Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-521/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Paula Eškinja, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Paule Eškinja, odvjetnice u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pogrešan upis Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] oznake Krč u naravi maslinik ukupne površine 939 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, za cijelo, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva za cijelo na toj nekretnini s imena tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava suvlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] oznake Krč u naravi maslinik ukupne površine 939 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za cijelo, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to za cijelo.

II. Utvrđuje se da je pogrešan upis Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] oznake Krč u naravi maslinik ukupne površine 229 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, za cijelo, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva za cijelo na toj nekretnini s imena tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava suvlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] oznake Krč u naravi maslinik ukupne površine 229 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za cijelo, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to za cijelo.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 1.576,55 EUR (tisućupetstosedamdesetšest eura i pedesetpet eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. ožujka 2025. navodi da je izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], Krč u naravi maslinik ukupne površine 939 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica], Krč u naravi maslinik ukupne površine 229 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za cijelo. Nadalje navodi da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao usmenim darovanjem od svog oca VŠ (zv. MŠ). Na predmetnim nekretninama ranije da su se nalazili stari bademi koje je zasadio djed tužitelja pok. EŠ još oko 1940. godine, a danas da se nalaze masline koje je zasadio tužitelj prije dvadesetak godina. VŠ je predmetne nekretnine stekao od svog oca pok. EŠ (rođ. 1914), a on od svog oca pok. GŠ koji je rođen krajem 1800-tih godina. Predmetna nekretnina ograđena je žicom, a ranije žicom i dračom. Ističe da ga nitko nikada nije uznemiravao niti ometao niti na bilo koji drugi način osporavao njegov posjed. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev, a ujedno postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 18. ožujka 2025. u cijelosti usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu ističući kako tužba za ispravak, sukladno članku 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je Sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Navodi da je riječ o uzurpaciji državnog zemljišta. Zaključno predlaže odbiti glavni tužbeni zahtjev, a ujedno se protivi eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: potvrda Hrvatskih šuma klasa: ST/25-01/348, Ur.br.: 15-00-05/02-25-03 od 5. veljače 2025. (list spisa 5), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 6), zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-11), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-10211/2015/262 od 14. travnja 2016. (list spisa 12-14), potvrdu DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Benkovac, klasa: 014-08/24-04/292, urbroj: 541-24-05/3-24-3 od 19. srpnja 2024. (list spisa 15-17), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/I-361-03/18-11/440, urbroj:

2198/1-07-03/1-20-12 od 9. srpnja 2020. (list spisa 18-20), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O-107/94 od 11. studenog 1996. (list spisa 21- 22), dosudnicu posl. br. A680/19 (list spisa 23-27), ovjereni prijevod dokumentacije s talijanskog jezika (list spisa 29-35), zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 12. veljače 2025. posl. br. Z-4774/2025 (Z-22744/2019) (list spisa 36-37), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-10211/2015/261 od 14. travnja 2016. (list spisa 38-40), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 52-53), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z- 10211/2015/1929 od 4. listopada 2018. (list spisa 57-59), povijest zk. upisa (list spisa 63-93), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 103-106), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 98-100), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: NŠ (list spisa 115), BŠ (list spisa 116), HŠ (list spisa 116-117), ŠŠ (list spisa 117-118), ZŠ (list spisa 118-119) i UŠ (list spisa 119) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 119- 120). Izvršen je uvid u predmete ovog suda posl. br. Z-20920/19 (Z-5856/21), Z-10211/2015/261 i Z-10211/2015/262.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], način da se vlasnikom predmetnih nekretnina za cijelo upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upise na predmetnim nekretninama koji je provedeni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/262 (list spisa 12-14) razvidno je da nekretnina oznake 2429 u naravi maslinik površine 939 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1592351 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/261 (list spisa 38-40) razvidno je da nekretnina oznake 2427 u naravi maslinik površine 229 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1592351 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo.

10. Uvidom u zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 12. veljače 2025. posl. br. Z-4774/2025 (Z-22744/2019) (list spisa 36-37) proizlazi da je odbijen prigovor ovdje tužitelja te je isti upućen da u daljnjem roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja podnese tužbu za ispravak.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O-107/94 od 11. studenog 1996. (list spisa 21-22) razvidno je da su nasljednicima pok. EŠ pok. GŠ, rođenog 1914. godine, preminulog 1994. proglašeni: sinovi BŠ, ČŠ, UŠ i MŠ, svaki za ¼ dijela. Nije razvidno da su utužene nekretnine činile ostavinsku masu pok. ostavitelja.

12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sa svih strana ograđena željeznim stupovima i žičanom ogradom, u naravi maslinik. Drugo pokazanu nekretninu vještak geodetske struke je identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je također sa svih strana ograđena željeznim stupovima i žičanom ogradom, a u naravi predstavlja maslinik.

12.1. Vještak mjerničke struke je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 104) na kojoj je žutom bojom prikazao predmetnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica], a zelenom bojom kat. čest. [katastarska čestica] te je prikazao i položaj zatečenih nasada stabala maslina. Vještak je ujedno sačinjenim skicama je priložio ortofoto snimku iz 1968., kao i fotografije.

12.2. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izrađenu skicu lica mjesta jer je izrađena stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom uviđaja, a pritom uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala primjedbe na skice izmjere.

13. Svjedok NŠ je u iskazu (list spisa 115) naveo da su mu poznati tereni budući da ima svoj teren u samoj blizini ovih terena, odnosno dijeli ih put. Naveo je da je još kao dijete pomagao obrađivati ovaj teren tužiteljevom djedu pokojnom EŠ. Ranije da se radilo o jednom većem terenu koji je bio u posjedu pokojnog EŠ. Na tom terenu EŠ je posadio bajame i ogradio teren dračom, s tim da je s jedne strane do puta teren bio ograđen suhozidom. Nakon Božine smrti taj veći teren se dijelio na četiri dijela tj. na njegove sinove: ČŠ, K, MŠ i UŠ. Ova dva terena koja zapravo predstavljaju jedan teren, a dijeli ih samo put je pripao Božinom sinu MŠ, a koji je otac SŠ. MŠ je nastavio obrađivati bajame koji su izgorjeli za vrijeme Domovinskog rata. Poznato mu je da je MŠ naslijedio njegov sin KŠ koji je na gornjoj strani terena prije nekih 20-ak godina zasadio masline i tereni su ograđeni žicom. Masline da su i na gornjoj i na donjoj strani terena, odnosno s jedne i druge strane puta. Na poseban upit je naveo da nikad nije čuo za sporove, oni su se svi mirno razdijelili. Cijeli život živi u [adresa] i još kao dječak od nekih sedam godina, i prije nego je krenuo u školu, dolazio je na ovo područje gdje je pomagao svojim roditeljima goniti ovce. Naveo je da su ovaj teren lokalno nazivali "Bajamići", pretpostavlja zbog zasađenih bajama na ovom terenu, a danas misli da se naziva "Vrtlina".

14. Svjedok BŠ je u iskazu (list spisa 116) naveo da su mu poznati tereni zapravo riječ je o jednom terenu koji dijeli samo put. Ranije na tom terenu su bila zasađena stabla bajama koje je zasadio pokojni EŠ, djed KŠ. Dakle ranije se radilo o jednoj većoj parceli koja se ranije dijelila na četiri dijela tj. na Božine sinove pok. BŠ, pok. ČŠ, UŠ i MŠ, koji je Karlov otac. Nije čuo da bi među njima ikad bilo ikakvih sporova. MŠ se nastavio baviti poljoprivredom, čistio je teren, obrađivao bajame, a nakon njega teren je pripao KŠ koji je negdje prije 20-25 godina posadio masline i ogradio terene farmerskom žicom. Naveo je da nikada nije bilo spora oko međa jer su međaši upravo stričevići KŠ, s jedne strane je brat pok. EŠ, pok. RŠ. Svi međaši su S. Naveo je da se naziv ovih parcela promijenio, da se danas nazivaju "Krč", a ranije su ih zvali "Vrtlići" ili "Bajamići". Danas KŠ obrađuje masline i čisti teren. Nitko nikada nije osporavao KŠ vlasništvo pa tako niti država, niti šumarija.

15. Svjedok HŠ je u iskazu (list spisa 116-117) naveo da su mu poznati tereni koji danas pripadaju SŠ jer je međaš s KŠ. Tako da zna da su ovi tereni ranije pripadali pokojnom EŠ koji je obrađivao bajame, a taj ranije veći teren je bio ograđen suhozidom i dračom. Pokojni EŠ je umro 1994. godine, a nakon čega su njegovi sinovi pokojni BŠ, pokojni ČŠ, UŠ i MŠ ovaj teren razdijelili na četiri dijela. Tako da su ova dva terena pripala MŠ, [adresa] ocu. Stabla bajama su zapaljena za vrijeme Domovinskog rata, a potom je njegov sin KŠ prije nekih 20-25 godina zasadio stabla maslina. On je ove terene ogradio farmerskom žicom i željeznim stupovima. Nikad nije bilo spora vezano za ove terene niti je bilo spora oko međa. Na poseban upit je naveo da su ove terene zvali "Vrtlica", neki su ih zvali "Bajamići", a netko "Ograda".

16. Svjedok ŠŠ je u iskazu (list spisa 117-118) naveo da se ranije radilo o većem terenu koji je bio u vlasništvu djeda pokojnoga EŠ. On je na tom terenu imao zasađena stabla bajama koja su spaljena za vrijeme Domovinskog rata. Danas se nalaze svega tri, četiri stabla. Pokojni EŠ je preminuo 1994. godine i poslije njegove smrti taj teren se dijelio na četiri sina: njegovog oca pokojnog ČŠ, pokojnog BŠ, UŠ i MŠ. Ova dva terena su pripala stricu MŠ, dok je njegovog oca pripao teren u neposrednoj blizini ovih terena. Nije bilo spora u pogledu diobe niti danas postoji spor. Teren danas posjeduje KŠ i on je zasadio masline negdje nakon Domovinskog rata nakon te diobe. [adresa] tereni su ograđeni žicom. Na poseban upit je naveo da su ove terene zvali "Bajamići", a danas da nose novi naziv "Krč".

17. Svjedok ZŠ je u iskazu (list spisa 118-119) naveo da ranije koliko pamti ovaj teren je bio u posjedu djeda EŠ, a po priči još zna da je terene posjedovao i pradjed pokojni GŠ. Djed Božo je rođen 1914., a preminuo u kolovozu 1994. i on je na tom ranije većem terenu zasadio stabla bajama. Taj teren je za vrijeme djeda pok. EŠ bio ograđen dračom i s jedne strane suhozidom. Poslije djedove smrti teren se dijelio na četiri dijela i to: na njegovog oca pokojnog BŠ, te stričeve pokojnog ČŠ, UŠ i MŠ. Tako da ova dva terena su pripala stricu MŠ koji ih je darovao svome sinu KŠ i koji ih je nastavio obrađivati. Nadalje je naveo da je riječ o dva terena površina jednog terena je negdje oko 200 m[2] , a drugog oko 900 m . Zna okvirnu površinu po svojim terenima koje je naslijedio iza oca pokojnog BŠ. Tako da je KŠ na ovim terenima koje dijeli samo put posadio masline i to prije nekih 20-ak godina i ogradio ih je farmerskom žicom. Među njima nikad nije bilo nikakvog spora niti je čuo da bi ikada itko KŠ osporavao vlasništvo ovih terena. Zaključno je naveo da nitko nikada nije ometao KŠ, a ranije djedu vlasništvo ovih terena, niti država niti šumarija.

18. Svjedok UŠ je u iskazu (list spisa 119) naveo da jako dobro zna gdje se ovi tereni nalaze budući da su ti tereni korišteni još od strane pokojnoga djeda GŠ koji je umro 1919. godine. Još u njegovo vrijeme taj teren je bio ograđen dračom, a sa sjeverne strane je bilo suhozida. Iza pokojnog GŠ ostali su sinovi: njegov otac pokojni EŠ i stric pokojni RŠ. Oni su na ovom terenu čuvali ovce jer je teren bio ograđen, a poslije su zasadili bajame. Tako da su ovaj teren uvijek zvali "Bajamići". I dan danas se nalaze na terenu par stabala bajama, kako na njegovom dijelu terena pa tako i na [adresa]. Nadalje je naveo da su stabla bajama za vrijeme rata zapaljena pa ih je KŠ na svom dijelu terena izvadio i zasadio masline. Otac pokojni EŠ je preminuo 1994. godine i oni braća pokojni BŠ, pokojni ČŠ i MŠ i on da su se dijelili i ova dva terena su pripala stricu MŠ. Među njima nikada nije bilo spora pa tako niti danas. Podijelili su se negdje nedugo nakon očeve smrti. Prije 20-ak godina KŠ je na terenima koji su pripali strica MŠ, a danas pripadaju njemu posadio masline. KŠ je ogradio terene žicom. Koliko zna Karlove sestre su poštovale volju oca da ovi tereni pripadnu KŠ. Nikad nije čuo za sporove niti je njima niti ranije ocu EŠ itko osporavao vlasništvo.

