Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  P-16/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu protiv tuženika GRAD KARLOVAC, Banjavčićeva 9, Karlovac, OIB: 25654647153 zastupan po punomoćniku Hrvoju Medarić odvjetniku iz Karlovca, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 09. srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 02. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je tužitelj CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik jednosobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], na šestom ulazu, II. kat, stan br.2, vel. 35,95 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja te podruma kao pripatka, i to suvlasnički dio 1/193 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 6376 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 3983 m2, stambene zgrade površine 2393 m2, Broj D.L. 110, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] što mu tuženik GRAD KARLOVAC, Banjavčićeva 9, Karlovac, OIB: 25654647153 dužan priznati i trpjeti posljedice upisa tužitelja u zemljišne knjige kao vlasnika te se nalaže z.k. odjelu Općinskog suda u Karlovcu izvršiti uknjižbu stana u ime i vlasništvo tužitelja.

II.

Nalaže se tuženiku GRAD KARLOVAC, Banjavčićeva 9, Karlovac, OIB 25654647153 da tužitelju NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi ovim postupkom prouzročene troškove isplatom iznosa od 2.625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 02. rujna 2026. godine, pa do isplate pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je kupoprodajnim ugovorom koji je sklopio dana 18.02.1991.g. stekao pravo vlasništva jednosobnog stana u [adresa], na šestom ulazu, II kat, stan br. 2, koji se nalazi u stambenom nizu u [adresa], pod oznakom R-P2, koji stan se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 6376 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 3983 m2, stambene zgrade površine 2393 m2, Broj D.L. 110, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a također mu pripada i podrum.

2. Stan nije upisan u zemljišne knjige, već je jedinica upisana kao 11. Suvlasnički dio: 1/193, dakle kao etaža u vlasništvu Grada Karlovca, budući su se u postupku reambulacije sve stambene jedinice za koje nitko nije pristupio izlaganju upisivale na Grad Karlovac.

3. Iz Uvjerenja Inkasatora d.o.o. vidljivo je da se isti vodi u njihovim knjigama kao vlasništvo predlagatelja NK, a iz Rješenja Grada [adresa] iz 2015.g. vidljivo je da predlagatelj plaća komunalnu naknadu za predmetni stan. Komunalnu naknadu plaća od dana stjecanja stana, a što je vidljivo iz rješenja Grada Karlovca od 31.01.1997.g. koje se isto tako u privitku dostavlja.

4. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom da u izvansudskom postupku tuženik prizna tužitelju pravo vlasništva na stanu, međutim, tuženik je potražio dokumentaciju koju tužitelj nema, iako je i iz dostavljene dokumentacije vidljivo da se radi o stanu u nespornom vlasništvu i posjedu tuženika od 1991.g., a i još dulje u posjedu njegovih pravnih prednika.

5. Da tužitelj posjeduje svu tu dokumentaciju mogao bi se obratiti direktno z.k. odjelu i tražiti uknjižbu bez sudjelovanja tuženika.

6. Obzirom na prethodno navedeno, tužitelj nema drugih mogućnosti da upiše predmetni stan na svoje ime i predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kao u izreci.

7. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara navedenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 20.000,00 EUR, budući da iz uvjerenja Inkasatora d.o.o., koje je priloženo uz tužbu, proizlazi da je predmetni stan veličine 35,95 m². Obzirom da je trenutna prosječna vrijednost stana u [adresa] oko 2.500,00 EUR, to proizlazi da vrijednost predmetnog stana iznosi oko 90.000,00 EUR, pa se stoga predlaže da tužitelj naznači stvarnu vrijednost predmeta spora ili da to odredi sud.

8. Tuženik poriče da bi tužitelj kupoprodajnim ugovorom od dana 18.02.1991.g. stekao pravo vlasništva predmetnog stana budući da niti BK koji se u ugovoru navodi kao prodavatelj nikada nije bio vlasnik predmetnog stana. Najprije valja istaknuti da se prema odredbi članka 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu ZV) vlasništvo nekretnine stječe Zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako Zakonom nije određeno drukčije, a stavkom 2. istog članka propisano je da se odredbe istog Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova.

9. Članak 120. stavak 1. ZV-a propisuje da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako Zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Stoga, tvrdnja tužitelja da je vlasništvo nekretnine stekao temeljem kupoprodajnog ugovora ne stoji. Obzirom da niti BK nije bio vlasnik predmetnog stana, to isti nije niti mogao prenijeti pravo vlasništva na tužitelja, jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima.

10. Tuženik priznaje da stan nije upisan u zemljišne knjige, pa se prema tome neosnovano tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na stanu koji kao takav nije niti upisan kao samostalno tijelo, odnosno etažno vlasništvo tuženika. Dapače, iz vlasničkog lista proizlazi da su neki od vlasnika upisani kao vlasnici stanova, ali ne i tužitelj, a niti njegovi prednici, pa čak niti tuženik nije upisan kao vlasnik bilo kakvog stana, već kao vlasnik suvlasničkog dijela 1/193, pa se prema tome neosnovano tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na stanu koji kao takav nije niti upisan kao samostalno tijelo, odnosno etažno vlasništvo tuženika iz kojeg razloga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da je iz uvjerenja Inkasatora d.o.o. vidljivo da se predmetni stan u njihovim knjigama vodi kao vlasništvo tužitelja, međutim predmetno uvjerenje ne predstavlja dokaz vlasništva. No, isto tako je u predmetnom uvjerenju navedena napomena da Inkasator d.o.o. nije u posjedu cjelokupne dokumentacije pravnog slijeda vezanog za vlasništvo stana. Priznaje se da se tužitelj obratio tuženiku, ali mu je tuženik svojim dopisom od dana 06. studenog 2025.g. obrazložio iz kojih razloga nije u mogućnosti udovoljiti njegovom zahtjevu. Obzirom na naprijed navedeno, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da se tužitelja odbije s istim u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

11. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u vlasnički list za nekretnine, u ugovor o kupoprodaji od 18. veljače 1991. godine, u rješenje Grada Karlovca o komunalnoj naknadi od 31. siječnja 1997.godine i 22. siječnja 2015. godine te 20. veljače 2026., u uvjerenje Inkasator d.o.o., u prepisku od 06. studenog 2025. godine, u porezno rješenje, u prepisku HEP.

12. Uvidom u vlasnički list za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovaj sud je utvrdio da predmetni jednosobni stan nije upisan u zemljišne knjige, već je jedinica upisana kao suvlasnički dio: 1/193, dakle kao etaža u vlasništvu Grada Karlovca.

13. Uvidom u uvjerenje Inkasator d.o.o. [adresa] utvrđeno je da je jednosobni stan u [adresa] na adresi [adresa], na šestom ulazu, II kat, stan br. 2, vel. 35,95 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i lođe vlasništvo NK. Stanu pripada podrum.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetni stan kupio od gospodina Rade Filipić 1991. godine, time da ga je bio pitao za vlasnički list, ali mu je on rekao da ga on nema, jer u to vrijeme zgrada nije bila niti uknjižena, pa je u tom smislu to i navedeno u kupoprodajnom ugovoru. Tužitelj navodi da nije pitao prodavatelja za kupoprodajni ugovor ili ispravu temeljem koje je on postao vlasnikom stana, a to nije niti provjeravao jer je stan kupovao preko agenta odnosno agencije Tyrolt, time da prodavatelja nije niti vidio, jer je taj ugovor bio ovjeren od strane nadležnih organa u [adresa] i [adresa]. Navodi da je temeljem tog ugovora ishodio i rješenje o plaćanju komunalne naknade kao i sve ostale režije. Tužitelj navodi da je od kupoprodaje i uselio u predmetni stan te u njemu živi sve ove godine i nitko mu nije osporavao vlasništvo i posjed, a obiteljski sada u tom stanu živi njegov sin, a on se preselio u jedan drugi stan. Navodi da se 1996. godine ili 1997. godine interesirao u zemljišno knjižnom odjelu glede upisa stana u zemljišne knjige, pa mu je rečeno da treba ishoditi prvi ugovor koji je sklopljen sa izvođačem koji je gradio zgradu. Kako je to bila Industrogradnja, a u to vrijeme su bili u stečaju i on do tog ugovora nije mogao doći. Nakon toga više nije išao za time, jer je imao svojih privatnih poslovnih problema sve do podnošenja ove tužbe. Nije čuo da bi se vodila neka obnova zemljišnih knjiga i da bi se stanovi upisivali u zemljišne knjige, niti ga je itko o tome obavijestio.

15. Odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 81/2015 propisuju da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

16. Premda tuženik osporava da bi tužitelj stekao pravo vlasništva stana temeljem kupoprodajnog ugovora, jer niti njegovi prednici, pa čak niti tuženik nije upisan kao vlasnik bilo kakvog stana, već kao vlasnik suvlasničkog dijela 1/193, ovaj sud je utvrdio da je unatoč tome tužitelj bio u posjedu predmetnog stana od kupoprodaje tj. 18. veljače 1991. godine, dakle više od 20 godina, pa su se u tom smislu sukladno odredbama čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ispunile pretpostavke radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Osporavajući pravnu osnovu stjecanja predmetnog stana ovaj sud drži da u tome tuženik osporava i kvalitetu odnosno poštenje posjeda, pa je ovaj sud iz iskaza tužitelja , a i iz samog kupoprodajnog ugovora od 18. veljače 1991. godine utvrdio da tužitelj kao laik i pravno neuka osoba u trenutku kupoprodaje nije trebao posumnjati da predmetni stan nije vlasništvo njegovog pravnog prednika.

17. Da je tome tako sud utvrđuje iz točke III kupoprodajnog ugovora od 18. veljače 1991. godine u kojoj se navodi da stan nije upisan u zemljišne knjige jer cijeli stambeni niz u kojem je sagrađen predmetni jednosobni stan nije upisan u zemljišne knjige.

18. Imajući u vidu da je tužitelj bio u poštenom posjedu predmetnog stana od kupoprodaje tj. 18. veljače 1991. godine, dakle više od 20 godina, to je ovaj sud utvrdio da je sukladno odredbama čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnog stana.

19. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je svoju odluku o trošku sud temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, a koji trošak se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 625,00 EUR, sastav podneska od 17. veljače 2026. godine u iznosu od 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 01. lipnja 2026. godine u iznosu od 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 09. srpnja 2026. godine u iznosu od 625,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, sveukupno 2.625,00 EUR.

20. Ovaj sud je na tako dosuđeni iznos parničnog troška dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od donošenja prvostupanjske presude tj. 02. rujna 2026. godine, pa do isplate.

U Karlovcu 02. rujna 2026. godine

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu

2. Hrvoju Medarić odvjetniku iz Karlovca