1

Poslovni broj: 21 Gž R-52/2024-3

 

Poslovni broj: 21 Gž R-52/2024-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz G. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L.-S. d. d. K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. H., odvjetniku iz V., radi zaštite prava iz radnog odnosa i utvrđenja nedopuštenosti Upozorenja na obveze iz radnog odnosa i Odluke poslodavca od 05. travnja 2023. godine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-9/2023.-11. od 01. prosinca 2023., u sjednici vijeća koja je održana dana 21. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-9/2023.-11. od 01. prosinca 2023. godine u dijelu točke I izreke u kojem je utvrđeno da je nedopuštena Odluka poslodavca od 05. travnja 2023. godine kojom je tuženik L.-S. d. d. iz K., kaznio tužitelja D. J. iz G. G., mjerom privremenog udaljenja sa radnog mjesta (suspenzijom) bez prava na plaću u trajanju od 15 radnih dana, te u točki II izreke.

 

II              Tuženik snosi svoje troškove žalbenog postupka.

 

r i j e š i o  j e

 

              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-9/2023.-11. od 01. prosinca 2023. godine u dijelu točke I izreke u kojem je utvrđeno da je nedopušteno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa, te se u tom dijelu odbacuje predmetna tužba.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) utvrđeno je da je nedopušteno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa, kao i Odluka poslodavca od 05. travnja 2023. godine kojom je tuženik kaznio tužitelja mjerom privremenog udaljenja sa radnog mjesta (suspenzijom) bez prava na plaću u trajanju od 15 radnih dana.

 

2.              U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 622,14 eura/4.687,50 kuna[1], zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući od 01. prosinca 2023. godine do isplate.

 

3.              Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se ožalbena presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

 

4.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.              Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, kao i iskaza tužitelja, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja opisan u točki I izreke pobijane presude.

 

7.              U vezi toga utvrđuje da je tuženik kao poslodavac tužitelja donio dana 05. travnja 2023. godine (očitom omaškom u pisanju je navedeno da se radi o 03. travnju 2023. godine) sporno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa (u nastavku teksta: Upozorenje), te Odluku o kažnjavanju tužitelja mjerom privremenog udaljenja sa radnog mjesta (suspenzijom) bez prava na plaću (u nastavku teksta: Odluka), a da je tužitelj protiv tog Upozorenja i Odluke podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana, u skladu s odredbom članka 133. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZR), kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, nakon čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu u roku propisanom odredbom članka 133. stavak 2. ZR-a.

 

8.              Nadalje utvrđuje kako je Sindikat (u nastavku teksta: Sindikat PPDIV) u dopisu od 17. srpnja 2020. godine obavijestio tuženika u skladu s odredbom članka 187. ZR-a da je izborni sindikalni skup sindikalne podružnice tog Sindikata dana 15. srpnja 2020. godine izabrao tužitelja za sindikalnog povjerenika navedene podružnice, koji dopis je tuženik primio dana 21. srpnja 2020. godine, pa utvrđuje neosnovanim tvrdnje te stranke da ga Sindikat P. nikada nije pismeno obavijestio o imenovanju tužitelja za sindikalnog povjerenika.

 

9.              Utvrđujući da je tuženik pobijanom Odlukom stavio tužitelja kao sindikalnog povjerenika Sindikata P. u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, a da za to nije imao suglasnost sindikata iz članka 188. stavak 1. ZR-a, utvrđuje kako je ta Odluka protivna prisilnom propisu, te je kao takva ništetna i nedopuštena.

 

10.              Osim toga, utvrđuje da je pobijana Odluka nezakonita i zbog toga jer je tužitelj njome privremeno udaljen sa radnog mjesta, a da mu tuženik nije izvanredno otkazao ugovor o radu, u vezi čega ukazuje na odredbu članka 150. stavak 10. ZR-a.

 

11.              Pri tome utvrđuje kako iz potonje odredbe ZR-a proizlazi i da poslodavac u slučaju privremenog udaljenja radnika sa radnog mjesta ne smije istome uskratiti isplatu plaće, već da je u tom slučaju dužan radniku isplatiti mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.

 

12.              Osim toga, utvrđuje i kako iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da on predmetnog dana nije narušavao red i disciplinu, niti je poticao ostale radnike na odbijanje rada i na vrijeđanje.

 

13.              Iz navedenih razloga u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev, tj. odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude, dok odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

14.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude, u dijelu točke I izreke u kojem je utvrđeno da je nedopuštena Odluka poslodavca od 05. travnja 2023. godine kojom je tuženik kaznio tužitelja mjerom privremenog udaljenja sa radnog mjesta (suspenzijom) bez prava na plaću u trajanju od 15 radnih dana, nije počinjena neka od tih povreda.

 

15.              Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, te se u svemu može ispitati.

 

16.              Neosnovane su i tvrdnje tuženika o ostvarenoj bitnoj postupovnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a to stoga jer istome nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom prvog stupnja.

 

16.1.              Naime, iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je na ročištu koje je u tom predmetu održano dana 25. rujna 2023. godine (list 41 spisa) i na kojem je zaključen prethodni postupak, a na koje nije pristupio uredno pozvani punomoćnik tuženika, zakazana glavna rasprava za dan 31. listopada 2023. godine, te je istim raspravnim rješenjem odlučeno da će se na navedeno ročište pismenim putem pozvati punomoćnik tuženika, kojeg se obvezuje da o terminu navedene glavne rasprave obavijesti zakonskog zastupnika tuženika, pri čemu je iz spisa razvidno da je punomoćnik tuženika zapisnik sa ročišta od 25. rujna 2023. godine i poziv za ročište od 31. listopada 2023. godine primio dana 17. listopada 2023. godine.

 

16.2.              Stoga je upravo punomoćnik tuženika a ne sud trebao u smislu odredbe članka 268. stavak 2. ZPP-a neposredno (osobno) obavijestiti zakonskog zastupnika tuženika o ročištu koje je zakazano za dan 31. listopada 2023. godine, i to neovisno o tome da li je taj zakonski zastupnik V. Z. ili neka druga osoba (N. P.), jer iz sadržaja zapisnika sa ročišta od 25. rujna 2023. godine nedvojbeno proizlazi da je za ročište od 31. listopada 2023. godine određeno provođenje dokaza saslušanjem tužitelja i tuženika, pa time što na potonje ročište nije pristupio uredno pozvani zakonski zastupnik tuženika, te je na istom ročištu saslušan samo tužitelj, nije ostvarena naznačena bitna postupovna povreda.

 

17.              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je pobijana Odluka u situaciji kada je neprijeporno da tuženik nije donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nezakonita, pri čemu i iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik nema namjeru redovno ili izvanredno otkazati taj ugovor tužitelju, a to stoga jer je za primjenu odredbe članka 150. stavak 10. ZR-a, na koju se u prilog donošenju te Odluke poziva tuženik, potrebno da se ostvare sve kumulativno propisane pretpostavke, od kojih je jedna namjera poslodavca (ovdje tuženika) da izvanredno otkaže ugovor o radu svojem radniku (ovdje tužitelju), sve u smislu odredbe članka 150. stavak 9. ZR-a, a koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije ostvarena, pa je već iz tog razloga pravilnom primjenom materijalnog prava udovoljeno naznačenom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

17.1.              U vezi toga neosnovano tuženik ukazuje na odredbe svojeg Pravilnika o radu, kojeg usput rečeno nije niti dostavio u spis, jer odredbe tog akta kojima bi eventualno bila predviđena mogućnost donošenja pobijane Odluke i u slučajevima koje ne predviđaju potonje odredbe ZR-a ne mogu u smislu odredbe članka 9. stavak 3. ZR-a kao nepovoljnije pravo za tužitelja derogirati potonje odredbe ZR-a kojima su propisane pretpostavke pod kojima poslodavac može donijeti zakonitu odluku o privremenom udaljenju radnika s posla, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.

 

18.              Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije narušavao red i disciplinu, niti je poticao ostale radnike na odbijanje rada i na vrijeđanje, a na kojim činjenicama je i utemeljena pobijana Odluka, pa je i iz tog razloga pravilno u skladu s odredbama članaka 133. stavak 1. i 135. stavak 1. ZR-a udovoljio zahtjevu tužitelja radi utvrđenja predmetne Odluke nedopuštenom.

 

19.              Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Sindikat P. u dopisu od 17. srpnja 2020. godine obavijestio tuženika u skladu s odredbom članka 187. stavak 8. ZR-a da je izborni sindikalni skup sindikalne podružnice tog Sindikata dana 15. srpnja 2020. godine izabrao tužitelja za sindikalnog povjerenika navedene podružnice, koji dopis je tuženik primio dana 21. srpnja 2020. godine, iako je pogrešno utvrdio da bi ta okolnost utjecala na valjanost Odluke.

 

19.1.              To stoga jer ta Odluka nije sama po sebi stavila tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike, u vezi čega treba navesti kako okolnost da je određeni radnik sindikalni povjerenik kod svojeg poslodavca ne znači da bi taj radnik već samim time bio isključen od radnopravne odgovornosti, pod uvjetom da su za to ispunjene propisane pretpostavke.

 

20.              Pogrešno je sud prvog stupnja postupio kada je u točki I izreke pobijane presude usvojio zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenim predmetnog Upozorenja, a to iz slijedećih razloga.

 

20.1.              Naime, sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom članka 133. stavak 1. ZR-a, prema kojoj radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, kako je propisano odredbom članka 133. stavak 2. ZR-a.

 

20.2.              Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZR-a proizlazi da radnik ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativne učinke na njegova prava iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj tog radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada, a u konkretnom slučaju pobijano Upozorenje koje je doneseno primjenom odredbe članka 119. stavak 1. ZR-a nije odluka koja neposredno djeluje na prava tužitelja iz radnog odnosa, već je izraz zakonske obveze tuženika u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa, jer bez takvog upozorenja ne bi bilo pretpostavki za otkaz ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika (članak 115. ZR-a), a opravdanost takvog upozorenja može se dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

 

20.3.              Iz navedenog slijedi da se Upozorenje ne može pobijati u sudskom postupku, jer takvo pravo ne pripada tužitelju u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a, zbog čega je predmetnu tužbu trebalo primjenom odredbe članka 16. stavak 1. i 2. ZPP-a odbaciti u dijelu koji se odnosi na zahtjev za utvrđenje nedopuštenim Upozorenja na obveze iz radnog odnosa, te u tom dijelu ukinuti provedene radnje u postupku, a budući da to nije učinjeno, ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

21.              Budući je tužitelj uspio s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je predmetna Odluka nedopuštena, a u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti Upozorenja na obveze iz radnog odnosa nije nastao poseban trošak, to je pravilno u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 622,14 eura/4.687,50 kuna, zajedno sa naznačenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja pobijane presude pa do isplate.

 

22.              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a odlučeno na način kako je naznačeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

23.              S obzirom na naznačeni djelomični uspjeh tuženika u žalbenom postupku, valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučiti da isti sam snosi svoje troškove postupka po žalbi.

 

U Rijeci, 21. veljače 2024.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                        Brankica Malnar, v.r.