REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2395/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Luki Mardešiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi šutnje uprave, 28. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je putem opunomoćenika 30. travnja 2026. podnijela tužbu radi šutnje uprave zbog propuštanja donošenja odluke u propisanom roku povodom žalbe od 20. veljače 2026. izjavljene zbog propuštanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir da odluči o njezinu zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak od 6. veljače 2025. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku donošenje odluke o žalbi, uz naknadu troška za sastav tužbe sa zateznim kamatama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu obavijestio sud da je povodom žalbe tužitelj ice donio rješenje, KLASA: UP/II-551-09/26-01/2409, URBROJ: 524-08-02/1-26-2 od 24. ožujka 2026. kojim je naložio prvostupanjskom tijela da u roku od 30 dana od primitka rješenja donese rješenje povodom zahtjeva tužiteljice. Isto je dostavio uz podnesak.
3. Sud je prema članku 100. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) rješenjem od 25. svibnja 2026. pozvao tužiteljicu da izjavi u roku od 15 dana je li naknadno donesenom odlukom zadovoljna ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku.
4. Tužiteljica je podneskom od 1. lipnja 2026. obavijestila Sud da je zaprimila rješenje tuženika, KLASA: UP/II-551-09/26-01/2409, URBROJ: 524-08-02/1-26-2 od 24. ožujka 2026. te da je sa istim zadovoljna. Predložila je obustavu spora uz naknadu troška za sastav tog podneska.
5. Ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Us I-2395/2026-4 od 25. svibnja 2026. tuženik je pozvan dostaviti dokaz o uručenju rješenja tuženika od 24. ožujka 2026. tužiteljici.
6. Prvostupanjsko javnopravno tijelo, Područni ured Maksimir dostavio je 22. srpnja 2026. dokaz o uručenju rješenja tuženika od 24. ožujka 2026. tužitelj ici, a uvidom u dostavnicu koja prileži spisu utvrđeno je da je dostava navedenog rješenja izvršena tužiteljici osobno, na adresu prebivališta (iako je žalba podnesena po opunomoćeniku odvjetniku) dana 15. travnja 2026., a koji primitak je tužiteljica osobno i potpisala.
7. Uvidom u sudski spis utvrđeno je da je punomoć za podnošenje tužbe radi šutnje uprave dana opunomoćeniku odvjetniku 30. travnja 2026. te je istog dana podnesena i tužba.
8. Člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ , 47/08. i 110/21. dalje: ZUP) propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
9. Člankom 85. ZUP-a propisana je osobna dostava. Prema stavku 6. članka 85. ZUP-a dostavom pismena osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku može se obaviti i tako da se pismeno uruči zaposleniku odvjetničkog ureda.
10. Imajući u vidu citirane odredbe ZUP-a proizlazi da šutnja uprave postoji sve dok drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi ne donese i ne dostavi stranci putem prvostupanjskog tijela, na način kako je propisano člankom 85. ZUP-a.
11. Člankom 32. stavkom 2. ZUP-a propisano je, između ostaloga, da se službena osoba u tijeku postupka obraća osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke, kad je takva osoba određena.
12. Nadalje, imajući u vidu odredbe ZUP-a kojima je propisana promjena adrese stranke i osobe ovlaštena za zastupanje, posebno stavak 2. članka 91. ZUP -a prema kojemu ako osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena u tijeku postupka promjeni adresu i o tome propustiti obavijestiti javnopravno tijelo, dostava se obavlja izravno stranci, kao da osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena nisu određeni, proizlazi da se dostava osobno stranci obavlja tek ako se ostvari uvjet iz citirane odredbe o ne obavještavanju promjene adrese opunomoćenika stranke.
13. Iz podataka spisa proizlazi da je žalba tužiteljice izjavljena putem opunomoćenika odvjetnika dana 20. veljače 2026. te je stoga dostava drugostupanjskog rješenja tuženika trebala biti izvršena opunomoćeniku, odvjetniku. Iz dostavnice koja prileži spisu vidljivo je da je dostava rješenja tuženika od 24. ožujka 2026. izvršena osobno stranci, na adresu prebivališta tužiteljice, dakle, kao da stranka nema opunomoćenika u predmetnom upravnom postupku.
14. Ovakvim postupanjem, odnosno izvršenjem dostave povrijeđene su citirane odredbe ZUP-a.
15. Budući da šutnja uprave postoji sve dok rješenje ne bude doneseno i dostavljeno stranci na način kako je propisano, u predmetnoj upravnoj stvari, opunomoćeniku tužiteljice rješenje tuženika od 24. ožujka 2026. dostavljeno je rješenjem ovog suda, poslovni broj: Us I-2395/2026-4 od 25. svibnja 2026., dakle, tijekom upravnog spora. Stoga je podnošenje tužbe 30. travnja 2026. bilo formalno pravno dopušteno.
16. S obzirom na to da iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica izjavila žalbu 20. veljače 2026., dok je tužbu zbog šutnje uprave podnijela 30. travnja 2026., sud zaključuje da je do podnošenja tužbe protekao rok iz članka 121. ZUP-a, kao i rok iz članka 40. stavka 2. ZUS-a, nakon kojeg je dopušteno podnijeti tužbu zbog šutnje uprave.
17. Budući da tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na doneseno drugostupanjsko rješenje, ispunjeni su uvjeti iz članka 100. stavka 2. ZUS-a za obustavu upravnog spora.
18. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom I.
19. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate. Zahtjev temelji na zaključku da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe, uz obrazloženje da je opunomoćenik tužitelja rješenje tuženika zaprimio tek uz odgovor na tužbi, odnosno tijekom upravnog spora.
20. Zahtjev nije osnovan.
21. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
22. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
23. Člankom 147. stavkom 8. ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
24. Za ocjenu opravdanosti troška, u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, nije dostatno samo da je tužba dopuštena. Naime, iako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, sud ne nalazi da je tužiteljica u ovome predmetu osnovano pokrenula upravni spor.
25. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu radi šutnje uprave 30. travnja 2026., uz dostavu punomoći odvjetniku za podnošenje tužbe radi šutnje uprave, koju je dala opunomoćeniku 30. travnja 2026. Također proizlazi da je tužiteljici rješenje tuženika od 24. ožujka 2026. dostavljeno 15. travnja 2026. Dakle, tužiteljica je u trenutku izdavanja punomoći odvjetniku za podnošenje tužbe radi šutnje uprave, kao i u trenutku podnošenja tužbe ovom sudu (30. travnja 2026.), imala saznanja o odluci o njezinoj žalbi i sa tim rješenjem je upoznata. Iz takvog stanja spisa proizlazi da tužiteljica, o navedenome nije, prilikom davanja punomoći odvjetniku za zastupanje u sporu radi šutnje uprave, obavijestila svog opunomoćenika, iako je znala da je rješenje doneseno te da je istim naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje odluke o zahtjevu u roku od 30 dana od primitak tog rješenja.
26. S obzirom na stanje spisa, sud ocjenjuje da iako formalno dopušteno podnošenje tužbe radi ne donošenja rješenja o žalbi izjavljenoj radi propuštanja prvostupanjskog javnopravnog tijela da donese rješenje o zahtjevu za priznavanjem prava na inkluzivni dodatak, u okolnostima kada je tužiteljica osobno prije izdavanja punomoći opunomoćeniku za podnošenje tužbe radi šutnje uprave zaprimi la odluku tuženika, rješenje od 24. ožujka 2026., kojim se nalaže prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dostave tog rješenje donese odluku o zahtjevu tužitelj ice, isto nije opravdano niti usmjereno ostvarenju prava stranke na odluku, već je isključivo motivirano željom za ostvarenjem troškova upravnog spora.
27. Nadalje, prema sudskoj praksi, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelju se može priznati pravo na naknadu opravdanih troškova spora, ako je u konkretnom slučaju osnovano pokrenuo upravni spor. U tom smislu sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:
U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., u pogledu opravdanosti naknade troškova upravnog spora u slučaju obustave spora zbog šutnje uprave kada je tužba neosnovano podnesena.
28. Napominje se da je Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetnoj odluci, a koja se može primijeniti i na konkretan predmet, naveo da između odvjetnika i stranke koju zastupa mora postojati trajni odnos povjerenja i razmjene informacija, sve dok zastupanje traje. „Stoga nije uobičajeno da odvjetnika koji zastupa stranku sukladno pravilima odvjetničke profesije i odvjetničkoj etici, stranka nije obavijestila o priznavanju prava i donošenju novog rješenja kao i da odvjetnik podnosi žalbu zbog šutnje uprave u predmetu ostvarivanja prava iz invalidskog osiguranja nakon proteka više od dvije godine o kada je rješenje o priznavanja prava trebalo biti doneseno.“ (u predmetu koji je bio predmet razmatranja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske).
29. Imajući u vidu navedeno, neovisno o tome što je prema članku 32. stavku 2. ZUP-a postojala obveza dostave drugostupanjskog rješenja tuženika opunomoćeniku odvjetniku te je prvostupanjsko javnopravno tijelo koje obavlja dostavu rješenja tuženika strankama, počinilo povredu odredaba ZUP-a o dostavi, prema ocjeni suda tužiteljica zbog navedenog nije bila onemogućena u korištenju nekog zakonom propisanog prava (proširenju tužbenog zahtjeva po dostavi rješenja opunomoćeniku u smislu članka 100. ZUS-a, ili podnošenju odvojene tužbe). To stoga što je u trenutku podnošenja tužbe tužiteljici osobno bilo dostavljeno rješenje drugostupanjskog tijela o žalbi koja je bila podnesena radi šutnje prvostupanjskog tijela pa podnošenje tužbe zbog ne odlučivanja o žalbi, iako formalno dopušteno, nije bilo potrebno za zaštitu prava i pravnih interesa tužiteljice i time predstavlja nepotreban trošak.
30. Odbijanjem zahtjeva za naknadu troška takvog nepotrebnog spora tužitelj ici nije uskraćeno pravo na pristup sudu, imajući u vidu da joj je osobno rješenje o žalbi dostavljeno prije podnošenja tužbe, dok po dostavi rješenja opunomoćeniku odvjetniku nije proširio tužbeni zahtjev i tražio njegovo poništenje u okviru predmetnog upravnog spora.
31. Slijedom navedenoga, trošak sastava predmetne tužbe i podneska ne može se smatrati opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. u vezi člankom 147. stavkom 6. ZUS-a, već naprotiv zlouporabom prava u sporu u smislu članka 147. stavka 8. ZUS-a.
32. Ovakvo stajalište izraženo je u pravomoćnom rješenju ovog suda poslovni broj: UsI-315/2025-5 od 29. kolovoza 2025. u činjenično i pravno usporedivoj stvari.
33. Na temelju citiranih odredaba, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 28. kolovoza 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku VA, [adresa], 2. Tuženiku
3. u spis
