REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1323/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 75801633608, zastupanog po punomoćniku Marku Mećaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 26.312,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 2. ožujka 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev-protutuženikov tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 121.390,50 eur, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim:

- na iznos od 109.777,25 eur, počevši od 1. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 11.613,25 eur počevši od 6. lipnja 2024. do isplate.

III/ U cijelosti se odbija kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 140.775,47 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 12.857,52 EUR od dana 16.11.2022. do dana isplate,

- na iznos od 13.272,28 EUR od dana 01.03.2023. do dana isplate,

- na iznos od 13.272,28 EUR od dana 14.04.2023. do dana isplate,

- na iznos od 13.272,28 EUR od dana 05.06.2023. do dana isplate,

- na iznos od 12.437,50 EUR od dana 21.04.2023. do dana isplate,

- na iznos od 12.437,50 EUR od dana 14.06.2023. do dana isplate,

- na iznos od 12.437,50 EUR od dana 13.10.2023. do dana isplate,

- na iznos od 12.500,00 EUR od dana 28.02.2024. do dana isplate,

- na iznos od 12.500,00 EUR od dana 03.07.2024. do dana isplate,

- na iznos od 62,50 EUR od dana 28.02.2024. do dana isplate,

- na iznos od 125,00 EUR od dana 03.07.2024. do dana isplate,

- na iznos od 12.437,50 EUR od dana 28.11.2023. do dana isplate,

- na iznos od 12.500,00 EUR od dana 03.07.2024. do dana isplate,

- na iznos od 663,61 EUR od dana 12.06.2024. do dana isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te da mu naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

IV/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 17. lipnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate odvjetničke nagrade za radnje zastupanja pružene tuženiku.

2./ U tužbi i tijekom postupka navodi, u bitnome, da je tijekom višegodišnje suradnje zastupao tuženika kao odvjetnik u različitim postupcima te mu pružao druge odvjetničke usluge. Između ostalih, da je tužitelj, na temelju odvjetničke punomoći koju mu je izdao tuženik, tuženika zastupao u sudskim postupcima koji su se pred ovim sudom vodili pod poslovnim brojem P-1862/2022 i P-1098/2021. Prije okončanja ovih sudskih postupaka, da je tuženik tužitelju 23. siječnja 2024. opozvao punomoć za zastupanje, u ovim i drugim predmetima. Prethodno opozivu punomoći da je tuženik tužitelju ponudio potpisivanje Sporazuma o opozivu punomoći, u kojem je predložio utvrditi da stranke nemaju jedna prema drugoj nikakvih daljnjih potraživanja po osnovi pruženih odvjetničkih usluga. Međutim, tužitelj da je takav prijedlog odbio prihvatiti jer da ne odgovara uvjetima suradnje dogovorenim između stranaka. Naime, s obzirom na dugogodišnju suradnju i odnos povjerenja između stranaka, da su stranke usmeno dogovorile uvjete pružanje odvjetničkih usluga, no o navedenom da nisu zaključile pisani ugovor. Uvjeti suradnje u zastupanju da su dogovoreni na način da tužitelj tuženiku za poduzete radnje zastupanja nagradu prema visini kako je propisana odvjetničkom tarifom obračunava i naplaćuje nakon poduzimanja radnji, no u smanjenom iznosu. Po završetku postupaka na koje se zastupanje odnosi, da tužitelj ima pravo nagradu obračunati i u preostalom dijelu, do punog iznosa predviđenog odvjetničkom tarifom, a naplatiti od suprotne strane, u slučaju uspjeha tuženika kao zastupane stranke, odnosno, od samog tuženika, u slučaju izostanka uspjeha u sporu. Ovakav način suradnje da su stranke dogovorile s obzirom na veći broj postupaka u kojima je u ovom vremenu tužitelj zastupao tuženika, a koji su postupci, zbog velikih vrijednosti predmeta spora, za posljedicu imali značajne troškove zastupanja za tuženika, dakle, jer da bi podmirivanje troškova zastupanja u punom iznosu tarifnih stavki predviđenom odvjetničkom tarifom za tuženika predstavljalo preveliko financijsko opterećenje. Međutim, opozivom punomoći tuženik da je onemogućio naplatu tužiteljevih odvjetničkih usluga u skladu sa sadržajem njihovog dogovora o suradnji, dakle po okončanju odnosnih postupka, u punom iznosu propisanom odvjetničkom tarifom. Stoga je tužitelj, nakon opoziva punomoći, ispostavio tuženiku račune (R1 22PP1-1 i R1-23PP1-1, oba od 1. ožujka 2024.) u kojima je obračunao, uvažavajući ranije tijekom suradnje izvršeno plaćanje umanjene nagrade za pojedine poduzete radnje, nagradu za poduzete radnje u preostalom iznosu, prema visini nagrade propisanoj odvjetničkom tarifom. S obzirom da tuženik ove račune nije podmirio, tužitelj da je tuženika pisano opomenuo na plaćanje, no plaćanje da je tuženik odbio, iznoseći razloge koji tužitelju nisu prihvatljivi.

3./ Stoga, u tužbi istaknutom tužbenom zahtjevom, tužitelj potražuje plaćanje nagrade za izvršene usluge odvjetničkog zastupanja, u ukupnom iznosu od 136.089,75 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 1. ožujka 2024. do isplate.

4./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je osporio osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja.

5./ Prije svega, tvrdi da je tuženik izvršenim plaćanjima nagrade za izvršene usluge zastupanja tužitelju, a temeljem računa koje je tužitelj tijekom suradnje stranaka ispostavljao tuženiku, u cijelosti ispunio svoju obvezu. Naime, sadržaj dogovora između stranaka, a koji je (izdavanjem računa i pisanom komunikacijom) potvrđen i u pisanom obliku, da je bio da tuženik tužitelju podmiruje nagradu za radnje odvjetničkog zastupanja u sniženim (umanjenim) iznosima tarifnih stavki predviđenih odvjetničkom tarifom (dakle uz dogovoreni popust), u skladu s kojim dogovorom da je tužitelj tuženiku ispostavljao račune za izvršene usluge, koje da je tuženik uredno i podmirivao. Stoga osporava tvrdnje tužitelja da bi između stranaka bio postignut dogovor da bi tužitelj imao pravo na naplatu i daljnjeg iznosa, za izvršene radnje odvjetničkog zastupanja, a do punog iznosa predviđenog odvjetničkom tarifom . No, kada bi se i utvrdili u ovom postupku osnovanima navodi tužitelja, da bi tužitelj imao pravo na naplatu daljnjeg iznosa za izvršene radnje zastupanja (do punog iznosa predviđenog odvjetničkom tarifom), tada da bi pravo tužitelja ovisilo o ostvarenom uspjehu tuženika u odnosima postupcima kao stranke i naplati tuženikovih troškova zastupanja kao troškova postupka, od protivne strane. Međutim, navedeno da se nije ostvarilo, jer da tuženik u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P -1862/2022 pravomoćno mu dosuđeni trošak odvjetničkog zastupanja nije uspio naplatiti od protivne strane (jer da se radi o društvu u odnosu na koje je, u međuvremenu, otvoren stečajni postupak), dok da je parnica koja se vodila pod poslovnim brojem P - 1098/2021 okončana sklapanjem sudske nagodbe tuženika i protivne strane, prema kojoj da je dogovoreno da svaka stranka nosi svoje troškove postupka. Stoga tuženik prigovora da tužiteljeva utužena tražbina, sve kad bi i postojala, ne bi bila dospjela. Konačno, smatra da je tužitelj pogrešno, suprotno odredbama odvjetničke tarife o načinu obračuna pojedinih odvjetničkih radnji i primjenjujući tarifu koja nije mjerodavna (jer da tužitelj nema pravo u odnosu na tuženika na retroaktivnu primjenu tarife kojom je povećana vrijednost boda za obračun odvjetničkih usluga), nagradu koju potražuje obračunao u previsokom iznosu. Smatra da je tužba nedopuštena zbog nedostatka pravnog interesa, jer da je tužitelj, s obzirom da tražbinu osniva na računima, bio dužan svoj zahtjev ostvariti podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

6./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da sadržaj dogovora između stranaka svakako nije bio da iznosi za koje je ispostavio račune tuženiku za obavljene radnje zastupanja predstavljaju konačno tužiteljevo potraživanje prema tuženiku s ove osnove, već da se radilo o fakturiranju predujmova (akontacija), a što da je uobičajeno u odvjetničkoj praksi. S obzirom da je, nakon podnošenja tužbe tužitelj doznao da je, pravomoćnim okončanjem parnice koja se vodila pod poslovnim brojem P-1862/2022, odlukom VTS RH Pž-3787/2023-3 od 21. svibnja 2024., tuženiku dosuđena daljnja naknada parničnog troška na teret suprotne strane, a po osnovi radnje odvjetničkog zastupanja koju je poduzeo tužitelj kao tuženikov punomoćnik odvjetnik, tužitelj je tužbu preinačio (podneskom od 8. siječnja 2025.), povećanjem tužbenog zahtjeva za daljnji iznos od 11.613,35 eur, za koji je prethodno tuženiku ispostavio račun broj 68 PP1-1 2024 od 6. lipnja 2024., a po osnovi sastava odgovora na žalbu u parnici P-1862/2022, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 6. lipnja 2024. do isplate.

7./ Tuženik se tužiteljevoj preinaci usprotivio. Nadalje, osporio je osnovanost i visinu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, ukazujući da je odvjetnička nagrada za istu radnju (odgovor na žalbu u parnici P-1086/2022) obuhvaćena prvotnim tužbenim zahtjevom (računom navedenim u tužbi od 1. ožujka 2024.), slijedom čega da bi se radilo o potraživanju iznosa po istoj osnovi te da i ovaj povećani dio zahtjeva osporava iz ranije navedenih razloga. Osporio je tužiteljeve tvrdnje da bi se, u odnosu na ispostavljene račune za pružene usluge zastupanja, radilo o predujmovima, ukazujući da je, kako iz sadržaja računa koje je u razdoblju suradnje tužitelj ispostavljao tuženiku, tako iz pisane komunikacije stranaka, razvidno da se radilo o obračunavanju odvjetničkih usluga s "popustom", snižavanjem stavki predviđenih odvjetničkom tarifom, koji da snižene iznosi predstavljaju konačni iznos koji je tuženik na teret vlastitih sredstava dužan platiti tužitelju, a ne o obračunu predujmova. Istaknuo je i prigovor zastare.

8./ U protutužbi, podnesenoj 7. veljače 2025., tuženik od tužitelja potražuje naknadu štete u iznosu od 52.674,36 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navodi, u bitnome, da je tužitelj zastupanjem tuženika, koje da je bilo protivno pravilima struke, tuženiku prouzročio štetu. Naime, u vezi sa predmetima glede kojih je tuženik angažirao tužitelja kao punomoćnika odvjetnika, da je tužitelj propustio savjetovati tuženika o odabiru puta pravne zaštite koji je jednostavniji i uzrokuje manje troškove postupka (povrat plaćenog po osnovi koja je kasnije otpala kroz postupak osiguranja), već da je savjetovao tuženika da pravnu zaštitu ostvaruje kroz redovni parnični postupak, čime da je tuženiku prouzročio štetu u visini povećanih troškova odvjetničkog zastupanja, a koje je u konačnici tuženik podmirivao upravo tužitelju kao odvjetniku, a predmetnom tužbom tužitelj po osnovi ovih troškova potražuje i daljnje plaćanje. S obzirom da je, po osnovi odvjetničkog zastupanja u parničnom postupku koji je mogao biti izbjegnut pravilnim savjetovanjem tuženika da svoja prava ostvaruje u postupku osiguranja (zahtjevom za povrat sredstava plaćenih protivnoj strani nakon donošenja rješenja višeg suda o ukidanju privremene mjere kojom je plaćanje tuženiku naloženo), tuženik tužitelju podmirio iznos od 53.089,10 eur, dok bi, za slučaj pravilnog odabira puta pravne zaštite (zaštitom tuženikovih prava kroz postupak osiguranja) trošak odvjetničkog zastupanja bio znatno manji (414,76 eur), tužitelj da je tuženiku prouzročio štetu u visini razlike ovih iznosa (53.089,10 eur – 414,76 eur) odnosno 52.674,36 eur.

9./ Podneskom od 18. veljače 2025. tuženik je preinačio u protutužbi istaknuti zahtjev, isticanjem dodatnog zahtjeva radi naknade štete u iznosu od 88.101,11 eur, s pripadajućim zateznim kamatama. Ova se preinaka, u bitnome, osniva na istim tvrdnjama iz protutužbe, jer da je tužitelj nepravilnim pravnim savjetima tuženiku prouzročio nepotrebno visoke troškove odvjetničkog zastupanja, a koji da su, odabirom drugog puta pravne zaštite, o čemu da je tužitelj propustio pravilno savjetovati tuženika, mogli biti izbjegnuti. Preinačeni dio zahtjeva odnosi se na povećane troškove zastupanja koje je tuženik morao platiti svom drugom punomoćniku odvjetniku radi zastupanja u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P-2156/2023 u iznosu od 88.101,11 eur.

10./ Podneskom od 5. ožujka 2025. tužitelj je izjavio da povlači preinačeni dio tužbe (iznos od 11.613,25 eur), jer da se radi o njegovom previdu, uzrokovanom činjenicom da je tuženiku vratio spise predmeta odvjetničkog zastupanja na koje se njegov tužbeni zahtjev odnosi, dakle prihvaćajući prigovor tuženika da je isti iznos obuhvaćen protutužbom. Protutužbom istaknut zahtjev radi naknade štete, tužitelj je osporio, kako po osnovi tako i po visini, navodeći, u bitnome, da je odluka o putu pravne zaštite bila poslovna odluka tuženika, a ne tužiteljev propust u pravilnom pružanju odvjetničkih usluga. Osim toga, osporio je navode tuženika da bi isticanjem zahtjeva za povrat plaćenog po ukinutoj privremenoj mjeri u postupku osiguranja za tuženika nastali manji troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, ukazujući da bi se i tada radilo o složenom postupku kao i na odredbe odvjetničke tarife prema kojima bi se radnje odvjetnika i u tom postupku obračunavale u visini propisnoj za radnje u parničnom postupku, dakle da se nije radilo o povećanim troškovima zastupanja . Konačno, protutužbeni zahtjev osporava jer da tuženiku šteta naknadu koje potražuje nije nastala, s obzirom da mu je plaćeni odvjetnički trošak dosuđen kao parnični trošak na teret suprotne strane.

11./ Podneskom od 4. travnja 2025. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe prema tužiteljevom podnesku od 5. ožujka 2025.

12./ S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu, a tuženik protutužbu, povećanjima istaknutih zahtjeva (čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), prije zaključenja prethodnog postupka (dakle u skladu s odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a), i to tuženik prije no što je protutužba dostavl jena tužitelju, slijedom čega za preinaku tužiteljev pristanak nije potreban, sud je tužiteljevu preinaku, unatoč protivljenju tuženika, dopustio smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (razlozi iz odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a).

13./ Prema podacima iz eSpisa, podnesak tužitelja od 5. ožujka 2025., u kojem je izjavio da djelomično povlači tužbu (za prethodno preinačeni dio zahtjeva) tuženiku od strane suda nije dostavljen. S obzirom da iz dostupnih podataka nije bilo moguće utvrditi kada je tuženik, uvidom u ePredmet, upoznat da sadržajem ovog podneska, a sam tuženik se nije mogao sa sigurnošću očitovati o ovom vremenu, utvrđeno je in favorem tuženika da se tuženik pravovremeno, prije isteka roka od 15 dana usprotivio djelomično povlačenju, slijedom čega djelomično povlačenje nije dopušteno (razlog iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a).

14./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave:

- dopis tuženika od 23. siječnja 2024. o opozivu punomoći (list 5 spisa),

- prijedlog sporazuma o opozivu punomoći (list 6-7 spisa),

- opomena tužitelja tuženiku s povratnicama (list 8-10 spisa),

- računi R1 22PP1-1 i R1-23PP1-1, oba od 1. ožujka 2024. (list 11-14 spisa), račun R1 68PP-1-1 od 6. lipnja 2024. (list 97-98 spisa)

- tužiteljevi računi ispostavljeni tuženiku za radnje koje su predmet spora, s potvrdama o izvršenim plaćanjima (list 34-50 spisa),

- tužiteljevo očitovanje na dopis tuženikovog revizora (list 51-52 spisa),

- korespondencija stranaka vezana za obračun odvjetničkih usluga (list 53-55 spisa),

- sudska praksa i stručni članici (list 81-90, 393-397, 427-438, 453-495, 627- 659 spisa), tumačenje odvjetničke tarife (list 124-125 i 587 spisa)

- isprave iz spisa sudskih postupaka na koje se odnosi tužiteljeva tražbina koja je predmet spora: VTS RH Pž-3787/2023-3 od 21. svibnja 2024. (list 99-111 spisa), presuda i rješenje P-1862/2022-18 od 2. svibnja 2023. (list 496-508 spisa), sudska nagodba P-1098/2021 od 25. travnja 2024. (list 579- 582 spisa)

- isprave iz drugih sudskih postupaka (rješenje ovog suda poslovni broj R1- 317/2021 od 4. ožujka 2022. (list 138-169 spisa), rješenje VTS RH poslovni broj Pž-1330/2022-3 od 14. travnja 2022. (list 170-181 spisa), zapisnik s ročišta u predmetu R1-317/2021 od 23. prosinca 2021. (list 207-2013 spisa),

presuda poslovni broj P-2156/2023 od 5. lipnja 2024. (list 261-279 spisa)

presuda VTS RH Pž-3165/24-2 od 1. travnja 2025. (list 562-578 spisa), presuda poslovni broj P-1922/2024-90 od 27. ožujka 2025. (list 522-533 spisa),

- korespondencija stranaka vezana uz pravne savjete o načinu postupanja (list 182-206 spisa),

- isprave vezane uz prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Geo Power Energy Development d.o.o. (list 215-216 spisa), i imovinu obog društva (list 534-554 spisa),

- račun koji je tužitelj izdao tuženiku u vezi zastupanja u postupku koji nije predmet spora (list 214 spisa),

- isprave vezane uz preuzimanje dokumentacije nakon opoziva punomoći tužitelju (list 218-221, 237, 422-426 spisa),

- disciplinska prijava tuženika protiv tužitelja (list 222-236 spisa), tužiteljevo očitovanje (list 403-421 spisa), odluka o prijavi (list 557-559 spisa)

- tuženikovi ugovori o zastupanju s drugim punomoćnicima odvjetnicima (list 238-253 spisa),

- tuženikovi računi plaćeni drugom odvjetniku po osnovi kojih potražuje naknadu štete (list 280-310 spisa),

- isprave o odvjetničkim radnjama za koje tužitelj potražuje plaćanje:

- u predmetu P-1862/2022:

tužba od 17. listopada 2022. (list 334-340 spisa),

odgovor na protutužbu od 20. siječnja 2023. (list 341-345 spisa),

zapisnik s ročišta 21. ožujka 2023. (list 346-348 spisa)

odgovor na žalbu protiv presude od 25. svibnja 2023. (list 349-353 spisa),

- u predmetu P-1098/2021:

odgovor na tužbu od 20. srpnja 2021. (list 354-364 spisa)

podnesak od 11. ožujka 2022. (list 365-368 spisa),

podnesak od 8. prosinca 2022. (list 369-373 spisa),

zapisnik s ročišta 13. prosinca 2022. (list 374-375 spisa),

podnesak od 23. siječnja 2023. (list 376-380 spisa),

zapisnik s ročišta 1. ožujka 2023. (list 381-382 spisa),

podnesak od 24. ožujka 2023. (list 383-386 spisa)

zapisnik s ročišta 12. travnja 2023. (list 386-387 spisa),

podnesak od 16. siječnja 2024. (list 388-392 spisa),

- tužiteljeve police osiguranja odvjetnika od odgovornosti (list 398-402 spisa).

S obzirom da su stranke osporile dostavljene ovjerene pisane iskaze (list 62-74, 91-95 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IL (list 590-592 spisa), NL (list 593-595 spisa), ŽL i LL (list 662- 667 spisa) te stranaka, zastupnika po zakonu tuženika UL i tužitelja (list 604-613 spisa).

15./ Tuženikov dokazni prijedlog financijskog vještačenja sud je odbio kao nepotreban jer se u odnosu na izračunu visine odvjetničkih usluga koje su predmet spora, uzimajući u obzir i izvršeno plaćanje, ne radi o složenom izračunu, za koji bi bilo potrebno stručno znanje vještaka. Također, sud je odbio kao nepotreban za utvrđenje odlučnih činjenica tuženikov dokazni prijedlog saslušanja Tina Matića (odvjetnika koji je također zastupao tuženika), ocjenjujući da su izvedenim dokazima, a poglavito saslušanjima tuženikovih zaposlenika, odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene.

16./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

17./ Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi plaćanja usluga odvjetničkog zastupanja tuženika u parnicama koje su se pred ovim sudom vodile pod poslovnim brojevima P-1862/2022 i P-1098/2021, u ukupnom iznosu od 147.703,00 eur te protutužbeni zahtjev tuženika radi naknade štete koju tvrdi da mu je tužitelj prouzročio pružanjem odvjetničkih usluga protivno pravilima odvjetničke struke u iznosu od 140.775,47 eur.

18./ Među strankama nije sporno da su kroz razdoblje od više godina surađivale na način da je tužitelj tuženiku pružao odvjetničke usluge. Nije sporno da se suradnja stranaka intenzivirala u vezi s problemima u poslovnom odnosu tuženika, a u kojim se problemima tuženik našao vezano uz vlasnička previranja između članova društva Geo Power Energy Development d.o.o., koje je društvo u elektrani „Velika 1“ proizvodilo električnu energiju, koju je pak otkupljivao tuženik. Nije sporno da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u većem broju sporova u vezi s predmetnim spornim odnosom, a između ostalih i u parnicama koje su se pred ovim sudom vodile pod poslovnim brojevima P-1862/2022 i P-1098/2021. Nije sporno da je suradnja između stranaka prestala na način da je tuženik opozvao tužitelju punomoć za zastupanje u svim postupcima 23. siječnja 2024., u koje vrijeme postupci u predmetnim parnicama još nisu bilo okončani.

