Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-124/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda dr. sc. Mirelli Rodin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Veleučilišta u Šibeniku, Studentskog centra Šibenik, Bana Josipa Jelačića 21, OIB: 68241113433, zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Tasić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-880/2021 od 13. rujna 2023., dana 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-880/2021 od 13. rujna 2023. u pobijanim točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tatjane Perić iz Kaštel Starog poslovni broj Ovrv-9/2021 od 17. ožujka 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 53,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. ožujka 2020. Pod točkom II. izreke presude platni nalog je ukinut, i to za glavnicu od 159,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te za trošak ovršnog postupka od 24,89 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 29,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude u dijelu sadržanom u točkama II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže pobijani dio presude preinačiti i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova postupka, a podredno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za korištenje smještaja u Studentskom domu Šibenik za lipanj i srpanj 2020. u ukupnom iznosu od 159,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te trošak postupka.

6. U žalbi tužitelj u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud odluku utemeljio na dokazima iz podneska od 23. ožujka 2023., koji je tuženik podnio nakon proteka roka propisanog člankom 461.a ZPP-a, iako ih prema pravilima koja vrijede u postupku u sporovima male vrijednosti nije mogao uzeti u obzir. Osporava da je primio elektroničku poruku kojom je tuženik izjavio da prestaje koristiti smještaj te ističe da tuženik nikada nije dostavio potpisanu izjavu o prestanku korištenja studentskog doma. Smatra da tuženik, budući da nije podmirio svoje obveze, nije mogao biti uredno razdužen, slijedom čega je nastavio biti korisnik doma i u lipnju i srpnju 2020.

7. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, pa se prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 3. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, a o žalbi odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP- a u vezi s člankom 461.a ZPP-a, na koju sadržajno upućuje žalitelj. Naime, iz točke 4. obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud dokazne prijedloge iz podneska tuženika od 23. ožujka 2023. nije uzeo u obzir jer je taj podnesak podnesen nakon proteka zakonom propisanog roka. Iz stanja spisa proizlazi kako je tuženik elektroničku poruku od 25. svibnja 2020., koja je bila odlučna za ocjenu prestanka korištenja smještaja, dostavio već uz prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 17 spisa), dakle pravodobno, pa je prvostupanjski sud pravilno taj dokaz uzeo u razmatranje pri donošenju pobijane odluke.

9. Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio:

- da su tužitelj, kao pružatelj usluge smještaja u Studentskom domu Šibenik, i tuženik, kao korisnik smještaja, 30. rujna 2019. sklopili Ugovor o korištenju smještaja broj 46/2019, kojim se tuženik obvezao plaćati mjesečnu naknadu za smještaj i pridržavati se odredbi Pravilnika o domskom redu i uvjetima boravka studenata u Studentskom domu Šibenik,

- da je tuženik elektroničkom porukom od 25. svibnja 2020. obavijestio tužitelja da zaključuje svoj boravak u studentskom domu i zatražio da se to evidentira, a 27. svibnja 2020. preuzeo je svoje osobne stvari.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da primjenom članka 9. Pravilnika o domskom redu i uvjetima boravka studenata u Studentskom domu Šibenik od 30. rujna 2019., koji propisuje da stanar može tijekom akademske godine iseliti i prije ugovorenog roka, bez navođenja razloga, uz obvezu najave iseljenja najkasnije do 25. u prethodnom mjesecu, tuženik nije bio u obvezi plaćati naknadu za smještaj za lipanj i srpanj 2020., s obzirom na pravodobnu obavijest o prestanku korištenja smještaja.

11. Činjenično stanje nije moguće preispitivati u ovoj fazi postupka, pa ovaj sud kao pravilna prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je, polazeći od odredbi Ugovora o korištenju smještaja i članka 9. Pravilnika o domskom redu i uvjetima boravka studenata u Studentskom domu Šibenik, prema kojem student može tijekom akademske godine iseliti i prije ugovorenog roka uz najavu iseljenja najkasnije do 25. u prethodnom mjesecu, zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu za smještaj za lipanj i srpanj 2020. Na drukčiji zaključak ne upućuje ni članak 10. Pravilnika, na koji se tužitelj poziva u žalbi, jer ta odredba uređuje razduženje studenta prilikom iseljenja, uključujući podmirenje dospjelih obveza, dok iz nje ne proizlazi da nepodmirenje tih obveza sprječava prijevremeni prestanak korištenja smještaja u skladu s člankom 9. Pravilnika niti da zbog toga nastaje obveza plaćanja naknade za smještaj za sljedeće mjesece.

13. Slijedom navedenih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je ukinuo platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 159,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te razmjernim troškom ovršnog postupka.

14. Odluka o parničnom trošku je pravilna obzirom na uspjeh stranaka u ovom postupku primjenom odredbe iz članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155., a obračun troška koji je priznat tužitelju, tuženik žalbom nije osporio.

15. Zbog navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pa je presuđeno kao u izreci.

U Splitu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

dr. sc. Mirella Rodin