REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. P-141/2021-70

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja LI, vl. Obrta [obrt]", [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, A. Medulića 3, protiv tuženika RI, vl. OPG Miljenko Mrakovčić, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, N. Tesle 9/V-VI, radi isplate iznosa od 133.906,79 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Marka Došena, i zamjenika punomoćnika tuženika CI, dana 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-17/2020-2 od 19. listopada 2020. donesenom po javnom bilježniku Stevanu Pejnoviću iz Rijeke, Ribarska 2/2, i sudi: 1. Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 103.032,13 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 30. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 30.874,66 EUR, sa zateznom kamatom po referentnoj stopi HNB- a koja obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec, uvećano za 8 postotnih poena, koja teče od 30. studenog 2019. do isplate, kao i u dijelu kojim zahtijeva zateznu kamatu na iznos od 46.207,88 EUR, od 6. listopada 2019. do 29. studenog 2019., na iznos od 35.770,98 EUR, koja teče od 22. listopada 2019. do 29. studenog 2019. , i na iznos od 31.724,73 EUR, koja teče od 9. studenog 2019. do 29. studenog 2019.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.011,59 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.214,25 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zahtijeva isplatu iznosa od 1.008.920,70 kn spp temeljem računa u prilogu prijedloga.

2. Javni bilježnik Stevan Pejnović iz Rijeke, donio je dana 19. listopada 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-17/2020-2.

3. Po prigovoru tuženika kao ovršenika, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage, rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-89/2020-2 od 13. studenog 2020. te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku se, povodom prigovora tužitelja, rješenjem posl.br. Povr-89/2020-4 od 22. siječnja 2021. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja spis ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Tuženik u prigovoru navodi da tužitelj nije ničim dokazao temeljem čega su izdani računi koji su predmet prijedloga za ovrhu, te da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja.

5. Tužitelj u podnesku od 16. lipnja 2021. predlaže provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, uvidom u građevinsku dokumentaciju, te očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke na okolnost izvedenih radova, njihovog opsega i usporedbe s ugovornim troškovnikom i situacijama koje su predmet ovog postupka, te uz podnesak dostavlja materijalne dokaze.

6. Na pripremnom ročištu dana 30. rujna 2021. tuženik je osporio da je tužitelj izveo sve ugovorene radove, te istakao da su oni radovi koji su izvedeni, imali nedostatke. Slijedom navedenog, da osporava vrijednost izvedenih radova, i visinu utuženog potraživanja. Tuženik je učinio nespornim da su stranke sklopile Ugovor o građenju broj 02/2018. Na okolnost isticanja prigovora po osnovi nedostataka, predložio je provođenje dokaza saslušanjem tuženika.

7. Na ročištu dana 8. prosinca 2021. saslušan je svjedok UI.

8. Tuženik u podnesku od 12. prosinca 2021. ističe da su stranke sklopile Ugovor br. 02/2018 od 29. kolovoza 2018., a to da je Ugovor, predmet kojeg je izgradnja poslovnog objekta – sirane, i stambenog objekta – stana. Ugovorena cijena za siranu da je 4.676.019,16 kn, a za stan 1.671.141,30 kn, odnosno ukupno 6.347.160,46 kn. Ističe da nema PDV-a, jer je ugovoren prijenos porezne obveze. Tužitelj da je izdavao situacije temeljem Ugovora, i to ukupno 20 situacija, i u tim situacijama tužitelj da se pozivao upravo na Ugovor br. 02/2018. U svakoj situaciji da je navedeno koja je ugovorena vrijednost radova i koja je navodno izvedena vrijednost radova po toj situaciji. Te situacije da je potvrđivao nadzorni inženjer odnosno saslušani svjedok UI, a nakon njega tuženik. Tuženik da je platio 18 situacija po Ugovoru br. 02/2018, odnosno ukupno da je platio po situacijama 6.435.639,48 kn. Tuženik da nije potvrdio i nije platio utužene situacije br. 39-1-1-PS19 od 25. rujna 2019. i br. 44-1-1OS20 od 19. studenog 2019. Tuženik da nije platio te situacije jer ih nije niti potvrdio, a da ih nije potvrdio zato što su neosnovane. Naime, tuženik da je već prije tih situacija platio više od ugovorene cijene. Tužitelj da je u situaciji br. 39-1-1PS19 zaračunao izvedenu vrijednost radova od 6.783.792,72 kn, što da je za 436.632,26 kn više od ugovorene cijene, a u situaciji br. 44-1-1-OS20 čak 812.015,28 kn više od ugovorene cijene. Tužitelj da je tako ukupno zaračunao 12,7 % više od ugovorene cijene. Tuženik da nije te situacije niti potvrdio niti platio. Tuženik dalje navodi da je nadzorni inženjer potvrdio sve utužene situacije, međutim da imenovani kao svjedok nije pouzdan niti vjerodostojan, jer da je nadzorni inženjer ujedno otac tužitelja, a također da je bio projektant te da je radio projekt temeljem kojeg je sastavljen ugovorni troškovnik sa količinama radova koji se trebaju izvesti. Dakle, svjedok da kao projektant, nadzorni inženjer i otac tužitelja, je utvrđivao količine prilikom sklapanja Ugovora, te se na temelju toga određuje cijena po Ugovoru, i tuženik uzima kredit od banke. Nakon toga, taj isti nadzorni inženjer da potvrđuje iznos izvedenih radova koji je za preko 812 tisuća kn veći od ugovorenog. U takvoj situaciji, te budući da nije bilo naknadnih radova, niti bitnih izmjena projekta, što je također iskazao svjedok, da nije moguće da dođe do povećanja cijena radova uslijed većih količina, i to za 12,7 %. Povećanje količina i cijena da nije vjerodostojno, jer je nadzorni inženjer otac tužitelja. Tuženik da je tužitelju platio iznos od 6.435.639,48 kn, i još 1.247.192,17 kn, a tužitelj da nije dokazao da je izveo više radova od onog što je ugovoreno, s time da dokaz ne može biti potvrda tužiteljevog oca. Tuženik da osporava i druge dvije situacije, s time da tužitelj nije dostavio ugovor na koji se pozivaju te situacije. Tuženik osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka zbog nabrojenih činjenica, te ističe da nije točan dio iskaza gdje svjedok tvrdi da nije pokušan tehnički pregled stana, jer da je pregled pokušan i nije prošao, a svjedok da je bio prisutan, što da je razvidno iz zapisnika s tog tehničkog pregleda od 6. kolovoza 2019., kojeg je i dostavio. Ističe i da postoje nedostaci u izvedenim radovima, odnosno neizvedeni radovi, i nekvalitetno izvedeni radovi.

9. Tužitelj u podnesku od 15. veljače 2022. ističe da tuženik prije pokretanja ovog postupka nije isticao prigovore. Tužitelj pojašnjava da su stranke sklopile dva ugovora za dva objekta. Prvi Ugovor br. 02/2018 da je sklopljen na iznos od 6.347.160,46 kn, i po tom Ugovoru tužitelj da potražuje po računu br. 39-1-1PS19 iznos od 348.153,25 kn, i po računu br. 44/1-1-OS20 iznos od 375.383,02 kn, s time da je iznos ovog računa umanjen tako da za naplatu ostaje 152.220,00 kn. Drugi Ugovor da je Ugovor br. 03/2018 na iznos od 2.139.467,95 kn, i po tom Ugovoru tužitelj da potražuje temeljem računa br. 40-1-1PS07 iznos od 269.516,25 kn, i temeljem računa br. 43-1-1-OS08 iznos od 239.030,00 kn. U situacijama da su ti ugovori navedeni, tako da je ukupno ugovoreno radova u vrijednosti od 8.486.627,95 kn. Što se tiče svjedoka, odnosno primjedbi na njegov iskaz, tužitelj ističe da je upravo taj svjedok punomoćnicima tuženika dana 3. studenog 2020. dostavio očitovanje iz kojeg razloga nije moguće izvesti tehnički pregled, a tuženik da je sam isforsirao pregled koji nije mogao proći, suprotno uputi i savjetu tužitelja. Naime, tuženik da nije bio ispunio svoje obveze prema izvođaču. Svjedok da je imao težak moždani udar, pa da se možda zbog toga ne sjeća svih činjenica. Svjedoka UI da je upravo tuženik svojevoljno izabrao za nadzor, a tužitelja kao izvođača.

10. Tuženik u podnesku od 21. veljače 2021. ističe da je tužitelj dodatnu dokumentaciju dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka . Dodaje da su stranke doista sklopile i Ugovor br. 3/2018, ali taj Ugovor da se ne odnosi na građevinske radove koji su predmet ovog postupka, već na kupnju opreme.

11. Na ročištu za glavnu raspravu dana 24. ožujka 2022. saslušan je tužitelj.

12. Tuženik u podnesku od 29. ožujka 2022. dodaje da sam tužitelj u iskazu navodi da nije bilo nepredviđenih radova, da su predmet postupka naknadni odnosno dodatni radovi koje specificira u svom iskazu prema utuženim računima, sam tužitelj da navodi da naknadni radovi predstavljaju radove koji nisu bili ugovoreni osnovnim Ugovorom, da u članku 3. Ugovora br. 2/2018 kojeg je pisao tužitelj, stoji da izvoditelj ne smije odstupiti od projekta bez pisane suglasnosti naručitelja, a da nema pisane suglasnosti niti izmjene projekta. Tužitelj da nema pravo na isplatu radova koji nisu ugovoreni, naručeni ili predviđeni ugovornim troškovnikom bez posebne narudžbe odnosno suglasnosti tuženika. Tuženik da nije zahtijevao od tužitelja izvođenje dodatnih radova, već da je samo očekivao izvođenje ugovorenih radova. Tuženik da je platio sve situacije, osim ovih koji su predmet ovog spora, a te da nije platio jer radovi nisu izvedeni, niti je oprema isporučena u tim količinama i vrijednostima, niti su ti radovi odobreni, naručeni, niti je dana suglasnost. Što se tiče nedostataka, tuženik da će na licu mjesta prilikom vještačenja pokazati koji su to nedostaci.

13. Na ročištu za glavnu raspravu dana 18. travnja 2023. saslušan je tuženik.

14. Na ročištu za glavnu raspravu dana 2. studenog 2023. saslušani su svjedoci AI i ŽI.

15. Rješenjem posl.br. P-141/2021-26 od 19. prosinca 2023. određen je očevid i vještačenje po vještaku građevinske struke sa zadatkom utvrditi da li su izvedeni radovi po utuženim situacijama br. 39-1-1-PS19 od 25. rujna 2019., br. 40-1-1- PS07 od 11. listopada 2019., br. 43-1-1-OS08 od 29. listopada 2019. i 44-1-1- OS20 od 19. studenog 2019., te koja je vrijednost izvedenih radova, odnosno utvrditi koliko iznosi vrijednost svih radova izvedenih po Ugovoru br. 02/2018 i 03/2018 (list 80-113 i 169-176 spisa, te specificirati koji od izvedenih radova predstavljaju ugovorene radove, više radove, i naknadne radove, i utvrditi njihovu vrijednost. Vještakom je imenovana stalna sudska vještakinja građevinske struke Jasminka Lilić, dipl. ing. građ.

16. Na očevidu na licu mjesta dana 1. ožujka 2024. stranke su učinile nespornim da je napravljena priprema za solarno grijanje tople vode na gospodarskom dijelu, da u stambenom dijelu nisu ugrađeni klima uređaji, da nisu izvedene sanitarije u stambenom dijelu osim što je ugrađena ležeća kada, da nisu ugrađena unutarnja vrata, te da je napravljena priprema za podno grijanje stambenog dijela. Također su istakle da je sporno da li je izvedena fuga od epoksidne mase u prostoru gospodarstva (klaonica, sirana, kuhinja), na podovima, i u klaonici na zidovima. Što se tiče ugrađene opreme, vještakinja je po kazivanju stranaka upisivala koja oprema nedostaje, koji su nedostaci na postojećoj opremi te je fotografirala zatečenu opremu.

17. Dana 6. lipnja 2025. vještakinja je dostavila u spis pisani nalaz i mišljenje.

18. Tuženik u podnesku od 7. srpnja 2025. u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, ističe da je vještak utvrdio da ukupna vrijednost fakturiranih ugovorenih radova iznosi 6.154.101,04 kn, za radove na dva objekta, i 1.404.590,89 kn za opremu, odnosno ukupno 7.558.691,93 kn, a da je ukupna vrijednost izvedenih ugovorenih radova 7.205.929,15 kn (od toga 5.890.738,26 kn za radove, i 1.315.190,89 kn za opremu). Tuženik da je platio ukupno 7.682.831,65 kn. Stoga da tuženik nema pravo više ništa potraživati.

19. Tužitelj u podnesku od 17. srpnja 2025., u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, ističe primjedbe te navodi da nije jasno na koji način je vještak obračunao radove, da vještak nije smio radove koje nije mogao vidjet i izostaviti iz obračuna. Dalje navodi da se količine fasaderskih radova ne slažu sa onima iz situacije, glede limarskih radova da vještak nije uzeo u obzir stavku 7 izrada i montaža uvale, glede vanjske stolarije, obračun da se razlikuje od ugovornog troškovnika koji da je investitor naknadno naručio promjenu kod stolarije prije proizvodnje, ali sva fakturirana stolarija da je isporučena i ugrađena, glede keramičarskih radova da količine treba provjeriti na licu mjesta, a ne paušalno umanjiti izvedenu keramiku, glede kamenarskih radova da vještak nije mjerio zidove koji nisu vidljivi, a moguće da je i greška kod izmjere zidova sa dva lica, glede gips kartonskih radova, da je iz dokaznica mjera vidljivo gdje su ti radovi izvedeni, a vještak je naveo da ne može utvrditi gdje su ti radovi. Tu da se radi o radovima koji nisu po projektu, već ih je investitor naknadno naručio, jer nije htio više imati garažu nego dvije garsonjere, glede fasaderskih radova (rekonstrukcija), ističe isti prigovor kao kod fasaderskih radova sirane, za stolarske radove tužitelj je dostavio još ponude i račune obrta [obrt]. Ističe da je moguće izmjeriti kanalizacijske cijevi u okolišu, tlakovce i trajne rešetke, izolaterske radove. Što se tiče opreme, odnosno neispravnog laktofriza, da tužitelj to nije znao jer da je investitor direktno vršio komunikaciju sa dobavljačem elektrotehnika Križevci, te da za radove opremanja sirane, klaonice i prezentacijskog prostora, nije bilo provizije s njegove strane, on da je samo prefakturirao zaprimljene fakture, također da nije znao da nisu isporučeni pištolji za omamljivanje, a što se tiče rashladne komore za dubinsko hlađenje, ispa rivač da je bio isporučen i na nalog investitora skinut i stavljen manji uređaj koji je investitoru odgovarao. Na kraju tužitelj ističe da je potrebno da tužitelj vještaku na licu mjesta pokaže i dokaže količine i vrste izvedenih radova.

20. Na ročištu dana 29. listopada 2025. vještakinja Jasminka Lilić je usmeno iznijela nalaz i mišljenje.

21. Na ročištu za glavnu raspravu dana 2. travnja 2026. dopunski je saslušana vještakinja Jasminka Lilić. Tužitelj je predložio da sud naloži vještakinji da izradi dopunski nalaz u kojem će precizno navesti po svakom ugovoru koliko je ukupno situirano, a koliko je ukupno utvrđeno ugovornih radova, te koliko iznosi ukupna vrijednost radova koji se na terenu nisu mogli utvrditi. Isto da je potrebno i u odnosu na VTR radove, uz eventualno umanjenje za radove koji se nisu mogli utvrditi na licu mjesta. Predložio je i novo vještačenje u odnosu na stavke za koje je vještak naveo da ih ne može utvrditi na terenu jer da je po stavu tužitelja sve radove moguće utvrditi na licu mjesta. Tuženik se usprotivio prijedlogu za novo vještačenje, a suglasio s prijedlogom za dopunski zadatak vještaku. Tužitelj je još precizirao da je tuženik ukupno po Ugovoru br. 2/2018 platio iznos od 6.435.639,48 kn bez PDV-a, a po Ugovoru br. 3/2018 ukupno da je plaćeno sa PDV-om 1.247.192,17 kn. Naime, po Ugovoru br. 2/2018 da je bio prijenos porezne obveze, a po Ugovoru br. 3/2018 da je plaćen iznos s PDV-om. Tuženik je zatražio rok radi očitovanja za plaćenim iznosima. Sud je donio rješenje kojim je naloženo vještaku da izradi dopunski nalaz sukladno prijedlogu tužitelja.

22. Tuženik u podnesku od 4. travnja 2026. predlaže da sud pozove vještaka da utvrdi iznos umanjenja izvedenih radova uslijed nedostataka koje je tuženik pokazao na očevidu. Ističe da je tužitelj uplatio ukupni iznos od 7.682.831,65 kn za sve što je tužitelj radio na sirani i stanu. Vještak da je utvrdio da je ukupni iznos fakturiranih radova 6.154.101,04 kn za radove na dva objekta i 1.404.590,89 kn za opremu, odnosno ukupno 7.558.691,93 kn. Ukupna vrijednost izvedenih radova po vještaku da iznosi 5.890.738,26 kn za radove na objektima i 1.315.190,89 kn za opremu odnosno ukupno 7.205.929,15 kn, i to sve bez PDV-a jer da je ugovoren prijenos porezne obveze. Tuženik da je platio više od vrijednosti izvedenih radova, pa da ne mora platiti ono što nije naručio ili nije odobrio jer su stranke tako ugovorile, a upravo tužitelj da je sastavio ugovor.

23. Dana 18. svibnja 2026. vještak je dostavio u spis dopunu nalaza i mišljenja. Tuženik u podnesku od 24. svibnja 2026. ponovo predlaže da vještak utvrdi umanjenje vrijednosti radova uslijed nedostataka, te ističe da je to predložio još prilikom određivanja vještačenja.

24. Na ročištu za glavnu raspravu dana 16. lipnja 2026. stranke su ustrajale kod dotadašnjih navoda. Na ovom ročištu dopunski je saslušan vještak Jasminka Lilić. Tužitelj je predložio novo građevinsko vještačenje po drugom vještaku jer da ovaj vještak nije uzeo u obzir svu dokumentaciju u spisu i usporedio je sa stanjem na terenu.

25. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, pribavom podataka od Porezne uprave u svezi odbitka pretporeza po utuženim računima, saslušanjem svjedoka UI, AI i ŽI, saslušanjem stranaka, te vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji građevinske struke Jasminki Lilić, dipl. ing. građ.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

27. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora broj 02/2018 od 29. kolovoza 2018. i to tužitelj kao izvoditelj a tuženik kao naručitelj, kao niti da je predmet tog ugovora izvođenje građevinskih i obrtničkih radova na objektu građevina zanatske namjene sirane, klaonice i poslovne namjene degustacije i prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda, kao i na stambenom objektu, sve u naselju Lakmartin.

28. Nije sporno niti da su stranke sklopile i Ugovor o građenju broj 03/2018, također dana 29. kolovoza 2018., a predmet kojeg je opremanje istog objekta.

29. Nije sporno da je ukupna cijena radova po Ugovoru broj 02/2018 6.347.160,46 kn prema ugovornom troškovniku koji je sastavni dio tog Ugovora.

30. Nije sporno da je ukupna cijena radova po Ugovoru broj 03/2018 2.139.467,95 kn prema ugovornom troškovniku koji je sastavni dio tog Ugovora.

31. Nije sporno da su stranke ugovorile naknadu po stvarno izvedenim količinama i jediničnim cijena iz ugovornog troškovnika.

32. Nije sporno da je tužitelj završio radove po oba ugovora i nije sporno da je tuženik platio ukupni iznos od 7.682.831,65 kn.

33. Sporno je koja je vrijednost ukupno izvedenih ugovornih radova.

34. Sporno je da su stranke ugovorile izvođenje naknadnih radova, odnosno da li tužitelj ima pravo zahtijevati plaćanje cijene tih radova.

35. Sporno je i kolika je vrijednost naknadnih radova.

36. Sporno je da li su radovi koji su izvedeni izvedeni s nedostacima, da li tuženik ima prava po osnovi nedostataka te koliko iznosi vrijednost radova ukoliko se uzme u obzir umanjenje po osnovi nedostataka.

37. Predmet spora su okončane situacije po ugovorima o građenju br. 2/2018 i 3/2018, kao i posljednje privremene situacije po oba ugovora. Kako su predmet spora okončane situacije, kojima se fakturira konačna vrijednost izvedenih radova uz odbitak dotadašnjih plaćanja, odnosno razlika između radova fakturiranih privremenim situacijama, i ukupne vrijednosti izvedenih radova, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi ukupnu vrijednost izvedenih radova po oba ugovora, te s obzirom na činjenicu djelomičnog plaćanja po ranijim privremenim situacijama, utvrditi koliko iznosi razlika na koju tužitelj ima pravo po oba ugovora.

38. Prema odredbi članka 620. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15 i NN 29/18), dalje ZOO, ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Glede vrijednosti izvedenih radova po Ugovoru o građenju br. 02/2018: 39. Svjedok UI iskazao je da je bio projektant i nadzor na objektu sirana, klaonica i kušaona i na jednom stambenom objektu koji je spojen za gosp. objekt. Taj prostor da je postojao i prije, a ovime da je prenamijenjen u stambeni prostor. Sukladno tome da su izdane dvije građevinske dozvole, jedna za gospodarske objekte, a druga za stambeni. On da je radio idejni i glavni projekt kao i ishođenje građevinske i uporabne dozvole. Dozvole da su izdane osim za stambeni objekt gdje nije izdana uporabna dozvola. Za stambeni objekt da su radovi dovršeni ali da nije dovršeno opremanje, a predmet ugovora da je bio i građevinski radovi i opremanje. Ugovor da je sklopljen 2018. godine, radovi da su dovršeni 2019. godine, odnosno tada da je izdana uporabna dozvola za gospodarski dio. On da je potpisivao situacije u tijeku izvođenja radova, radovi da su bili ugovoreni prema stvarno izvedenim količinama, da je postojao ugovorni troškovnik po kojem je kontrolirao radove. Ono što je prikazano u situacijama da je i izvedeno. Istaknuo je da mu nije poznato da li su stranke napravile primopredaju radova, ali da je izvršen tehnički pregled i objekt je u funkciji i to gospodarski dio. Potvrdio je da je ovjerio sve situacije i radovi u situacijama da su izvedeni. Njemu da je te situacije dao tuženik radi ovjere i on da mu ih je nakon potpisa vratio. Istaknuo je da mu nije poznato zašto tuženik nije potpisao te situacije, da ne zna ništa o plaćanju i ne sjeća se koliko je iznosila ukupna predviđena vrijednost radova po ugovoru. Sjeća se da je bilo nekih manjih promjena u sirani i klaonici i na ulazu u klaonicu ali da zbog toga nije trebalo mijenjati građevinsku dozvolu. Ne sjeća se da li je zbog tih promjena bilo viška radova ili dodatnih radova. Istaknuo je da nije bilo nikakvih primjedbi na izvedene radove niti na tehničkom pregledu niti prije i objekt da je u funkciji. Također niti u tijeku gradnje da nije bilo primjedbi na izvedene radove, a niti naknadno. Tuženik da je kasnije imao pregled objekta u vezi ispunjenja uvjeta za rad i to da je ishođeno. Tužitelj da nije odstupio od projekta, te da nije radio bez suglasnosti naručitelja. Spomenute sitne izmjene u klaonici i sirani da su izvedene jer je tuženik htio da se nešto uskladi s njegovom praksom. To da je napravljeno po njegovom nalogu ali da nije u suprotnosti sa glavnim projektom. Iskazao je da je on inače otac tužitelja, da na projekt nije imala primjedbe niti Zagrebačka banka d.d. koja je financirala radove, a da nije imala primjedbe na činjenicu da je on otac tužitelja niti tuženik na to da nije imao primjedbe iako je znao za rodbinski odnos jer da se svi poznaju od ranije. Naglasio je da nije čuo da bi objekt imao bilo kakve nedostatke, njemu da nitko ništa nije rekao. Tuženik uredno da mu je platio za projekt za nadzor te da nije imao nikakve primjedbe na nadzor. Naveo je da je ukupni iznos veći od ugovorenog iznosa jer da je obračun bio prema stvarnim količinama, a moguće da je bilo i razlika u materijalu, ali da bi detaljno mogao odgovoriti nakon što prouči dokumentaciju. Tužitelj da nije vodio građevinsku knjigu već samo građevinski dnevnik, projektni troškovnik kojeg je on napravio da je ujedno bio i ugovorni troškovnik. Istaknuo je da je došlo do razlika u vrstama i količinama izvedenih radova u odnosu na ugovorni troškovnik, npr. teren da je bio u padu pa da je bilo više potpornih zidova i betona, materijala za šine za meso i slično. Tužitelj da je dao skice za izmjere za obračun, on ga je prekontrolirao te da je i sam mjerio izvedene radove. Svaki obračun da je komentirao s tuženikom i isti je bio upoznat s navedenim, također da je više radova bilo na ulazu u klaonicu gdje je proširen ulaz te je formiran drukčije po želji investitora.

