Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-479/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Božici Petak Vujec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-46/2023-29 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-46/2023-29 od 26. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.706,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.281,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2026. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 153. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastav ljanja žalbe.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima (dalje: CHF) koja je odredba sadržana u potrošačkom ugovoru o kreditu broj: 136-140/2004 od 17. kolovoza 2004. koji je izmijenjen aneksom uz taj ugovor o kreditu od 19. listopada 2004.
6. Na temelju činjenica koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem koje je dopunjeno te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je 17. kolovoza 2004. u [adresa] između tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu s ugovorenim iznosom kredita od 46.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (isplate) kredita, s rokom otplate od 20 godina
- da je aneksom uz taj ugovor od 19. listopada 2004. promijenjen rok otplate kredita s 20 na 10 godina
- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,
- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 17. kolovoza 2004. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Hypo Alpe -Adria- Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007., 79/2007.) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007.), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača
- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužitelj u ovoj (posebnoj) parnici za isplatu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača
- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj posebnoj parnici za isplatu u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen
- da sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije jasno i razumljivo sastavljena te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača
- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi
27.923,04 kn /3.706,02 EUR[1] / i
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. siječnja 2023.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF prethodno utvrdio ništetnom te je uz primjenu članaka 210. i 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993.,107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999 i 88/2001, dalje: ZOO/1991), koji je bio na snazi do 31. prosinca 2005., i članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje ZOO), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2006. do kraja utuženog razdoblja, naložio tuženiku vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja te ništetne ugovorne odredbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.
8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika o predmetu spora, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda u točkama 12. do 16. obrazloženja sadrži razloge zbog kojih je prethodno utvrđeno da je ugovorna odredaba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nepoštena i ništetna. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik.
10. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P -1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” br. 96/2003., dalje: ZZP/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora istu prethodno utvrdio ništetnom.
11. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem temelji se na pravilnoj primjeni članka 210. stavka 1. ZOO/1991 i članka 1111. stavka 1. ZOO-a.
11.1. Na pravilnost utvrđene visine kondikcijskog zahtjeva ne utječu žalbeni prigovori tuženika o tome da je isto vještačenje provedeno kao da je su stranke zaključile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Naprotiv, izračun vještaka sačinjen je u skladu s pravilnim utvrđenjem suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Modifikacije te ništetne ugovorne odredbe kako je to predlagao tuženik tijekom prvostupanjskog postupka (uz primjenu promjenjive kamatne stope za kunske kredite) značila bi njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što u svjetlu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003) nije dopušteno.
12. Neosnovano tuženik prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe koju je unaprijed sastavio tuženik i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužitelju uz primjenu odredbe članka 214. ZOO/1991 odnosno članka 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na pojedine iznose od nepoštenog stjecatelja.
13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare.
13.1. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 30. siječnja 2023. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 14. lipnja 2018.).
14. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka, a u donošenju te odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, kao niti oni na koje drugostupanjski sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
16. Tuženik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).
U Varaždinu 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
