REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3186/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 26. kolovoza 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu na temelju oročenog depozita sklopljenog između korisnika kredita MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od 27. veljače 2006.g., sadržana u čl.2. Ugovora koja glasi:

„Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja.“

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 54,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2006. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu na temelju oročenog depozita sklopljenog između korisnika kredita MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od 11. srpnja 2008.g., sadržana u čl.2. Ugovora koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 41,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu na temelju oročenog depozita sklopljenog između korisnika kredita MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od 16. rujna 2008.g., sadržana u čl.2. Ugovora koja glasi:

„Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o

Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

VI Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljici MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 239,76 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su dana 27. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita za iznos 5.490,00 eura. Tužiteljica i tuženik su nakon toga dana 11. srpnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita za iznos 4.150,00 eura i 16. rujna 2008. Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita za iznos 10.000,00 eura. Odredbom čl. 2. sva tri Ugovora korisnik kredita - tužiteljica se obvezala platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor. Dakle, tuženik je obvezao tužiteljicu na plaćanje ulazne naknade u iznosu 41,50 eura,100,00 eura i 54,90 eura odnosno ukupno 196,40 eura jednokratno bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova. Dalje je navela da se radi o odredbama koje su unaprijed paušalno formulirane u tipskim, standardiziranim obrascima ugovora koje je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojima se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a kojima je tužiteljici nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bila upoznata, niti je o njoj mogla pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranih iznosa, isti je obračunavao i tužiteljici zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način smatra da je tuženik prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, na štetu ovdje tužiteljice.

Stoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima sporne ugovorne odredbe (točke I, III i V) te kojom će naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 54,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2006. do isplate (točka II), iznos 41,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2008. do isplate (točka IV), iznos 100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2008. do isplate (točka VI), kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (točka VII).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost zahtjeva tužiteljice u cijelosti. Naveo je da je tužiteljica u ovom postupku dužna dokazati svoj status potrošača. Smatra da je sporna odredba jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, zbog čega da nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost. Također smatra da je tužiteljica imala dovoljno informacija iz kojih proizlazi njezina obveza plaćanja naknade za obradu kredita, da je o istoj bila informirana prije i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Tvrdio je da su se ulaznom naknadom pokrivali troškovi poput operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge i povezanih regulatornih troškova. Smatra da sporna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Istaknuo je prigovor zastare te osporio tijek zakonskih zateznih kamata. Zaključno je predložio odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita broj [broj depozita] od 11. srpnja 2008. (listovi 7-9 spisa), prikaz efektivne kamatne stope (listovi 10-11, 14-15, 19-20 spisa), Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita broj [broj depozita]/06 od 27. veljače 2006. (listovi 12-13 spisa), Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita broj [broj depozita] od 16. rujna 2008. (listovi 16-18 spisa), elektronički zapis HZMO-a od 18. lipnja 2026. (listovi 76-78 spisa), ispis e-maila (listovi 79-81 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 122 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnima odredaba ugovora o kreditu o plaćanju troškova za obradu kredita te s tim u vezi zahtjev za isplatu plaćenih iznosa po tim osnovama.

5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili:

- Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita broj [broj depozita]/06 od 27. veljače 2006. na iznos 5.490,00 EUR (dalje Ugovor o kreditu 1)

- Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita broj [broj depozita] od 11. srpnja 2008. na iznos 4.150,00 EUR (dalje Ugovor o kreditu 2) te

- Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita broj [broj depozita] od 16. rujna 2008. na iznos 10.000,00 EUR (dalje Ugovor o kreditu 3).

5.1. Također nije sporno da su predmetne naknade naplaćene:

- u iznosu 54,90 eura dana 27. veljače 2006. (list 121 spisa),

- u iznosu 41,50 eura dana 11. srpnja 2008. (list 121 spisa) te

- u iznosu 100,00 eura dana 17. rujna 2008. (list 121 spisa).

5.2. Sporno je da li su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge Kreditora, sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu 1, 2 i 3 ništetne te s tim u vezi pripadaju li u tom slučaju tužiteljici iznosi koje je temeljem tih odredaba isplatila tuženiku.

6. Prema odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu 1, 2 i 3 korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge Kreditora.

7. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužiteljicu.

7.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je trebao novac za adaptaciju kuće koju su koristili isključivo za stanovanje. Naime, adaptirali su je u više etapa, kroz više godina, pa je tako dizala kredite. Kuća nije nikada iznajmljivana niti davana u zakup, niti je ikada tamo bilo registrirano sjedište trgovačkog društva ili obrta. Nikada nije ni imala obrt ni trgovačko društvo. Bili su joj predočeni gotovi ugovori. Nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. U Ugovorima je pisalo da treba platiti naknadu prema Tarifi tuženika tako da je znala da naknade treba platiti, ali nije znala u kojem iznosu. Nije mogla utjecati na visinu predmetnih naknada. Nitko joj nije objasnio zbog čega se te naknade plaćaju.

8. Prvenstveno u odnosu na svojstvo potrošača treba reći da iz Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je ugovor sklopila tužiteljica kao fizička osoba te da je novac dobiven kreditima potrošila na adaptaciju kuće, koju je adaptirala u više etapa i koristila za osobne potrebe, kao i da nikada nije bila vlasnica trgovačkog društva niti obrta. Iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je ona kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužiteljica uopće bavila takvim djelatnostima. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03, dalje ZZP/03) kao i prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, dalje ZZP/07) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8.1. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

9. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tužiteljice, jer je ona iskazivala uvjerljivo i iskreno. Na temelju iskaza tužiteljice u kojem je navela da su joj bili predočeni gotovi ugovori te da nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, na temelju iskaza tužiteljice u kojem je navela da joj nitko nije objasnio zbog čega se ta naknada plaća sud je utvrdio da tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), a niti je tuženik tijekom postupka objasnio na što se točno odnosi naplaćena naknada.

10. Prema odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP/03 te čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.1. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.2. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 propisana je ništavost odnosno ništetnosti.

10.3. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Iz predmetnih odredaba Ugovora o kreditu 1, 2 i 3 proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge Kreditora.

11.1. Plaćanje troškova obrade kredita, bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi te činjenica da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, niti oko ne/prihvaćanja plaćanja sporne naknade, prema mišljenju ovoga suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.2. Treba dodati da niti odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

12. S obzirom da se, dakle, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj niti je mogla ishoditi da se iste eliminiraju iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredaba čl. 81. ZZP/03 i čl. 96. ZZP/07 (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž- 1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.).

13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točkama I, III i V izreke ove presude.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa naplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

14.1. Punomoćnici stranaka su na ročištu održanom 26. kolovoza 2026. (list 121 spisa) učinili nespornim da su sporne naknade naplaćene

- u iznosu 54,90 eura dana 27. veljače 2006.,

- u iznosu 41,50 eura dana 11. srpnja 2008. te

- u iznosu 100,00 eura dana 17. rujna 2008.

14.2. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14.3. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem ništetnih ugovornih odredaba o naplati naknade za obradu kredita zbog propusta tuženika, njegovo je postupanje ocijenjeno nepoštenim, nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata kako je i zatraženo, od prvog dana nakon tuženikovog stjecanja utuženog iznosa odnosno od prvog dana nakon izvršene uplate.

15. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO. Kako zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (28. kolovoza 2026.), jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II, IV i VI izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

18.1. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 25 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 9. srpnja 2026. u visini 6,25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 16. srpnja 2026. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 26. kolovoza 2026. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

18.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 162,50 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 203,12 eura.

18.3. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 6,64 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 30,00 eura.

18.4. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu 239,76 eura.

18.5. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika