REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-77/2026-47
(ranije spis broj P-372/2019)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Vignjević Žak, odvjetnici u Bjelovaru, Josipa Jelačića 7, protiv tuženika TJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i UJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao zakonskih nasljednika pokojne EJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] , a dotična u svojstvu zakonske nasljednice iza pok. SJ iz [adresa] i SJ iz [adresa], te iza pok. BJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa zadnjim prebivalištem u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, dana 31. kolovoza 2026. godine,
r i j e š i o j e
Tužba tužiteljice iz podneska od 29. travnja 2019. godine, sa ispravljenim i izmijenjenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 21. svibnja 2026. godine, se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. U izreci navedenim podneskom od 29. travnja 2019. godine, tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene EJ, radi utvrđenja prava vlasništva, temeljem dosjelosti na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] livada banica sa 836 čhv. U toj podnesenoj tužbi je tužiteljica tuženu EJ, označila kao zakonsku nasljednicu zemljišnoknjižnih suvlasnika predmetne nekretnine, SJ i ŠJ.
2. Iako je tužena u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev, sutkinja koja je od početka ove parnice bila zadužena za rad na ovom predmetu je smatrala da ne može (ranije spis broj P-372/2019)
dopustiti raspolaganje stranaka, suprotno prisilnim propisima u smislu čl. 3.st.3. Zakona o parničnom postupku, obzirom da je bilo upitno da li je tužena EJ, uopće zakonska nasljednica oba zemljišnoknjižna suvlasnika, predmetne nekretnine, imajući u vidu da u vezi te sporne činjenice u spisu nije bilo valjanih materijalnih dokaza.
3. Kako je u međuvremenu, nakon podnošenja tužbe, umrla EJ i došlo je do promjene zemljišnoknjižnog stanja u vezi predmetne nekretnine, koja nekretnina je sada upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao čestica broj 1251 livada sa 3007 m2, nakon što je ova parnica bila u prekidu od 28. lipnja 2021. godine, pa sve do 26. studenog 2025. godine, zbog smrti tužene EJ, parnica je nastavljena rješenjem broj P-372/2019-32 od 26. studenog 2025. godine, kojim su pozvani zakonski nasljednici EJ (TJ i LJ), da preuzmu ovaj postupak na strani tuženika, time da je tužiteljica podneskom od 21. svibnja 2026. godine, ispravila tužbu i tužbeni zahtjev na način da je na strani tuženika označila TJ i UJ, kao nasljednike pokojne EJ, a dotična je u toj predmetnoj tužbi ostala označena kao nasljednica obojice zk.suvlasnika predmetne nekretnine, SJ i BJ, pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljica uskladila u vezi predmetne nekretnine sa sadašnjim zemljišnoknjižnim upisanim stanjem.
4. Unatoč činjenici da su i pravni sljednici pokojne početno označene tužene EJ (njezini unuci, TJ i LJ), na poziv suda da se očituju o tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, priznali tužbeni zahtjev tužiteljice, još uvijek sud nije donio presudu na temelju priznanja jer nije bilo razjašnjeno na temelju materijalnih dokaza koji su se nalazili u spisu, pitanje pravnog sljedništva u vezi predmetne nekretnine, od zemljišnoknjižnih suvlasnika, do EJ, odnosno ostalo je sporno da li je EJ doista naljednica pokojnog ŠJ i SJ.
5. U tom smislu je sud pribavio, upravo na prijedlog tužiteljice iz podneska datiranog sa 03. travnjem 2026. godine, od križevačke službe ovoga suda ostavinski spis iza pokojnog ŠJ, te je uvidom u taj spis broj O-2672/2020 (koji spis je priložen ovome predmetu), utvrđeno da je ostavinski postupak iza pokojnog ŠJ, dovršen rješenjem broj O-2672/20-6 od 24. veljače 2021. godine, kojim je odlučeno da se neće provoditi ostavinski postupak jer je ostavite lj svu svoju imovinu ugovorom o doživotnom uzdržavanju, rasporedio davateljima uzdržavanja VJ (ranije spis broj P-372/2019)
IJ i IJ (neovisno o tome, što predmet te ostavine nije niti bila predmetna nekretnina u vezi koje je tužiteljica iz ove parnice podnijela tužbu).
6. Imajući u vidu da iz navedenog ostavinskog spisa iza pokojnog ŠJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nije proizlazilo niti da je sada pokojna EJ, na dan podnošenja predmetne tužbe tužiteljice ĐJ (**.**.2019.) uopće bila nasljednica dotičnog ŠJ (ta ideja tužiteljice ili njezine odvjetnice je bila sasvim promašena, obzirom da materijalni dokazi koji se nalaze u ovom spisu upućuju na to da je EJ umrla dana **.**.2020. - list 24 spisa- te da je ŠJ, umro dana **.**.2020.), niti da su pokojnog ŠJ, na dan kada su stupili u ovu parnicu, naslijedili unuci EJ, TJ i LJ jer su pravni sljednici pokojnog ŠJ, bili IJ i VJ, kojima je ŠJ ostavio svu svoju imovinu ugovorom o doživotnom uzdržavanju, kao osobama koje su ga uzdržavale do smrti, valjalo je predmetnu tužbu tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.
7. Naime, očito je na temelju materijalnih dokaza koji se nalaze u ovom spisu ili su priloženi ovom spisu, odnosno na temelju sadržaja rješenja o nasljeđivanju iza pokojne EJ i sadržaja rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ŠJ , da je suvlasnik predmetne nekretnine ŠJ, na dan podnošenja tužbe bio živa osoba i da je tužiteljica trebala podneskom od 29. travnja 2019. godine (kojim je uostalom i podnijela predmetnu tužbu), obuhvatiti njega u svojstvu tuženika, a ne EJ u svojstvu nasljednice pokojnog ŠJ. Taj promašaj tužiteljice, prilikom podnošenja tužbe u vezi označavanja na strani tuženika, suvlasnika predmetne nekretnine, ŠJ, nije tužiteljica ispravila niti u daljnjem postupku, dakle niti nakon smrti EJ, odnosno smrti ŠJ jer tužiteljica nije na strani tuženika, označila kao nasljednike ili univerzalne pravne sljednike ostavinske imovine ŠJ, osobe koje su mu davale doživotno uzdržavanje, dakle IJ i VJ, već je pogrešno i netočno ustrajala na ideji da je EJ bila nasljednica ŠJ u trenutku podnošenja tužbe, a kako su EJ, naslijedili njezini unuci TJ i LJ, tužiteljica je njih označila kao nasljednike ili sljednike ŠJ, odnosno kao tuženike u podnesku od 21. svibnja 2026. godine, premda TJ i LJ, nisu naslijedili pokojnog ŠJ (koji ŠJ je umro tek tijekom ove parnice, ali nakon podnošenja tužbe i nakon što je EJ dala odgovor na tužbu, nedopušteno priznavši tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je dotična (ranije spis broj P-372/2019)
u tužbi bila označena kao nasljednica pokojnog ŠJ, i koji ŠJ je trebao od početka, odnosno od podnošenja tužbe biti označen kao tuženik u tužbi tužiteljice).
8. Obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice u vezi predmetne nekretnine odnosi na stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini dosjelošću, te da su svi suvlasnici predmetne nekretnine u ovom slučaju, ako su bili živi na dan podnošenja tužbe tužiteljice (07. svibnja 2019. godine – list 1 spisa), pasivno legitimirani za ovu parnicu na strani tuženika ili u slučaju da neki suvlasnik nije bio živ na dan podnošenja predmetne tužbe, da su za ovu parnicu pasivno legitimirani njegovi nasljednici, kao jedinstveni suparničari u vezi te predmetne nekretnine, a tužiteljica niti u početno podnesenoj tužbi nije točno označila osobe koje je trebala označiti na strani tuženika (propustila je označiti na strani tuženika ŠJ, sina Tominog), niti je to učinila podneskom od 21. svibnja 2026. godine (propustila je označiti osobe koje su naslijedile ŠJ, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju), valjalo je predmetnu tužbu tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.
9. Naime, niti je dopušteno da se na dan 29. travnja 2026. godine, predmetna tužba tužiteljice podnese protiv tužene EJ u svojstvu zakonske nasljednice pokojnog ŠJ jer se radi o postupanju suprotnom prisilnim propisima (čl. 3.st.3. Zakona o parničnom postupku), niti je dopušteno da se nakon smrti EJ i ŠJ (a oboje su umrli nakon podnošenja predmetne tužbe tužiteljice), podneskom od **.**.2026., EJ još uvijek tretira nasljednicom pokojnog ŠJ, odnosno da se tuženici koji su doista naslijedili pokojnu EJ (TJ i LJ), tretiraju zbog toga, nasljednicima pokojnog zk.suvlasnika predmetne nekretnine, ŠJ.
10. Stoga je valjalo odbaciti predmetnu tužbu tužiteljice, kao nedopuštenu, odnosno neuvažiti raspolaganja stranaka, koja su u suprotnosti sa prisilnim propisima, vezano i za podnošenje tužbe protiv neovlaštenih osoba, ali i za priznanje tužbenog zaht jeva, od strane tih neovlaštenih osoba, tuženika TJ i UJ.
11. Tužiteljica može podnošenjem nove tužbe, protiv ovlaštenih osoba na strani tuženika, kao jedinstvenih suparničara u ovom slučaju u vezi predmetne nekretnine, dakle samo onih koji su doista naslijedili pokojnog SJ i ŠJ, pokušati realizirati svoj pravni interes u vezi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a ne može uspjeti sa svojim predmetnim zahtjevom i predmetnom tužbom, (ranije spis broj P-372/2019)
utemeljenom na činjenicama koje ne odgovaraju istini, a te su da je EJ na dan 07. svibnja 2019. godine, bila nasljednica pok. ŠJ, odnosno da su nakon smrti EJ i ŠJ, tijekom ovog postupka, nasljednici ŠJ, ujedno i nasljednici EJ.
U Bjelovaru, 31. kolovoza 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.
U Bjelovaru, dana 31. kolovoza 2026. godine.
Sudac:
