Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-270/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Landesbank Kärnten und Revisionsverband eGen, 9020 Klagenfurt am Wörthersee u Republici Austriji, Kardinalplatz 5, OIB: 468700012211, zastupanog po punomoćnici Ingi Paripović, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, i ovršenika LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Ostoji, odvjetniku u Omišu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenika UP i LP izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1589/2025-12 od 1. listopada 2025., 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice UP i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1589/2025-12 od 1. listopada 2026.

II. Žalba ovršenika LP se odbacuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog za odgodu ovrhe ovršenice UP podnesen 15. rujna 2025.

1.1. To se rješenje temelji na utvrđenju prvostupanjskog suda da ovršenica UP nije učinila vjerojatnim da bi se u situaciji da zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu br. 21.062.591 kreditu, koji je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha, bude prihvaćen, a o čemu je u tijeku parnica pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-868/2023, bez odgode ovrhe, za nju nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. To stoga što ta ovršenica ne iznosi nikakvih okolnosti koje upućuju na to da bi u situaciji provedbe ovrhe na temelju ništetne ovršne isprave bila onemogućena od ovrhovoditelja ishoditi naknadu time pretrpljene štete.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenica UP iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona, u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3.i 4. tog Zakona i u skladu s člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008., 139/2010. i 154/2011., dalje: OZ/1996 koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 369. stavkom 1. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.). Predlaže da se pobijano rješenje ukine te da drugostupanjski sud odgodi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-868/2023.

3. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija i ovršenik LP ne navodeći određeno zakonske žalbene osnove. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnosi zbog pogrešne primjene prava o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem P-3904/2025.

4. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbe iste predložio odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

5. Žalba ovršenice UP nije osnovana.

5.1. Žalba ovršenika LP nije dopuštena.

6. S obzirom na to da pobijanim rješenjem nije odlučeno o prijedlogu ovršenika LP, taj ovršenik nije ovlašten na podnošenje žalbe protiv odluke kojom je odlučeno o prijedlogu ovršenice UP pa je uz primjenu članka 358. stavaka 1. i 3. ZPP- a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ/1996 njegova žalba odbačena.

7. U žalbenom je stupnju postupka sporna osnovanost prijedloga za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenice UP.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a i 381. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje u točci 4.5. obrazloženja sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o odlučnoj činjenici – nepostojanju vjerojatnosti nastanka nenadoknadive i teško nadoknadive štete u situaciji provedbe ovrhe na temelju isprave za koju je u tijeku postupak za utvrđenje ništetnosti. Zbog toga se pobijana odluka o odbijanju odgode na prijedlog ovršenice može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva ovršenica i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, sud prvog stupnja nije utvrdio da ovršna isprava je ili nije potrošački ugovor o kreditu pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe u smislu članka 61. OZ/1996 pa će biti ispitani prilikom ocjene postojanja žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrha određena radi ostvarenja tražbine iz ugovora o o jednokratnom kreditu. Imajući na umu da nema spora o tome da su ovršenici podnijeli tužbu za utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao i sporazuma o osiguranju novčane tražbine iz tog ugovora zasnivanjem založnog prava na nekretnini, u povodu koje je tužbe u tijeku postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 868/2023, za ocjenu prijedloga za odgodu ovrhe odlučno je ocijeniti je li ovršenica UP učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe na nekretnini pretrpjela teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu. Zaključak suda prvog stupnja o tome da ovršenica UP nije učinila vjerojatnim nastajanje takve štete temelji se na činjenici da nije iznijela nikakvih okolnosti iz kojih proizlazi da u situaciji provedbe ovrhe na temelju ništetne ovršne isprave ta ovršenica ne bi mogla od ovrhovoditelja ostvariti naknadu pretrpljene štete.

13. Prema članku 59. OZ/1996, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka. Ako je ovrhovoditelj ovrhom naplatio određeni novčani iznos, ovršenik u prijedlogu za protuovrhu može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate toga iznosa (stavak 3.). Prava na naknadu štete iz razloga iz stavka 1. toga članka ovršenik može ostvarivati u posebnoj parnici. (stavak 4.) Prijedlog za protuovrhu može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana dovršetka ovršnoga postupka (stavak 5.). Ovršenik ne može prije proteka roka iz stavka 5. svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku, osim u iznimnoj situaciji iz stavka 2. toga članka koja nije primjenjiva u ovom predmetu.

14. Prema članku 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

15. Iz citiranih propisa proizlazi da se šteta koja ovršeniku može nastati provedbom nedopuštene ovrhe provedene na temelju ovršne isprave za koju bude utvrđeno da je ništetna, ovisno o okolnostima, može nadoknađivati protuovrhom, tužbom za naknadu štete i tužbom radi povrata stjecanja bez osnove. Imajući na umu, s jedne strane, da je ovrhovoditelj financijska institucija sa sjedištem u Europskoj uniji pa nije samorazumljivo da se ovršenica u tim postupcima ne bi mogla naknaditi štetu od ovrhovoditelja i, s druge strane, da ovršenica nije iznijela nikakvih okolnosti iz kojih proizlazi da bi šteta koja bi joj provedbom sporne ovrhe nastala bila nenadoknadiva , pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.

16. Iako se može prihvatiti žalbeni navod ovršenice da nepovrati gubitak nekretnine u ovrsi na temelju ugovornih odredbi koje je u potrošački ugovor, bez pregovaranja, unio trgovac i koje suprotno načelu dobre vjere stvaraju znatniju neravnotežu na štetu potrošača, može predstavljati nenadoknadivu štetu ko ja je nespojiva s visokom razinom zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s posebnim zakonom (tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, „Narodne novine“ br. 96/2003.), drugostupanjski sud primjećuje da, i pod pretpostavkom da je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha potrošački ugovor (a koje je činjenica među ostalim predmet utvrđivanja u parničnom postupku koji je u tijeku), iz činjenica na kojima je utemeljen prijedlog za odgodu ovrhe ne proizlazi da je prijedlog utemeljen na zaštiti potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u potrošačkim ugovorima o kreditu, nego na tvrdnji da je ovršenici UP, koja je korisnica tog kredita, isplaćen manji iznos o ugovorenog. Pod pretpostavkom da je ta tvrdnja točna, nema primjene zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, jer niti jedna odredba spornog ugovora ne sadrži takvu ugovornu odredbu (a što je pretpostavka za zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi) pa prilikom ocjene (ne)osnovanosti prijedloga za ovrhu nisu primjenjivani standardi zaštite potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

17. Naposljetku, neosnovano ovršenica u žalbi tvrdi da bi joj provedbom ovrhe na spornoj nekretnini bilo povrijeđeno pravo na poštivanje doma i time joj nastala nenadoknadiva šteta. Pod pretpostavkom da je riječ o domu žaliteljice, u ovoj je situaciji riječ o predmetu u kojem su suprotstavljena dva pojedinačna prava – pravo na zaštitu imovinskih prava vjerovnika (ovrhovoditelja) i pravo na zaštitu doma ovršenika. Prilikom vaganja suprotstavljenih privatnih interesa, odnosno prilikom ocjenjivanja razmjernosti i nužnosti prodaje ovršeničine nekretnine i njezinog posljedičnog iseljenja, kao mjere koja svakako predstavlja miješanje u njezino pravo na poštivanje doma, ovaj je sud posebno imao na umu osobite okolnosti ovog predmeta iz kojih proizlazi da su ovršenica i njezini pravni prednici dobrovoljno iskoristili predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te na taj način izričito pristali da vjerovnik svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine iako su bili svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako taj kredit korisnik kredita ne otplati. (Tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Vrzić protiv Hrvatske, br. 43777/13, presuda od 12. srpnja 2016.,t. 68., Frlan protiv Hrvatske, br. 2545/14, odluka od 20. rujna 2016., točke 32. i 33 i Ljubica Lalić protiv Hrvatske, br. 63081/14, odluka od 20. rujna 2016., t. 22. do 24.). Imajući na umu navedeno postupanje ovršenice, ocjena je ovog suda da postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim ostvarenje legitimnog cilja zaštite pojedinačnog imovinskog prava vjerovnika-ovrhovoditelja koje u ovom predmetu preteže nad pravom ovršenika na dom. Drugim riječima, miješanje u ovršenikovo pravo na dom je razmjerno legitimnom cilju koji se njime nastoji ostvariti i ne može se smatrati štetom.

18. Iz razloga navedenih u točkama 12. do 17. ovog rješenja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 61. stavka 1. točke 4. OZ/1996, kad je ocijenio da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika pa je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ/1996 odbijena žalba ovršenice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić