Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 174 K-506/2026-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Petri Kaštropil, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Marine Pavić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GA, zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-378/2025 od 9. lipnja 2026., nakon javne rasprave održane 17. srpnja 2026., 14. kolovoza 2026. i zaključene 25. kolovoza 2026. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice ŽA, optuženika osobno i branitelja Marka Kolanovića, odvjetnika u Zadru, 28. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i Marine rođene Ž, rođen **.**.2000. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa], sa završenom SSS, konobar, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez pokretnina i nekretnina, bez čina i odlikovanja, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

da je dana 15. svibnja 2026. oko 18,00 sati, u mjestu [adresa], gdje privremeno boravi sa svojom izvanbračnom partnericom ĆA i njezine dvije kćeri iz prvog braka GAS i AA, nakon kraće verbalne prepirke s AA koju je optuživao za razne stvari i vrijeđao ju, pa kada mu je ona rekla da izađe iz kuće i potom zaključala vrata u strahu od njega, u cilju da je ustraši više puta joj rekao da će je ubiti i zadaviti, a kada je na kućnu adresu došla MA i nagovarala je da otvori vrata, nastavio vikati AA da je kurvetina i da čim uđe u kuću da će je ubiti, razapeti i istriskati, a potom 16. svibnja 2026. oko 13,00 sati, dok se nalazio u kući, iznova počeo vikati na nju pitajući je gdje su njegove čarape te u istom cilju joj rekao ako ih opet dirne da će je ubiti, pa kada mu je ona rekla da ne zna i da je pusti na miru, udario je rukom u predio prsa i potom je s obje ruke odgurnuo od sebe, uslijed čega je ona udarila od kuhinjski stol, koje riječi i postupci su kod imenovane žrtve izazvale osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da je time počinio dva kaznena djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjiva po čl. 139. st. 3. KZ/11, a u vezi čl. 51 KZ/11,

pa se optuženom KA za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI,

a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI,

II. Na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi GA se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom KA se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom KA će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2026. do 28. kolovoza 2026.

V. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom KA se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, s time da sud na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom KA ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja izrečenom uz uvjetnu osudu.

VI. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom KA se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI O ALKOHOLU I AMFETAMINIMA

izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude s time da sud na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom KA ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti izrečenom uz uvjetnu osudu.

VII. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi GA se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru 9. lipnja 2026. podnijelo je optužnicu broj KO-DO-378/2026 protiv optuženog GA, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 3. KZ/11, a u vezi čl. 51 KZ/11.

2. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe optuženi GA je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. U dokaznom postupku sud u svojstvu svjedoka ispitao žrtvu AA (l.s.) i ujedno pročitao njezin iskaz iz prethodnog postupka (l.s. 68-69), a u svojstvu svjedoka ispitao je i HA. Uz suglasnost stranaka a na temelju članka 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 sud je pročitao iskaz svjedokinje GAS sa zapisnika od PU zadarske, PP Zadar s ispostavom Nin od 1. lipnja 2026. (l.s. 70-71) te nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke Dr. Denisa Sabljara od 25. svibnja 2026. (l.s. 57- 66). Pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog GA, te je prije završetka dokaznog postupka ispitan optuženi GA nakon čega je sud pročitao zapisnik o ispitivanju okr. pred pol. službenikom s DVD medijem od 16. svibnja 2026. (l.s. 20-23;27) i zapisnik o prvom ispitivanju okr. s DVD medijem od 17. svibnja 2026. (l.s.36-39).

4. Optuženi GA je u svojoj obrani naveo da ga je u svibnju 2026. njegova izvanbračna supruga zamolila da pokosi travu te se u njenoj kući zadržao koji dan više. Između njega i AA eskalirala je svađa zbog čarapa. AA je kćer njegove izvanbračne supruge i on nju i GAS gleda kao svoje sestre. To između njih nije bila ozbiljna svađa i smatra da su djelatnici MUP-a sve to preuveličali i da nitko nije trebao završiti u zatvoru. U zatvoru su uvjeti jako loši i moli sud da ga pusti. AA je zadnji put rekla kako je bilo i što je bilo. Toga dana kada je AA zaključala vrata od kuće rekao joj je: „Glupačo otvori vrata da uzmem svoje stvari“. Misli da joj nije prijetio jer je bio zauzet s poslovima oko kuće i da joj je prijetio to bi bilo u afektu, nije mislio ništa zlonamjerno. Moguće je da je tada vikao na nju. Ta se svađa smirila, a sutra je vidio da su dirane njegove stvari i pitao je AA gdje su mu čarape, a ona je rekla da ne zna. U ruci je držala nož i izbacivala ga, odnosno izgurivala ga je iz prostorije. Htio je zvati policiju, ali na kraju je AA zvala. AA nije dodirnuo, a kamoli udario. Tada nije vikao na nju, niti joj prijetio. Otišao je u svoju sobu slušati muziku i kasnije je došla policija. S drogom nema nikakve veze, toga se ostavio i sada pije terapiju.

4.1. Na upit branitelja optuženik je odgovorio da od dana kad mu je brat preminuo obećao je sebi i majci da više nikad neće uzeti drogu. Od terapije uzima Pergobalin, Subotex i Normabel. U njihovoj svađi bilo je pomiješanih riječi, govorio joj je - glupačo makni se, glupačo ovo, glupačo ono, možda joj je rekao da će je ubiti, ali to joj je rekao u afektu i da se makne od njega, to nije bilo ništa ozbiljno niti bi to ikad učinio. Nije joj rekao da će je razapeti, istiskati i zadaviti. U kući u kojoj se dogodila svađa žive njegova izvanbračna supruga ĆA te GAS i AA koje je otac potjerao iz kuće, a ponekad dođe i mama od ĆA, koja se pokušala ubiti nakon ovog događaja. Došao je u tu kuću kako bi uredio okućnicu. Inače dolazi jedan put mjesečno radi ĆA, a većinom boravi u stanu na Bilom Brigu. Da je prijetio AA i LA bi skočila na njega i drmnula bi ga s čim bi stigla, ona to nikad ne bi dopustila. AA i GAS nisu loše cure, ali otac ih nije dobro odgojio, on ih nagovara da ga prijavljuju i on ga je već jednom lažno prijavio.

5. Saslušana kao svjedok žrtva AA je u iskazala da joj je poznato zbog kojeg događaja je pozvana kao svjedokinja. Ona i UA su kritičnog dana bili u svađi, posvađali su se oko gluposti, ne sjeća se točno oko čega. Dogodile su se nesuglasice između njih i situacija je eskalirala. Bilo je vike, galame i prijetnji u toj svađi, ali ne sjeća se što joj je točno rekao. Zvala je policiju jer se u tom trenutku prepala. Sjeća se samo jedne svađe nakon koje je zvala policiju. UA ju je te prigode udario u području prsa, udario ju je rukom. To nije bio snažan udarac. Prije ove svađe s UA je bila u prijateljskim odnosima. Prije ovoga nije bilo nesuglasica. UA ne živi s njima, ponekad dođe kod njih i nekad prespava i tada donese svoje stvari.

5.1. Svjedokinji je pročitan se zapisnik o njezinom ispitivanju sastavljen u Policijskoj postaji Zadar s ispostavom Nin od 1. lipnja 2026., kada je navela da stanuje u mjestu Privlaka, na adresi [adresa] sa svojom majkom HA (1983.), sa sestrom GAS (2006.) i majčinim izvanbračnim partnerom ZA (2000.). Dana 15. svibnja 2026. oko 18:00 sati se nalazila u kuhinji s KA te su se posvađali jer ju je počeo optuživati da mu stavlja otrov u hranu i da mu pljuje u hranu, a ona mu je rekla da joj ga je dosta, da ode na bus i neka ode u [adresa], na što je on počeo vikati na nju: “Kurvo jedna, jebi se, pička ti materina, ti si obična kurvetina.“ Ona mu je tada rekla da će zvati policiju, a on je izašao iz kuće i sjeo na terasu u kojem trenutku ga je ona zaključala van kuće. Dok se nalazio na terasi više puta joj je prijetio da će je ubiti, da će je zadaviti, te je psovao Ć te je ona zbog straha cijelo to vrijeme bila zaključana u kući. Oko 20:00 sati je stigla njezina majka ĆA te ju je nakon razgovora s KA počela nagovarati da im otvori vrata, dok je UA u pozadini vikao da je kurvetina, da će je ubiti čim uđe u kuću, da će je razapeti, istriskati. Ona zbog toga i dalje nije otvarala vrata jer ju je bilo strah da bi on to uistinu i učinio. Oko 21:30 sati je čula kako njezina majka ĆA zapomaže riječima upomoć te je čula kako UA galami na nju zbog nekih poruka, nakon čega su se posvađali i njezina majka je pobjegla prema mjestu Privlaka. Oko 23:00 sata su ispred kuće došli policajci te se njezina majka vratila, a UA se nalazio u njezinom automobilu ispred kuće. Nakon odlaska policije njezina majka ĆA je odlučila UA pustiti u kuću te joj je uzela ključ od vrata kako ih ona ne bi zaključala. Slijedećeg dana, 16. svibnja 2026., oko 13:00 sati, UA je ponovo postao agresivan prema njoj na način da joj se za vrijeme dok se nalazila u kuhinji obratio riječima: „Gdje su moje čarape glupačo glupa, još jedan put takni moje stvari ubit ću te.“ Ona mu je rekla kako ne zna gdje su njegove čarape te da ga pusti na miru zbog čega je njegovo ponašanje dodatno eskaliralo te ju je jedan put šakom udario u predjelu trbuha i s obje ruke odgurnuo od sebe, kojom prilikom je udarila od kuhinjski stol. Tom prilikom nije zadobila nikakve ozljede. Više puta ga je molila da se makne od nje i da ga pusti na miru te je u jedom trenutku otišao u spavaću sobu, a ona je pozvala policiju.

5.2. Nakon pročitanog iskaza, svjedokinja je navela da ostaje kod svega što je navela u iskazu koji je dala u Policijskoj postaji Zadar 01. lipnja 2026.

5.3. Na upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da je udarac bio u smislu odguravanja i niskog intenziteta. Misli da prijetnje koje joj je UA uputio nisu bile ozbiljne i ne boji se da bi on tako nešto napravio. Na upit podržava li vezu između optuženika i majke, odgovorila je da to nije njezina stvar te da samo želi da ovaj postupak što prije završi i da UA puste iz zatvora.

5.4. Na upit zastupnice optužbe svjedokinja je odgovorila da joj je UA rekao da će je ubiti, ali po načinu na koji joj je to rekao misli da to nije bila ozbiljna prijetnja.

5.5. Na upit suda svjedokinja je odgovorila da ne zna ima li UA problema s drogom, to je njegova privatna stvar.

5.6. Na upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da je nekoliko dana ranije, UA proživio stresan događaj, njegov brat je umro na ružan način.

5.7. Na upit suda svjedokinja je odgovorila da UA ne stanuje s njima te da veza UA i majke traje nešto duže od dvije godine.

6. Svjedokinja ĆA je u svom iskazu navela da joj je poznato zbog kojeg događaja je pozvana kao svjedokinja. Bila je na poslu kada ju je AA nazvala i rekla da je UA upalio muziku. Rekla joj je da će oni otići kad ona dođe s posla. Kad je došla kući nije zatekla nikog. Nakon dva sata su joj se GAS i AA javile i rekle da su na kolodvoru. GAS joj je rekla da su morale otići jer da je AA prijavila UA zbog svađe oko čarapa. Došle su kući, raspravljale su o tome, AA nije htjela pričati. Nakon dva dana poslala joj je poruku da će povući prijavu protiv UA ako joj da pet tisuća eura jer zna da ima ušteđevine. AA i GAS joj nisu rekle da joj je UA prijetio, one su se svadile i AA je rekla LA da je ona kriva što su bez razloga prijavile UA. Vezano za događaj kada se AA zaključala u kući, može reći da je tu bila riječ o nesporazumu. Ona je radila dvokratno i kada je došla s posla, sjedila je s UA vani ispred kuće, a AA je zaključala kuću. Govorila joj je da otvori vrata, a ona je rekla da neće biti njezina sluškinja i da neće čistiti. UA joj ništa nije govorio, samo je ona govorila. Malo kasnije je došla policija. Misli da je AA zvala policiju. Kada je došla policija, otključala je vrata. UA nije bilo dobro, smočila ga je kiša jer je uređivao okoliš oko kuće. Došli su i djelatnici hitne i rekli su mu da odmori i legne. Rekli su joj da ga pripazi i to je to. Nije bilo svađe između nje i UA, on je bio jako pospan i umoran.

6.1. Na upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da ima poruku na mobitelu: "Daš li mi pet tisuća eura preko on-line bankarstva i LA tri tisuće, mi to onda ćemo povući.", ta poruka poslana je sa Ozaninog broja mobitela; [broj telefona], te daje na uvid sudu mobitel kako bi se mogla pročitati ta poruka. AA je ranije prijavljivala druge osobe. Znam da je prijavila tatu, sestru, nju. Kada je prijavila sestru, zvala je UA da joj pomogne. Njega bi zvala i kada bi se posvađala s njom i za bilo koji problem. On se u većini slučajeva nije htio miješati radi nje, ali nekad bi joj se smilovao. AA se ne slaže s njihovom vezom. Ona UA koristi za svoj interes. Jednom je najavila da će ići s njim u klub. Ne smatra da bi UA prijetio ili nešto učinio AA. Oni u Privlaci tako govore na dijalektu i svašta kažu. UA se prema AA odnosio s poštovanjem. Ona kao majka ne bi dozvolila da UA prijeti. Ona bi to riješila između njih. UA se ne boji nikoga, to je njezin obrambeni mehanizam.

6.2. Na upit optuženika, svjedokinja je odgovorila da nikad nije vidjela da je UA udario GAS ili UA, niti smatra da bi to učinio.

6.3. Na upit suda svjedokinja je odgovorila da UA povremeno uzima drogu. On se toga ostavio. Kada bi uzeo drogu, njemu bude dobro, ne bi postao agresivan, samo pričljiv.

7. Iz zapisnika o ispitivanja svjedokinje GAS u Policijskoj postaji Zadar s ispostavom Nin od 1. lipnja 2026. slijedi da je svjedokinja tada izjavila da stanuje u mjestu Privlaka, na adresi [adresa], s majkom HA (1983.) i sa sestrom AA (2005). Ponekad s njima bude i mamin dečko GA. Dana 15. svibnja 2006. oko 18:00 sati nalazila se u svojoj sobi i slušala glazbu. U jednom trenutku je iz kuhinje čula svađu između AA i KA kojom prilikom nije čula oko čega se svađaju i da mu je AA u jednom trenutku rekla da pokupi svoje stvari i da ode iz kuće. Ona se nije htjela uplitati u svađu te je ostala u svojoj sobi. Naknadno joj je AA rekla da su se posvađali zbog toga što mu A nije htjela dati ručnik nakon što se istuširao i da ju je UA tijekom te svađe odgurnuo. Dana 16. svibnja 2026. oko 12:00 sati nalazila se u sobi, a UA i AA su se nalazili u kuhinji. Iz kuhinje je čula kako se ponovno svađaju, tj. čula je KA kako viče na AA: „Gdje su moje čarape glupačo glupa, još jedan put takni moje stvari ubit ću te“, na što mu je ona odgovorila da ne zna gdje su mu čarape, a on je otišao u svoju sobu i čekao ĆA da dođe kući i da mu da čarape. Nije je udario niti nastavio sa svađom već je otišao u sobu i bio u sobi dok nije došla ĆA. AA je nakon te svađe pozvala policiju jer je bilo strah da UA nešto ne napravi te su policijski službenici po dolasku priveli KA u policijsku postaju, a naknadno toga dana su AA i ona dale izjave inspektorima.

8. Na temelju izvatka iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije utvrđeno je da je optuženi GA do sada prekršajno osuđivan, dok kazneno nije osuđivan.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženika, ovaj sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja dva kaznena djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

10. Nije sporno da su se događaji dogodili u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu te da da između optuženika i žrtve AA došlo do verbalnog sukoba, odnosno svađe.

11. Sporno je bilo je li inkriminiranih prigoda optuženik izrekao konkretne prijetnje smrću i u kojem točno kontekstu.

12. U odnosu na prvi događaj od 15.svibnja 2026. sud nalazi utvrđenim da je optuženi GA, nakon što je između njega i žrtve AA došlo do verbalnog sukoba, istoj uputio riječi sadržaja da će je ubiti, i to više puta. Sud ovaj zaključak prvenstveno temelji na iskazu žrtve AA, koja je neposredno nakon događaja policiji detaljno opisala tijek sukoba i navela da ju je optuženik optuživao, vrijeđao i više puta joj govorio da će je ubiti. Žrtva AA je istodobno opisala i svoju neposrednu reakciju na takvo ponašanje – zaključala se u kuću, a nakon dolaska svoje majke nije htjela otvoriti vrata jer se i dalje bojala optuženika. Sud je prihvatio iskaz žrtve AA kao vjerodostojan jer njezin iskaz u bitnom dosljedan glede odlučne činjenice da joj je optuženik prijetio smrću. Na raspravi je, iako se više nije sjećala svih pojedinosti i nije mogla reproducirati točne riječi, ostala kod svojeg ranijeg iskaza danog u PP Zadar s ispostavom Nin te je potvrdila da joj je optuženik rekao da će je ubiti. Na raspravi je žrtva AA navela da prijetnju nije smatrala ozbiljnom i da ne vjeruje da bi optuženik ostvario takvu prijetnju, međutim to ne dovodi u pitanje činjenicu da je optuženik izrekao prijetnju. Riječi ubit ću te, zadavit ću te, razapet ću te su takve da su po svom sadržaju objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti. Sud je pritom imao u vidu i činjenicu da prvoj prijetnji nije neposredno nazočila druga osoba. Sestra žrtve GAS je navela kako je čula svađu, ali nije čula oko čega se optuženik i žrtva svađaju, dok njezina majka TA nije bila prisutna ovom događaju i nema neposredna saznanja o istom. Ipak za naglasiti je da je svjedokinja TA u svom iskazu navela da je žrtva otvorila vrata tek kada je došla policija. Iako navedena okolnost ne dokazuje sadržaj prijetnje, potvrđuje da je žrtva optuženikovo ponašanje doživjela ozbiljno. Iskaz žrtve je sud cijenio zajedno s ponašanjem žrtve nakon događaja i zajedno s ostalim dokazima. U konkretnom slučaju su prijetnje izrečene tijekom verbalnog sukoba koji je bilo obilježen vrijeđanjem i vikom, a nakon kojeg sukoba se žrtva SA zaključala u kuću i otvorila vrata tek kada je došla policija, što potvrđuje da se nije radilo o beznačajnoj prijetnji. S obzirom na sadržaj izgovorenih riječi i okolnosti u kojima su te riječi izgovorene, sud je zaključio da su one bile objektivno podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenost.

13. U odnosu na drugi događaj od 16. svibnja 2026. žrtva AA je ostala kod svog ranije iskaza te je potvrdila da joj je optuženik rekao da će je ubiti. Isto je potvrdila i sestra žrtve GAS na zapisniku o ispitivanju svjedoka u Policijskoj postaji Zadar s ispostavom Nin, a čime je potvrđen bitan dio iskaza žrtve AA. Pri tome je značajno da sestra žrtve nije nekritički potvrdila sve što je žrtva navela, nego je iskazivala samo o onome što je sam čula. Tako nije potvrdila da je vidjela udarac optuženika, zbog čega se njezin iskaz cijeni upravo u granicama njezinog neposrednog opažanja. Stoga sud smatra utvrđenim da je optuženik izrekao riječi da će ubiti žrtvu ako dirne njegove čarape. Žrtva AA te je navela da prijetnje nije smatrala ozbiljnima. Međutim, ovu izjavu treba promatrati u vezi s okolnostima u kojima je izrečena. Ona je uslijedila nakon nove svađe i verbalne eskalacije, nakon pitanja optuženika o njegovim stvarima. Nakon ovog događaja žrtva je pozvala policiju jer se u tom trenutku bojala, a što je potvrdila i sestra žrtve GAS u svom iskazu pred policijom. Te prigode ponašanje optuženog GA nije ostalo na razini verbalnog izražavanja prijetnje već je, prema iskazu žrtve, progrediralo prema fizičkom nasrtaju na žrtvu. Kao i kod prvog događaja od 15. svibnja 2026., sud je cijenio sadržaj riječi i cjelokupne okolnosti događaja, te nalazi da je prijetnja bila objektivno podobna izazvati osjećaj straha i uznemirenost jer je optuženik najprije žrtvi uputio prijetnju da će je ubiti, a potom je uslijedio i fizički kontakt. Sud je cijenio i iskaz svjedokinje TA, izvanbračne supruge optuženika, međutim njezin iskaz nije mogao biti od odlučnog značaja za prijetnje jer ta svjedokinja nije bila nazočna sukobima te nema neposredna saznanja o tome što je između optuženika i žrtve izrečeno. Iz njezinog iskaza proizlazi da joj je kćer GAS rekla da su morale otići jer je žrtva prijavila optuženika policiji, što sud cijeni u sklopu ponašanja žrtve nakon događaja i što upućuje na ozbiljnost izrečenih prijetnji. Pri tome naknadna izjava žrtve AA da nije prijetnje smatrala ozbiljnijima i da se ne boji optuženika ne isključuje sama po sebi objektivnu podobnost izgovorenih riječi da izazovu strah ili uznemirenost.

14. Sud je izmijenio činjenični opis djela na način da je riječi "šakom u predio trbuha" zamijenio riječima "rukom u predio prsa". Polazeći od iskaza žrtve AA na raspravi, sud je kao vjerodostojan prihvatio njezin konačan opis fizičkog kontakta prema kojem ju je optuženik udario rukom u predjelu prsa, pri čemu je udarac bio slabijeg intenziteta i više je odgovarao odgurivanju, a budući je žrtva pred sudom taj dio događaja precizirala. Takva izmjena činjeničnog opisa ne predstavlja izmjenu identiteta događaja niti proširenje optužbe već se njom usklađuje činjenični opis s onim što je sud nakon dokaznog postupka utvrdio.

15. S obzirom na sve izneseno sud je nedvojbeno utvrdio da su se u ponašanju optuženika u odnosu na žrtvu AA ostvarila sva bitna obilježja dva kaznena djela prijetnje, kako mu je stavljeno na teret optužnim aktom, jer riječi koje je optuženik uputio žrtvi tijekom verbalnih sukoba koji su eksalirali su takve da i kod svake osobe mogu izazvati strah i prepast da će ova prijetnja biti i ostvarena, pa su tako objektivno podobne da izazovu uznemirenost i bojazan za život.

16.Kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, čini onaj tko, između ostalih modaliteta radnje propisanih tim člankom, prema bliskoj osobi izrekne prijetnju da će tu osobu ili njoj bliske osobe usmrtiti.

17. Tijekom postupka sud je utvrdio da je žrtva AA bliska osoba optuženika u smislu članka 87. stavaka 8. i 9. KZ/11 jer se članovima obitelji smatraju se, među ostalima, izvanbračni drug i djeca svakog od njih. S obzirom da je žrtva AA kćer izvanbračne supruge optuženika, ona je izrijekom obuhvaćena formulacijom „djeca svakog od njih“ u definiciji članova obitelji. Dodatno, iz obrane samog optuženika proizlazi da je između njega i žrtve postojao odnos koji je on doživljavao kao obiteljski, navodeći da kćeri svoje izvanbračne supruge smatra svojim sestrama. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je optuženik izrekao navedene prijetnje prema bliskoj osobi – kćeri svoje izvanbračne supruge, na taj je način svojom radnjom ostvario sva bitna zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela.

18. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv i to bitno, odnosno smanjeno je mogao upravljati svojom voljom i postupcima te je smanjeno mogao shvatiti značenje svog postupanja. U odnosu na subjektivni odnos optuženika prema kaznenim djelima, sud nalazi da je postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan sadržaja riječi koje je upućivao žrtvi, a koje riječi predstavljaju konkretnu najavu usmrćenja. Također sud nalazi da je optuženik bio svjestan protupravnosti svoga ponašanja jer je bio svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno i nedopušteno. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga. Optuženik je naveo da je moguće da je riječi navedene u činjeničnom opisu optužbe rekao u afektu, međutim afektivno stanje ne predstavlja ispričavajući razlog.

19. Dakle, u dokazanim ponašanjima optuženog GA opisanima u izreci presude stječu se sva bitna obilježja dva kaznena djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. za koje ga je sud i proglasio krivim.

20. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

21. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika u odnosu na oba kaznena djela prijetnje sud je cijenio činjenicu da je optuženik kazneno neosuđivana osoba, njegovo korektno držanje pred sudom te činjenicu da je bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela. Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, kod optuženika su utvrđeni granični poremećaj ličnosti te ovisnost o alkoholu i amfetaminima, koji su u vrijeme počinjenja imali utjecaj na njegovu sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja i upravljanja vlastitom voljom. Sud je kao otegotnu okolnost optuženiku cijenio njegovu raniju prekršajnu osuđivanost. Naime, optuženik je u tri navrata kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jednom zbog prekršaja iz Zakona o prebivalištu i jednom zbog prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici, što ukazuje na njegovu sklonost protupravnom ponašanju i nepoštivanju društvenih normi. Nadalje, sud je kao otegotnu okolnost cijenio da je optuženik prekršajno osuđen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što ukazuje da predmetni događaj nije izolirani eksces u njegovom ponašanju, već da se i ranije neprihvatljivo ponašao, pri čemu ranije izrečene prekršajnopravne sankcije očito nisu ostvarila svrhu u smislu odvraćanja od daljnjeg protupravnog postupanja.

22. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, a i imajući u vidu brojnost i značaj olakotnih okolnosti utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od po 7 mjeseci za svako kazneno djelo prijetnje, te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, ali je potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa o olakotnim okolnostima na strani optuženika, posebno da optuženik do počinjenja ovih kaznenih djela nije bio kazneno osuđivan kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, slijedom čega sud smatra da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženiku. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu ostankom na slobodi biti omogućeno da krene s liječenjem, te da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 5 godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda uz vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti na što je optuženik posebno upozoren.

23. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom KA se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2026. do 28. kolovoza 2026. jer mu je u to vrijeme bila oduzeta sloboda.

24. Iz pisanog psihijatrijskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Denisa Sabljara, dr. med., spec. psihijatra, koji je uz suglasnost stranaka, a na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08, pročitan na raspravi, te na kojega na raspravi nije bilo primjedbi, a sud ga je ocijenio kvalitetnim i provedenim u skladu s pravilima struke i iskustva, proizlazi da optuženik ima emocionalno nestabilnu strukturu osobnosti F 60.3 (Borderline) te je ovisnik o alkoholu F 10.2 i amfetaminima F15.2, F19.2 (politoksikomanija) po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti zbog čega je smanjeno in tempore criminis mogao upravljati svojom voljom i postupcima, smanjeno je mogao shvatiti značenje svog postupanja i to bitno. Bio je bitno smanjeno ubrojiv. Vještak je zaključio da optuženikov psihički granični poremećaj i Politoxicomanija mogu poticajno djelovati da u budućnosti počini teže kazneno djelo te je predložio izricanje sigurnosnu mjeru liječenja od duševne bolesti i ovisnosti o amfetaminima i alkoholu u Zavodu za javno zdravstvo – Stalna služba za prevenciju ovisnosti-liječenje na slobodi ambulantnog tipa. Naveo je i da je optuženik raspravno sposoban.

25. Slijedom rezultata psihijatrijskog vještačenja optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih su je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Analizirajući provedeno psihijatrijsko vještačenje sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik predmetna kaznena djela prijetnje na štetu bliske osobe počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te da postoji opasnost da bi optuženik zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, s time da je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 propisana kazna zatvora do 5 godina. Stoga je sud izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Nadalje, slijedom rezultata psihijatrijskog vještačenja optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i amfetaminima i to osobito stoga što iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Denisa Sabljara proizlazi da je optuženik ovisnik o alkoholu i amfetaminima, a predmetna kaznena djela je počinio u stanju bitne smanjene ubrojivosti te da s obzirom na karakteristike i ličnost optuženika i ocjenu vještaka da bi njegovo psihičko stanje i politoksikomanija mogli poticajno u budućnosti djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela, a zbog čega i vještak u nalazu i mišljenju preporučuje izricanje ove mjere.

26. Kako su sigurnosne mjere izrečene uz uvjetnu osudu, iste se izvršavaju izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te mogu trajati do prestanka razloga zbog kojih su izrečene, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Isto tako, optuženik je upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ako bez opravdanog razloga krši obveze koja su mu određene izrečenim sigurnosnim mjerama.

26.1. Pri tome je sud imao u vidu opću svrhu sigurnosnih mjera, a to je otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela (članak 66. KZ/11), kao i razmjernost izrečenih sigurnosnih mjera s težinom počinjenih kaznenih djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

27. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi GA je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti. Kako optuženik nije zaposlen te nema ni pokretnina ni nekretnina, evidentno je da bi obvezivanjem na plaćanje troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati, to se isti na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

28. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zadru 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Petra Kaštropil

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru na broj KO-DO-378/2026,

2. Optuženik: GA,

3. Branitelj: Marko Kolanović, odvjetnik u Zadru,

Po pravomoćnosti dostaviti:

4. Žrtva: AA.