Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-134/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženika KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Dušanka Kuharić, Dejan Kuharić i Melita Kuharić iz Ludbrega, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i iseljenja, nakon zaključene glavne javne rasprave 10. srpnja 2026. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, te objave presude 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i KĆ iz [adresa] (178), OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja dana 7. srpnja 2020. u Ludbregu, koji je sastavljen kao javnobilježnički akt po javnom bilježniku Kruni Radašiću iz Ludbrega pod poslovnim brojem OU-417/2020.

Tuženik je dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama tužiteljica uknjiži kao vlasnik na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Pašnjak u Mjesnoj Rudini sa 93 m2 i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 61 i dvor u Mjesnoj Rudini sa 80 čhv na svoje ime u cijelosti.

Nalaže se tuženiku da iseli iz kuće i svih prostorija nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Kuća br. 61 i dvor u Mjesnoj Rudini sa 80 čhv i da istu preda slobodnu od osoba i stvari u posjed tužiteljici.

Tuženik je dužan nadoknaditi parnične troškove tužiteljici, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici BĆ da tuženiku KĆ u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. ožujka 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su stranke sklopile 7. srpnja 2020. u Ludbregu u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog po javnom bilježniku Kruni Radašiću iz Ludbrega pod brojem OU-417/2020. Tim ugovorom ugovoreno je da će stranke živjeti u zajedničkom kućanstvu u [adresa]. Tužitelj se kao davatelj uzdržavanja obvezao dosmrtno uzdržavati tužiteljicu i uredno izvršavati preuzete ugovorne obveze, a tužiteljica je dozvolila da tuženik uknjiži svoje pravo vlasništva na njezinim nekretninama što je tuženik i učinio te upisao svoje pravo vlasništva na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] pašnjak u Mjesnoj rudini sa 93 m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 61 i dvor u Mjesnoj rudini sa 80 čhv upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje se u tužbi navodi da tuženik nije izvršavao predmetni ugovor, a u uz to su se i odnosi između stranaka poremetili u toj mjeri da ispunjavanje obveza nije moguće. Budući da tuženik ne pristaje na raskid ugovora te ne želi tužiteljici vratiti vlasništvo na nekretninama, a niti se želi dobrovoljno iseliti iz nekretnine, tužiteljica ovom tužbom traži da sud donese presudu kojom se predmetni ugovor raskida te je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica na predmetnim nekretninama, kao i da se tuženiku naloži da iseli iz kuće i svih prostorija na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje točnom činjenicu sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i sadržaj ugovora kako se to navodi u tužbi kao i činjenicu da je temeljem ugovora upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Međutim, osporava da on kao davatelj uzdržavanja ne izvršava ugovorom preuzete obveze. Tuženik navodi da je zajednica života tužiteljice i tuženika egzistirala posljednjih 15 godina te je tuženik kroz čitavo to vrijeme (uz jedan kraći prekid) brinuo o tužiteljici u smislu da joj je osigurao svu potrebnu skrb i brigu budući da ona nema vlastitih sredstava, pa je i za vrijeme izbivanja zbog rada u Republici Njemačkoj tuženici redovito dostavljao potrebna novčana sredstva u iznosu od 2.000,00 kuna odnosno davao taj iznos prilikom svog dolaska te je tim novčanim sredstvima tuženica podmirivala svoje osobne potrebe i sve potrebe domaćinstva. Tuženik je u zajedničkom domaćinstvu s tužiteljicom živio unazad 2 godine kada je izvanbračna partnerica tuženika došla živjeti s parničnim strankama.

2.2. Tuženik napominje da je i prije sklapanja predmetnog ugovora brinuo o tužiteljici pa, osim što je podmirivao sve obveze u domaćinstvu i osobne potrebe tužiteljice, za tužiteljicu, kao zakonsku nasljednicu supruga VĆ , podmirio porezno dugovanje u iznosu od 45.398,92 kn prema rješenju o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave od 15. lipnja 2012. Također je ulagao u predmetnu nekretninu (kuća na adresi [adresa]), a posebno nakon sklapanja ugovora pa je tako promijenio kompletno krovište, uključujući grede, daskanje, postavljanje ter papira i crijepa, izvršio je drenažu oko cijele kuće što uključuje iskop i izolaciju, postavio podne pločice u prizemlju kuće (hodnik, kuhinja, blagovaonica, kupaonica) i pločice koje vode na kat kuće, izvršio zamjenu podnih obloga – laminata u dnevnoj sobi i spavaćoj sobi u prizemlju kuće uz prethodnu obnovu postojećih glazura novima te cijelu kuću opremio potrebnim uređajima i namještajem.

2.3. Međutim, nakon preseljenja izvanbračne partnerice tuženika u domaćinstvo parničnih stranaka, tužiteljica istu ne prihvaća te je od tada tužiteljica ta koja svojim postupcima i ponašanjem svjesno i namjerno dovodi do poremećaja odnosa. Tuženik ističe da on i njegova izvanbračna partnerica svoj odnos prema tužiteljici ni u jednom dijelu nisu promijenili na štetu tužiteljice u smislu prestanka izvršavanja bilo koje Ugovorom preuzete obveze, već je upravo tužiteljica ta koja odbija konzumirati hranu koja se redovito priprema (ali istu konzumira kada su tuženik i njegova partnerica odsutni), odbija koristiti kupaonicu pri čemu tuženik napominje da domaćinstvo ima jednu kuhinju i jednu kupaonicu te tuženik s izvanbračnom partnericom i njezinim sinom koristi kat kuće, a tužiteljica prizemlje u kojem je kupaon ica i kuhinja te tužiteljica koristi i podrum kuće. Tuženik navodi kako tužiteljici ne uskraćuje niti jedno pravo koje proizlazi iz Ugovora s obzirom na to da je u mogućnosti svakog dana konzumirati pripremljenu hranu, što uključuje doručak, ručak i večeru, koristi se namirnicama iz hladnjaka, koristi kupaonicu, ima urednu kuću koju održavaju tuženik i njegova izvanbračna supruga te tuženik podmiruje sve obveze koje terete domaćinstvo. Tuženik navodi da je voljan, spreman te i nadalje želi ispunjavati ugovorom preuzete obveze, ali tuženica svjesno i zlonamjerno odbija pomoć tuženika i njegove izvanbračne supruge.

2.4. Tuženik navodi da je u dobroj namjeri 20. studenog 2024. zatražio i pomoć Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Ludbreg (HZSR) te su djelatnici nenajavljenim dolaskom na lice mjesta zatekli stanje u domaćinstvu stranaka na koje nisu imali primjedbe u smislu održavanja domaćinstva, pripreme hrane i zatečene hrane za potrebe svih članova domaćinstva. Nadalje, navodi da je tužiteljica 2. siječnja 2025. zaprimljena u OB Varaždin zbog intoksikacije benzodiazepinima, a koju je situaciju svjesno i namjerno izazvala kako bi ostvarila pretpostavke za raskid ugovora. Uz to tuženica svojim neprimjerenim ponašanjem ugrožava sigurnost i dobrobit mlljt. NĆ, sina izvanbračne supruge tuženika ČĆ, pa je tako pred Županijskim sudom u Varaždinu u tijeku kazneni postupak protiv tužiteljice kao okrivljenice zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 na štetu tuženika i njegove izvanbračne supruge te je Općinsko državno odvjetništvu u Varaždinu rješenjem broj KPDO-124/2025 od 25. veljače 2025. okrivljenoj BĆ izreklo mjeru opreza zabranom uspostavljanja i održavanja veze s oštećenicima. Naime, iz kaznene prijave PU Varaždinske, PP Ludbreg proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljena BĆ **.**.2025. u jutarnjim satima u kući [adresa] u nakani da ustraši unuka KĆ i njegovu izvanbračnu suprugu ČĆ , s kojima živi u kućanstvu, prijetila da će kuću u kojoj svi zajedno žive zapaliti benzinom pa je slijedom toga protiv nje pokrenut kazneni postupak kod Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-237/2025.

2.5. Tuženik se protivi raskidu ugovora budući da to pravo ne pripada tužitelj ici na kojoj leži krivnja za poremećenost odnosa između ugovornih stranaka te ukazuje na zlouporabu prava od strane tužiteljice izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da zajednički život postane nepodnošljiv i da se ugovor raskine, a koja je zlouporaba prava zabranjena te su se ugovorne strane dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu koji predlaže odbiti.

3. U podnesku od 28. travnja 2025., kojim se očitovala na odgovor na tužbu, tužiteljica ustraje na svojim navodima kako tuženik ne izvršava ugovorne obveze te se prema njoj neprimjereno ponaša, a posebno nakon prijenosa vlasništva na njezinim nekretninama. Tvrdi da je poremećaju odnosa bitno doprinio tuženik te su se odnosi poremetili u toj mjeri da zajednički život u istoj kući nije moguć i to zbog neprimjerenog ponašanja tuženika koji svakodnevno vrijeđa i omalovažava tužiteljicu te je psihički maltretira. Tužiteljica smatra da se tuženik želi osloboditi obveza prema njoj jer mu ona smeta u kući zbog čega svjesno i zlonamjerno poduzima radnje i verbalne aktivnosti kako bi tužiteljicu, kao stariju i nemoćnu osobu, doveo u stanje da se odseli, a da tuženiku ostane imovina, neosnovano je optužuje da ugrožava sigurnost maloljetnog djeteta te tužiteljicu dovodi u stanje očaja i nemoći. Podnošenje kaznene prijave smatra usmjerenim ka cilju da se tužiteljica eliminira iz kuće.

4. U podnesku od 12. lipnja 2025. tuženik ponavlja navode odgovora na tužbu dodajući i da se prema tužiteljici ophodi primjereno , s dužnim poštovanjem, neovisno o činjenici da je protiv tužiteljice izdan kazneni nalog broj K-207/2025-2 od 28. svibnja 2025. kojim se ona proglašava krivom zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog 25. veljače 2025., iz čega proizlazi da tuženica svojim neprimjerenim ponašanjem ugrožava sigurnost i dobrobit djece - mlljt. NĆ i nedavno rođenog zajedničkog djeteta tuženika i njegove izvanbračne supruge. Tuženik dodaje i da je tužiteljica, i nadalje u namjeri da opravda podnošenje tužbe za raskid ugovora, 6. lipnja 2025. PU Varaždinskoj PP Ludbreg podnijela prijavu temeljem čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji protiv tuženika koji ju je navodno tijekom svibnja 2025. gurnuo tako da je pala na pod. Međutim, u navedeno vrijeme na snazi su bile mjere opreza zbog čega bi, pod pretpostavkom da je tužiteljica kršila ovu mjeru opreza, tuženik odnosno njegova izvanbračna supruga prijavio tužiteljicu, pa i ova činjenica ukazuje na zlouporabu prava lažnim prijavljivanjem kako bi se stekao dojam odnosno pretpostavke za raskid predmetnog ugovora. Tuženik smatra da s njegove strane ne postoji zlouporaba prava na način da bi imao namjeru iseliti tužiteljicu iz predmetne nekretnine budući da tuženik, uza sve protupravne radnje i zlouporabu prava od strane tužiteljice, u cijelosti ispunjava ugovorom preuzete obveze.

5. U podnesku od 5. siječnja 2026. tužiteljica navodi da je zbog nasilnog ponašanja i nebrige tuženika bila prisiljena iseliti iz svoje kuće i sada živi u udomiteljstvu u [adresa].

6. U podnesku od 23. veljače 2026. tuženik dodatno ukazuje da je kazneni nalog broj K-207/2025-2 od 28. svibnja 2025. postao pravomoćan s danom 18. lipnja 2025. kao i da je u tijeku još jedan kazneni postupak protiv tužiteljice pred ovim sudom pod brojem K-487/2025 u kojem je potvrđena optužnica ODO u Varaždinu zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, uvid u spis broj K-207/2025 te u presliku spisa broj K-487/2025, saslušao je svjedoke GĆ, HĆ, ČĆ i EĆ te parnične stranke.

8. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja dana 7. srpnja 2020., u obliku javnobilježničkog akta sačinjenog po javnom bilježniku Kruni Radašiću iz Ludbrega pod brojem OU-417/2020, kojim je ugovorom primateljica uzdržavanja raspolagala svojim nekretninama u korist davatelja uzdržavanja na način da mu je dozvolila da odmah nakon potpisa ugovora u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretninama na svoje ime, što je isti i učinio (uz zasnivanje osobne služnosti prava plodouživanja, uporabe i stanovanja za korist primateljice uzdržavanja te osobne služnosti prava uporabe i stanovanja za korist GĆ), pa slijedom navedenog tužiteljica traži i da se uspostavi ranije z.k. stanje na navedenim nekretninama i da se tuženiku naloži iseljenje iz kuće. Kao razlog za ovakav tužbeni zahtjev tužiteljica navodi neizvršavanje obveza preuzetih ugovorom od strane tuženika kao davatelja uzdržavanja i poremećenost odnosa između stranaka među kojima je ugovorena zajednica života.

10. Prema čl. 586. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, koje su odredbe bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora; dalje: ZOO) ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje se da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Iz odredaba čl. 583. st. 2. i st. 3. u svezi s čl. 589. ZOO proizlazi da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze kao i ako prema ugovoru strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv. Prema čl. 368. st. 2. ZOO ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, u slučaju raskida ugovora ima pravo na povrat onoga što je dala (u konkretnom slučaju traži se uspostava ranijeg z.k. stanja).

11. Između stranaka nije sporno zaključenje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja te tuženika kao davatelja uzdržavanja te nije sporno da je primateljica uzdržavanja ispunila svoju ugovornu obvezu da na davatelja uzdržavanja prenese imovinu kojom je raspolagala tim ugovorom (nekretnine). Nije sporan niti sadržaj obveze davatelja uzdržavanja odnosno na koji se način on obvezao davati uzdržavanje primateljici uzdržavanja, i to naročito davati joj odjeću i obuću, osigurati joj hranu primjerenu dobi i zdravstvenom stanju, osigurati joj toplu prostoriju, održavati joj higijenu prostorije i odjeće, u bolesti je njegovati, osigurati joj lijekove i liječničku pomoć, a po potrebi i bolničko liječenje te je po smrti dostojno i prema mjesnim običajima, po kršćanskom obredu rimokatoličke crkve pokopati na mjesnome groblju i održavati joj grob, kako je to i navedeno u članku II. predmetnog Ugovora, kao što je nesporno da je ugovorena zajednica života stranaka u zajedničkom kućanstvu, u kući na adresi [adresa] (čl. III. Ugovora). Nesporno je i da je između stranaka došlo do poremećaja međusobnih odnosa.

12. Sporno je da li je davatelj uzdržavanja ispunjavao ugovorom preuzete obveze te je li do poremećaja odnosa između parničkih stranaka došlo zbog razloga na strani primateljice ili davatelja uzdržavanja odnosno na kojoj je od stranaka krivnja za poremećenost odnosa.

13.1. Iz dopisa HZSR od 2. lipnja 2026. proizlazi da je zbog međusobnih prijava stranaka HZSR u više navrata s njima obavljao razgovore te izvršio nekoliko terenskih izvida u kući na njihovoj adresi prebivališta te je utvrdio:

- da su stambeni uvjeti, između ostalog i prostor u kojem je živjela tužiteljica, prosječni te primjereni za stanovanje te nije uočio postojanje bilo kakvih zapreka zbog kojih tužiteljica ne bi mogla koristiti određene dijelove stambenog prostora

- da je tužiteljica uvijek bila urednog higijenskog stanja, primjereno i čisto obučena, da je samostalno pokretna i samostalno vodi brigu o svakodnevnoj osobnoj higijeni i održavanju prostora, da samostalno kuha, samostalno organizira i odlazi liječniku na potrebne kontrole, redovito uzima propisanu terapiju o čemu sama vodi brigu

- da su njezini odnosi i komunikacija s tuženikom i njegovom obitelji trajno narušeni

- da je tužiteljica korisnica socijalne usluge smještaja u kriznim situacijama kod udomiteljske obitelji ŠĆ iz [adresa], a to s obzirom na mjere opreza, između kojih i udaljenje iz doma tj. kuće na adresi [adresa] prema rješenju Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KP-DO-397/2025.

13.2. U istom dopisu HZSR navodi se da je pred istim vođen postupak radi utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za podnošenje prijedloga radi lišenja poslovne sposobnosti tužiteljice, no da je utvrđeno kako ne postoje pretpostavke za pokretanje tog postupka.

