1                                 Broj: Ppž-9441/2023

 

                             

 

 

 

 

                                                                                                                                                                              Broj: Ppž-9441/2023

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N. Ž., kojeg brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B., sa sjedištem u G., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, broj: Pp-981/2023-5 od 19. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

          I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N. Ž. i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

              II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni N. Ž. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini, broj: Pp-981/2023-5 od 19. listopada 2023., proglašen je krivim okrivljeni N. Ž. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura, a u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode te mu je preostalo za platiti 620,36 eura. Predmetnu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 96,27 eura.

 

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona budući je pobijanom presudom prekoračen optužni prijedlog, a na način da je prvostupanjski sud u činjeničnom opisu prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim dodao riječi ''za vrijeme obavljanja službe''. Zatim se navodi kako se činjenični opis prekršaja iz optužnog prijedloga ne može podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer činjenični opis događaja mora sadržavati riječi ''prilikom vršenja'' te je sud okrivljenika trebao osloboditi od optužbe. Također tvrdi kako nije dokazano da je okrivljenik izgovorio inkriminirane riječi s namjerom, jer se radilo o riječima koje su izgovorene u afektu odnosno da je okrivljenik vikao u strahu i afektu, ali riječi koje je naveo u svojoj obrani, a ne inkriminirane riječi.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U odnosu na žalbene navode da je optužni prijedlog prekoračen, ovaj Sud je usporedbom činjeničnog opisa sadržanog u optužnom prijedlogu tužitelja, kao i dopune istoga na ročištu održanom 15. listopada 2023. i činjeničnog opisa djela iz pobijane presude, utvrdio da prvostupanjski sud nije dodao niti jedan element koji nije prethodno postojao u optužnom prijedlogu, te da su sve odlučne činjenice o kojima ovisi zakonsko biće djela identične u svim činjeničnim opisima.

 

5. 1. Naime, sud je ovlašten u okviru iste radnje i događaja precizirati, pročistiti i prilagoditi činjenični opis ako time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe (dakle da se radi o istom djelu). U pobijanoj presudi nije dodan niti jedan element koji nije bio obuhvaćen činjeničnim opisom djela u optužnom prijedlogu, pa je ovaj žalbeni navod neosnovan budući da proizlazi da su policijski službenici Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac A. N. i I. M., a kojima su se naknadno pridružili D. Š., M. M. i D. T., došli na intervenciju povodom dojave A. Ž. odnosno da se je isto događalo za vrijeme obavljanja službe.

 

6. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se ističe kako okrivljenik nije postupao s namjerom budući se u konkretnom slučaju radi o prekršaju za koji je propisano samo kažnjavanje za postupanje iz nehaja sukladno članku 25. Prekršajnog zakona. Stoga, sama činjenica da okrivljenik nije postupao sa namjerom, kako se to navodi u žalbi nije odlučujuća odnosno nije razlog za oslobađanje od prekršajne odgovornosti iz razloga što se za počinjeni prekršaj u konkretnom slučaju kažnjava samo ako je počinjen s nehajem budući je u prekršajnom pravu nehaj temeljni oblik krivnje, a kažnjavanje za namjeru predstavlja iznimku.

 

6. 1. Osim toga, u odnosu na žalbene tvrdnje kako okrivljenik nije izgovorio inkriminirane riječi ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjske presude u kojima je jasno i nedvosmisleno obrazloženo na koji način je utvrđeno da je okrivljenik izgovorio inkriminirane riječi.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7. 1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7. 2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

              8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

 

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 21. veljače 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

 

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.