19./ Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, jer tuženik tvrdi da je plaćanjima koja je izvršio tužitelju, na temelju računa koje mu je tužitelj ispostavljao tijekom odnosa zastupanja, u cijelosti izvršio svoje obveze prema tužitelju vezane uz isplatu naknade za pružene odvjetničke usluge u predmetnim parničnim postupcima. Naime, tuženik tvrdi da je između stranaka bilo dogovoreno da tužitelj usluge obračunava s popustom, dakle snižavajući stavke predviđene odvjetničkom tarifom, dok tužitelj tvrdi da se radilo o naplati umanjenih iznosa kao predujmova (akontacija) i da mu je, s obzirom da je zbog opoziva punomoći onemogućen u naplati preostalog dijela potraživanja za izvršene usluge u skladu s dogovorom stranaka, tuženik nakon opoziva punomoći dužan podmiriti pružene odvjetničke usluge u preostalom dijelu, dakle u punoj visin i predviđenoj odvjetničkom tarifom, odnosno izvršiti plaćanje za one usluge koje nije niti djelomično podmirio. Dakle, prije svega sporan je sadržaj dogovora između stranaka o visini odnosno načinu na koji će tuženik podmirivati tužitelju pružene usluge odvjetničkog zastupanja, odnosno ima li tužitelj pravo na plaćanje usluga koje potražuje na teret tuženika i da li je ostvaren dogovoreni uvjet za ovo plaćanje. Nadalje, s obzirom na preostale prigovore tuženika, sporno je da li je tužitelj pravilno obračunao odvjetničku nagradu plaćanje koje potražuje, jer tuženik prigovara da je tužiteljev obračun nepravilan s obzirom na način na koji se pojedine radnje obračunavaju prema odvjetničkoj tarifi, ali i s obzirom na visinu jer da tužitelj, pogrešno tumačeći pitanje mjerodavne odvjetničke tarife, nagradu obračunava primjenjujući povećanu vrijednost boda i pojedinih radnji. Zatim, sporno je ima li tužitelj pravni interes za vođenje predmetne parnice, s obzirom da je, iako tražbinu osniva na računima, postupak pokrenuo podnošenjem tužbe te da li je tužiteljeva tražbina zastarjela.

20./ Nadalje, nije sporno da je tuženik za odvjetničke usluge u postupcima koje je vodio radi povrata plaćenog po rješenju o privremenoj mjeri koje je kasnije ukinuto (poslovni broj R1-317/2021 od 4. ožujka 2022. (list 138-169 spisa) i VTS RH poslovni broj Pž-1330/2022-3 od 14. travnja 2022. (list 170-181 spisa)), izvršio plaćanja usluga odvjetničkog zastupanja, i to tužitelju u parnici poslovni broj P-1862/2022 u iznosu od 53.089,10 eur, a drugom punomoćniku odvjetniku (Tinu Matiću), u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P-2156/2023 u iznosu od 88.101,11 eur. No, osnovanost protutužbenog zahtjeva kojim tuženik potražuje naknadu štete u vidu ovako mu nastalih troškova zastupanja je sporna s obzirom na prigovore tužitelja kojima osnovanost odštetnog zahtjeva osporava. Naime, sporno je ispunjenje pretpostavki tužiteljeve odgovornosti za štetu, jer tužitelj tvrdi da odvjetničke usluge nije pružao protivno pravilima struke i da je odabrani put pravne zaštite tuženika posljedica tuženikove poslovne odluke, a ne tužiteljev propust. Osim toga, sporno da je li je šteta naknadu koje tuženik potražuje tuženiku uopće nastala, jer tužitelj tvrdi da bi i odabirom puta pravne zaštite na koji ukazuje tuženik, kroz zahtjev za povrat plaćenog istaknut u postupku osiguranja, za tuženika nastali isti troškovi, odnosno da je odlukama donesenim u odnosnim parnicama pravo na naknadu plaćenih troškova odvjetničkog zastupanja tuženiku priznato na teret suprotne strane dosuđivanjem troškova postupka.

21./ Prije svega, u odnosu na sporno pitanje mjerodavne odvjetničke tarife u konkretnom slučaju, a s obzirom da su u razdoblju od pružanja odvjetničkih usluga koje su predmet spora do podnošenja zahtjeva za plaćanje koji je temelje tužbe izmijenjene odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje odvjetničke tarife, valja imati u vidu da je u ovom razdoblju, odnosno do 5. studenog 2022. na snazi bila odvjetnička tarifa ("Narodne novine" broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/15 i 126/22, 138/23, dalje stara Tarifa), kojom je obračun nagrade odvjetnika bio propisan prema rasponu bodova, uz vrijednost boda od 10,00 kn. Izmjenama ove tarife objavljenim u "Narodnim novinama" broj 126/2022, koje su na snagu stupile 6. studenog 2022., obračun je izmijenjen na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn, dok su 26. studenog 2023. na snagu stupile odredbe nove odvjetničke tarife ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje nova Tarifa), kojim su odredbe stare Tarife izmijene u većem opsegu, ne samo glede vrijednosti boda, već i raspona nagrade, odnosno načina vrednovanja pojedinih odvjetničkih radnji.

22./ Imajući u vidu da je tuženik tužitelju opozvao punomoć za zastupanje 23. siječnja 2024., nakon čega je tužitelj tuženiku ispostavio račune kojima potražuje plaćanje odvjetničkih usluga koje su predmet spora, valja imati u vidu da je odredbom T.br. 52 nove Tarife, o primjeni ove Tarife, propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade te da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Ukoliko odvjetnik stranci ne izda račun nakon obavljene radnje , u postupku o kakvom je u konkretnom slučaju riječ (parničnom), odvjetnička nagrada dospijeva okončanjem postupka ili prestankom ugovora o zastupanju (otkazom ili opozivom punomoći odnosno raskidom ugovora o zastupanju). Dakle, ako odvjetnik izdaje račun nakon obavljene radnje, nagrada dospijeva u vrijeme poduzimanja radnje, pa su mjerodavne odredbe odvjetničke tarife koja je u to vrijeme važila, bez obzira na kasnije izmjene odvjetničke tarife. U skladu s istom odredbom, odvjetnik tijekom pružanja pravne pomoći ima pravo na naplatu predujma za obavljene radnje. Po shvaćanju ovog suda, ako se radi o naplatama predujma, a ne izdavanju računa nakon obavljene radnje, kako je citiranom odredbom Tarife predviđeno, za dospijeće nagrade, a time i pitanje mjerodavnosti odvjetničke Tarife bitno je izdavanje "konačnog" računa, odnosno okončanje postupka ili prestanak zastupanja, a ne izdavanje računa za predujam odnosno vrijeme poduzimanja radnje.

23./ Imajući u vidu da je između stranaka sporno, s obzirom na izmjene odvjetničke tarife koja su stupile na snagu u konkretnom slučaju u razdoblju od poduzimanja pojedinih radnji plaćanje kojih je predmet spora do trenutka opoziva punomoći, shvaćanje je ovog suda da je za određenje koja je tarifa mjerodavna odlučno da li je u ovom razdoblju tužitelj tuženiku izdavao "račune nakon obavljene radnje", u kojem je slučaju mjerodavna tarifa koja je vrijedila u tom trenutku jer je nagrada dospjela izdavanjem računa, ili je pak tužitelj tuženiku "tijekom pružanja pravne pomoći naplaćivao predujmove za obavljene pojedine radnje" , u kojem je pak slučaju mjerodavna tarifa koja je vrijedila u trenutku prestanka odnosa zastupanja, u konkretnom slučaju opozivom punomoći 23. siječnja 2024., jer je, u skladu s odredbama odvjetničke tarife, tada dospjela odvjetnička nagrada.

24./ U odnosu na troškove odvjetničkih radnji plaćanje kojih tužitelj potražuje u odnosu na zastupanje u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P-1862/2022, utvrđeno je, a vezano uz oprečne navode stranaka o mjerodavnom obračunu s obzirom na izmjene odvjetničke tarife, sljedeće:

- prema utuženom računu broj R1 22-PP1-1 2024 (list 11-12 spisa), utvrđeno je da tužitelj potražuje plaćanje za ukupno 4 radnje:

- u odnosu na tužbu od 14. listopada 2022. (T.br. 8/1 Tarfe), prema vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za obračun odvjetničke nagrade (3.689.494,34 eur), imajući u vidu odredbe odvjetničke tarife koja je važila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada na koju bi tužitelj imao pravo iznosila bi maksimalan iznos od 100.000,00 kn, koji, uvećan za pripadajući PDV u visini od 25% i preračunat u eure iznosi 16.590,35 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 25.000,00 eur, a tuženiku je presudom parnični trošak po osnovi ove radnje dosuđen u iznosu od 24.885,53 eur (187.500,00 kn) . Tuženik je, prema ispostavljenom računu tužitelja od 1. studenog 2022. (list 34 spisa), na kojem je navedeno da "je popust obračunat na razini dokumenta", podmirio iznos od 80.000,00 kn, odnosno, s PDV-om iznos od 13.272,28 eur; tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa od 9.290,60 eur (bez PDV-a);

- u odnosu na odgovor na protutužbu tužbu od 21. ožujka 2023. (T.br. 8/1 Tarfe ), prema vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za obračun odvjetničke nagrade (3.689.494,34 eur), imajući u vidu odredbe odvjetničke tarife koja je važila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada na koju bi tužitelj imao pravo iznosila bi maksimalan iznos od 100.000,00 kn, koji, uvećan za pripadajući PDV u visini od 25% i preračunat u eure iznosi 16.590,35 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 25.000,00 eur, a tuženiku je presudom parnični trošak po osnovi ove radnje dosuđen u iznosu od 24.885,53 eur (187.500,00 kn). Tuženik je, prema ispostavljenom računu tužitelja od 1. ožujka 2023. (list 36 spisa), na kojem je navedeno da "je popust obračunat na razini dokumenta", podmirio iznos od 13.272,28 eur; tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa od 9.290,60 eur (bez PDV- a);

- u odnosu na trošak zastupanja na ročištu 21. ožujka 2023. (T.br. 9/1 Tarfe), prema vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za obračun odvjetničke nagrade (3.689.494,34 eur), imajući u vidu odredbe odvjetničke tarife koja je važila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada na koju bi tužitelj imao pravo iznosila bi maksimalan iznos od 100.000,00 kn, koji, uvećan za pripadajući PDV u visini od 25% i preračunat u eure iznosi 16.590,35 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 25.000,00 eur, a tuženiku je presudom parnični trošak po osnovi ove radnje dosuđen u iznosu od 24.885,53 eur (187.500,00 kn). Tuženik je, prema ispostavljenom računu tužitelja od 1. travnja 2023. (list 38 spisa), na kojem je navedeno da "je popust obračunat na razini dokumenta", podmirio iznos od 13.272,28 eur; tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa od 9.290,60 eur (bez PDV-a);

- u odnosu na trošak sastava odgovora na žalbu protiv presude protivne strane (T.br. 10/6 Tarfe), prema vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za obračun odvjetničke nagrade (3.689.494,34 eur), imajući u vidu odredbe odvjetničke tarife koja je važila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada na koju bi tužitelj imao pravo iznosila bi maksimalan iznos od 100.000,00 kn, koji, uvećan za pripadajući PDV u visini od 25% i preračunat u eure iznosi 16.590,35 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 25.000,00 eur, a tuženiku je presudom parnični trošak po osnovi ove radnje dosuđen u iznosu od 24.885,53 eur (187.500,00 kn). Tuženik je, prema ispostavljenom računu tužitelja od 1. lipnja 2023. (list 40 spisa), na kojem je navedeno da "je popust obračunat na razini dokumenta", podmirio iznos od 13.272,28 eur; tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa od 9.290,60 eur (bez PDV-a).

25./ U odnosu na troškove odvjetničkih radnji plaćanje kojih tužitelj potražuje u odnosu na zastupanje u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P-1098/2021, a vezano uz oprečne navode stranaka o mjerodavnom obračunu s obzirom na izmjene odvjetničke tarife, sljedeće:

- prema utuženom računu broj R1 23-PP1-1 2024 (list 13-14 spisa), utvrđeno je da tužitelj potražuje plaćanje za ukupno 9 radnji:

- u odnosu na odgovor na tužbu od 27. srpnja 2021. (T.br. 8/1 Tarfe), prema vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za obračun odvjetničke nagrade (11.180.144,29 eur), imajući u vidu odredbe odvjetničke tarife koja je važila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada na koju bi tužitelj imao pravo iznosila bi maksimalan iznos od 100.000,00 kn, koji, uvećan za pripadajući PDV u visini od 25% i preračunat u eure iznosi 16.590,35 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 25.000,00 eur. Tuženik je, prema ispostavljenom računu tužitelja od 20. srpnja 2021. (list 42 spisa), na kojem je navedeno da se nagrada "umanjuje (ugovor o paušalu) 25%", podmirio iznos od 93.750,00 kn, odnosno 12.442,76 eur; a tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa osnovice od 10.709,40 eur;

- u odnosu na obrazloženi podnesak od 11. ožujka 2022. (T.br. 8/1 Tarfe), prema vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za obračun odvjetničke nagrade (11.180.144,29 eur), imajući u vidu odredbe odvjetničke tarife koja je važila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada na koju bi tužitelj imao pravo iznosila bi maksimalan iznos od 100.000,00 kn, koji, uvećan za pripadajući PDV u visini od 25% i preračunat u eure iznosi 16.590,35 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 25.000,00 eur. Tuženik je, prema ispostavljenom računu tužitelja od 1. travnja 2022. (list 43 spisa), na koje je navedeno da "je popust obračunat na razini dokumenta", podmirio iznos od 87.500,00 kn, odnosno 11.613,25 eur; tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa osnovice od 20.000,00 eur,

- u odnosu na podnesak od 8. prosinca 2022., tuženik neosnovano prigovara da bi se obračun trebao vršiti prema odredbi odvjetničke tarife mjerodavnoj za "ostale podneske" jer je iz sadržaja podneska razvidno da se radi o obrazloženom podnesku (T.br. 8/1 Tarife), prema vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za obračun odvjetničke nagrade (11.180.144,29 eur) i prema odredbama odvjetničke tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada bi iznosila maksimalnih 150.000,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV daje iznos od 24.885,53 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema kasnijim izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 25.000,00 eur. Tužitelj potražuje plaćanje daljnjeg iznosa osnovice od 20.000,00 eur,

- u odnosu na nagradu za zastupanje na ročištu 13. prosinca 2022., iz sadržaja zapisnika razvidno je da je tužitelj djelomično povukao tužbu na način da konačno potražuje iznos od 5.757,82 eur, a na koje je djelomično povlačenje tužitelj (kao tuženikov punomoćnik pristao) (pa je rješenjem suda ovaj iznos utvrđen kao mjerodavna vrijednost predmeta spora), prema odredbama odvjetničke tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada bi iznosila 1.875,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV daje iznos od 248,86 eur; dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema kasnijim izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 250,00 eur. Tužitelj potražuje plaćanje iznosa osnovice od 20.000,00 eur,

- u odnosu na podnesak od 23. siječnja 2023., imajući u vidu da tužitelj plaćanje potražuje prema odredbi tarife mjerodavnoj za "obrazložene podneske izvan T.br. 8/1", u iznosu osnovice od 200,00 eur, prema odredbama odvjetničke tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja ove radnje, koja ovaj tarifni broj nije predviđala, nagrada bi mogla biti obračunata kao za obrazloženi (T.br. 7/1 Tarife) ili pak ostali podnesak T.br.

8/3 Tarife; po ocjeni ovog suda, radi se o obrazloženom podnesku, na što upućuje i trošak specificiran u predmetnom podnesku pa bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema kasnijim izmjenama odvjetničke tarife, a imajući u vidu specifikaciju radnje po kojoj tužitelj plaćanje potražuje nagrada iznosila 250,00 eur (s PDV-om),

- u odnosu na radnju zastupanja na ročištu 1. ožujka 2023., prema sadržaju raspravnog zapisnika razvidno je da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (T.br. 9/1 Tarife); prema odredbama odvjetničke tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja ove radnje nagrada bi iznosila 1.875,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV daje iznos od 248,86 eur, dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema kasnijim izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 250,00 eur. Tužitelj potražuje plaćanje iznosa osnovice od 200,00 eur,

- u odnosu na podnesak od 24. ožujka 2023., prema sadržaju ovog podneska utvrđeno je da se ne radi o obrazloženom podnesku pa se nagrada obračunava prema odredbama tarife koje uređuju nagradu za "ostale podneske"; prema odredbama tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja ove radnje, nagrada bi iznosila 375,00 kn, što uvećano za PDV daje 62,21 eur, dok bi uz primjenu povećane vrijednosti prema kasnijim izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 62,50 eur. Tužitelj potražuje plaćanje osnovice u iznosu od 200,00 eur,

- u odnosu na zastupanje na ročištu 12. travnja 2023., prema sadržaju raspravnog zapisnika razvidno je da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (T.br. 9/1 Tarife); prema odredbama odvjetničke tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja ove radnje nagrada bi iznosila 1.875,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV daje iznos od 248,86 eur, dok bi, uz primjenu povećane vrijednosti prema kasnijim izmjenama odvjetničke tarife, nagrada iznosila 250,00 eur. Tužitelj potražuje plaćanje iznosa osnovice od 200,00 eur,

- u odnosu na podnesak od 16. siječnja 2024., utvrđeno je da se radi o obrazloženom podnesku, kojim se tužitelj kao tuženikov punomoćnik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka slijedom čega se nagrada, prema odvjetničkoj tarifi koja je važila u vrijeme poduzimanja ove radnje obračunava prema T.br. 8/1 Tarife, u iznosu od 250,00 eur (s PDV-om). Tužitelj potražuje plaćanje osnovice od 200,00 eur.

26./ Po ocjeni ovog suda, prigovori tuženika nisu osnovani u dijelu kojim osporava obvezu plaćanja nagrade za radnje poduzete po tužitelju kao njegovom punomoćniku jer da nisu bile potrebne za vođenje parnice, stoga što ovaj razlog nije od utjecaja kod obračuna nagrade između odvjetnika i njegove stranke, već kada sud odlučuje o naknadi troška na teret suprotne strane (razlog iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a). S druge strane, ne proizlazi da bi tužitelj u poduzimanju radnji postupao izvan ovlaštenja na zastupanje koje je dogovorio s tuženikom (o opsegu poduzimanja odvjetničkih radnji), dakle da bi poduzimao radnje za koje nije imao tuženikovo ovlaštenje i s poduzimanjem kojih tuženik nije bio upoznat. Tuženikovi prigovori vezani uz obračunati broj obrazloženih podneska, izvan najviše 4 dopuštenih tarifom, nisu osnovani jer se konkretno u odnosu na parnicu koja se vodila pod poslovnim brojem P-1098/2021 radi o četiri obrazložena podneska uz odgovor na tužbu (razlog iz T.br. 8/1 Tarife).

27./ Međutim, osnovano tvrdi tuženik da se u odnosu na račune koje je tužitelj izdao tuženiku radi plaćanja odvjetničkih usluga tijekom njihove suradnje, dakle prije opoziva punomoći, nije radilo o predujmovima, već o izdavanju računa nakon obavljene usluge, a u kojem je računu tužitelj odvjetničke usluge obračunao u skladu s dogovorom stranaka o snižavanju tarifnih stavki (popustu koji je odobrio tuženiku za pružene usluge).

28./ Stoga, vezano uz pitanje obračuna i mjerodavne odredbe odvjetničk ih tarifa, u konkretnom slučaju, jer se, prema ocjeni ovog suda , ne radi o plaćanju temeljem računa za predujam, za radnje koje je tužitelj obračunao i fakturirao na računima koje je tuženiku ispostavio prije opoziva punomoći, mjerodavne su odredbe odvjetničke tarife koje su tada bile na snazi, jer je u tom trenutku ova tužiteljeva nagrada dospjela. S druge strane, u odnosu na radnje za koje tužitelj tuženiku nije ispostavio račune nakon obavljenih radnji, već je ove radnje obračunao tek nakon opoziva punomoći, mjerodavna je tarifa koja je vrijedila u vrijeme opoziva punomoći, jer je tada tužiteljeva tražbina za plaćanje nagrade za ove radnje dospjela.

29./ Vezano uz sadržaj dogovora stranaka vezan uz umanjenje tarifnih stavki, odnosno odobravanje popusta na cijenu odvjetničkih usluga propisanu odvjetničkom tarifom, valja imati u vidu da odredbe odvjetničke tarife ne predviđaju isključivo naplatu predujmova za obavljene radnje, kada dakle odvjetnik ne izdaje stranci račun kojim nakon obavljene radnje potražuje plaćanje nagrade za ovu radnju, već upravo predviđaju mogućnost da odvjetnik, neovisno o tome što postupak nije okončan, odnosno što se odnos zastupanja nastavlja, stranci nakon obavljene radnje izda račun kojim potražuje nagradu za tako obavljenu radnju. Nadalje, odredbe odvjetničke tarife predviđaju ujedno i mogućnost odvjetnicima, uzimajući u obzir sve okolnosti obavljenog posla i koristi koje ima stranka, pojedine tarifne stavke sniziti za do 50% (T.br. 41/2 nove odnosno 37/2 stare Tarife). Dakle, odredbe odvjetničke tarife daju mogućnost odvjetniku, prilikom ispostavljanja računa, pa i kad to čini tijekom odnosa zastupanja, a nakon poduzimanja pojedine radnje, pojedine tarifne stavke sniziti odnosno umanjiti.

30./ Imajući u vidu i odredbe Kodeksa odvjetničke etike na koje ukazuje tužitelj i mišljenje nadležne komore koje je s tim u vezi tužitelja dostavio (list 124-125 i 587 spisa), u konkretnom slučaju nije moguće prihvatiti tvrdnju tužitelja da, iako bi tako proizlazio iz načina postupanja koji propisuje kodeks i zagovara komora, snižavanje tarifnih stavki ne bi trebalo primjenjivati prije okončanja postupka ili odnosa zastupanja, se u konkretnom slučaju nije radilo o snižavanju tarifnih stavki i odobravanju popusta u odnosu na vrijednost nagrade propisanu za vrijeme pružanja odvjetničkih usluga, odnosno prilikom ispostavljanja računa koje je tužitelj, nakon pojedinih pruženih usluga ispostavio tuženiku. Naime, osnovano ukazuje tuženik da iz sadržaja ovih računa ne proizlazi da bi se radilo o predujmovima (akontacijama), kako tijekom postupka tvrdi tužitelj, već da se radilo o obračunu usluga s popustom (snižavanjem tarifnih stavki), očito u skladu s poslovnim dogovorom stranaka. Takovu tvrdnju tuženika potkrjepljuje prije svega sadržaj izdanih tužiteljevih računa, jer se u računima ne navodi predujam, već upravo odobreni popust, ali i pisana dokumentacija u kojoj je, u spornom razdoblju (od ožujka 2022. do ožujka 2023. (list 52-55 spisa)), očitujući se u komunikaciji s tuženikom vezano uz obračun odvjetničkih usluga, tužitelj navodi da se radi o "sniženju zbog poslovnog odnosa", "dogovornom umanjenju", "fakturiranju samo dijela troškova", odnosno da je plaćanjem tako sniženih iznosa nagrade tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu slijedom čega da na dan 31. prosinca 2022. tužitelj nema otvorenih obveza za radnje poduzete do tog vremena. Konačno, da odvjetnici na opisani način postupaju snižavanjem tarifnih stavki i prije okončanja odnosa zastupanja razvidno je i iz ugovora tuženika s drugim njegovim punomoćnicima odvjetnicima i iskaza tužitelja i svjedoka IL, koji potvrđuju da je upravo na ovaj način, uz odobravanje snižavanja tarifnih stavki, tuženik redovito dogovarao sa svojim odvjetnicima.

31./ Da je upravo sadržaj dogovora između stranaka bio obračun pruženih odvjetničkih usluga uz snižavanje tarifnih stavki, izdavanjem računa za obavljene usluge u iznosu tako sniženih stavki nakon što su radnje obavljene, dakle s popustom, proizlazi i iz sadržaja iskaza stranaka i svjedok danih u ovom postupku. Naime, iako se o pojedinim detaljima ovi iskazi razlikuju, u bitnome, ovi iskazi nisu proturječni te iz ovih iskaza proizlazi zaključak da je tužitelj s IL, koji je bio osoba ovlaštena zastupati tuženika u spornom razdoblju i s kojim je tužitelj dogovorio način suradnje vezanu uz zastupanje u parnicama koje su predmet spora, dogovorio da tužitelj, s obzirom na veći broj postupka i velike vrijednosti predmeta spora u ovim postupcima, tuženiku odvjetničke usluge obračunava snižavanjem tarifnih stavki, za koje snižene iznose tuženiku ispostavlja račune, koje mu potom tuženik podmiruje.

32./ Nadalje, prema iskazima tužitelja i svjedoka IL, koje sud ocjenjuje istinitima jer su logični i životno uvjerljivi, utvrđeno je da je, uz dogovor o obračunu odvjetničkih usluga snižavanjem tarifnih stavki na računima koje je tužitelj ispostavljao tuženiku, postojao i dogovor vezan uz naplatu odvjetničkih usluga u dijelu iznosa za koji je tužitelj potraživanje nagrade prema tuženiku snizio. Naime, logično je, s obzirom na način podmirivanja odvjetničkih usluga kao troškova postupka u slučaju da stranka koju odvjetnik zastupa uspije u sporu, da su tužitelj i IL dogovorili da, ako tuženik u postupcima uspije i naplati parnične troškove u kojima su sadržani i troškovi zastupanja po tužitelju kao odvjetniku u većem iznosu od onog koji je sam platio tužitelju (preko odobrenog popusta), razlika koju će tuženik po ovoj osnovi primiti od protivne strane pripada tužitelju. Za slučaj da ne bude mogućnosti naplate od protivne strane (primjerice u slučaju neuspjeha u sporu ili nemogućnosti plaćanja protivne strane), da će tuženik razliku tužitelju "kompenzirati" kroz dodjeljivanje daljnjih poslova. I sam tužitelj iskazao je da je s IL dogovorio da će, za slučaj da do naplate razlike (odobrenog popusta) na teret suprotne strane ne dođe, "na kraju podvući liniju" i da će razliku tuženik nadoknaditi tužitelju "daljnjim angažmanom kod tuženika". Dakle, zaključak je ovog suda da su stranke dogovorile naplatu odvjetničkih usluga u sniženom iznosu, uz podjelu rizika vezanog uz nemogućnost naplate od protivne strane, prema kojoj, ako naplatu troška zastupanja kao parničnog troška u daljnjem dijelu iznosa tužitelj ne bi mogao ostvariti na teret protivne strane, da će mu tuženik, dodjeljivanjem novih poslova omogućiti zaradu na drugi način.

33./ S obzirom na daljnji angažman svakako pretpostavlja poduzimanje daljnjih radnji zastupanja, osnovom kojih tužitelj kao odvjetnik ima pravo na daljnju nagradu, to ovaj sadržaj dogovora upravo potvrđuje da je tužitelj prihvatio usluge obračunavati s popustom, dakle u sniženim iznosima tarifnih stavki, pristajući pri tome da razliku ne napati do tuženika, već, u slučaju uspjeha, od protivne strane, a u slučaju nemogućnosti naplate od protivne strane, daljnjom suradnjom s tuženikom . Dakle, za zaključiti da je dogovor između stranaka upravo podrazumijevao da tuženik neće na teret vlastitih sredstava tužitelju nadoknađivati dani popust, već da će mu dodjeljujući daljnji odvjetnički angažman omogućiti zaradu na drugi način. Pri tome, opseg takvog angažmana stranke nisu odredile jer i sam tužitelj s time u vezi koristi neodređen izraz navodeći da će na "kraju podvući crtu koliko je uspio naplatiti". Ovaj dogovor, a kako ga opisuje i sam tužitelj, svakako čini neosnovanom njegovu tvrdnju da bi se glede ispostavljanja računa tijekom suradnje, a za odvjetničke usluge koje su predmet spora, radilo o predujmovima.

34./ Iako bi, imajući u vidu na opisani način utvrđen sadržaj dogovora stranaka o obračunu odvjetničkih usluga, okolnost da je tuženik opozivom punomoći prije ispunjenja dogovorenih uvjeta (naplate od protivne strane ili dodjeljivanja daljnjeg angažmana u opsegu poslova koji odgovara sporazumu stranaka) onemogućio ispunjenje dogovorenih uvjeta mogla biti od utjecaja na tužiteljevo pravo od tuženika potraživati i razliku za odobreni popust, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, ocjena je ovog suda da unatoč opozivu punomoći, tužitelj nema pravo od tuženika potraživati plaćanje daljnjeg iznosa za radnje koje mu je tuženik podmirio, temeljem ispostavljenih računa, a koje je tužitelj obračunao uz snižavanje tarifnih stavki (s popustom). Naime, ovo prije svega stoga što opozivom punomoći tuženik nije, kako to pogrešno smatra tužitelja, u okolnostima konkretnog slučaja, onemogućio ispunjenje dogovora u dijelu da tužitelj ima pravo na naplatu razlike iz iznosa koji tuženik ostvari na teret suprotne strane, a po osnovi dosuđene mu naknade parničnih troškova. Uvjerljivo dokazuje tuženik da u odnosu na parnicu koja se vodila pod poslovnim brojem P-1862/2022 dosuđenu naknadu parničnog troška nije ostvario do trenutka zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici, jer da je protivna strana nesposobna za plaćanje i da je nad njome pokrenut stečajni postupak. S druge strane, u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P-1098/2021, postupak je okončan sudskom nagodbom na temelju koje tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška na teret suprotne strane, već svaka stranka snosi svoje troškove. S obzirom da se, a kako je iskazivao i sam tužitelj, radilo o pravno i politički složenim postupcima u kojima se tuženik našao uslijed vlasničkih previranja u društvu s kojim je bio u poslovnom odnosu, to ne proizlazi da bi zaključivanjem sudske nagodbe kojom je dogovorio da svaka stranka snosi svoje troškove tuženik onemogućio ostvarenje poslovnog dogovora s tužiteljem (vezano uz naplatu dijela usluga na teret protivne strane). Naime, prema okolnostima konkretnog slučaja radi se o riziku na koji je tužitelj pristao, a na što ukazuje i njegovo očitovanje od 31. ožujka 2022. (list 55 spisa), u kojem je za odnosnu parnicu naveo da će ostali troškovi ovisiti o načinu kako tuženik odluči okončati postupak (nastavak parnice radi troškova, nagodba, zajednički podnesak radi povlačenja), no u svakom slučaju da i u slučaju nastavka postupka u parnici i uspjeha, tuženiku pripada plaćeni trošak. Stoga je, imajući u vidu konkretne okolnosti vezane uz način na koji je tužitelj, kako i sam tvrdi, dogovorio uvjete suradnje s tuženikom, tuženik opozivom punomoći nije onemogućio ispunjenje dogovora s tužiteljem u dijelu koji se odnosio na naplatu troška zastupanja na teret suprotne strane, jer ni sam tuženik taj trošak nije naplatio, niti, berem za sada, proizlazi da će ga naplatiti. Imajući nadalje u vidu da niti sam tužitelj nije, niti približno, odredio za koju je vrijednost dodatnog angažmana u pružanju odvjetničkih usluga imao namjeru kompenzirati razliku sniženog iznosa tarifnih stavki za obavljene odvjetničke usluge, to opoziv punomoći u konkretnom slučaju, kojeg je tuženik izvršio nakon gotovo tri godine zastupanja (od 2021. do siječnja 2024.) ne daje tužitelju pravo potraživati razliku od tuženika u odnosu na odvjetničke radnje za koje je tuženik, prema ispostavljenim računima tužitelja s popustima, izvršio plaćanje.

35./ Imajući navedeno u vidu, kao i prethodno danu analizu nagrade za pojedine radnje, zaključak je ovog suda je tužiteljev zahtjev osnovan u dijelu u kojem potražuje plaćanje za radnje zastupanja u parnici P-1098/2021, za koje prethodno tuženiku nije ispostavio račune, i to podnesak od 8. prosinca 2022. (20.000,00 eur), zastupanje na ročištu 13. prosinca 2022., 1. ožujka 2023. i 12. travnja 2023. te podnesak od 23. siječnja 2023. i 15. siječnja 2024. (u iznosu od po 200,00 eur) te za podnesak od 24. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 eur, dakle u ukupnom iznosu 21.050,00 eur, koji valja uvećati za pripadajući PDV od 25%, odnosno 26.312,50 eur, a koji iznos tužitelj potražuje temeljem računa 23-PP1-1 2024.

36./ S druge strane, tužiteljev zahtjev nije osnovan u odnosu na potraživanje temeljem računa 22-PP1-1 2024 (za iznos od 46.453,00 eur), u preostalom dijelu potraživanja temeljem računa 23-PP1-1 2024 (za iznos od 63.324,25 eur) te temeljem računa račun R1 68PP-1-1 (za iznos od 11.613,25 eur, a koji se odnosi na radnju obuhvaćenu računom 22-PP1-1 2024, što ne spori niti sam tužitelj).

37./ Dakle, tužiteljev je zahtjev osnovan za iznos od 26.312,50 eur, a neosnovan za iznos od 121.390,50 eur. S obzirom da za radnje za koje je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim, tužiteljeva nagrada dospijeva opozivom punomoći (23. siječnja 2024.) (T.br. 52 nove Tarife), zatezne su kamate dosuđene sukladno istaknutom zahtjevu, počevši od 2. ožujka 2024. (dan nakon dospijeća kako da je tužitelj u računu naznačio) do isplate, po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora (razlog iz odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

38./ Neosnovan je tuženikov prigovor nedopuštenosti tužbe zbog nedostatka pravnog interesa za pokretanje parnice podnošenjem tužbe umjesto prijedloga za ovrhu, s obzirom da je tuženik, kako tvrdi tužitelj, a tuženim ne osporava, nakon ispostavljanja računa i dostave opomene, osporio tražbinu sadržanu u predmetnim računima (razlog iz odredbe čl. 446. st. 3. ZPP-a). Neosnovan je i prigovor zastare jer se na zastaru tužiteljevog potraživanja prema tuženiku, a po osnovi isplate odvjetničke nagrade temeljem sklopljenog ugovora o nalogu primjenjuje zastarni rok od 5 godina, koji nije istekao niti u razdoblju od poduzimanja najranije poduzete odvjetničke radnje koja je predmet spora (27. srpnja 2021. - odgovor na tužbu u parnici P-1098/2021) do podnošenja predmetne tužbe (17. lipnja 2024.) (razlog iz odredbe čl. 763. st. 1. u vezi s čl. 225. ZOO-a)

39./ Osnovano prigovara tužitelj neosnovanosti protutužbenog zahtjeva jer je utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke tužiteljeve odgovornosti za štetu naknadu koje potražuje. Prije svega, iz iskaza svjedoka IL, koji je u spornom razdoblju bio osoba ovlaštena zastupati tuženika nedvojbeno je da odabir puta pravne zaštite, a koji tuženik smatra nepravilnim, bio posljedica poslovne odluke tuženika u ovom razdoblju, a ne propusta tužitelja savjetovati tuženika u skladu s pravilima odvjetničke struke. Naime, svjedok IL iskazao je da u kratkom roku propisanom za podnošenje zahtjeva za povrat plaćenog na temelju ukinute privremene mjere kod tuženika nije bio formiran jasan stav o načinu postupanja, jer da je tužen ik vodio računa, između ostalih, i o okolnosti da bi se tada zahtjev za povrat odnosio dijelom i na sredstva naplaćena u korist porezne uprave , te o drugim "osjetljivim" okolnostima, slijedom čega da je u konačnici odlučeno da se zaštita prava tuženika ostvaruje podnošenjem tužbe u parničnom postupku. Konačno, i zastupnik po zakonu tuženika UL, koji je u spornom razdoblju bio zamjenik IL, kao i saslušane djelatnice tuženika (NL, ŽL i LL) iskazali su da je o načinu pravne zaštite u spornom trenutku komunicirano s direktorom IL, koji da je, unatoč drugačijem mišljenju tuženikove pravne službe, donio odluku da se zaštita ostvaruje kasnijim pokretanjem parničnog postupka.

40./ O zahtjevu stranaka radi naknade parničnih troškova, odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, ocjenjujući da su u ovoj parnici stranke uspjele u približno jednakim dijelovima. Naime, iako se radilo o raspravljanju tužbenog (147.703,00 eur) i protutužbenog zahtjeva (140.775,47 eur), kroz gotovo cijelo trajanje postupka (jer je tuženik protutužbu podnio prije održavanja prvog pripremnog ročišta), imajući u vidu da su zahtjevi podjednake vrijednosti i da su na ukupno trajanje postupka i potrebu poduzimanja radnji stranaka podjednako utjecali, ocjena je ovog suda da su stranke sveukupno, u odnosu na tužbu i protutužbu, ostvarile približno jednak uspjeh. U prilog ovakvog načina obračuna govori i način na koji su strane ispostavile troškovnike, objedinjujući kod obračuna vrijednost tužbenog i protutužbenog zahtjeva. Naime, uzimajući u obzir ukupnu vrijednost zahtjeva o kojima se raspravljalo (288.478,47 eur), tužitelj je ostvario uspjeh u omjeru od oko 57%, a tuženik 43%, pa je, imajući u vidu i prethodno izložene konkretne okolnosti, primjereno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.