40. Tužitelj u svom iskazu navodi da je bio izvođač na objektu tuženika odnosno njegovog OPG-a. Tuženik da je bio investitor, da su sklopili dva ugovora i to jedan za građevinsko-obrtničke radove za objekt zanatske i poslovne namjene tj. za siranu, klaonicu, degustaciju i prodaju vlastitih proizvoda. Drugi ugovor da je bio za opremanje zanatskog objekta, a to je bio ugovor br. 3 sklopljen istog dana. Po ugovoru broj 2 cijena da je bila 6.347.000,00 kn, uz ugovor da je bio ugovorni troškovnik, a obračun da je bio ugovoren po stvarno izvedenim količinama. Vrijednost ugovora broj 3 je bila 2.169.000,00 kn s PDV-om. Radovi da su započeli sredinom rujna 2018., a završeni krajem listopada 2019., tuženik da je za nadzor i za projektiranje imenovao njegovog oca UI. Upravo tuženik da je inzistirao da to bude njegov otac. Radovi da su se normalno odvijali, tuženik da je bio svakodnevno na gradilištu i sve što se izvodilo da se izvodilo po njegovom odobrenju i nalogu. Od travnja do lipnja 2019. da su obustavili izvođenje radova jer tuženik nije plaćao i još nije bio ishodio kredit banke, a preko koje je vršio financiranje. Prva uplata banke da je bila 24. svibnja 2019. i od tada da je plaćanje bilo redovno, sve do računa koji su ovdje utuženi. Plaćanje da je vršeno iz kredita banke direktno njemu. Do obustave radova tuženik da je platio samo avans i to 500.000,00 kn po jednoj situaciji i 350.000,00 kn po drugoj situaciji. Nakon radova na poslovnom objektu da su radili na privatnom te da nije bilo nikakvih primjedbi. Sve situacije do ovdje utuženih da su plaćene iz kredita i potpisane i od njega i od nadzora. Tuženik da koristi objekt kao i ugrađenu opremu i ako ista nije plaćena. Po računu broj 44 tužitelj da potražuje svega 152.000,00 kn, a ne cijeli iznos od 375.000,00 kn, jer da je doista izvedeno radova samo u vrijednosti od 152.000,00 kn. Račun na veći iznos da je ispostavljao upravo na traženje tuženika, odnosno da je tražio da uključi sve predviđene radove. Tužitelj da stoga ukupno za građevinske radove potražuje 500.000,00 kn, a za opremu 265.500,00 kn po računu broj 40, i 259.000,00 kn po računu broj 43 za opremu klaonice. Naveo je da oprema klaonice nije uopće plaćena, a oprema sirane da je bila djelomično situirana i plaćena po prethodnim situacijama. U tijeku izvođenja radova da je bilo dodatnih radova npr. lift za dizanje hrane, plus/minus komora, police, od garaže da su napravljene dvije garsonjere, iznad tuženikovog stana da je napravljena armirana betonska ploča iako nije bilo tako ugovoreno, a to je povuklo još nove radove, npr. podloge, keramiku, gips kartonske radove, ličilačke i elektro- instalaterske radove i klimatizaciju. Sve to da je tuženik naručio od njega usmeno i on da je sve izveo. Također da je bilo popločeno dvorište uz gospodarski i privatni objekt, asfaltirana cesta pred ulazom u objekt, još nešto od opreme da je tuženik uzeo. Dodatni radovi da su djelomično predmet ovih utuženih računa pa da je tako u računu broj 39 ostatak naknade za lift i plus/minus komore, klima uređaj i dodatni vodoinstalaterski i strojarski radovi na privatnom objektu. Iskazao je da je bilo većih količina od onih predviđenih ugovornim troškovnikom. Tehnički pregled za gospodarski objekt da je bio 6. kolovoza 2019. Na tehničkom pregledu koji je bio uspješan, da su stranke izvršile međusobnu primopredaju, a da nisu imale službenu primopredaju upravo zbog dugovanja. Dio radova tužitelj da nije izveo, ali to da niti ne potražuje. Sa gradilišta da su otišli dana 19. studenog 2019. a prvi prigovori tuženika da su uslijedili tek nakon što je pokrenut ovaj postupak . Za vrijeme izvođenja radova da je vodio građevinski dnevnik. Istaknuo je da nije upisivao da dodatne radove izvodi po nalogu investitora ali dokaznice mjera da su bile u privitku svake situacije i sve situacije da je tuženik predao u banku, a banka da je platila po tim situacijama direktno njemu. U tim situacijama da je također bilo dodatnih radova, npr. pretvaranje tavanskog prostora u ured, staklena klizna vrata u kuhinji, protupožarna vrata. Zadnja uplata tuženika da je bila 13. rujna 2019., tada da su zajedno otišli u banku tuženik i on radi novog kredita. Tada da su bile neplaćene ove utužene situacije. Ne zna zašto je plaćanje obustavljeno, ne zna da li je tuženik ishodio novi kredit jer da je cilj odlaska u banku bio da se nađu sredstva za platiti ova četiri neplaćena računa. Niti tada tuženik da nije prigovarao na radove, niti kasnije, sve do ovog postupka. Tuženik također da nije prigovorio računima niti opomeni za plaćanje. Do prestanka plaćanja tuženik da je platio ukupno 7.682.000,00 kn, ukupno da je bilo ugovoreno 8.486.000,00 kn, a stvarno izvedeno po ugovoru broj 2, 6.936.000,00 kn, a po ugovoru br. 3, 1.755.000,00 kn. Po ugovoru broj 2 da je plaćeno 6.425.000.00 kn, ali da se ne može izjasniti koliko se odnosilo na stambeni objekt, a koliko na poslovni. Naglasio je da nije bilo nepredviđenih radova već samo naknadnih odnosno dodatnih za koje da je tuženik davao usmene naloge, to da nisu nigdje zapisali te da nije sklopljen aneks ugovora, on da te radove sigurno nije izveo zato što je htio da tuženik ima lijepo dvorište. Također da nije bilo izmjene projekta. Također je izjavio da je dokaznice mjera dostavljao uz situacije, a da ih je kontrolirao tuženik i nadzorni inženjer, a građevinska knjiga da se nije vodila. Razlika po ugovoru broj 2 da se sastoji u dodatnim radovima i u većim količinama. Pod stavkom VTR u troškovniku, u prilogu računa, da su obuhvaćeni radovi koji po vrsti uopće nisu ugovoreni, a one radove koji su bili dodatni ali su bili obuhvaćeni po vrsti po prethodnim stavkama da su obuhvaćeni tim prethodnim stavkama. Građevinske dnevnike da je predao tuženiku, ugovor broj 2 da je on sastavio.

41. Tuženik u svom iskazu navodi da je vlasnik OPG-a, da je imao mini siranu, te da ju je htio povećati. Stoga da je stupio u kontakt s UI, za kojeg da je znao da je projektant i nadzor, te da je ozbiljan, i da mu žena radi na dozvolama, i da ima jednog sina geodeta, a jednog građevinara. Tako da su sklopili Ugovor za projekt, UI da je napravio projekt te da je izdana građevinska dozvola. Ugovor o građenju da je sklopio s ovdje tužiteljem, i gradnja da je počela 2017. godine. Ugovor da je sklopio upravo s tužiteljem, jer da je smatrao da je tako najbolje, da sve dogovori s njima. U konkretnom slučaju, da se radilo o gradnji poslovnog dijela koje se sastojalo od sirane, klaonice i kušaone , i od stambenog dijela, te o opremanju poslovnog dijela. Gradnja poslovnog dijela da je završena u listopadu 2019., i odmah da je izdana uporabna dozvola, te da je počeo raditi u objektu. Što se tiče financiranja, tužitelj da je napravio troškovnik, te da je sklopio Ugovor sa Zagrebačkom bankom za financijsko praćenje. Prema tom Ugovoru, on da je morao platiti 850.000,00 kn, a ostatak od oko 7.000.000,00 kn banka. Ukupni iznos za oba objekta i za oba Ugovora, da je bio oko 8.000.000,00 kn. Nakon toga da su sklopili pisane ugovore o građenju, i to na temelju ugovora s bankom i tužiteljevog troškovnika. Plaćanje da je bilo putem privremenih situacija koje je potpisivao tužitelj, pa nadzor, pa onda on, a banka da je plaćala direktno tužitelju. Odjednom negdje u rujnu 2019., banka da više nije imala novaca za plaćanje. Kad su se iscrpila sredstva kod banke, da su počele trzavice između njega i tužitelja. Poslovni dio objekta da je završen, te dobio završno izvješće i uporabnu dozvolu, ali da ima nedostataka, npr. da nedostaje cisterna za dovoz mlijeka. Ta cisterna da je bila dopremljena, ali da je bila prevelika, pa da su dogovorili isporuku manje cisterne koja da nije došla. Nedostatak da se pokazao i kod keramike, odnosno podova u sirani, klaonici i kuhinji. Naime, po projektu da je trebao biti ugrađen epoksid, ali da su ugrađene pločice s fugom, što nije pogodno za namjenu tog prostora. On da je vidio da se ugrađuju pločice čim su ti radovi počeli, tužitelju da nije rekao da promijeni taj pod. Tek kad je počeo raditi u objektu, da je shvatio da fuge nisu odgovarajuće za taj prostor zbog izbijanja vlage i bakterija. Tehnolozi da su rekli da pločice odgovaraju, ali ne i fuga. Osim toga, da nije dobio garanciju za uređaje i opremu, da nije dobio građevinsku dokumentaciju, ali da nije ni znao da to treba dobiti, dok to nije zatraženo u vezi financiranja preko EU fondova. Također da se počeo pojavljivati smrad kad puše vjetar, na svim mjestima na kojima je sprovedena kanalizacija, a i to da je primijetio kad je počeo raditi, i kad se septička jama počela puniti. To da je rekao tužitelju, koji je obećao to riješiti, ali nije. Nadalje, uređaj za brzo dubinsko hlađenje na minus 40 stupnjeva, da ne radi, jer nije isporučen isparivač, zatim da nedostaje sudoper u klaonici, dva komada pištolja za omamljivanje životinja, stroj za skidanje kože za životinja, na frižiderima da ventilatori jako bruje, vanjske jedinice da stvaraju veliku buku, a i da se nisu smjele ograditi zbog nekog zabranjenog plina. Podizvođači da nisu željeli doći izvršiti popravke, jer da im tužitelj nije platio. Te vanjske jedinice da su bile ugovorene, ali da su trebale biti ugrađene modernije, koje ne stvaraju buku. Što se tiče stambenog dijela koji se nalazi odmah do poslovnog kao dvojni objekt, da su dvije boje fasade, umjesto jedne kako je bilo ugovoreno. U stambenom dijelu da je nedovršena keramika, zidovi i podovi, da nisu postavljeni cokli, da nema unutarnje stolarije, što se tiče sistema za grijanje i hlađenje, instalacija da je postavljena, ali da nema vanjskih niti unutarnjih uređaja, da nisu izvedeni radovi gletanja i farbanja, da nisu postavljene sanitarije, već samo jedna tuš kada u podu, da nema grijalice za kupaonu, zatim da nema dimnjaka. Taj stambeni dio da nema uporabnu, i ne može je dobiti jer nedostaju potvrde od elektro i vodoinstalacija , a te potvrde da mora dati tužitelj, ali ne želi. Za stambeni dio da nije napravljena primopredaja, a za poslovni da je primopredaja bila zajedno s izdavanjem uporabne dozvole. Istakao je da nije bilo dodatnih radova, niti izmjena u tijeku gradnje, da se nije izašlo iz gabarita. Utužene situacije da nije potpisao, ali da ih je odnio u banku, a službenica da mu je rekla da nema novaca za te situacije. To da je bilo u rujnu 2019., i kad je ona to rekla, da ih on nije potpisao. Istakao je da nije stavljao prigovore tužitelju za radove, jer je sve išlo glatko dok je bilo para. Sjeća se da je u rujnu još bilo ostalo novaca za nabavu gospodarskog vozila, i to vozilo da je kupio, ali da je dodao 20.000,00 kn, i to da nije išlo preko tužitelja. Kad je tužitelj tražio plaćanje ovih situacija, da mu je odgovorio da je sve plaćeno, te da mu je bilo poznato s kojim novcem raspolaže. Istakao je da je točno da je ugovorena cijena po oba ugovora iznosila 8.486.000,00 kn, ali da ne zna točno koliko je platio, a niti da li je preostala neka razlika, jer da mu je banka rekla da ima još samo za vozilo, koje je i nabavio direktno. Što se tiče Ugovora za opremu, da ne zna koliko je fakturirano, a koliko plaćeno, ali se sjeća da je bio posebni ugovor s bankom za PDV za opremu na iznos od oko 500.000,00 kn, i taj PDV da je u cijelosti plaćen tužitelju. Što se tiče podizvođača za opremu, on da ih je preporučio tužitelju, jer da je bio angažirao tehnologa za siranu i klaonicu i on da mu je predložio izvođače koji su za to najbolji iz Hrvatske. Tužitelju da je dao ponude tih izvođača, a nije mu poznato da li je tužitelj uzeo proviziju po Ugovoru za opremu, ali što se tiče opreme, sve da je išlo preko tužitelja. Dodao je još i da škrinja za brzo hlađenje je bila isporučena izrađena, ali neispravna, tako da ga je podizvođač odnio i nije donio drugi. Iskazao je da terasa poslovnog objekta po projektu nije trebala biti ostakljena, već su trebale biti vaze sa cvijećem, a da je izvedena i klima na toj terasi, iako on to nije naručio. Nosač za zastavu da je postavljen, ali to da je platio nekom bravaru u gotovini. Opločenje okoliša da je izvedeno, kao i asfaltiranje ispred objekta, ali da ne zna da li je to bilo ugovoreno. Po njemu da je to sve trebalo biti u troškovniku. Potvrdio je da je u tavanskom prostoru stambenog dijela ugrađena betonska ploča i stepenice iznad tog prostora, ali da nije ništa naknadno naručivao. Tužitelj da je govorio da ima dovoljno novaca iz ovog financiranja. U prizemnom dijelu stambenog objekta da je trebala biti garaža s lift paletarom, tj. gospodarskim liftom, ali da je lift izveden upola manji, a taj prostor da je naknadno pregrađen, tako da je jedan dio skladište, a drugi nedovršeni stan. Niti to da nije naručio, nego da su mu predložili tužitelj i UI, a on da je prihvaćao, jer da su govorili da ima dovoljno novaca. Također da nije naručio izvedene komore za hranu u stambenom objektu, već da mu je tužitelj preporučio i tvrdio da za to ima novaca, a on da je to prihvatio. Isto tako da je bilo i sa zidom na zemljištu ispred objekta. U tijeku gradnje da nije bilo izmjena projekta, troškovnik da je sastavio tužitelj, iznos iz troškovnika da odgovara ugovorenim cijenama. On da se nije nikada suglasio da vrijednost radova prijeđe iznos kredita. Što se tiče poslovnog dijela, da je bilo ugovoreno da se izvede sve izuzev zavjesa, a na stambenom dijelu sve osim namještaja i rasvjetnih tijela.

42. Svjedokinja AI iskazala je da je bila zaposlena u Zagrebačkoj banci, Podružnica Krk, te 2019. godine, a i danas da je na tom radnom mjestu. Tuženik da je bio klijent banke, da je bio i korisnik kredita i tražitelj kredita, a kredit da je bio za izgradnju klaonice pomoćnih objekata i ugostiteljskog dijela. Za taj kredit da su bili dobiveni poticaji agencije za plaćeno u poljoprivredi. Izvođač da je ispostavljao račune, tuženik da je donosio te račune u banku i sredstva da su se isplaćivala direktno tužitelju, a pod tim uvjetom da su bili dani i poticaji. Fond da je trebao izaći na teren nakon završetka radova, i tek tada, ako je sve u redu isplatiti potporu. Stoga da je banka dala kratkoročni kredit tuženiku u iznosu odobrene potpore, nešto preko 2 miliona kn, i drugi dugoročni za investiranje u vrijednosti nešto manje od 700.000,00 EUR. Kredit da je u cijelosti iskorišten. Najprije da je bilo govora da će dio sredstava još i preostati, ali na kraju da je nešto nedostajalo. Troškovnik da je glasio na ukupno 8 miliona kn, a ne zna koliko je plaćeno tužitelju. Odnos između stranaka da je bio u redu, zajedno da su dolazili u banku. Situacije da su uglavnom bile u skladu s troškovnikom, u praksi da je uobičajeno da dođe do odstupanja, odnosno da postoje neki izvantroškovnički radovi, a u tom slučaju da je praksa da banka stavi klauzulu u ugovor da te i izvantroškovničke radove snosi investitor sam. Tuženik da je uvijek morao podnijeti zahtjev da se situacije isplate iz kredita te da ih je morao potpisati uz tužitelja i nadzor. Sjeća se da se tuženik žalio da mu nije sve dovršeno, misli da se radi o nekim klima uređajima, a što se tiče dovršenih radova, da se nije žalio i uporabna dozvola da je izdana. Također da se tuženik nije žalio da mu je tužitelj izveo neke radove koje nije trebao. Sve dok je bilo novaca, tuženik da se nije žalio niti na izvođača niti na nadzor. Što se tiče nadzora, banka da nije imala nikakve prigovore, oni da poznaju i nadzor i izvođača te ih smatraju profesionalcima, s time da dozvoljava da je malo neobično da su izvođač i nadzor u rodbinskim odnosima. Kad je ponestalo novaca, da su počele razne pritužbe obostrano, ali to da nije ništa neuobičajeno. Tuženik da nije bio iznenađen kada su preostale još situacije za plaćanje, a sredstava nije bilo, jer da su oni bili svaki dan zajedno, a da je bilo i dodatnih radova. Iz banke da nitko nije kontrolirao izvođenje radova odnosno količine i vrste izvedenih radova jer da nije bio ugovoren financijski nadzor. Izjavila je da se događa da bude većih odstupanja tj. od 12 % ili više, ali u tom slučaju da se mijenja i projekt, jer banka traži izmjenu projekta. Tuženik da nije tražio dodatna sredstva i banka da nije više bila uključena u financiranje. Ona da je operativno radila ovaj kredit, a ŽI da je bio direktor poslovnice i sudjelovao u razgovorima vezano za kredit. Iskazala je da se sjeća razgovora o zamjeni poda u klaonici, tako da bude od keramičkih pločica umjesto epoksidnog sloja.

43. Svjedok ŽI iskazao je da je direktor poslovnice Zagrebačke banke u Krku, od 2018. godine, a ovaj konkretni posao da je bio negdje u proljeće 2019. Navodi da je razgovarao s tužiteljem i tuženikom prije odobrenja kredita, a nakon što je Ugovor sklopljen, više da nema ništa s tim poslom. Glavni izvođač prema Fondu da je bio tužitelj, te je imao krovni ugovor. Izvođenje radova da je počelo prije odobrenja kredita. I tužitelj i tuženik da su dolazili u banku radi plaćanja situacija. Banka da je isplatila onoliko koliko je bilo ugovoreno kredita, a kredit da je bio u skladu s Ugovorom o izvođenju radova. Na samom kraju da su saznali da nedostaje još sredstava, možda oko 300 tisuća kn. Tada da je izvođač rekao da je napravljeno nešto više od ugovorenog, i to nekog betona i neka dodatna etaža. Financijski nadzor da nije bio ugovoren. Nitko da nije tražio dodatno financiranje. Kroz kredit da je uzeto i vozilo.

44. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i stranaka, u dijelovima koji su međusobno sukladni, dok su u preostalom dijelu iskazi djelomično prihvaćeni, odnosno neprihvaćeni, kako će biti obrazloženo u nastavku.

45. Stalna sudska vještakinja građevinske struke Jasminka Lilić, dipl. ing. građ., u svom nalazu i mišljenju (str. 292-445 spisa), specificirala sve radove po ugovornom troškovniku, fakturirane radove, te radove koje je utvrdila na licu mjesta, kao i njihove vrijednosti, imajući u vidu ugovorene jedinične cijene. U konačnici je utvrdila da ukupna vrijednost ugovorenih radova izvedenih po ovom Ugovoru iznosi 5.890.738,26 kn bez PDV-a. Ukupna vrijednost izvedenih izvantroškovničkih (naknadnih) radova prema nalazu i mišljenju vještaka, iznosi 812.650,35 kn bez PDV-a. Vještakinja je obrazložila da je prilikom obračuna izvantroškovničkih radova prihvatila cijene iz situacija, s time da za te cijene nema ponuda i analiza. Vještakinja je još navela da pojedine situirane radove nije mogla utvrditi, jer da u spisu nema građevinskog dnevnika, građevinske knjige sa dokaznicama mjera i analizom cijena. U odnosu na projektnu dokumentaciju, prilikom rekonstrukcije objekta da je došlo do izmjene u betoniranju etaže iznad prvog kata, te da se na taj način formirala etaža potkrovlje u kojem se nalaze dvije sobe sa stepeništem i hodnikom, te garderoba, a dio garaže da je uređen kao stambeni prostor sa kuhinjom i kupaonicom.

46. Vještakinja je odnosu na primjedbe tužitelja, istakla da nije imala na uvidu građevinsku knjigu, građevinske dnevnike i dokaznice mjera, pa da ukoliko joj se ta dokumentacija dostavi, da može usporediti dokaznice mjera i stanje na terenu. Naglasila je da je sve stavke koje je bilo moguće utvrditi mjerenjem kako je utvrdila, s time da neke stavke koje su fakturirane, a nije ih našla na licu mjesta, to da je i navela, npr. poklopnica atike.

47. U dopunskom nalazu i mišljenju (str. 1072-1079 spisa), vještakinja je potvrdila da ukupna vrijednost ugovorenih radova nakon umanjenja iznosi 5.890.738,26 kn bez PDV-a. Ukupno da je situirano ugovorenih radova u vrijednosti od 6.154.101,04 kn bez PDV-a, a izvantroškovničkih radova 1.020.348,35 kn bez PDV-a. Vještakinja je još ukazala na činjenicu da tužitelj po okončanoj situaciji br. 44-1-1-OS20 od 19. studenog 2019., potražuje u ovom postupku iznos od 152.000,00 kn, iako je iznos za naplatu po toj situaciji 375.383,02 kn. Tužitelj je, međutim, u svom iskazu pojasnio da ne potražuje cjelokupni iznos po toj situaciji, jer da nije izveo sve specificirane radove, već samo u vrijednosti od 152.000,00 kn, iz razloga jer da je situacija bila ispostavljena prije nego su radovi dovršeni, a neki radovi nisu dovršeni niti naknadno.

48. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja, vještakinja je u odnosu na nepriznate naknadne radove ustrajala kod svog nalaza, ističući da je navela u nalazu sve što je na licu mjesta mogla utvrditi. Nakon predočavanja dokaznica mjera, u prilogu situacija koje su dostavljene uz podnesak tužitelja od 6. studenog 2025., istakla je da prilikom izrade nalaza nije vidjela te priloge, ali da navedeno ne bi utjecalo na njen nalaz jer se radi o radovima koji su izvedeni ispod zemlje, odnosno ukopani, tako da nije moguće izvršiti provjeru mjera i količina.

49. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, objektivno i potpuno. Naime, vještakinja je izričito navela da nije uzela u obzir samo one radove koje nije mogla utvrditi na licu mjesta, te da navedeno ne bi bilo moguće utvrditi niti u slučaju uvida u dodatnu dokumentaciju. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje građevinskog vještačenja po drugom vještaku, budući niti novim vještačenjem radi utvrđenja istih činjenica, zbog navedenih objektivnih okolnosti ne bi bilo moguće doći do drugačijeg rezultata. Dakle, sud zaključuje da ukupna vrijednost izvedenih ugovornih radova iznosi 5.890.738,26 kn, a ukupna vrijednost izvantroškovničkih (naknadnih) radova 812.650,35 kn, sve bez PDV-a.

50. Glede spornog pravnog pitanja da li tužitelj ima pravo na naknadu za izvedene izvantroškovničke (naknadne) radove, ističe se da prema odredbi članka 623. stavak 1. ZOO-a, za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja. Prema odredbi stavka 2. istog članka, on ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti. Člankom 3. Ugovora o građenju br. 02/2018, ugovoreno je da izvoditelj ne smije odstupiti od projekta bez pismene situacije naručitelja, te da u protivnom nema pravo na povećanje ugovorene cijene.

51. U konkretnom slučaju, sporno je da li je tužitelj kao izvođač izveo radove koji nisu bili ugovoreni, bez suglasnosti tuženika kao naručitelja, odnosno bez (pisanog) zahtjeva tuženika kao naručitelja.

52. Nesporno je da je tužitelj kao izvođač predao radove tuženiku kao naručitelju, najkasnije u vrijeme tehničkog pregleda objekta, do kojeg je došlo u drugoj polovici 2019. godine, nakon kojeg je uslijedila i uporabna dozvola za gospodarski dio, i nije sporno da tuženik od tada koristi objekt u stanju kakav je nakon izvođenja radova od strane tužitelja. Svjedok UI iskazao je da je bilo nekih manjih promjena u sirani i klaonici i na ulazu u klaonicu, ali da nije trebalo mijenjati građevinsku dozvolu, tužitelj da nije odstupio od projekta, te da nije radio bez suglasnosti naručitelja. Izmjene u klaonici i sirani da su izvedene, jer da je tuženik htio da se nešto uskladi s njegovom praksom, to da je napravljeno po njegovom nalogu, ali da nije u suprotnosti s glavnim projektom, da je došlo do razlikama u vrstama i količinama izvedenih radova u odnosu na ugovorni troškovnik, npr. zbog terena koji je bio u padu da je bilo više potpornih zidova, betona. Svaki obračun da je komentirao s tuženikom, tuženik da je bio upoznat, a više radova da je bilo još i na ulazu u klaonicu gdje je proširen ulaz i formiran drugačije, po želji investitora. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se radi o radovima koje je izvodio temeljem usmenih narudžbi od strane tuženika, dok je tuženik iskazao da ne zna da li je bilo ugovoreno popločenje okoliša ili samo pijesak, ali da je to opločenje izvedeno, isto kao i asfaltiranje ispred objekta, a po njemu da je to trebalo biti u troškovniku. Što se tiče tavanskog prostora stambenog dijela, da je točno da je ugrađena betonska ploča, i stepenice ispod tog prostora, ali da nije ništa naknadno naručivao već da je tužitelj rekao da je tako bolje i da ima dovoljno novaca iz financiranja. Također da je točno da je naknadno prostor za garažu pregrađen tako da je jedan dio skladište, a drugi da je dovršeni stan, a i to da nije naručio, nego mu je to predložio tužitelj i UI, a on je prihvaćao. Također da su izvedene komore za hranu na stambenom objektu, ali da ni to nije naručio, već mu je tužitelj preporučio, a on prihvatio. Isto da je i sa zidom na zemljištu ispred objekta. Izmjene projekta u toku gradnje da nije bilo. Tužitelj da je znao da mu je banka odobrila upravo onoliko sredstava koliko iznosi troškovnik, on da se nikada nije usuglasio da vrijednost radova prijeđe iznos kredita plus onih 850 tisuća kn koje je sam platio. Iz iskaza svjedokinje AI proizlazi da je tuženik prilikom sastanaka u banci bio upoznat sa dodatnim radovima, te da su sastanci bili samo na temu kako iz kredita platiti dodatne radove, da je tužitelj na tim sastancima radio kalkulaciju, da je bilo govora o zamjeni poda u klaonici, da bude od keramičkih pločica umjesto epoksidnog sloja, te da je tuženiku uvijek bilo bitno da sve bude u gabaritima kredita. Sud je poklonio vjeru međusobno sukladnim iskazima tužitelja, svjedoka UI, svjedokinje AI, kao i dijelu iskaza samog tuženika. Iz tako provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj izveo naknadne radove po nalogu tuženika kao investitora. Tuženik, naime, ne osporava činjenicu da su radovi izvedeni, ali tvrdi da je prijedlog za izvođenje tih radova potekao od tužitelja, što nije uvjerljivo i životno. Naime, po redovitom tijeku stvari, upravo je investitor taj koji je zainteresiran za izvođenje radova, i investitor je taj koji osmišljava konačni izgled svog objekta. Stoga se ne radi o samovoljnom izvođenju radova od strane tužitelja, već o eventualnom stručnom savjetu naručitelja glede izvođenja pojedinih radova ili rješavanja nekog detalja . Međutim, sam tuženik je iskazao da je pristao na navodne tužiteljeve sugestije, što znači da se u svakom slučaju suglasio s izvođenjem radova. Da je tuženik bio suglasan s izvođenjem navedenih radova, proizlazi iz činjenice da je radove primio, ne ističući nikakve prigovore prilikom primopredaje, a niti kasnije, zatim iz činjenice da je sporne situacije kojima su uglavnom fakturirani izvantroškovnički radovi sam odnio u banku radi plaćanja iz kredita, ali nije dao nalog za plaćanje samo iz razloga jer nije bilo sredstava, sve kako je sam iskazao, kao i iz činjenice da je dio naknadnih radova platio, i to u opsegu u kojem je bilo pokrića iz kredita. Činjenica da je pristao na izvođenje tih radova u uvjerenju da će moći biti plaćeni iz sredstava kredita, ne mijenja činjenicu da je na izvođenje tih radova pristao usmeno, makar i na sugestiju tužitelja ili projektanta. Po stavu ovog suda, pisana suglasnost naručitelja nije nužna pretpostavka zahtjeva za povećanje cijene radova za koje izvođač tvrdi da ih je izveo na zahtjev naručitelja, i time eventualno odstupio od projekta. Smisao odredbe članka 623. ZOO-a, kao i članka 3. Ugovora br. 02/2018, koja odredba zapravo predstavlja inkomporiranu odredbu članka 623. ZOO -a, je da se pisana suglasnost zahtijeva kada sam izvođač, iz nekog svog razloga, želi odstupiti od projekta, dok u slučaju kada naručitelj zahtijeva izvođenje radova koji nisu ugovoreni, suglasnost ne mora biti izričita, već može biti vidljiva iz naručiteljeva ponašanja, odnosno ukoliko se iz njegova ponašanja može zaključiti da je odobrio naknadne radove. Drugačiji stav predstavljao bi pretjerani formalizam. U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, tuženik je primio naknadne radove, djelomično ih je platio, koristi objekt. Dakle, iz tuženikovog ponašanja proizlazi da je bio suglasan s izvođenjem naknadnih radova, da je želio njihovo izvođenje, s time da je želio da budu plaćeni iz sredstava odobrenog kredita.

53. Dakle, sud zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu za izvantroškovničke (naknadne) radove, i to u visini koja je utvrđena vještačenjem, tj. u iznosu od 812.650,35 kn.

54. Glede pozivanja tuženika na nedostatke izvedenih radova po ovom Ugovoru, ističe se da je tuženik u svom iskazu naveo da je primopredaja bila zajedno s izdavanjem uporabne dozvole, da nije stavljao prigovore tužitelju za radove u tijeku gradnje, jer da je sve išlo glatko dok je bilo para, a nakon što je tužitelj ispostavio ovdje utužene situacije, da mu je odgovorio da je sve plaćeno te da je tužitelju bilo poznato s kojim novcem raspolaže. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je tehnički pregled za gospodarski objekt bio 6. kolovoza 2019., da je bio uspješan, i da su stranke tada izvršile međusobnu primopredaju, a sa gradilišta da je tužitelj otišao dana 19. studenog 2019. Tuženik da nije stavljao prigovore sve do pokretanja ovog postupka, odnosno u ovom postupku da su stavljeni prvi prigovori. Svjedok UI, projektant i nadzor po oba ugovora, iskazao je da je ono što je prikazano u situacijama i izvedeno, da je ovjerio sve situacije i radovi po tim situacijama da su izvedeni, da nije bilo nikakvih primjedbi na izvedene radove, niti na tehničkom pregledu, niti prije, niti u tijeku gradnje, objekt da je u funkciji. Sud je prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka u ovom dijelu kao međusobno sukladne, uvjerljive i logične, imajući u vidu da nisu u suprotnosti s iskazom tuženika, te da tuženik u tijeku cijelog ovog postupka, a niti u svom iskazu nije ustvrdio da je radovima prigovorio. Stoga sud zaključuje da tuženik nije prigovorio radovima koje je izveo tužitelj.

55. Prema odredbi članka 631. ZOO-a, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Prema odredbi članka 604. stavak 1. ZOO-a, naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo, čim je to po redovitom tijeku stvari moguće, i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a prema odredbi stavka 3. istog članka, nakon pregleda i primanja istog djela, izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

56. U konkretnom slučaju, nedostaci na koje se poziva tuženik, predstavljaju vidljive nedostatke (neisporuka neznatne količine također se smatra nedostatkom). Stoga ih je, u smislu citiranog propisa, tuženik bio dužan reklamirati odmah prilikom primopredaje koja je nesporno između stranaka faktički izvršena najkasnije prilikom tehničkog pregleda objekta u tijeku 2019. godine. Ukoliko bi se u nekom dijelu radilo o skrivenim nedostacima, tada je tuženik bio dužan obavijestiti izvođača najkasnije u roku od mjesec dana od njihova otkrivanja, u smislu odredbe članka 605. stavak 1. ZOO-a. Tuženik ne tvrdi da je takve prigovore isticao, niti navedeno dokazuje. Stoga sud zaključuje da tuženik nema prava po osnovi nedostataka, pa se sud nije upuštao u utvrđenje koliko iznosi razlika između vrijednosti radova bez nedostatka i s nedostatkom, u smislu odredbe članka 611. ZOO-a. Osim toga, tuženik je u ovom postupku u odnosu na nedostatke istakao samo paušalni prigovor, a na okolnost postojanja nedostataka nije predložio dokaze, izuzev iskaza samog tuženika. Naime, građevinsko vještačenje provedeno je po pravodobnom prijedlogu tužitelja koji navedeno nije predložio, dok je tuženikov prijedlog da se građevinskim vještačenjem utvrdi postojanje (neodređenih) nedostataka, nije pravodoban.

