Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-685/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SLC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1236/2023-30 od 11. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1236/2023-30 od 11. ožujka 2026. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., da, tužiteljici SLC isplati iznos od 5.581,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. od do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok počem od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. “ r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se točka II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1236/2023-30 od 11. ožujka 2026. u dijelu kojim je usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 2.850,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11. ožujka 2026. i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 912,60 EUR sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka od 752,17 EUR.

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1236/2023-30 od 11. ožujka 2026.

III. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1236/2023-30 od 11. ožujka 2026. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 5.581,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate (točka I. izreke) te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 2.850,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11. ožujka 2026. do isplate (točka II. izreke), dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 24. prosinca 2025.

2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke kojim usvojen zahtjev za naknadu troškova postupka od 2.850,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te prvostupanjsko rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku sa zateznim kamatama, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe od 312,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 102,27 EUR sa zateznim kamatama.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu 5.581,90 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji tužiteljice da je riječ o iznosu za koji je tuženik u dodatku ugovoru o kreditu sklopljenom 15. siječnja 2016. u skladu s odredbama IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016., dalje ZPK) pogrešno (premalo) utvrdio iznos nedospjele glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. (dan obračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR).

6. Tužiteljica je podneskom od 24. prosinca 2025. povećala zahtjev za isplatu (s prvotno utuženih 40.422,96 /5.365,05 EUR/[1] na preinačenih 5.581,90 EUR). Sud prvog stupnja je dopustio preinaku uz pravilnu primjenu članka 190. stavka 3. ZPP -a. U skladu s člankom 191. stavkom 1. ZPP-a, povećanje postojećeg zahtjeva je preinaka tužbe. U skladu s člankom 190. stavkom 2. ZPP-a tužitelju je dopušteno preinačiti tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U tom je smislu, u situaciji poput ove, kada je do preinake došlo nakon što je tužiteljici dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa je tužba preinačena u skladu s tim dokazom, preinaka pravovremena i svrsishodna u smislu članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP-a. Zbog toga, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio te propise kada je odlučio o preinačenoj tužbi pa zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a neovisno o tome što je rješenje kojim je dopuštena preinaka donesena istovremeno s odlukom o glavnoj stvari. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP -a odbijena žalba tuženika i potvrđeno je rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe 24. prosinca 2025.

7. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 14. studenog 2005. u Rijeci, između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana, s ugovorenim iznosom kredita od 137.100,00 švicarskih franaka (dalje: CHF) po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita, uz redovnu kamatu od 4,50% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate 30 godina

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 14. studenog 2005. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Zagrebačke banke d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za isplatu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj posebnoj parnici za utvrđenje i naknadu u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da sporne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da su stranke 15. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/2015),

- da je dodatak ugovoru o kreditu od 15. siječnja 2016. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da prema izračunu konverzije nedospjela glavnica na dan 30. rujna 2025. iznosi 75.591,85 EUR te da je taj iznos naveden u dodatku ugovoru o kreditu

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a

- da je imajući na umu stvarno realizirani otplatni plan i ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF preostalu glavnicu trebalo umanjiti za dodatnih 5.581,90 EUR.

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. lipnja 2023.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF prethodno utvrdio ništetnom te je kao pravnu posljedicu njezine ništetnosti uz primjenu članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., dalje: ZOO) naložio tuženiku vratiti tužiteljici iznos od 5.581,90 EUR za koliko je preostalu glavnicu kredita prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda trebalo umanjiti. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovore zastare te je zaključio da sklopljeni dodatak ugovoru o kreditu nije od značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva .

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9 ., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na taj način prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10.1. S obzirom na to da je predmet spora zahtjev za isplatu iznosa za koji tužiteljica tvrdi da je prilikom sklapanja dodatka ugovoru o kreditu trebalo dodatno umanjiti preostalu glavnicu kredita, a ne utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu od 14. studenog 2005. i povrat iznosa plaćenih na temelju tih ugovornih odredbi, a što je predmet spora u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem P-1431/2019, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi (i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti). Činjenica da je sud prvog stupnja prethodno, s učinkom samo u ovoj parnici (članak 12. stavak 2. ZPP-a), odlučio da je ugovorna odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržana u ugovoru o kreditu od 14. studenog 2005. ništetna, nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu može ispitati.

12. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o učincima dodatka ugovoru o kreditu na utuženi kondikcijski zahtjev pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Pravilnost utvrđenja da je riječ o potrošačkom ugovoru proizlazi iz pravilne ocjene iskaza tužiteljice i sadržaja ugovora o kreditu, činjenica da je riječ o potrošačkom ugovoru proizlazi već iz nesporne činjenice da su u odnosu na predmetni ugovor o namjenskom kreditu stranke 15. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama glave IV.a ZPK-a - „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“, a čemu ne bi bilo mjesta da tužiteljica nema svojstvo potrošača s obzirom na to da se prema članku 19.a ZPK -a tom glavom uređuju obveze vjerovnika i potrošača, a konverzija je provedena u skladu s člankom 19.e ZPK-a nakon što je tuženik potrošaču (tužiteljici) dostavio izračun konverzije i prijedlog izmijenjenog ugovora o kreditu. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica sporni ugovor o kreditu sklopila kao potrošač iz članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., dalje ZZP/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

14. Iako ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (ZOO ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

15. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koje su tužiteljica i tuženik sklopili 14. studenog 2005. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

16. Dodatak ugovoru o kreditu koji je 15. siječnja 2016. sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj dodatka ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/2014. i 110/2015., dalje ZZP/2014) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja dodatka, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona.

17. Imajući na umu da je izračun konverzije proveden u skladu s prisilnim zakonskim odredbama od kojih se ne smije odstupiti, odredbe dodatka ugovoru o kreditu o visini neotplaćene glavnice na dan 30. rujna 2015. koja je utvrđena prema izračunu konverzije provedenom u skladu s prisilnim propisima, su odredbe koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi pa u smislu članka 49. stavka 5. ZZP/2014, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) niti se od njih može odstupiti. Zbog toga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 19.c ZPK- a kada se upustio u utvrđivanje neotplaćene glavnice na način izvan načina predviđenog tim kogentnim propisom.

18. S obzirom na to da u skladu s prisilnim propisima iz članka 19.c stavka 1. točaka 7. i 8. ZPK-a konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. toga stavka (novi otplatni plan s valutnom klauzulom u EUR) i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. toga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. toga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. toga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača (točka 7.) i učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d toga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d toga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. toga stavka (točka 8.),

uz pravilnu primjenu tih propisa trebalo je odbiti zahtjev tužiteljice kojim je od tuženika zahtijevala da mu vrati razliku glavnice utvrđenu protivno načinu izračuna propisanog člankom 19.c stavak 1. točkom 7. i 8. ZPK-a.

18.1. Posebno, imajući na umu citirane prisilne propise o načinu utvrđivanja neotplaćene glavnice, nije bilo mjesta tome da se ta glavnica utvrđuje „prema stvarno realiziranom otplatnom planu“ kako je to protivno prisilnom propisu izračunao vještak te utvrdio i dosudio prvostupanjski sud. Zbog toga je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu iznosa od 5.581,90 EUR na ime razlike nedospjele glavnice kredita po obračunu konverzije sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama odbijen.

19. Imajući na umu da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu dužna je tuženiku u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP -a uvažena žalba tuženice, preinačena je točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 2.850,00 EUR sa zateznim kamatama na način da je zahtjev tužiteljice za naknadu tih troškova odbijen.

20. Pravilo da „gubitnik plaća”, sadržano u članku 154. stavku 1. ZPP-a, samo po sebi nije sporno. Ono teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužiteljici nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njezinom pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od neutemeljenih parnica) i ako postoji razuman odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškovima postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.

20.1. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu S i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da je, s jedne strane, tužbeni zahtjev odbijen uz ocjenu da je utemeljen na nezakonitom obračunu koji je protivan prisilnim propisima o obračunu neotplaćene glavnice iz članka 19.c ZPK-a i, s druge strane, da je među istim strankama u istim procesnim ulogama u tijeku još jedna parnica u kojoj tužiteljica zahtijeva isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanim u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na koji su stranke u skladu s odredbama glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ ZPK-a, zaključile dodatak. Prema tome, s obzirom na to da je tužiteljica ovom (još jednom, drugom) tužbom tražila isplatu protivno prisilnom propisu, njezina je tužba bila očigledno nerazumna, bez izgleda za uspjeh. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda, nalog tužiteljici da snosi troškove zastupanja tuženika, u okolnostima ovog predmeta, ne predstavlja nerazmjerno ograničenje njezina prava na pristup sudu, neovisno o njezinim imovinskim prilikama (vidjeti odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu Marić protiv Hrvatske od 10. studenog 2020., broj zahtjeva 37333/2017., t. 58. i 60.).

20.2. Tuženiku je uz primjenu članka 166. stavka 1. ZPP-a, na temelju članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) dosuđena naknada troškova za :

- sastavljanje odgovora na tužbu od 16.10.2023. (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) od 100 bodova,

- zastupanje na glavnoj raspravi 2.10.2024. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) od 100 bodova i

- sastavljanje žalbe protiv presude (Tbr. 10. stavak 1. OT-a) od 125 bodova što ukupno (Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) i troškove plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv presude (100,10 EUR) iznosi 912,60 EUR.

20.2.1. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove postupka donesena je uz primjenu članka 151. stavka 3. ZPP-a, a odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

20.3. Sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od 752,17 EUR, do ukupno zatraženih 1.664,77 EUR tuženik je odbijen jer je uz primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a ocijenjeno da nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka među strankama.

21. Točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec