Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-2653/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Moreni Perinčić Šuljić, odvjetnici iz Zadra, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, P-DO-300/2024, Braće Vranjanin 8, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 16. srpnja 2026., u prisustvu tužitelja i punomoćnika tužitelja a u odsutnosti tuženika, 28. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 3844 oznake zemljišta:

CICOVAC ukupne površine 13945 m2, ŠUMA površine 10756 PAŠNJAK površine 3189 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-NOVA i to za cijelo, slijedom čega je REPUBLIKA HRVATSKA OIB [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti da tužitelj GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ove presude ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i korist uz istovremeno brisanje s imena i koristi REPUBLIKE HRVATSKE OIB [osobni identifikacijski broj] za cijelo, te se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.349,82 Eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev za isplatu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-NOVA upisana je nekretnina označena kao zk.č.br. 3844 oznake zemljišta:

CICOVAC ukupne površine 13945 m2, ŠUMA površine 10756 PAŠNJAK površine 3189 m2, a kao vlasnik upisana je REPUBLIKA HRVATSKA. Kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava katastra nekretnina Novalja predmetna nekretnina je također evidentirana na Republiku Hrvatsku. Posjednik iste je ranije bio otac tužitelja sada pok. TP (Tomislav) Škunca iz [adresa]. Otac tužitelja preminuo je 08. travnja 2019. godine i iza njega je doneseno Rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-809/2019; UPP-OS-50/19 javnog bilježnika Elizabete Škunca kao povjerenika Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu. Osim tužitelja, nasljednici iza tužiteljevog pok. oca proglašene su i majka tužitelja BP na dijelu nekretnina, odnosno ostavinske mase te sestra tužitelja IP na dijelu nekretnina. Sestra tužitelja suglasna je da se podnositelj utvrdi vlasnikom u cijelosti predmetne nekretnine, obzirom da je to za života bila želja pok. oca tužitelja. Tužitelj je od DGU tražio dostavu povijesti promjena u odnosu na predmetnu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i dostavljeni su mu podaci da ista odgovara k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je od osnivanja operata upisana na prednike prezimena ĆP od kojih je djed tužitelja DP kupio predmetnu nekretninu. Riječ je o nekretnini koju tužitelj osobno i po svojim prednicima posjeduje kroz neprekinuto vrijeme od 100 godina i nikada ga nitko nije smetao u posjedu iste niti je imao bilo kakav spor s trećima vezano za ovu nekretninu i izvršavanje posjedovnih čina. Napominje se da iako se predmetna nekretnina dijelom vodi kao šuma u službenim evidencijama, riječ je u naravi o zemljištu na kojem se ranije čuvala stoka i na kojem se nalazi nisko raslinje. Tužena REPUBLIKA HRVATSKA je formalno upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, obzirom da je tužitelj od rođenja s roditeljima bio u njezinom posjedu, a nakon smrti majke i oca u samostalnom posjedu iste. Dakle, tužitelj je zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine. Tužitelj je tuženoj dana 04.06.2021. godine dostavio Zahtjev za mirno rješenje spora s prijedlogom za sklapanjem nagodbe. Dopisom od 02.09.2021. godine posl.br. N-DO-144/2021 tužena je po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Braće Vranjanin 8, Zadar obavijestila tužitelja da nema mogućnosti mirnog rješenja spora uz obrazloženje da iz zahtjeva priloženih i predloženih dokaza nisu našli one temeljem kojih bi se mogle utvrditi odlučne činjenice, prije svega o pravnom osnovu stjecanja prava vlasništva od strane prednika predlagatelja. Nadalje navodi kako je iz povijest promjena na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-dio prije nove izmjere koja u novoj izmjeri prema ispravljenoj identifikaciji izdatoj od strane DGU, područnog ureda za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Novalja od 5.06.2025.g. odgovara predmetnoj nekretnini broj 3844 k. o. [katastarska općina]-nova. Iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je greškom u novoj izmjeri došlo do upisa tuženice na predmetnoj nekretnini zbog pogrešne identifikacije. Naime, predmetna nekretnina je u dugogodišnjem posjedu pravnih prednika tužitelja te na njoj nikada nije egzistirao upis Republike Hrvatske sve do upisa u novoj izmjeri.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe kako se tuženica protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja. Tužitelj je uz tužbu priložio zk izvadak za predmetnu nekretninu, izvod iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu iza smrti OP od 19. lipnja 2019. posl broja O-809/19. Tužitelj u bitnom u tužbi navodi kako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću posjedujući istu kroz neprekinuto vrijeme od 100 godina i da ga nitko nikada nije smetao u posjedu iste niti je imao bilo kakav spor s trećima vezano za istu nekretninu. Tužitelj dokazima koji prileže tužbi nije dokazao pravni slijed između njegova prednika pok. oca OP do sebe. Nadalje, uvidom u zapisnik o osnivanju/preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broja Z-1097/2009/2862 od 31. svibnja 2017. proizlazi kako je prednik tužitelja pok. OP uredno pozvan u postupku obnove zemljišne knjige, međutim nije pristupio na isto ročište, iz čega proizlazi da je tužitelj odnosno njegov prednik sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za nekretninu koja je predmetom ovog postupka. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015 usvojen je zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Budući da tužitelj nije u postupku obnove izjavio prigovor ili podnio tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, to je isti vezane rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige, a kojim je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. U tom pogledu se ukazuje na sudsku praksu i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018 od 1. veljače 2023. Slijedom svega, budući tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te ga obvezati na plaćanje parničnog troška tuženici.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije koja prileži ovom spisu i to: zk izvadak za predmetnu nekretninu (l.s.4), izvod iz katastarskog plana (l.s. 5 ), rješenje o nasljeđivanje poslo.br. O-809/2019 od 19.6.2019. )l.s.10-14), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-1097/2009/2862 od 31. svibnja 2017. (l.s.25-26), povijest promjene za kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (l.s.31-32), kupoprodajni ugovor od 1970. (l.s.73), potvrda o isplati kupoprodajne cijene (l.s.749, dokument DGU od 5.6.2026. (l.s.84), identifikaciju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -Nova (l.s.87), izjavu PP od 23.9.2025. (l.s.105), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika (l.s.100-101), pregledao skicu sudskog očevida i fotodokumentaciju, te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ivana Marinović od 3.studenog 2025. (l.s.106- 115), saslušao svjedoke KP, FP, CP, IP, te tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 3844 oznake zemljišta: CICOVAC ukupne površine 13945 m2, ŠUMA površine 10756 PAŠNJAK površine 3189 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-NOVA i to za cijelo.

6. Činjeničnu osnovu zahtjeva tužitelja čini tvrdnja da je stekao pravo vlasništva ove nekretnine od svojeg pok. oca ZP, koji je pak istu stekao mirnim posjedom kroz neprekinuto vrijeme od 100 godina.

7. Među strankama nije sporna identifikacija predmeta spora, kako je isti na skici lica mjesta prikazao vještak mjernik MP po kazivanju tužitelja, a na kojoj skici je predmet spora označen žutom bojom, pri čemu je izgled lica mjesta utvrđen i pregledom fotodokumentacije sudskog očevida, te na samom očevidu iz kojih dokaza proizlazi da se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja pašnjak i šumu, nekretnina je ograđena suhozidom i žičanom ogradom.

8. U ovoj pravnoj stvari na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

-da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova upisana čest. 3844, pašnjak, šuma Cicovac, površine 13945 m2, kao vlasništvo Republike Hrvatske,

-da je iz fotografije sudskog očevida razvidno da se predmetna čestica predstavlja pašnjak i šumu, te da je nekretnina ograđena suhozidom i žičanom obradom

-da je u postupke obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] predmetna čestica upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske

-da iz potvrde DGU, Područnog ureda za katastar Gospić, Odjela za katastar Novalja od 5.6.2025. prolazi kako kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova u novoj izmjeri odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k.o. [adresa]

-da iz povijesti promjena za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je predmetna čestica 1956. revizijom posjedovnog stanja upisan na ĆP pok. V iz [adresa], da je 19736.g. revizijom posjedovnog stanja upisana na ime TP pok. V iz [adresa], da je 1976. rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-20/1976 prešla na ĐP ud. V iz G, da je 1988. rješenjem o nasljeđivanju upisan na PP iz [adresa]

-da iz ovjerene izjave T od 23. rujna 20025. proizlazi kako isti izjavljuje kako ne polaže nikakva vlasnička prava niti posjedovna prava na nekretnini stare oznake 895/57 k. o. [katastarska općina], kao ni nove oznake 3844 k. o. [katastarska općina] -Nova jer je istu pok. DP kupio od njegovih pravnih prednika, te da je danas nekretnina u posjedu njegovog unuka ČP

-iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-809/19 od 19. lipnja 2019. proizlazi kako su nasljednicima pok. OP proglašeni BP, IP i GP

-iz kupoprodajnog ugovor ad 16.11.1970. zaključenog između ĆP kao prodavatelja i VPĆ kao kupca, te da je predmet kupoprodaje pašnjak zvan Cicovac.

9. Osim uvidom u navedene isprave i dokumentaciju, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja.

10. U postupku saslušani svjedoci KP, LP, ŽP i IP u svojim iskazima potvrdili su činjenične navode tužbe, te su suglasno potvrdili navode tužitelja da je predmetna nekretnina bila vlasništvo tužiteljeve obitelji.

11. Iz iskaza svjedokinje KP proizlazi da joj je poznata predmetna nekretnina jer ona u blizini drži ovce. Predmetna nekretnina vlasništvo je tužitelja, to je njegova starina, a koje je on stekao od djeda i pradjeda. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao od svog oca RP, a on je stekao od svog oca DP. Poznato joj je da tužitelj ima sestru IP, ne zna da li su se oni podijelili, ali na predmetnoj nekretnini nije viđala sestru od tužitelja. Ona je na predmetnoj nekretnini viđala tužitelja i njegova oca, a i djeda. Tužitelje otac je koliko se sjeća imao jednu sestru koja je bila profesorica. Nije nju nikada viđala na predmetnoj nekretnini. Predmetna nekretnina je ograđena i prednici tužitelja su tu držali ovce. Nije čula da je itko osporavao vlasništvo predmetne nekretnine niti tužitelju niti njegovim prednicima. Također nije čula da je bilo sporova vezano za među.

12. Iz iskaza svjedoka FP proizlazi da mu je poznata predmetna nekretnina jer on ima nekretninu koja graniči sa istom. Predmetna nekretnina je u vlasništvu tužitelja. Sjeća se da su na predmetnoj nekretnini tužiteljev otac majka i djed muzli ovce. Nije na predmetnoj nekretnini viđao nikoga osim tužitelja i njegovih prednika. Nije nikada čuo da im je netko osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina je sa svih strana ograđena i to jednim dijelom, sa suhozidom, jednim dijelom sa žicom, a jednim dijelom sa trnjem. Navodi kako je još kao dečko na svojoj parceli brao šparoge te da je često dolazio na svoju parcelu, a koja graniči sa predmetnom. Također navodi da ne zna kako je tužitelj odnosno njegovi preci stekli predmetnu nekretninu, ali da je čuo da su kupili od pok.ŠP. Navodi kako je on riješio vlasništvo na svojoj nekretnini. Navodi kako poznaje sestru od tužitelja IP te da su se oni među sebe podijelili te da nju nikada nije viđao na predmetnoj nekretnini.

13. Iz iskaza svjedoka CP proizlazi kako mu je poznata predmetna nekretnina jer na istoj drži ovce. Predmetna nekretnina je vlasništvo tužitelja, a on je istu stekao od svojih roditelja i djeda. Njegovi roditelji su bili RP i BP, a djed DP. Zna da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli kupnjom od ŠP zvanog B, ne zna točno kada. On je na predmetnoj nekretnini viđao tužiteljeve roditelje koji su na istoj držali ovce kao i tužitelja koji je isto držao ovce. Tužitelj mu je prije jedno 5-6 godina dao u rentu predmetnu nekretninu kako bi na istoj on držao ovce. Nije nikada čuo da bi netko osporavao tužitelju ili njegovim prednicima vlasništvo predmetne nekretnine. Zna da tužitelj ima sestru IP i nju nikada nije viđao na predmetnoj nekretnini. Predmetna nekretnina je ograđena sa suhozidom i mrežom. Navodi kako je na susjednoj nekretnini viđao FP budući su oni susjedi odnosno graniče. Navodi kako IP sestru tužitelja nije viđao na toj nekretnini jer su se oni podijelili.

14. Iz iskaza svjedokinje IP proizlazi da je predmetna čestica u vlasništvu njene obitelji dugi niz godina. Kad su bili djeca stalno su dolazili na tu česticu te su se na toj čestici čuvale ovce. Čestica je sada u vlasništvu njenog brata, a prije je bila vlasništvo njenog oca VPĆ a prije njega djeda DP. Nisu nikada imali problema sa susjedima vezano za među niti im je itko osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. Nitko osim njih nije koristio predmetnu nekretninu. Predmetna nekretnina je u cijelosti ograđena suhozidom. Može reći da se sada na njoj ne čuvaju ovce te da je sada predmetna nekretnina zarasla. Ona se sa svojim bratom podijelila nakon smrti oca i predmetna nekretnina je pripala njenom bratu.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je predmetna nekretnina bila u vlasništvu njegovog oca, a ranije u vlasništvu djeda DP. Njegov djed je predmetnu nekretninu kupio od Ivana Predolina 60-ih godina prošlog stoljeća. Na predmetnoj nekretnini su se uglavnom držale ovce, na njoj se nalazi i pojilište koje su zajedno napravili njegov otac i njegov djed. Predmetna nekretnina je ograđena većim dijelom suhozidom, a na jednom dijelu žicom jer je na tom dijelu suhozid propao. Nisu nikada imali problema sa susjedima vezano za međe niti im je itko osporavao vlasništvo. Nakon smrti njegovog oca predmetna nekretnina je pripala njemu, a neke druge nekretnine su pripale njegovoj sestri. Također navodi kako ih nije nitko smetao u posjedu predmetne nekretnine. Trenutno na predmetnoj nekretnini ŽP drži ovce, a za što mu plaća u siru i janjcima.

16. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja sud im u cijelosti poklanja vjeru nalazeći da su iskazi međusobno u suglasju te da su u suglasju sa svim ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.

17. Stoga, na temelju izvedenih dokaza ovaj sud nalazi istinitom i osnovanom činjeničnu osnovu tužbe da je tužitelj nasljeđivanjem oca stekao ovu nekretninu koja je bila izvanknjižno vlasništvo oca u trenutku njegove smrti, a ranije vlasništvo djeda tužitelja DP, koji je vlasništvo predmetne nekretnine stekao kupnjom od ĆP VPĆ 1960-tigh godina, te dosjelošću, uračunavanjem vremena za koje su i prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici.

18. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV), koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima OGZ. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost se pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ u dvojbi se uzima da je posjed pošten.

19. Ovdje treba istaknuti kako je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tuženica upisan kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju pogrešne identifikacije starih čestica za k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz potvrde DGU, Područnog ureda za katastar Gospić, Odjela za katastar Novalja od 5.6.2025.

20. Odredbom čl. 160. st. 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a stavak 3. istog članka je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

21. Iz navedenih odredbi jasno slijedi da je teret dokaza činjenice nepoštenja posjeda prednika tužitelja kao i samog tužitelja, bio na tuženici, a što ista nije dokazala.

22. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza – posebice iskaza saslušanih svjedoka, slijedi da je ova nekretnina bila u mirnom posjedu i vlasništvu tužiteljevih prednika.

23. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da je tužitelj dokazao neprekinuti pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

24. Ovdje je istaći da prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Donošenjem ZV koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

25. Međutim, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ I“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima Ć i dr. protiv [adresa] i D protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu, kako to slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka, te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

26. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao istinitost činjeničnih tvrdnji na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, pa je slijedom svega iznesenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje u tekstu ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), a s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.000,00 Eura, po kojima je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 Eura, (Tbr. 7. toč. 1), za zastupanje na ročištima od 31.3.2025., 9.6.2025.,19.5.2026.16.7.2026., te na očevidu 3.10.2025., svaki u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 10.6.2025. i 8.siječnja 2026., svaki u iznosu od 200,00 Eura (Tbr. 8.t.19, trošak vještačenja u iznosu od 646,73 eura, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 Eura, što čini ukupni parnični trošak u iznosu od 2.349,82 Eura koji je tuženica dužna naknaditi tužitelju u roku od 15 dana.

28. Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Pag, 28. kolovoza 2026.

Sudac

Iva Peričić Pejar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po zz ODO Zadar.