19. Tužitelj KŠ je u stranačkom iskazu (list spisa 119-120) naveo da su predmetni tereni ranije bili u posjedu djeda pokojnoga EŠ, s tim da po priči zna da je zemlju naslijedio od pokojnoga pradjeda GŠ. Djed EŠ je na terenu imao zasađene bajame koji su zapaljeni za vrijeme Domovinskog rata. Ovaj teren za vrijeme pokojnoga djeda EŠ je činio jedan veći teren koji je ograđen bio sa svih strana dračom i s jedne strane suhozidom. Nakon smrti djeda EŠ 1994. godine taj teren se dijelio na četiri dijela: na oca MŠ te stričeve pokojnog BŠ, pokojnoga ČŠ i UŠ. Ova dva terena koja dijeli samo put su diobom pripali njegovom ocu MŠ koji ih je darovao njemu. Prije nekih 22 godine je zasadio masline i od tada isključivo on obrađuje ove terene zajedno sa svojom obitelji. Nitko nikada mu nije osporavao vlasništvo, niti mu je otac pričao da bi njemu netko ili djedu ranije osporavao vlasništvo bilo od države, šumarije ili nekog trećeg. Lokalno ove terene nazivamo "Bajamići", a danas po novom lokalnog su naziva "Krč".

20. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnim nekretninama.

21. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

21.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

22. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

23. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

24. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

25. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

26. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

27. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: NŠ (rođen 1952.), BŠ (rođen 1954.), HŠ (rođen 1952.), ŠŠ (rođen 1975.), ZŠ (rođen 1965.) i UŠ (rođen 1950.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, da su iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako svi svjedoci iskazali da su dvije predmetne parcele naziva " naziva "Bajamići" od davnina u obitelji UŠ, da se ranije radilo o jednoj većoj parceli koje je posjedovao tužiteljev djed pok. EŠ, koji je na nekretnini zasadio stabla bajama (badema), da se poslije njegove smrti podijelio na četiri dijela, na njegove sinove: pok. BŠ, pok. ČŠ, UŠ i MŠ, a predmetni tereni su upravo pripali MŠ, tužiteljevom ocu koji je iste darovao svom sinu SŠ nastavljajući terene koristiti sadnjom i obrađivanjem stabala maslina. Identično su iskazivali navodeći da su predmetne nekretnine omeđene odnosno da su jasno definirane njihove granice i to žičanom ogradom. Nadalje, svi saslušani svjedoci su zaključno naveli da po njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji SŠ nije bilo spora u pogledu predmetnih nekretnina niti bi ih netko treći u tome ometao.

28. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine, u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još najkasnije djed tužitelja pok. EŠ, koji je rođen 1914., a umro 1994. (kako to proizlazi iz rješenja posl.br. O- 107/94 od 11. studenog 1996.) koristeći ih za sadnju stabala bajama (badema), a nakon njegove smrti i podjelom unutar obitelji predmetne nekretnine su pripale njegovom sinu VŠ (zv. MŠ) Mitroviću, a potom predmetne nekretnine je nastavio obrađivati njegov sin ovdje tužitelj KŠ na način da je na objema predmetnim nekretninama zasadio masline prije otprilike dvadeset godina o čemu su svjedočili svi saslušani svjedoci, a ujedno je sud neposrednim opažanjem zatekao nasade maslina, a kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina, a ujedno je sud uviđajem na licu mjestu i vještačenjem utvrdio da su nekretnine omeđene žičačom ogradom i stupovima sa svih strana, a da su nekretnine u istim gabaritima potkrijepljuje i orto foto snimka iz 1968., što su suglasno potvrdili svi saslušani svjedoci, koji svoja saznanja crpe još dok su bili djeca, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to ranije od tužiteljevog djeda pok. EŠ te su se iste dalje prenosile unutar obitelji sve do tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva.

29. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime. S obzirom da se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornim nekretninama, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

31. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

32. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

32.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. točka1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 12. studenog 2025., 20. travnja 2026. (uviđaj) i 26. kolovoza 2026. - od po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, dakle ukupno 1.576,55 EUR.

32.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.576,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (31. kolovoza 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

33. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj P-DO-62/2025).