Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1181/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50 , Zagreb, zastupanog po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-917/2019-33 od 7. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-917/2019-33 od 7. srpnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.511,26 EUR sa zateznim kamatama za razdoblje od 30. rujna 2015. do isplate, iznosa od 5.082,39 EUR sa zateznim kamatama za razdoblje od 30. rujna 2015. do isplate i iznosa od 3.025,87EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, te u točki III. izreke;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zatezne kamate i to:

na iznos od 36,64 EUR počev od 1. rujna 2007. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 35,99 EUR počev od 1. listopada 2007. do 29. rujna 2015., na iznos od 35,95 EUR počev od 1. studenog 2007. do 29. rujna 2015., na iznos od 36,44 EUR počev od 1. prosinca 2007. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 36,17 EUR počev od 1. siječnja 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 36,79 EUR počev od 1. veljače 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 65,05 EUR počev od 1. ožujka 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 66,16 EUR počev od 1. travnja 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 64,33 EUR počev od 1. svibnja 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 63,89 EUR počev od 1. lipnja 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 64,48 EUR počev od 1. srpnja 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 63,27 EUR počev od 1. kolovoza 2008. do 29. rujna 2015., na iznos od 63,34 EUR počev od 1. rujna 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 64,03 EUR počev od 1. listopada 2008. do 29. rujna 2015., na iznos od 69,95 EUR počev od 1. studenog 2008. do 29. rujna 2015., na iznos od 65,94 EUR počev od 1. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 70,19 EUR počev od 1. siječnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 70,83 EUR počev od 1. veljače 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 71,10 EUR počev od 1. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 70,18 EUR počev od 1. travnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 70,31 EUR počev od 1. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 69,13 EUR počev od 1. lipnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 68,12 EUR počev od 1. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 68,32 EUR počev od 1. kolovoza 2009. do 29. rujna 2015., na iznos od 68,89 EUR počev od 1. rujna 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 68,80 EUR počev od 1. listopada 2009. do 29. rujna 2015., na iznos od 68,23 EUR počev od 1. studenog 2009. do 29. rujna 2015., na iznos od 69,24 EUR počev od 1. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 69,97 EUR počev od 1. siječnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 71,15 EUR počev od 1. veljače 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 70,82 EUR počev od 1. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 72,35 EUR počev od 1. travnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 71,98 EUR počev od 1. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 72,68 EUR počev od 1. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 77,34 EUR počev od 1. srpnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 76,32 EUR počev od 1. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015., na iznos od 78,98 EUR počev od 1. rujna 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 78,08 EUR počev od 1. listopada 2010. do 29. rujna 2015., na iznos od 76,22 EUR počev od 1. studenog 2010. do 29. rujna 2015., na iznos od 64,41 EUR počev od 1. prosinca 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 67,96 EUR počev od 1. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 65,46 EUR počev od 1. veljače 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 66,32 EUR počev od 1. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 65,10 EUR počev od 1. travnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 65,24 EUR počev od 1. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 58,13 EUR počev od 4. lipnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 58,06 EUR počev od 8. srpnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 63,36 EUR počev od 5. kolovoza 2011. do 29. rujna 2015., na iznos od 49,41 EUR počev od 3. rujna 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,60 EUR počev od 5. listopada 2011. do 29. rujna 2015., na iznos od 46,27 EUR počev od 3. studenog 2011. do 29. rujna 2015., na iznos od 46,09 EUR počev od 3. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,63 EUR počev od 3. siječnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 47,29 EUR počev od 2. veljače 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 47,30 EUR počev od 1. ožujka 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,81 EUR počev od 1. travnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 47,00 EUR počev od 1. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 47,17 EUR počev od 1. lipnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,81 EUR počev od 1. srpnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,88 EUR počev od 2. kolovoza 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 46,66 EUR počev od 1. rujna 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,15 EUR počev od 1. listopada 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 46,61 EUR počev od 1. studenog 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 46,85 EUR počev od 1. prosinca 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,71 EUR počev od 1. siječnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 45,60 EUR počev od 1. veljače 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,46 EUR počev od 2. ožujka 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,48 EUR počev od 3. travnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,06 EUR počev od 1. svibnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 45,00 EUR počev od 1. lipnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 44,94 EUR počev od 1. srpnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 45,11 EUR počev od 1. kolovoza 2013. do 29. rujna 2015., na iznos od 45,48 EUR počev od 1. rujna 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,06 EUR počev od 1. listopada 2013. do 29. rujna 2015., na iznos od 45,70 EUR počev od 1. studenog 2013. do 29. rujna 2015., na iznos od 45,84 EUR počev od 1. prosinca 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 46,00 EUR počev od 1. siječnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,56 EUR počev od 1. veljače 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,58 EUR počev od 1. ožujka 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,56 EUR počev od 1. travnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,53 EUR počev od 1. svibnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,50 EUR počev od 1. lipnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,50 EUR počev od 1. srpnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,51 EUR počev od 1. kolovoza 2014. do 29. rujna 2015., na iznos od 3,53 EUR počev od 1. rujna 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,52 EUR počev od 1. listopada 2014. do 29. rujna 2015., na iznos od 3,53 EUR počev od 1. studenog 2014. do 29. rujna 2015., na iznos od 3,53 EUR počev od 1. prosinca 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,51 EUR počev od 1. siječnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,51 EUR počev od 1. veljače 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,50 EUR počev od 1. ožujka 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,49 EUR počev od 1. travnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,49 EUR počev od 1. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,48 EUR počev od 1. lipnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,46 EUR počev od 3. srpnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 3,44 EUR počev od 2. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015., na iznos od 3,44 EUR počev od 1. rujna 2015. do 29. rujna 2015., te

na iznos od 12,41 EUR počev od 1. studenog 2008. do 29. rujna 2015., na iznos od 13,35 EUR počev od 1. siječnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 15,64 EUR počev od 1. veljače 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 16,64 EUR počev od 1. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 13,49 EUR počev od 1. travnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 13,99 EUR počev od 1. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 9,89 EUR počev od 1. lipnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 6,39 EUR počev od 1. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 7,17 EUR počev od 1. kolovoza 2009. do 29. rujna 2015., na iznos od 9,19 EUR počev od 1. rujna 2009. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 8,97 EUR počev od 1. listopada 2009. do 29. rujna 2015., na iznos od 7,04 EUR počev od 1. studenog 2009. do 29. rujna 2015., na iznos od 10,65 EUR počev od 1. prosinca 2009. do 29. rujna 2015., na iznos od 13,28 EUR počev od 1. siječnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 17,51 EUR počev od 1. veljače 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 16,41 EUR počev od 1. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 21,87 EUR počev od 1. travnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 20,68 EUR počev od 1. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 23,17 EUR počev od 1. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 39,71 EUR počev od 1. srpnja 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 36,18 EUR počev od 1. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015., na iznos od 45,72 EUR počev od 1. rujna 2010. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 42,66 EUR počev od 1. listopada 2010. do 29. rujna 2015., na iznos od 36,17 EUR počev od 1. studenog 2010. do 29. rujna 2015., na iznos od 49,44 EUR počev od 1. prosinca 2010. do 29. rujna 2015., na iznos od 65,30 EUR počev od 1. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 54,38 EUR počev od 1. veljače 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 58,35 EUR počev od 1. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 53,02 EUR počev od 1. travnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 53,83 EUR počev od 1. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 75,78 EUR počev od 4. lipnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 75,59 EUR počev od 8. srpnja 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 104,51 EUR počev od 5. kolovoza 2011. do 29. rujna 2015., na iznos od 98,24 EUR počev od 3. rujna 2011. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 79,13 EUR počev od 5. listopada 2011. do 29. rujna 2015., na iznos od 77,09 EUR počev od 3. studenog 2011. do 29. rujna 2015., na iznos od 76,01 EUR počev od 3. prosinca 2011. do 29. rujna 2015., na iznos od 80,01 EUR počev od 3. siječnja 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 84,87 EUR počev od 2. veljače 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 85,06 EUR počev od 1. ožujka 2012. do 29. rujna 2015.,,

na iznos od 81,97 EUR počev od 1. travnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 83,51 EUR počev od 1. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 84,97 EUR počev od 1. lipnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,68 EUR počev od 1. srpnja 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 83,46 EUR počev od 2. kolovoza 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 82,17 EUR počev od 1. rujna 2012. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 78,89 EUR počev od 1. listopada 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 82,38 EUR počev od 1. studenog 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 84,31 EUR počev od 1. prosinca 2012. do 29. rujna 2015., na iznos od 83,65 EUR počev od 1. siječnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 76,20 EUR počev od 1. veljače 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,46 EUR počev od 2. ožujka 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,86 EUR počev od 3. travnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 80,22 EUR počev od 1. svibnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 73,11 EUR počev od 1. lipnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 72,93 EUR počev od 1. srpnja 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 74,47 EUR počev od 1. kolovoza 2013. do 29. rujna 2015., na iznos od 77,36 EUR počev od 1. rujna 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 81,78 EUR počev od 1. listopada 2013. do 29. rujna 2015., na iznos od 79,52 EUR počev od 1. studenog 2013. do 29. rujna 2015., na iznos od 80,83 EUR počev od 1. prosinca 2013. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,33 EUR počev od 1. siječnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 76,31 EUR počev od 1. veljače 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 78,12 EUR počev od 1. ožujka 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 77,57 EUR počev od 1. travnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 75,46 EUR počev od 1. svibnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 74,60 EUR počev od 1. lipnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 74,83 EUR počev od 1. srpnja 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 77,57 EUR počev od 1. kolovoza 2014. do 29. rujna 2015., na iznos od 79,56 EUR počev od 1. rujna 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 79,11 EUR počev od 1. listopada 2014. do 29. rujna 2015., na iznos od 81,02 EUR počev od 1. studenog 2014. do 29. rujna 2015., na iznos od 82,35 EUR počev od 1. prosinca 2014. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 81,64 EUR počev od 1. siječnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,59 EUR počev od 1. veljače 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,59 EUR počev od 1. ožujka 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,60 EUR počev od 1. travnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,59 EUR počev od 1. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,59 EUR počev od 1. lipnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,61 EUR počev od 3. srpnja 2015. do 29. rujna 2015.,

na iznos od 82,61 EUR počev od 2. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015., na iznos od 82,60 EUR počev od 1. rujna 2015. do 29. rujna 2015.,

i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-917/2019-33 od 7. srpnja 2025. u točki II. izreke i u tom dijelu odbacuje tužba.

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.511,26 EUR (s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi) i iznosa od 5.082,39 EUR (s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli) sve sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke, te iznosa od 3.025,87 EUR (s osnova razlike glavnice) sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.475,52 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate i iznosa od 3.025,87 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija u cijelosti tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/19, 112/19, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku NN 70/19 s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troškova sastavljanja žalbe.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na točku III. izreke (odluku o troškovima) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i obveže tužitelja da mu u cijelosti naknadi zatraženi trošak postupka (uključujući i trošak žalbenog postupka) s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 4.511,26 EUR plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 5.082,39 EUR plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (dalje: CHF) sve sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, a koje odredbe su sadržane u čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9011948016 zaključenog između stranaka 25. rujna 2006., solemniziranog kod javne bilježnice Rite Udovičić iz Labina 28. rujna 2006. pod brojem OU.614/2006, u odnosu na kojeg su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, dalje: ZPK-a) 7. prosinca 2015. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011948016, koji je solemniziran kod iste javne bilježnice 10. prosinca 2015. pod poslovnim brojem: OV.5631/2015, te za isplatu iznosa od 3.025,87 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate s osnova razlike glavnice.

5.1. Predmet spora je i eventualni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 11.475,52 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate (na ime preplate po ništetnim ugovornim odredaba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF od ukupno 9.593,65 EUR i obračunate dospjele zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. u iznosu od 1.881,87 EUR), te iznosa od 3.025,87 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate s osnova razlike glavnice.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem tužitelja i provedenim financijskim vještačenjem, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je 25. rujna 2006. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita zaključen Ugovor o kreditu broj 9011948016 (dalje: Ugovor o kreditu) za kupnju nekretnine - stana ili obiteljske kuće s adaptacijom, kojim je ugovoren kredit u iznosu od 75.215,48 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, s rokom otplate 336 mjeseci, te redovnu kamatu od 4,75% godišnje promjenjivu sukladno odluci banke o kreditiranju građana i valutnu klauzulu da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja

- da su stranke 7. prosinca 2015. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011948016 radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), kojim su suglasno utvrdile da je korisnik kredita prihvatio Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

- da tužitelj traži isplatu na ime više plaćenog zbog ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sadržanih u čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu od 25. rujna 2006., i to kao pravnih posljedica njihove nepoštenosti utvrđenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, koji kolektivni spor je glede sporne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi završen pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je usvojen zahtjev za utvrđenjem da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), te u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveza po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali, te glede sporne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF završen na način da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., usvojen zahtjev za utvrđenjem da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, te u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. ZZP/07, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; ističući da navedene presude sukladno čl. 502.c ZPP-a i odredbama Zakona o zaštiti potrošača obvezuju sud u ovoj parnici

- da je Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011948016 od 7. prosinca 2015. zaključen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, te su istim ugovorne strane suglasno utvrdile da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužitelja po Ugovoru o kreditu iznosi 2.472,15 EUR, dok razlika u prijelaznom razdoblju između plaćenog iznosa i iznosa za uplatu anuiteta u kunama s valutnom klauzulom EUR iznosi 139,09 EUR, te se također smatra preplatom, slijedom čega ukupni iznos preplate iznosi 2.611,24 EUR, koji će se koristiti za namirenje budućih dospjelih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti i to na način da se sukcesivno, kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi

- da je izračun konverzije u skladu s odredbom čl. 19.c ZPK-a

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Tomislava Prpića, dipl.oec., proizlazi da je tužitelj na ime kamata do konverzije više uplatio 4.511,26 EUR, te na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatio 5.082,39 EUR, dok zatezna kamata obračunata od plaćanja pojedinačnih iznosa do 30. rujna 2015. iznosi 1.881,87 EUR.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, posebno imajući u vidu da nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu od 25. rujna 2006. nakon zaključenog Dodatka ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2015. ne obvezuju tužitelja, obzirom da su zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, te su isplate učinjene na ime nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene za ispunjenje tužiteljevih obveza prema Dodatku ugovora o kreditu, prvostupanjski sud je odbio kako glavni, tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, ističući da su stranke zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu (denominacijom odnosno promjenom valute i utvrđenjem kamatne stope) u cijelosti uredile svoj odnos nastao iz osnovnog Ugovora o kreditu, te nema pravne osnove za isplatu razlike tečaja i početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 25. rujna 2006., jer su uplate koje čine tu razliku u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza tuženika na povrat tih iznosa prestala. Jednako tako, tužitelju da ne pripada pravo ni na isplatu s osnova razlike glavnice, jer je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti EUR.

8. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno zato jer je izreka presude proturječna sama sebi. Navodi da je stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na provedenu konverziju pogrešno i suviše površno, jer sama činjenica provedene konverzije ne može isključiti njegovo pravo i mogućnost na restituciju u pogledu ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi po osnovnom Ugovoru o kreditu. Naglašava kako izračun konverzije u sebi ne sadržava iznose koje je preplatio po nepoštenim ugovornim odredbama, pa provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen. Ukazuje da je provedenim vještačenjem utvrđena preplata koja nastaje kao posljedica ništetnih ugovornih odredbi po Ugovoru o kreditu u iznosu od 11.475,52 EUR, dok je konverzijom utvrđena preplata tek u neznatnom iznosu, pa je zaključak i stav prvostupanjskog suda u pogledu njegove restitucije u suprotnosti s provedenim vještačenjem. Osim toga, ukazuje da prvostupanjski sud nije prihvatio njegov prijedlog da vještak obračuna preplaćenu glavnicu, koja je također predmet tužbenog zahtjeva, te prema njegovom izračunu iznosi 3.025,87 EUR.

9. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u dijelu koji se odnosi na odluku o glavnom tužbenom zahtjevu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, dakle niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer je pobijana presuda razumljiva i neproturječna, te sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju niti činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a u pretežitom dijelu niti pravilnost primjene materijalnog prava.

12. Naime, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da obzirom na zaključeni Dodatak ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2015., glede kojeg je nesporno da je zaključen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi, kako s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tako i s osnova razlike glavnice, jer nakon provedene konverzije u imovini tuženika više nema imovine tužitelja koju bi tuženik stekao bez pravne osnove i koju bi mu primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) bio u obvezi vratiti.

13. Naime, polazeći od osnovnog načela konverzije propisanog odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15, i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, te odredbom čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 propisanog načina izračuna konverzije kredita, sukladno kojem je zaključen predmetni Dodatak ugovoru o kreditu, povezujući isto sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 ocijenivši isti usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, istaknuvši istodobno da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanja nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanja produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, to nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka od 7. prosinca 2015. nisu obvezivale tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštenih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 jer kada je riječ o pravnim posljedicama nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima takve ugovorne odredbe, u načelu, valja smatrati kao da nikada nisu postojale (ništetnost djeluje ex tunc).

13.1. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. iskorišteni u korist tužitelja, i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene navedenim Dodatkom, dakle i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Obzirom da su dakle i te uplate iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene Dodatkom ugovora o kreditu od 7. prosinca 2015. to je evidentno da Dodatak ugovora o kreditu ima restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom ugovoru o kreditu. Zbog toga, i prema shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženika više nema imovine tužitelja koju bi stekao bez pravne osnove i koju bi mu na temelju odredbe čl. 1111. ZOO-a bio u obvezi vratiti, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je tužitelj preuzeo valjanim Dodatkom ugovora o kreditu.

13.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravno je shvaćanje i ovog suda da je tužitelj sklapanjem predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2015. restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita korištenjem valutne klauzule u CHF koje su sadržane u Ugovoru o kreditu od 25. rujna 2006. jer ga navedene ugovorne odredbe ne obvezuju, a isplate koje je temeljem njih izvršio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze preuzete sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2015.

13.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju preplate utvrđene financijskim vještačenjem, već se radilo o preplati koja proizlazi iz Dodatka ugovoru o kreditu, a koja je utvrđena u skladu s odredbom čl. 19.c ZPK-a, prema kojoj konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

14. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda iz točke I. izreke pobijane presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.511,26 EUR i 5.082,39 EUR sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i iznosa od 3.025,87 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate s osnova razlike glavnice jer je u pitanju iznos koji je posljedica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu i valjanog dogovora stranaka o navedenom, time da tužitelj ni ne tvrdi da bi odredbe istog bile ništetne, niti se može izvesti zaključak da bi postojali neki razlozi ništetnosti (na koju sud pazi po službenoj dužnosti), kraj nesporne činjenice da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15, pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u navedenim dijelovima točke I. izreke.

15. Međutim, ostaje činjenica da je preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu pojedinačni mjesečni iznosi plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), te da o tom pitanju ZID ZPK/15 kao specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, nije ništa uredio. Odredbom čl. 2. st. 2. ZZP/03 propisano je da će se ako tim Zakonom nije drukčije određeno na obveznopravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obveznopravnim odnosima, te je i čl. 4. st. 2. ZZP/14 koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 bilo propisano da se ako posebnim zakonima iz stavka 1. ovoga članka ili ovim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. Stoga je zaključak ovog suda da Dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedinačne iznose koje je platio na ime nepoštenih odredbi ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudu poslovni broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio: „Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i nište tnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.“.

17. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu , a koji iznosi proizlaze iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Tomislava Prpića, dipl.oec., kojem stranke u tom dijelu nisu prigovarale, te je tužitelj sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev, i to primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana konverzije 30. rujna 2015. kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu. Stoga je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo prihvatiti i na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke na način da je tuženik obvezan tužitelju na pojedine pretplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF platiti zatezne kamate od dana plaćanja do 29. rujna 2015.

18. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 11.475,52 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate (koji predstavlja zbroja iznosa preplate po ništetnim ugovornim odredaba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i obračunate zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015.), te iznosa od 3.025,87 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate s osnova razlike glavnice, valja prije svega reći da u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a u kontekstu djelomičnog prihvaćanja glavnog zahtjeva nema osnove za odlučivanje o „podrednom“ zahtjevu glede obračunate zatezne kamate. Osim toga, kako je „podredni“ zahtjev identičan glavnom zahtjevu u smislu postojanja subjektivnog i objektivnog identiteta, te istovjetnosti činjenične osnove, a o glavnom zahtjevu je pravomoćno odlučeno, nema mjesta meritornom odlučivanju o eventualnom tužbenom zahtjevu, pa je primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a pobijanu presudu u odnosu na točki II. izreke valjalo ukinuti i u tom dijelu odbaciti tužbu.

19. Odlučujući od troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pravilnom cijeni odluku prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, pa se žalbeni navodi parničnih stranaka ukazuju u cijelosti neosnovanim.

19.1. Naime, osim razloga koje prvostupanjski sud iznosi u točki 15. obrazloženja pobijane presude, i to da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time i kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, u pravnoj stvari glede koje sudska praksa nije ustaljena, a koje razloga prihvaća i ovaj sud, valja imati u vidu i djelomični uspjeh obiju parničnih stranaka u sporu - tužitelja u odnosu na isplatu dijela zatezne kamate, a tuženika u odnosu na isplatu glavne tražbine i dijela zatezne kamate, pa se pravilnom i u skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a ukazuje odluka o troškovima prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stoga je žalbe obiju parničnih stranaka primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu u točki III. izreke.

20. Tuženik sa žalbom nije uspio pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, dok što se tiče tužitelja koji je djelomično uspio sa sporednim zahtjevom koji se u smislu čl. 35. st. 1. ZPP-a ne uzima u obzir kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, te imajući u vidu da je njegov uspjeh neznatan, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je odgovarajućom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP -a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Varaždin, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec