Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-742/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se preinačuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28 od 16. veljače 2026.:

- u točci I. izreke, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 558,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu tog iznosa.

II. Žalba tuženika se djelomično odbija pa se točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28 od 16. veljače 2026. potvrđuje:

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 627,96 EUR

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate :

- na iznos od 1.773,69 EUR od 30. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 20,92 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 44,69 EUR od 15. rujna 2020. do isplate i

- na iznos od 53,69 EUR od 15. listopada 2020. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28 od 16. veljače 2026. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.305,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. veljače 2026. do isplate.

II. Žalba tužitelja se djelomično uvažava, a djelomično se odbija kao neosnovana pa se točka III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28 od 16. veljače 2026. u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 479,15 EUR:

- preinačuje u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova od 175,45 EUR na način da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka od 174,45 EUR sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 303,70 EUR.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka od 128,88 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka od 185,14

EUR.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka od 28,04 EUR.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka od 297,73

EUR.

VII. Točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28 od 16. veljače 2026. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 1.680,12 EUR i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da na iznos od 415,10 EUR plati zatezne kamate od 16. veljače 2026. do isplate, nije ispitivana u žalbenom postupku.

VIII. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28

od 16. veljače 2026. nije ispitivana u žalbenom postupku.

IX. Točka III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-191/2021-28 od 16. veljače 2026. u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 634,15 EUR nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.866,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.189,93 EUR teku od 30. listopada 2020. do isplate, na iznos od 83,76 EUR od 14. veljače 2023. do isplate, na iznos od 473,43 EUR od 16. veljače 2026. do isplate, na iznos od 20,92 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 44,69 EUR od 15. rujna 2020. do isplate i na iznos od 53,69 EUR od 15. listopada 2020. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.080,65 EUR sa zatraženim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.305,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. veljače 2026. do isplate dok je sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od 1.113,30 EUR (do zatraženih 2.418,94 EUR) tužitelj odbijen istom točkom izreke.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim mu je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.186,29 EUR, u dijelu kojim mu je naloženo da na iznos od 2.189,93 EUR (na ime novčane naknade neimovinske štete) plati zatezne kamate tekuće prije donošenja prvostupanjske presude i u dijelu kojim je naloženo da na iznos od 119,29 EUR (na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade) plati zatezne kamate zatezne kamate tekuće prije donošenja prvostupanjske presude ili, podredno, barem prije 28. kolovoza 2024., pravodobno izjavljenom žalom pobija tuženik i to iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona). Osim toga osporava i odluku o troškovima postupka u dijelu pod točkom III. izreke kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.305,64 EUR jer je ocjenjuje posljedicom pogrešnog uspjeha u sporu zbog nezakonite i nepravilno odluke o tužbenom zahtjevu. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka od 479,15 EUR pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene članka 154. stavka 2. ZPP-a. Tvrdi da je sud prvog stupnja nezakonito postupio kada prilikom omjera uspjeha u sporu nije vodio računa o uspjehu u pogledu osnove zahtjeva. Tvrdi da je uz pravilnu primjenu tog propisa tužiteljev uspjeh u sporu trebao biti ocijenjen u omjeru od 72,62 %, a ne 45,24 % kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud. Zbog toga predlaže da se točka III. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dijelu preinači na način da se tužitelju dosudi naknada troškova postupka u daljnjem iznosu od 479,15 EUR. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeđivanja tužitelja na radu 2. srpnja 2020.

7. U žalbenom stupnju postupka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štete, osnovanost i visina neimovinske štete do iznosa od 1.324,69 EUR, osnovanost i visina nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu do iznosa od 232,00 EUR, tijek zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, osnovanost i visina zahtjeva za naknadu troškova liječenja (lijekova i prijevoza radi liječenja) od 123,43 EUR i dosuđeni tijek zatezne kamate na te troškove te visina imovinske štete zbog izgubljene zarade.

7.1. U žalbenom je stupnju postupka sporna osnovanost zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu koji premašuje 1.324,69 EUR (949,00 EUR), osnovanost zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu koji premašuje 232,00 EUR (118,00 EUR) i osnovanost zahtjeva za imovinsku štetu zbog izgubljene zarade od 119,29 EUR. Sporan je i tijek dosuđenih zateznih kamata na neimovinsku štetu i na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade.

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu, provedenim medicinskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja , sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj 2. srpnja 2020., u dobi od 38 godina, uslijed prelaska viličara teškog 3,5 tone preko njegovog desnog stopala, ozlijeđen na radu kod poslodavca koji je u tom trenutku s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja odgovornosti za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom

- da je tužitelj tom prilikom zadobio prijelom dviju metatarzalnih kosti desnog stopala

- da je uslijed navedenih ozljeda povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpio je fizičke bolove (jakog intenziteta jedan dan, srednjeg sedam dana, slabog šezdeset dana) i strah (sekundarni jaki strah pola sata, srednji dva dana i slabi trideset dana), trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su mu životnu aktivnost za 4% trajno (otok stopala, nelagoda i trajni blaži bolovi kod dužeg stajanja i fizičkog opterećenja) te mu je bila potrebna (nemedicinska) tuđa pomoć

- da su tužitelju uslijed ozljeđivanja nastali troškovi lijekova od 17,25 EUR i troškovi prijevoza u vezi s liječenjem od 106,18 EUR

- da je tužitelj uslijed ozljeđivanja bio privremeno radno nesposoban više od tri mjeseca te da su mu u srpnju, kolovozu i rujnu 2020. isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koje su za ukupno 119,29 EUR manje nego što bi prema redovnom tijeku stvari bila njegova plaća da je u tom razdoblju radio

- da je tužitelj tuženiku kao odgovornom osiguratelju 30. listopada 2020. podnio odštetni zahtjev, za naknadu neimovinske štete, nenovčane imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, imovinske štete zbog troškova liječenja i prijevoza na liječenje te imovinske štete zbog izgubljene zarade

- da je tužitelj tužbom od 11. svibnja 2021., nakon što mu je tuženik 2. travnja 2021., platio naknadu za neimovinsku štetu od 11.500,00 kn /1.526,31 EUR/, zahtijevao daljnju isplatu neimovinske štete od 16.500,00 kn /2.189,93 EUR/ i

- da je tužitelj podneskom od 14. veljače 2023. preinačio tužbu na način da je zahtjev za isplatu neimovinske štete povećao na iznos od 3.273,69 EUR

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je na temelju članka 111. stavka 1. tada važećeg Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014. , 127/2017. i 98/2019., dalje: ZOR) i članaka 1045., 1046., 1089., 1095. i 1100. u vezi s člankom 965. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) pobijanim dijelom presude:

- odmjerio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 3.800,00 EUR pa je umanjujući taj iznos za plaćenu odštetu od 1.526,31 EUR, usvojio tužbeni zahtjev za iznos od 2.273,69 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.189,93 EUR teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (od 30. listopada 2020.), a na razliku od 83,76 EUR od dana preinake tužbe

- usvojio tužbeni zahtjev za naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 350,00 EUR i

- usvojio tužbeni zahtjev za imovinsku štetu zbog izgubljene zarade od 119,29 sa zateznim kamatama na pojedine (nesporne) iznose koje čine razliku između naknade plaće koja je tužitelju isplaćivana za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i plaće koja bi mu po redovnom tijeku stvari bila isplaćivana sa zateznim kamatama od 15. u mjesecu za prethodni mjesec

U odnosu na žalbu tuženika protiv odluke iz točke I. izreke prvostupanjske presude

10. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao žalbom tuženika pobijane dijelove točke I. izreke prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Ispitujući na takav način tu točku izreke presude, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Iako tuženik u žalbi navodi da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

13. Iako tuženik u žalbi navodi da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi koji je to činjenice prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odnosno koje nije utvrdio.

14. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o primjeni članaka 1100. i 1103. ZOO-a te o primjeni tuženikovih Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (dalje: Uvjeti osiguranja) pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Osnovano žalitelj prigovora dosuđenoj visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Odmjeravajući tu naknadu u visini od 3.800,00 EUR sud prvog stupnja je precijenio odlučne okolnosti iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

15.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, imajući na umu vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, njihov karakter te neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja, a posebno vodeći računa o njihovu intenzitetu i trajanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova kao posljedicu povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno zdravlje treba odmjeriti iznos od 1.500,00 EUR. Težina povrede te u postupku utvrđeni intenzitet i trajanje straha prema shvaćanju ovog suda opravdavaju, zbog pretrpljenog straha kao posljedice oštećenja njegova zdravlja, odmjeriti tužitelju iznos od 800,00 EUR. Posljedice koje uslijed ozljeđivanja tužitelj osjeća u svojoj duhovnoj sferi kao duševnu bol zbog trajnog smanjenja njegove životne aktivnosti od 4% (koje se manifestiraju kao trajni slabiji bolovi i nelagoda uslijed otoka desnog stopala pri dužem stajanju i fizičkom opterećenju) opravdavaju, prema mišljenju ovog suda, isplatu pravične novčane naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.000,00 EUR. Zbog toga tužitelju uz pravilnu primjenu članka 1100. stavka 2. ZOO-a za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada pravična novčana naknada od 3.300,00 EUR.

15.2. Imajući na umu da je prije podnošenja tužbe tuženik obeštetio tužitelja za neimovinsku štetu u iznosu od 1.526,31 EUR, uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužitelju na ime naknade štete pripada razlika od 1.773,69 EUR.

16. Nepravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 1089. ZOO -a i u odluci o visini naknade za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od 6,00 EUR po satu. Iako su troškovi tuđe pomoći i njege po pravnoj prirodi imovinska šteta, riječ je o nenovčanoj imovinskoj šteti čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (članak 1089. stavak 2. ZOO-a). Uz pravilnu primjenu tog propisa i članka 233. ZPP-a tužitelju je za utvrđeni (nesporni) opseg potrebne pomoći tuđe pomoći i njege nestručne osobe trebalo na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO- a dosuditi 291,67 EUR po cijena jednog sata takve pomoći u Rijeci u visini od 5,00 EUR.

17. Zbog razloga navedenih u točkama 15. do 16. ovog obrazloženja sud prvog stupnja koji je tužitelju u točci I. izreke dosudio naknadu neimovinske štete u visini od 2.273,69 EUR i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć u visini od 350,00 EUR, djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je na temelju članka 373. točke 3. ZPP -a djelomično preinačena točka I. izreke presude na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,00 EUR na ime neimovinske štete i 58,33 EUR na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć, dok je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena točka I. izreke presude u dijelu kojim je usvojen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od 449,00 EUR i kojim je usvojen zahtjev tužitelja za naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 59,67 EUR.

18. Točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete od 1.324,69 EUR i naknada nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 232,00 EUR nije osporavana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

19. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o zateznim kamatama kada je na dosuđenu novčanu naknadu neimovinske štete dosudio i zatezne kamate tekuće prije dana donošenja prvostupanjske presude. To stoga što u skladu s člankom 1103. ZOO -a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odštetnim zahtjevom koji je tužitelj podnio 30. listopada 2020., nakon što je završeno liječenje i neimovinska šteta je nastala, zahtijevao je naknadu neimovinske štete od 25.000,00 kn /3.318,07 EUR/. U postupku je utvrđeno da je ta šteta nastala u iznosu od 3.300,00 EUR pa je tužitelju kojeg je tuženik prije podnošenja tužbe obeštetio djelomično, za iznos od 1.526,31 EUR, u konačnici dosuđena razlika od 1.773,69 EUR. Zbog toga uz pravilnu primjenu članka 1103. ZOO-a tužitelju na taj iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presude u dijelu kojim su tužitelju na iznos od 1.773,69 EUR dosuđene zatezne kamate od 30. listopada 2020. do isplate.

20. Točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužitelju za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 291,67 EUR naloženo platiti zatezne kamate koje teku od 16. veljače 2026. do isplate nije osporavana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

21. Točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete za troškove liječenja (17,25 EUR) i troškove prijevoza radi liječenja (106,18 EUR) sa zateznim kamatama koje na te iznose (ukupno 123,43 EUR) teku od 16. veljače 2026. do isplate nije osporavana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

22. Točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužitelju za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 291,67 EUR naloženo platiti zatezne kamate koje teku od 16. veljače 2026. do isplate nije osporavana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

23. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 4. stavak 2. točku 3. Uvjeta osiguranja tuženika kada je naložio tuženiku naknaditi tužitelju zaradu izgubljenu na razlici plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (koju je primio) i plaće koju bi primio da nije bilo štetnog događaja za koji odgovara tuženik, a koja iznosi 119,29 EUR (što među strankama nije sporno). To stoga što obveza tuženika na isplatu zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja proizlazi iz članka 1095. stavka 1. ZOO-a. Suprotno tvrdnjama tuženika, šteta zbog izgubljene zarade uslijed nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja nije isključena iz osiguranja poslodavca od odgovornosti prema radnicima. To stoga što je je u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom 3. Uvjeta osiguranja isključeno pokriće „novčane naknade djelatniku (naknada plaće i troškova) za vrijeme privremene nesposobnosti za rad“. Iz ove odredbe ugovora o osiguranju sklopljenog između tuženika kao osiguratelja i poslodavca tužitelja kao ugovaratelja osiguranja proizlazi to da poslodavac nema pravo zahtijevati od svog osiguratelja (tuženika) povrat naknade plaće koju je isplatio svom djelatniku za vrijeme dok je bio nesposoban za rad zbog liječenja povezanog s ozljedom koju je dobio na radu. Naprotiv, ova odredba ni na koji način ne isključuje iz osigurateljskog pokrića izgubljenu zaradu koju je tužitelj trpio zbog ozljede na radu za koju odgovara tuženik odnosno njegov osiguranik. Zbog toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da šteta od 119,29 EUR nije isključena iz osigurateljskog pokrića pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju imovinsku štetu zbog izgubljene zarade u nespornom iznosu od 119,29 EUR.

23.1. S obzirom na to je naknada štete zbog izgubljene zarade imovinska šteta, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od kada su dospjeli pojed ini iznosi zarade (članak 1086. ZOO-a) pa do isplate jer mu je dana kada mu je trebala biti isplaćena plaća, a isplaćena mu je (manja) naknada plaće, nastala ta šteta. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi (VSRH, Rev 489/2024-2 od 15. svibnja 2024.) nije primjenjiva u ovom predmetu u kojem se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.) ne primjenjuje. S obzirom na to da imovinska (novčana) šteta u skladu s člankom 1086. ZOO -a dospijeva od dana kada je nastala, a ne od dana podnošenja zahtjeva, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da u vrijeme koje zakon (u članku 1086. ZOO-a) određuje kao vrijeme dospijeća, nije bio u zakašnjenju. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo na imovinsku štetu zbog zarade izgubljene u srpnju (20,92 EUR), kolovozu (44,69 EUR) i rujnu 2020. (53,69 EUR) platiti zatezne kamate koje su tekle od petnaestog u mjesecu za protekli mjesec.

U odnosu na žalbe stranaka protiv odluke o troškovima postupka

24. S obzirom na to da je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, neosnovano tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.305,64 EUR. U donošenju te odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) pa je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.305,64 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

25. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a kada je propustio utvrditi da je tužitelj u pogledu osnove zahtjeva uspio u cijelosti (100%). Naime, tuženik je tijekom postupka prigovarao osnovi zahtjeva ističući prigovor ispunjenja i tvrdeći da je tužitelj obeštećen još prije podnošenja tužbe. Taj je prigovor ocijenjen dijelom neosnovanim, s obzirom na to da je opseg pretrpljene štete utvrđen vještačenjem te je na temelju tog dokaza utvrđeno da tužitelj nije obeštećen, da postoji osnova za daljnje obeštećenje i visina tog obeštećenja. Naime, kada je tuženik u sudskom postupku istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene u izvansudskom postupku time je osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva. Izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u slučaju kada tuženik ospori visinu potraživanja preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku, tužitelj dokazuje osnovu i visinu potraživanja. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. Tužitelju je ovom presudom, uz preinačenje točke I. izreke prvostupanjske presude, dosuđen iznos odštete od 2.308,08 EUR pa je tužitelj u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio s 58 % (2.308,08 EUR/3.947,06 EUR = 58 %). Imajući na umu da je uspjeh tužitelja u sporu 79% (158/2), a uspjeh tuženika 21% (42/2), tužitelju koji je u većoj mjeri uspio u sporu pripada u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a naknada od 58% (79% - 21%) ukupno nastalih troškova zastupanja i sudskih pristojbi, odnosno 1.081,08 EUR (1.750,00 EUR + 37,98 EUR + 75,69 EUR = 1.863,94 EUR x 58% = 1.081,09 EUR) što uvećano za predujmljene troškove medicinskog vještačenja od 400,00 EUR iznosi 1.481,09 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tužitelja i djelomično je preinačena je točka III. izreke presude u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 175,45 EUR na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka od 175,45 EUR dok je u odnosu na zahtjev za naknadu troškova postupka koji je odbijen u iznosu od 303,70 EUR odbijena žalba tužitelja i u tom je dijelu potvrđena prvostupanjska odluka o troškovima postupka.

26. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove postupka o kojima je odlučeno ovom odlukom utemeljena je na članku 151. stavku 3. ZPP-a, a visina stope zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

27. Točka III. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 634,15 EUR nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

28. Tuženiku koji je sa žalbom protiv presude uspio u omjeru od 47% (558,33 EUR/1.186,29 EUR = 47%) u tom je omjeru dosuđena naknada troškova sastavljanja žalbe protiv presude (Tbr. 10. stavak 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., da lje: OT, 234,38 EUR x 47% = 110,16 EUR) i plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv presude (39,82 EUR x 47% = 18,72 EUR). S ostatkom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka (do zatraženih 314,02 EUR) tuženik je odbijen.

29. Tužitelju koji je sa žalbom protiv rješenje o troškovima postupka uspio u omjeru od 37% (175,45 EUR/479,15 EUR = 37%) u tom je omjeru dosuđena naknada troškova sastavljanja žalbe protiv rješenja (Tbr. 10. stavak 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT -a, 62,50 EUR x 37% = 23,13 EUR) i plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja o troškovima postupka (13,27 EUR x 37% = 4,91 EUR). S ostatkom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka (do zatraženih 325,77 EUR) tužitelj je odbijen.

U Varaždinu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec