008. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb i tužitelja NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „3./treće/NAKNADA

2,50% (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

„9./deveto/OSTALI UVJETI

Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, da tužiteljici NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 67,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos

- 43,13 EUR od 17. lipnja 2008. do isplate

- 24,34 EUR od 23. veljače 2009. do isplate

i to do 30.06.2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.08.2015. pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69 da isplati tužiteljici NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 76,64 EUR (sedamdeset šest eura i šezdeset četiri centa) na ime troškova ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je tuženikom dana 17.06.2008. sklopila ugovor o kreditu broj 318-50-4933498 temeljem kojeg Ugovora je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 13.000,00 kn. Predmetni kredit tužiteljica je u cijelosti otplatila. Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu određeno je, „naknada 2,50% (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Sukladno navedenom, tuženik je tužiteljici dana 17.6.2008. prilikom isplate naznačenog kredita obračunao i naplatio naknadu za obradu kredita tzv. ulaznu naknadu u jednokratnom iznosu od 325,00 kn, odnosno 43,13 EUR. Jednako tako, čl. 9. Ugovora o kreditu navedeno je da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Slijedom navedenog, tuženik je tužiteljici prilikom prijevremene otplate kredita dana 23.2.2009. obračunao i naplatio naknadu za prijevremenu otplatu tzv. izlaznu naknadu u jednokratnom iznosu od 183,37 kn, odnosno 24,34 EUR. Radi se o tipskim odredbama koje je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojima tužitelj nije mogao pregovarati. Predmetnim odredbama nije određena svrha pojedine naknade, koje to sve ostale troškove iste obuhvaćaju, niti pak naknade imaju podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu ili sa prijevremenom otplatom kredita. Navodi da se radi o odredbama koje su očito prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj na ime tzv. ulazne naknade platio tuženiku čak 2,50 % od iznosa kredita, dok je na ime „izlazne naknade“ tužiteljica platila iznos od 24,34 EUR.

Tužiteljica nadalje ističe kako se radi i o odredbama koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatraju nepoštenim i protivnim načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa su shodno tome odredbe čl. 3. i čl. 9. Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništetne, s obzirom da uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tim naknadama podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom tih naknada. Poziva se na sudsku praksu koja ide u korist potrošača koji su tužbama tražili utvrđenje ništetnosti naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (vidjeti npr. presudu i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-1085/2024-2 od 21. 5. 2025., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2789/2024-2 od 7. 1. 2025., kao i presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž- 893/2023-2 od 28. 2. 2024.), zatim recentne odluke Vrhovnog suda RH kojima su u sličnim revizijskim postupcima odbijene banke sa svojim zahtjevima (Rev-715/2024-2 od 22. 5. 2024., Revd-1601/2024-2 od 30. 4. 2024. te Rev- 673/2023-2 od 13. 2.2024.), a sve u skladu i s odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi. Jednako tako je i po pitanju „izlazne naknade“ svoj stav dao Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/3231/2022 od 13.7.2023. zaključivši da ova naknada nema nikakvog uporišta, niti pak ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa njegovim angažmanom u prijevremenoj otplati kredita. Naime, ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja naknadu štete koju bi banka trpjela, već naknadu za uslugu banke ili ugovornu kaznu zbog prijevremene otplate kredita koja ne može biti ugovorena za novčane obveze te je stoga protivna člancima 350. i 1024. Zakona o obveznim odnosima i ništetna. Budući da je banci izrijekom zabranjeno člankom 1024. ZOO-a kod prijevremene otplate kredita naplatiti izmaklu kamatu, Ustavni je sud zaključio da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnom propisu i ništetna u skladu s člancima 322. i 324. ZOO-a i banka obvezana vratiti naplaćenu naknadu korisniku kredita. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO-a, tužitelj ovdje ukazuje na činjenicu kako u Ugovoru nije jasno i određeno navedena svrha ni struktura naknada, niti je tužitelj o spornim odredbama mogao pregovarati. Ističe se kako je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila tužitelju iznos od 43,13 EUR, a prilikom prijevremene isplate kredita naplatila daljnjih 24,34 EUR, pa naznačene odredbe sadržane u čl. 3. i 9. Ugovora o kreditu, doista uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja i slijedom gore naznačenih odredaba ZZP-a ukazuje se nepoštenim i ništetnim. Budući je sporni iznos od 43,13 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita i iznos od 24,34 EUR za prijevremenu otplatu kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to je kao nepošteni stjecatelj novčanih iznosa koje je primio temeljem nepoštenih odredbi koje je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111 st. 1. ZOO dužan naznačene iznose vratiti tužitelju i to zajedno sa zateznom kamatom, a sukladno odredbama čl. 1115 ZOO.

2. Sukladno odredbi iz članka 284. stavka 1. i stavka 2. i članka 285. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; - dalje ZPP) sud je dostavio tuženiku tužbu uz poziv na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana od primitka toga poziva, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP. Tuženiku su tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu od 27. travnja 2026. uredno dostavljeni 11. svibnja 2025., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva i to na temelju propisa na koje se poziva tužitelj kao i na temelju odredbe čl. 4., 322., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO). Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (preslika ugovora o kreditu, preslika potvrde od 2. travnja 2026.) Osim toga, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužitelju dužan naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 76,64 EUR. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 7. st. 1. i tbr. 46. Tarife, priznat mu je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i iznos sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe u iznosu od 7,50 eur sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/26, puni iznos obveze je 15,00 eur) i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužiteljica ima punomoćnika odvjetnika kojem se prema odredbi čl. 133. st. 5. ZPP dostava pismena obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužiteljici se ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP tužiteljica ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na dosuđeni trošak sud je dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (članak 467. a ZPP).

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, B. Radić 6

2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69