57. Slijedom navedenog, tužitelju pripada po osnovi Ugovora o građenju br. 02/2018, ukupni iznos od 6.703.388,61 kn (5.890.738,26 kn plus 812.650,35 kn), ili izraženo u EUR, 889.692,56 EUR. Naknadu za radove po Ugovoru o građenju br. 02/2018 tužitelj potražuje bez PDV-a, pa je valjalo i ove zahtjeve usvojiti bez uvećanja za PDV.

Glede Ugovora o građenju br. 03/2018:

58. Nije sporno da su stranke sklopile navedeni Ugovor, predmet kojeg je opremanje gospodarskog objekta, čija je izgradnja predmet Ugovora o građenju br. 02/2018, nije sporno da su radovi izvedeni i predani tuženiku kao naručitelju, ali je sporno da li navedeni radovi imaju nedostatke, odnosno da li je isporučena i ugrađena sva ugovorena oprema, te da li je ispravna. Kraj takvog stanja stvari, i kraj činjenice da sadržaj tog Ugovora nije sporan između stranaka, nije relevantno da tužitelj nije pravodobno predložio uvid u taj Ugovor. Neovisno o navedenom, tužitelj je pravodobno predložio očevid i građevinsko vještačenje i na okolnost vrijednosti radova izvedenih po utuženim situacijama br. 40-1-1-PS07, i 43-1-1- OS08-okončana situacija (str.13-18 spisa), kojima su fakturirani radovi po Ugovoru br. 03/2018, a vještak je za potrebe vještačenja ovlašten zatražiti i izvršiti uvid u cjelokupnu građevinsku dokumentaciju.

59. Stalna sudska vještakinja građevinske struke Jasminka Lilić, dipl. ing. građ., u svom nalazu i mišljenju je u odnosu na radove po ovom Ugovoru, utvrdila da je tužitelj ukupno situirao radova u vrijednosti od 1.404.590,89 kn bez PDV -a, dok je vrijednost po ugovornom troškovniku iznosila 1.711.574,36 kn. Glede nedostataka, vještakinja je utvrdila vrijednost opreme za koju je tuženik na licu mjesta iskazivao da je neispravna ili nedostajuća, pa je tako utvrdila da LaktofritVBF 200 litara ima vrijednost od 13.146,00 kn, neispravna rashladna vitrina inox 2 komada, vrijednost od 20.300,00 kn, posuda za prijevoz mlijeka od inoxa 19.590,00 kn, pištolji za omamljivanje 4.564,00 kn, stroj za skidanje kože 31.800,00 kn, kao i da vrijednost cjelokupne rashladne komore za brzo dubinsko hlađenje na minus 40 C, da iznosi 44.581,00 kn, s time da je u odnosu na tu hladnjaču prigovoren samo nedostatak isparivača. Ukupna vrijednost opreme, koja je po iskazu tuženika neispravna ili neisporučena, da iznosi 89.400,00 kn, uvećano za vrijednost neispravnog dijela rashladne komore. I u odnosu na ove nedostatke, ističe se da tuženik nije istakao pravodobne prigovore, sve kako je već obrazloženo kod Ugovora o građenju br. 02/2018, pa nema prava po osnovi tih eventualnih nedostataka. Stoga se sud niti u odnosu na radove po ovom Ugovoru nije upuštao u utvrđivanje razlike vrijednosti radova bez i sa nedostacima.

60. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo zahtijevati ukupno 1.404.590,89 kn, odnosno ukupno situirani iznos bez umanjenja po osnovi nedostataka. Tužitelj ima pravo i na uvećanje za PDV, budući je situacije ispostavio uvećane za PDV. Da je takav obračun ispravan, odnosno ugovoren, proizlazi iz dijela iskaza tuženika u kojem navodi da, što se tiče ugovora za opremu, da se sjeća da je bio poseban ugovor s bankom za PDV za opremu na iznos od oko 500 tisuća kn. Prema obračunu vještaka, PDV na ugovorenu cijenu po Ugovoru br. 03/2018, iznosi 427.893,59 kn, dakle, približno 500 tisuća kn. Pored navedenog, tužitelj je prethodne neutužene situacije za opremu fakturirao uvećane za PDV, što je razvidno iz istih (str. 888-905 spisa), a nije sporno da ih je tuženik platio u cijelosti. Stoga sud zaključuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu po Ugovoru br. 03/2018, uvećanu za PDV. Po obračunu vještaka, PDV na iznos od 1.404.590,89 kn, koji pripada tužitelju, iznosi 351.147,72 kn. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu po ovom Ugovoru u ukupnom iznosu od 1.755.738,61 kn, odnosno 233.026,56 EUR.

61. Ukupna vrijednost radova po oba ugovora, na koju tužitelj ima pravo, iznosi 8.459.127,22 kn. Tuženik je nesporno platio ukupno 7.682.831,65 kn, tako da neplaćena razlika iznosi 776.295,57 kn ili 103.032,13 EUR. Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti, a s viškom zahtjeva iznad tog iznosa od 30.874,66 EUR, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti, te presuditi kao u točki I.1. i 2. izreke presude.

62. Kako u ovom slučaju nije bilo moguće utvrditi točno koliko tužitelju pripada po svakoj utuženoj privremenoj odnosno okončanoj situaciji, jer je utvrđivana ukupna vrijednost radova po svakom ugovoru, uz odbitak plaćenog iznosa, pri čemu nije poznato koliko se od plaćenog iznosa odnosi na radove po Ugovoru br. 02/2018, odnosno 03/2018, sud je radi jasnoće ukinuo platni nalog u cijelosti, i odlučio o tužbenom zahtjevu.

63. Tužitelj ima prvo na zateznu kamatu temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a., pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti, s time da je zatezna kamata dosuđena od datuma dospijeća posljednje utužene situacije, jer kako je već obrazloženo, nije bilo moguće utvrditi koliko iznosi dug specificirano po svakoj pojedinoj situaciji.

64. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu sa 76,94 %, a tuženik sa 23,06 %. U smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tužitelju pripada trošak u postotku od 53,88 % (76,94 % - 23,06 %). Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav prijedloga za ovrhu 1000 bodova (Tbr.7.1.OT), pristup na pripremna ročišta dana 17. lipnja 2021. i 30. rujna 2021. po 500 bodova (Tbr.9.2.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 8. prosinca 2021., 24. ožujka 2022., 18. travnja 2023., 2. studenog 2023., 29. listopada 2025., 2. travnja 2026. i 16. lipnja 2026. po 1000 bodova (Tbr.9.1.OT), pristup na ročište za očevid dana 1. ožujka 2024. 1000 bodova (Tbr. 9.7.OT), sastav podneska od 17. lipnja 2021. (očitovanje na prigovor) i 18. srpnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) po 1000 bodova (Tbr. 8.1.OT), odnosno ukupno 24.000,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT), PDV 25 % 6.000,00 EUR, trošak očevida i vještačenja 1.419,00 EUR, pristojba na presudu 795,46 EUR (1.459,07 EUR - 663,61 EUR, koliko je plaćeno za prijedlog za ovrhu). Tužitelju je priznato 53,88 % od troškova zastupanja i sudske pristojbe, što iznosi 16.592,59 EUR, kao i trošak očevida i vještačenja 1.419,00 EUR u cijelosti, odnosno tužitelju je priznato sveukupno 18.011,59 EUR. Slijedom navedenog riješeno je kao u točki II. izreke presude.

65. Tužitelju je valjalo priznati i srazmjerni dio odnosno 76,94 % ovršnog troška, odnosno 76,94 % od 21.683,51 kn, što iznosi 16.683,29 kn, ili 2.214,25 EUR. Stoga je riješeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 28. kolovoza 2026.

Sudac

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste u smislu odredbe (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP -a). Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).