Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1064/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika LUXURIUS PROMET d.o.o., 1. odvojak Purgarije 17, Kerestinec, OIB: 69001179034, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-552/2024 od 7. svibnja 2026., 28. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-552/2024 od 7. svibnja 2026. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 812,50 eur.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba poslovni broj Ovr-3573/2021, UPP/OS-Ovrv-124/2021 od 11. siječnja 2022. te je utvrđeno da je tužba povučena, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.141,21 eur, u roku od 15 dana.

2. Protiv točke II. izreke citiranog rješenja suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 328,71 eur do iznosa od 1.141,21 eur, odnosno u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 812,50 eur (trošak sastava podneska od 5. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur, trošak sastava podneska od 21. travnja 2026. u iznosu od 50,00 eur, te trošak zastupanja na ročištima 29. rujna 2025. i 30. siječnja 2026., za svako u iznosu od 200,00 eur, sve uvećano za PDV od 25%) žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 812,50 eur, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podneskom od 15. travnja 2026. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari te da je tuženik u podnesku od 21. travnja 2026. izjavio da se ne protivi povlačenju , stoga je na temelju odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja.

6. Također, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik u navedenom podnesku od 21. travnja 2026. potražuje trošak prema troškovniku koji prileži tom podnesku. O troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), pa je tako tuženiku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.141,21 eur, a isti se odnosi na sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 11. točka 12. Tarife), podneska od 5. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. točka 1. Tarife), podneska od 21. travnja 2026. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. točka 4. Tarife), zastupanja na ročištima 29. rujna 2025. i 30. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. točka 1. Tarife), sve uvećano za PDV i pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 78,71 eur.

7. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prilikom odlučivanja o troškovima postupka tuženiku odredio naknadu troškova sastava podneska od 5. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur, trošak sastava podneska od 21. travnja 2026. u iznosu od 50,00 eur, te trošak zastupanja na ročištima 29. rujna 2025. i 30. siječnja 2026., za svako u iznosu od 200,00 eur, sve uvećano za PDV od 25%, budući da je tužitelj povukao tužbu te da su navedeni troškovi i prema ocjeni ovoga suda bili potrebni za vođenje parnice.

9. Stoga neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je troškove koji su nastali tuženiku nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uzrokovao tuženik svojom krivnjom, slijedom čega da mu ne pripada naknada tih troškova. Budući da je tuženik saznanja o počinjenom kaznenom djelu na okolnost sklopljenog predmetnog teleoperaterskog ugovora imao već prilikom podnošenja kaznene prijave koju je tuženik podnio 2. veljače 2021., dakle prije podnošenja prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi, stav je tužitelja da je sve navode i dokaze koje je iznio u podnesku od 5. veljače 2026., tuženik mogao iznijeti već prilikom podnošenja prigovora kojeg je podnio protiv rješenja o ovrsi 24. siječnja 2022., te da u tom slučaju daljnje radnje u predmetnom postupku ne bi niti nastale jer bi tužitelj već tada povukao tužbu.

10. Međutim, izneseno stajalište tužitelja ne može se prihvatiti budući da je odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka , dok prema stavku 2. istoga članka, iznimno od stavka 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

11. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu iznimke iz odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a, kao ni za primjenu odredbe članka 156. stavka 1. ZPP-a prema kojoj je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP-a.

12. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 328,71 eur, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak