Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Petrovac 3, Sinj

Broj:Pp-6082/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Jagode Radinović, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika SŽ, zbog prekršajnog djela iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) te zbog prekršajnog djela iz članka 282. stavka 9. istog Zakona, postupajući po prigovoru na prekršajni nalog PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, pod brojem klasa: 211-07/26-1/5008 od 22. ožujka 2026. nakon održane glavne i javne rasprave u prisutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika, dana 25. kolovoza 2026. temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakon („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. 114/22., 86/26.), 28. kolovoza 2026. objavio je i

presudio  je

Okrivljenik: SŽ, sin S i JŽ, dj. J, rođen **.**.1991. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], kuhar, pismen, SSS, oženjen, troje djece, zaposlen, mjesečna primanja 2500,00 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno osuđivan

kriv je

I. što je 22. ožujka 2026. u 00:27 sati u mjestu Dicmo, Sičane , u Ulica Dicmo, Sičane broj 15, na cesti upravljao vozilom M1, marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka], iako je u krvi imao alkohola u koncentraciji koja umanjena za 0,1 g/kg iznosi 1,09 g/kg, odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka, a što je utvrđeno od strane policijskog službenika uporabom alkometra marke Drager ARCN-0651,

-dakle, imao alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog

čime je postupio protivno odredbi članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14. , 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), što je kažnjivo po članka 199. stavka 7. istog Zakona,

II. što je iste prigode i na istom mjestu kao pod točkom I. izreke presude upravljao navedenim vozilom te se na zahtjev odbio podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajući sredstava i uređaja testa na droge radi utvrđivanja prisustva u organizmu droga koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnost upravljanja vozilom,

čime je postupio protivno odredbi članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14. , 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), što je kažnjivo po članka 282. stavka 9. istog Zakona,

te mu se temeljem istih odredbi te članka 33., članka i članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.,86/26. ),

utvrđuje

-za prekršajno djelo iz točke I. izreke presude NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD

660,00 eura (šeststo šezdeset eura),

-za prekršajno djelo iz točke II. izreke presude NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD

1320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura),

Temeljem odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se

izriče

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1980,00 eura (tisuću devetsto osamdeset eura).

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152.stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.

Temeljem članka 50. i članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku se

izriče

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM B KATEGORIJE U TRAJANJU OD 3 ( tri) MJESECA.

U trajanje zaštitne mjere uračunat će se vrijeme shodno naredbi o određivanju mjere opreza izdane od strane Policijske postaje Sinj.

Temeljem članka 58. stavka 2. Prekršajnog zakona zaštitna mjera upravljanja vozilom počinje teći od izvršnosti presude.

III. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja opisanog izreci presude, te je okrivljenik uložio prigovor, te je po uloženom prigovoru spis dostavljen ovom Sudu 27. travnja 2026., te je prekršajni nalog stavljen izvan snage te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. Predstavnik tužitelja VŽ iskazuje da ostaje kod navoda iz prekršajnog naloga s tim da zaštitna mjera B kategorije treba biti izrečena u trajanju od 9 mjeseci, jer je već osuđen zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tako da mjera za prekršaj iz članka 282. stavka 9. istog Zakona u trajanju od 3 mjeseca, a za alkohol, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. istog Zakona u trajanju od 6 mjeseci, tako da ukupna zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije treba biti u trajanju od 9 mjeseci. Predstavnik tužitelja iskazuje da je okrivljenik recidivist što se tiče prekršaja u prometu, te iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi ostaje pri prethodno iznesenom te da samim svojim potpisom proizlazi da je priznao prekršaj.

3. Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik ispitan uz prisutnost branitelja Boška Medvida, po zamjeničkoj punomoći iskazuje da je razumi što mu se stavlja na teret te da je kriv. Da je istina da je te prigode upravljao navedenim vozilom iako je u krvi imao alkohola u koncentraciji koja umanjena za 0,1 g/kg iznosi 1,09 g/kg, a da nije istina da se odbio podvrgnuti ispitivanju odnosno testu na droge, radi utvrđivanja prisustva droga u organizmu, testiranje da mu je ponuđeno, te da se pristao testirati na droge, da je bilo više policijskih službenika, jedan da mu je ponudio test na droge, da je pristao, test na droge nije obavljen, ali uglavnom radilo se o tome da je najjednostavnije potpisati kao da je odbio test na droge, na što da je rekao da nema problema. Da se tada nalazio na parkingu, ali da je s vozilom došao na parking, te da je zatečen da vozim. Na upit suda koliko je policajaca je postupalo prema njemu, iskazuje da su bila tri auta, te da je prema njemu postupalo šest policajaca, svi da su postupali prema njemu. Na upit suda, a s obzirom da iz prigovora ne proizlazi da poriče počinjenje prekršaja osobito iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sve s obzirom na iskaz koji je dao pred sudom, tvrdi da se nije odbio testirati na prisutnost droga. Nakon što mu je predočen zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, droga ili lijekova u organizmu, iskazuje da je potpisao zapisnik te da na takav zapisnik nije imao primjedbi. Na upit branitelja, iskazuje da kada su policijski službenici postupali prema njemu, da nije vidio test na droge, a na daljnji upit iskazuje da mu je netko od službenika predložio vađenje krvi i urina iskazuje da se tome ne bi protivio, a na upit branitelja, je li ga tko upozorio na posljedice potpisivanja zapisnika, iskazuje da je rekao da prihvaća. Da je uložio sam prigovor te ostaje pri navodima iz prigovora koji se čita te je u istom naveo da navedeni prekršaji nisu počinjeni na način kako to stoji u izreci prekršajnog naloga. Ukazuje da je policijski službenik prvog tijela podnio izvješće o počinjenom prekršaju protiv okrivljenika zbog djela opisanog u izreci prekršajnog naloga te je uvidom u podneseno izvješće, neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj, ali da samo izvješće nije dokaz u procesnom smislu. Gore navedeno da je rezultat stajališta vladajuće sudske prakse (Rješenje Visokog prekršajnog suda u Zagrebu, P-3467/94 od 11. ožujka 1997.) i kao takvo da je posredno mjerodavno za rad prvog tijela. Posebno navodi da do sada nikada nije prekršajno kažnjavan. Dalje ukazuje na odredbu Prekršajnog zakona koja regulira pitanje svrhe kažnjavanja pa tako da članak 32. Prekršajnog zakona propisuje da je svrha kažnjavanja da se uvažavajući opću svrhu prekršajno-pravnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o potrebi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ako se svrha kažnjavanja promatra sa strane počinitelja prekršaja da je evidentno da je kaznu potrebno individualizirati. Pojam individualizacije kazne da u sebi prvenstveno obuhvaća utvrđivanje kazne koja bi bila prikladna počinitelju prekršaja, te govoreći u tom dijelu o svrsi kažnjavanja sankcija da treba biti primjerena upravo određenoj osobi počinitelja, te pri tom treba voditi računa o stupnju krivnje počinitelja, pobudama iz kojih je prekršaj učinjen, ponašanje počinitelja prije i nakon počinjenja prekršaja te ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Da se posebno protivi novčanoj kazni te da smatra istu previsokom s obzirom da do sada nije kažnjavan, što je razvidno uvidom u evidenciju MUP-a. Da osporava da bi počinio prekršaj kako mu se to stavlja prekršajnim nalogom na teret, te da se protivi izricanju zaštitne mjere upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Člankom 51. Prekršajnog zakona da je propisana svrha zaštitne mjere, a u kojem je propisano da je svrha zaštitnih mjera da se njihovom prijemnom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja te da upire i na članak 51.a istog Zakona kojim je propisano načelo razmjernosti, u kojem je propisano da se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, te na članak 58. stavaka 1. kojim je propisano da zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 mjeseca do 2 godine sud može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Okrivljenik se priklanja dokaznom prijedlogu branitelja kao i završnoj riječi branitelja.

4. Branitelj okrivljenika iskazuje da iz obrane okrivljenika proizlazi da isti priznaje počinjenje prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a osporava počinjenje prekršaja iz članka 282. stavka 9. istog Zakona te predlaže da se ispita policijski službenik DŽ koji je utvrdio počinjenje prekršaja. U završnoj riječi branitelj okrivljenika navodi da iz dokaza izvedenih tijekom ovog postupka te obrane okrivljenika proizlazi da bi isti uistinu počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a, odnosno da bi isti upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola, za navedeni prekršaj jasno i okolnosno okrivljenik je rekao da se smatra krivim te je iskazao žaljenje i kajanje te se u odnosu na taj prekršaj predlaže uzeti sve olakotne okolnosti koje stoje na strani okrivljenika, a posebno njegovo imovno stanje te broj uzdržavanih osoba. Svakako prilikom izricanja sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom za taj prekršaj treba voditi računa kako je to ranije spomenuto o samoj svrsi zaštitne mjere kao i načelu razvijenosti sigurnosnih mjera. Ono što je iz obrane okrivljenika razvidno je da isti nije priznao počinjenje prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a kako mu se stavlja na teret, već je isti izričito naveo da nije odbio test na droge te je u ovom postupku ostalo sporno i nedorečeno, odnosno nedokazano od strane ovlaštenog tužitelja je li uistinu i na koji način od strane policijskih službenika namjeravano biti provedeno testiranje na droge odnosno jesu li policijski službenici prilikom samog navodnog nuđenja testa na droge isti uistinu sa sobom imali, čak štoviše prema iskazu odnosno obrani okrivljenika proizlazi da je više policijskih službenika postupalo kritične prigode te da je bilo riječi i o eventualnom vađenju krvi odnosno urina, što okrivljenik nije odbio. Međutim, imajući u vidu činjenicu da je najbliža takva zdravstvena ustanova udaljena od počinjenja prekršaja udaljena oko 35 km, iz svega bi proizašlo da su policijski službenici nagovorili okrivljenog da potpiše zapisnik kojim bi praktički isti bio suglasan s time da je isti odbio test na droge iako to u naravi nije bilo tako, stoga je dokazni prijedlog za ispitivanjem policijskog službenika DŽ bio usmjeren u tom pravcu svakako zaključno obrana okrivljenika drži da ovlašteni tužitelj nije dokazao da bi okrivljeni počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a kako je to prekršajnim nalogom činjenično opisano. Svakako ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi prekršajnu odgovornost okrivljenika tada se predlaže izreći mu novčanu kaznu kako je to ranije navedeno, primjereno osobi okrivljenika, a u odnosu na sigurnosnu mjeru ističe se kako predložena mjera od strane ovlaštenog tužitelja nema zakonsko uporište odnosno da bi okrivljenik ovakav prekršaj morao napraviti drugi put da bi mu se morala izreći mjera iz članka 282. stavka 11. ZSPC-a.

5. U dokaznom postupku pročitana je prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, punomoć, generalna punomoć tužitelja, zamjenička punomoć, prigovor, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu te naredba o određivanju mjere opreza.

6. Iz prekršajne evidencija Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije proizlazi da je okrivljenik osuđivan slijedećim odlukama:

- Policijske postaje Sinj broj: 211-07/22-1/18476, koja je pravomoćna 18. siječnja 2024., kojom je osuđen zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

- Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj:Pp-9400/2025, koja je pravomoćna 25. veljače 2026., kojom je osuđen zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

- Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj:Pp-4204/2026, koja je pravomoćna 17. travnja 2026., kojom je osuđen zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

7. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, proizlazi da je okrivljenik prihvatio ispitivanje te da nije poricao rezultate ispitivanja, koja se odnose na izmjerenu koncentraciju alkohola, te da je odbio test na prisutnost opojnih droga ili lijekova, te da je zapisnik potpisao bez ikakvih primjedbi, a isti se smatra dokaznim sredstvom.

8. Odredbom članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju joj tužitelj stavlja na teret, propisano je da vozač vozila kategorije A1, A2, B, BE, F, G i AM, ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilo ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, a stavkom 7. istog članka propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura ako vozač i instruktor vožnje u krvi imaju alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

9. Odredbom članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovog Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanja urina ili na liječnički pregled, a stavkom 9. istog članka propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320.00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniti za prekršaj vozač motornog vozila ili instruktor vožnje koji se odbije podvrgnuti ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

10. Temeljem ovako provedenog postupka, te cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenik kritične prigode upravljao navedenim osobnim vozilom iako je imao alkohola u krvi iznad 1,00 g/kg, te da je odbio test na droge.

11. Okrivljenik u svojoj obrani priznaje da je kritične prigode upravljao osobnim vozilom iako je u krvi imao alkohola u koncentraciji koja umanjena za 0,1 g/kg iznosi 1,09 g/kg, međutim poriče počinjenje prekršaja, odnosno navodi da nije istina da se odbio podvrgnuti ispitivanju, odnosno testu na droge.

12. Obrana okrivljenika u kojoj navodi da nije istina da se odbio podvrgnuti ispitivanja odnosno testu na droge nije osnovana.

13. Naime, imajući u vidu iskaz okrivljenika u kojem navodi da je zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu potpisao te da na takav zapisnik nije imao nikakvih primjedbi, a na upit branitelja je li ga itko upozorio na posljedice potpisivanja zapisnika, iskazao je da ga prihvaća, te slijedom navedenog, a budući da je okrivljenik zapisnik potpisao bez ikakvih primjedbi, te da se isti smatra dokaznim sredstvom, iskaz okrivljenika u kojem navodi da je pristao na test na droge, iz naprijed navedenih razloga nije prihvaćen, budući je sudac mišljenja da bi okrivljenik, da doista nije odbio test na droge, da bi na zapisnik stavio primjedbe, međutim okrivljenik na zapisnik nije stavio nikakve primjedbe, te je iskazao da ga prihvaća, te slijedom navedenog, za zaključiti je da je okrivljenik kritične prigode odbio test na droge, te to što sada iskazuje drugačije, sudac smatra samo razložnim izbjegavanjem prekršajne odgovornosti, te takva obrana okrivljenika u tom dijelu nije osnovana budući da je jedino usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Slijedom navedenog nije prihvaćen prijedlog okrivljenika i branitelja okrivljenika za izvođenjem daljnjih dokaza, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a samim time nije prihvaćen ni iskaz branitelja okrivljenika koji je dao u završnoj riječi.

14. Okrivljenik u svojoj obrani, odnosno u prigovoru na prekršajni nalog navodi da do sada nije osuđivan, što da je razvidno iz evidencije MUP-a, međutim uvidom u evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije utvrđeno je da je okrivljenik već do sada osuđivan odlukama navedenim u točki 6. obrazloženja presude.

15. Budući da su se u djelu okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja opisanih u izreci presude, valjalo ga je proglasiti krivim i kazniti.

16. Pri odlučivanju o visini kazne za prekršajno djelo iz točke I. izreke presude te o vrsti kazne za prekršajno djelo iz točke II. izreke presude okrivljeniku su uzete u obzir sve za to utjecajne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenih prekršaja, a radi se o teškim prekršajima u prometu, imovno stanje, što je do sada osuđivan što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, nije bilo razloga za izricanjem ublaženih novčanih kazni, te je okrivljeniku za prekršajno djelo iz točke I. izreke presude izrečena novčana kazna u Zakonom propisanom posebnom minimumu za ovu vrstu prekršaja, a za prekršajno djelo iz točke II. izreke presude također mu je izrečena novčana kazna u visini Zakonom propisanom posebnog minimuma za ovu vrstu prekršaja, a sve vjerujući da će se tako izrečenim novčanim kaznama odnosno ukupnom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

17. Odluka o zaštitnoj mjeri temelji se na odredbi članka 50. i članka 58. Prekršajnog zakona, a ista je primijenjena prema okrivljeniku radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te sprječavanja opasnosti počinjenja takvog prekršaja, a s obzirom na to da je okrivljenik već do sada osuđivan za vožnju u alkoholiziranom stanju i to zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, znači da je imao alkohola iznad 1,50 g/kg te zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. istog Zakona, što znači da je imao alkohola u koncentraciji od 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka, te da je i ove prigode upravljao pod utjecajem alkohola, a uz to se odbio podvrgnuti testu na droge, koji je jedan od najtežih prekršaja u istom Zakonu, te je očito da je okrivljenik uporan u činjenju prekršaja u prometu, za koje prekršaje su mu već izricane zaštitne mjere, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera u trajanju kao u izreci, koja je razmjerna težini prekršaja, a Prekršajnim zakonom se zaštitna mjera može izreći u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, u koju mjeru mu je uračunato vrijeme shodno Naredbi o određivanju mjere opreza izdane od strane Policijske postaje Sinj, a zaštitna mjera temeljem članka 58. stavka 2. Prekršajnog zakona počinje teći od izvršnosti presude.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3.Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

19. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 28. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Jagoda Radinović, v.r.

Vinka Kulić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

Dostaviti: 1. okrivljeniku, branitelju

2. tužitelju

3. ovdje