14. Uvidom u spis ovoga suda broj K-207/2025 utvrđeno je da je u istom pravomoćnom presudom broj K-207/2025-2 od 28. svibnja 2025. izdan kazneni nalog kojim je BĆ, ovdje tužiteljica, proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje na način da je dana 24. veljače 2025. u kući na adresi [adresa], u nakani da ih ustraši, unuku KĆ i njegovoj izvanbračnoj supruzi ČĆ, s kojima živi u istom kućanstvu, rekla da će kuću u kojoj svi zajedno žive zapaliti benzinom. U tom kaznenom postupku tužiteljici su izrečene mjere opreza rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KP-DO-124/2025 od 25. veljače 2025. i to zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s KĆ i ČĆ te zabranom uznemiravanja istih, a koje su mjere ukinute rješenjem ovoga suda broj Kv-294/2025-4 od 21. srpnja 2025. nakon pravomoćnosti i izvršnosti presude.

15.1. Uvidom u spis ovoga suda broj K-487/2025 utvrđeno je da je u tom postupku podignuta i potvrđena optužnica protiv tužiteljica kao okrivljene za počinjenje kaznenog djela prijetnje na način da je dana 25. lipnja 2025. u obiteljskoj kući u [adresa] u cilju da ustraši svog unuka KĆ i njegovu izvanbračnu suprugu ČĆ, s kojima živi u zajedničkom kućanstvu, imenovanima rekla da će zapaliti kuću, da će uzeti benzin i da će sve zapaliti, ako ne bude ona uživala, da ne budu niti oni. I u tom postupku tužiteljici su, kao okrivljenici, rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KP-DO-397/2025 od 27. lipnja 2025. izrečene mjere opreza i to zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s KĆ i ČĆ te zabranom uznemiravanja istih, kao i udaljenjem iz doma u obiteljskoj kući na adresi [adresa], a te su mjere produljene rješenjem ovoga suda broj Kv- 470/2025-7 od 11. ožujka 2026.

15.2. Kao relevantnu dokumentaciju za ovaj spor iz tog kaznenog predmeta sud nalazi i službenu zabilješku o postupanju MUP, PP Ludbreg od 26. lipnja 2025. u kojoj se navodi da je PP Ludbreg u razdoblju od 2020. zaprimila ukupno osam dojava od KĆ i sedam dojava od BĆ, pri čemu je jedino u odnosu na dojavu KĆ od 24. veljače 2025. o prijetnji tužiteljica da će zapaliti kuću zaprimljena kaznena prijava, dok u odnosu na druge dojave nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela. Osim toga, spisu je priložen i optužni prijedlog PP Ludbreg od 16. lipnja 2025. podnesen protiv KĆ, ovdje tužitelja, zbog počinjenja prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. i točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na način da je 12. svibnja 2025. tuženik počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj baki BĆ koja je uzimala za sebe zajednička drva za ogrjev naslagana u drvarnici, kojom su se prilikom drva urušila, a što je revoltiralo KĆ koji je počeo vikati pogrdnim riječima „mrcina, zašto uzimaš moja drva, tko ti je to dozvolio“ što je kod nje prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva, a tokom ožujka 2025. i fizičko nasilje na način da ju je gurnuo kada je stavljala drva u peć kojom je prilikom pala na pod.

16. Iz iskaza svjedoka GĆ, HĆ i EĆ proizlazi da oni nemaju mnogo osobnih saznanja u pogledu relevantnih okolnosti za ovaj spor u pogledu izvršavanja ugovornih obveza tuženika te poremećenosti odnosa stranaka. Svi ovi svjedoci iskazuju o izvršenim ulaganjima u kuću od strane tuženika, a koje činjenice sud ne smatra relevantnim budući da se predmetnim ugovorom tuženik nije obvezao vršiti ulaganja u kuću kao dio svoje obveze prema primateljici uzdržavanja. Osim toga, jedino svjedok GĆ, tužiteljičin sin, iskazuje da mu je tužiteljica pričala da želi raskinuti ugovor jer ga tuženik ne ispunjava, da se žalila da nema obuću, lijekove i hranu, no o tome svjedok nema osobnih saznanja . Iskazuje i o tome da je tuženik tužiteljici u vrijeme kada je radio u Njemačkoj slao 2.000,00 kn mjesečno, a što zapravo nije bilo za majčine potrebe kako je on to rekao, već za tuženikov kredit i račune, zbog čega je tužiteljici ostalo nekih 100,00 kn, a ne zna jesu li iz tih novaca namirivani kakvi dugovi i režijski troškovi. Slanje novaca tužiteljici od strane tuženika iz Njemačke potvrđuje i svjedok EĆ iako on o tome nema daljnjih saznanja.

17.1. Stoga je sporne činjenice je li tuženik ispunjavao ugovorom (članak II. i III. Ugovora) preuzete obveze prema tužiteljici sud utvrđivao na temelju iskaza parničnih stranaka i svjedokinje ČĆ kojima su jedino, kao ukućanima koji žive u zajedničkom domaćinstvu, te činjenice osobno i poznate. Na temelju tih iskaza kao i dokumentacije u spisu sud utvrđuje sljedeće:

- da je tuženik ispunjavao obvezu davanja tužiteljici odjeće i obuće o čijoj nabavci kao i dopremanju u udomiteljski smještaj suglasno iskazuju tuženik i svjedokinja ČĆ, te i sama tužiteljica iskazuje da nije oskudijevala u odjeći i obući, a što proizlazi iz dopisa HZSR o primjerenoj i čistoj odjeći tužiteljice prilikom kontakata tužiteljice i djelatnika HZSR

- da je tuženik tužiteljici osigurao hranu kako se to obvezao ugovorom, naime unatoč prigovorima tužiteljice u njezinom iskazu u odnosu na pripremu i serviranje hrane, tužiteljica i sama u svom iskazu navodi kako ne može reći da tuženik nije osigurao hranu te nije bilo da nema hrane, a osim toga, iako se u dokumentaciji MUP navodi kako se tužiteljica obraćala i policiji iz navodnog razloga što joj tuženik uskraćuje hranu (dojava od 25. lipnja 2025.), iz iste dokumentacije proizlazi i da su djelatnici MUP utvrdili kako se u hladnjaku i zamrzivaču nalazi hrana, kao i kuhana hrana koju tužiteljica može samostalno uzeti

- da je tuženik ispunjavao svoje obveze koje se tiču smještaja tužiteljice (osiguravanje tople prostorije i održavanje higijene prostorija), što sud utvrđuje prvenstveno temeljem podataka iz dopisa HZSR o primjerenosti stambenih uvjeta tj. prostorija u kojima je boravila tužiteljica, a prigovori koji u tom smislu iznosi tužiteljica navodeći da je ona sve čistila i održavala suprotni su iskazima tuženika i njegove supruge o tome da su stranke zajednički održavale kuću, što sud smatra logičnim u situaciji kada su stranke živjele zajedno i zajednički koristile gotovo sve prostorije u kući, dok činjenica da je u tome sudjelovala i tužiteljica ne znači da zbog toga tuženik nije ispunjavao svoje obveze u tom pogledu, pogotovo uzevši u obzir da je tužiteljica u mogućnosti to činiti, samostalna je, pokretna i nije u tome ograničena svojim zdravstvenim stanjem; njezine prigovore o tome da je tuženik prodao njezinu trajnožareću peć za grijanje i da je htio prodati njezin stroj za pranje rublja tuženik je u svom iskazu otklonio navodeći za to uvjerljive razloge da je zamijenio staru i razbijenu peć zbog malog djeteta, a da je tužiteljičin stroj za pranje rublja i sada kod kuće, pokvaren, te da je tužiteljica prala svoje rublje u njihovom novom stroju koji je on zamijenio

- da je tuženik ispunjavao svoje ugovorne obveze u pogledu zdravstvenih potreba tužiteljice (osigurao joj lijekove i liječničku pomoć) što proizlazi iz suglasnih iskaza tuženika i njegove supruge o tome da su tužiteljici pribavljali lijekove koje je ona naručila i vozili je liječniku osim u situacijama kada je ona takvu pomoć tražila od drugih bez njihovog znanja ili je išla sama biciklom pri čemu i sama tužiteljica iskazuje da je liječniku išla biciklom jer joj je to najljepše, da ju je ČĆ nekoliko puta odvezla po lijekove, ali inače nije htjela tražiti da je netko vozi, ČĆ radi te tužiteljica hoće sama to obavljati, iz kojeg iskaza tako proizlazi da tuženik i njegova supruga u tom pogledu tužiteljici nisu uskratili nikakvu pomoć, već je sama tužiteljica isto otklonila, zbog čega se ne može govoriti o neispunjavanju ovog dijela tuženikovih ugovornih obveza ; iz iskaza stranaka proizlazi i da su tuženik i njegova izvanbračna supruga brinuli o tužiteljici i u vrijeme kada je zbog intoksikacije lijekovima završila u bolnici (svjedokinja ČĆ navodi da je ona pozvala hitnu pomoć kada je tužiteljicu našla bez svijesti te iz svih iskaza proizlazi da su tuženik i njegova supruga došli po tužiteljicu u bolnicu)

- da je tuženik u vrijeme kada se još nalazio na privremenom radu u Njemačkoj svoje obveze, sukladno članku III. Ugovora, izvršavao tako što je tužiteljici redovito slao novčane iznose od po 2.000,00 kn mjesečno što proizlazi iz iskaza tuženika i svjedoka GĆ koji su suglasni upravo o tom mjesečnom iznosu, a zbog čega nije vjerodostojan iskaz tužiteljice da se radilo o iznosu od 200,00 EUR mjesečno, te o slanju novaca tužiteljici iskazuju i svjedoci EĆ i ČĆ (iako njima nisu poznati iznosi o kojima se radilo); usprkos tome da svjedok GĆ i tužiteljica navode da taj mjesečni iznos tužiteljici nije bio dostatan, i sama tužiteljica iskazuje kako ona to tuženiku tada nije rekla zbog čega sada ne može tvrditi da tuženik u tom dijelu nije ispunjavao svoje obveze, a osim toga tuženik je opovrgnuo dio iskaza svjedoka TĆ da se tim iznosom plaća tuženikov kredit, za što je dao uvjerljive razloge, a tužiteljica ničime nije dokazala suprotno

- da i nakon smještaja tužiteljice u udomiteljsku obitelj tuženik i njegova supruga telefonskim putem s udomiteljicom (s obzirom na izrečene mjere opreza zbog kojih ne mogu kontaktirati neposredno s tužiteljicom) provjeravaju stanje i potrebe tužiteljice te joj dostavljaju potrebne stvari (voće, poštu, odjeću), te je tuženik i sam sudjelovao u dogovorima s HZSR u pogledu smještaja tužiteljice i dogovorio i plaćanje istog ukoliko ne dođe do raskida ugovora, sve kako to proizlazi iz iskaza tuženika i njegove supruge (koje tužiteljica nije opovrgnula), a iz čega proizlazi da je tuženik, unatoč prednje spomenutoj kaznenoj presudi i optužnici protiv tužiteljice kao okrivljenice zbog kaznenih djela počinjenih na štetu tuženika i članova njegove obitelji, nastavio voditi brigu o tužiteljici i izvršavati ugovorne obveze.

17.2. Stoga slijedom ovdje navedenoga sud utvrđuje da nisu osnovani navodi tužiteljice kako tuženik nije ispunjavao svoje ugovorom preuzete obveze.

18. U pogledu narušenih međusobnih odnosa stranaka kao daljnjeg razloga na kojem tužiteljica temelji tužbu valja reći da se iz iskaza tužiteljice može zaključiti kako je zapravo ta poremećenost odnosa i glavni razlog zbog kojeg tužitelj ica traži raskid ugovora s obzirom na dio njezinog iskaza da općenito nije od nikoga ništa tražila, ništa ne treba, samo da je između njih „lijepa riječ“, no da to nije tako.

19. Nije sporno da su odnosi između stranaka teško narušeni, što proizlazi i iz podataka o brojnim postupanjima policije i HZSR, a sporno je na kojoj od ugovornih strana leži odgovornost za to. Kod toga valja reći da raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne može tražiti stranka na kojoj leži krivnja za poremećenost odnosa zbog zlouporabe prava, izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da zajednički život postane nepodnošljiv i da time izazove raskid ugovora (kakvo je stajalište zauzeto i u sudskoj praksi), a upravo na takvo postupanje tužiteljice, kao stranke koja traži raskid ugovora, ukazuje tuženik.

20.1. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako su odnosi između nje i KĆ od trenutka sklapanja ugovora iz 2020. funkcionirali te nisu imali probleme dok su živjeli sami odnosno prije no što se doselila ČĆ te su i nakon toga u početku odnosi između njih funkcionirali, ali kasnije su se ti odnosi pogoršali iz razloga što su se tuženik i njegova izvanbračna supruga tužiteljice htjeli riješiti, tjerali su joj inate, podmetali joj, za sve zbrke krivili su nju. Kod toga tužiteljica navodi čitav niz situacija u kojima vidi njihovo postupanje na njezinu štetu pa tako navodi da je ona pospremala drva za ogrjev iskrcana pred kuću, da su joj tuženik i njegova izvanbračna supruga dali mokra drva za ogrjev, dok su oni koristili suha drva, tuženik joj nije na vrijeme zamijenio stara "harmonika" vrata zbog čega joj je bilo hladno, da su joj iz podruma izbacivali stvari, da joj nisu dali jesti te je tada zvala i policiju, prigovara da je nisu zvali za stol, da joj nisu dali da se posluži viškom hrane od ručka, da su joj u podrum maknuli stari hladnjak, da su joj ormare iz sobe na gornjem katu izbacili u podrum, da je KĆ njoj u inat pušio u prizemlju pa nije mogla disati, optuživao ju da cijelu noć naziva i viče, govorio joj da je luda, da će je ubiti, uništiti, psovao je, ČĆ je govorila da će je izbaciti van i da će je zatući, negdje nabaviti novce i pokopati je, KĆ ju je optužio da mu dira novčanik koji je pao kada je čistila madrac iako je on taj koji je uzimao novce koje si je pospremala te je ona plaćala i Igorove dugove za peć i prozore za kuću (iako se vremenski ne može izjasniti je li to bilo prije ili poslije sklapanja predmetnog ugovora).

20.2. Kod toga valja reći da je tužiteljica iskazivala u velikoj mjeri konfuzno i neuvjerljivo, posebno u pogledu vremenskog određenja pojedinih događaja, a na nevjerodostojnost njezinog iskaza upućuje i činjenica da je negirala vođenje kaznenog postupka protiv sebe i pravomoćnu osudu zbog kaznenog djela prijetnje iako isto sasvim nedvojbeno proizlazi iz spisa kaznenih predmeta u koje je sud izvršio uvid, kao što je negirala i da bi joj u bolnici bila utvrđena intoksikacija lijekovima za koje navodi da joj nisu nađeni u krvi, već u džepu, iako drugačije proizlazi iz medicinske dokumentacije koja je o tome priložena u spisu.

21.1. Kako je rečeno, iz iskaza tuženika i njegove izvanbračne supruge ČĆ proizlazi da su parnične stranke bile u takvim odnosima da su mogli zajedno funkcionirati do trenutka kada je ČĆ uselila u njihovo zajedničko domaćinstvo, nakon čega su ubrzo počeli problemi s ponašanjem tužiteljice (od jeseni 2024. kako to precizira ČĆ), a kao razlog za to smatraju upravo činjenicu da je ČĆ došla živjeti u kuću, što tužiteljici nije odgovaralo jer, kako to navodi tuženik, više ona nije bila glavna te ga nije mogla kontrolirati i raspolagati njegovom plaćom te ih je htjela rastaviti. Tako iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da ih je tužiteljica vrijeđala, optuživala tuženika da je kockar, ponašala se prgavo, inatljivo, stalno se žalila i stalno joj nešto nije odgovaralo, odbijala je s njima jesti, već bi hranu uzimala kada oni nisu bili prisutni te je iz navodnog razloga da joj ne daju jesti zvala i policiju, koju je, kao i socijalnu službu, zvala u više navrata zbog raznih razloga (da joj ne daju jesti, ne daju joj drva, zbog stavljanja novog namještaja), no djelatnici MUP i HZSR bi prilikom dolazaka utvrđivali da nema osnova za te prijave te je policija tužiteljicu i upozorila da ih ne smije zvati bez razloga. Suglasno iskazuju i da je i tuženik u više navrata zvao socijalnu službu, a za što kao razlog navode traženje pomoći u pogledu ponašanja tužiteljice, a koju su pomoć pokušali potražiti i kod liječnice u vezi njezinog zdravstvenog stanja, naime tuženik navodi kako smatra da je tužiteljici potrebna psihička pomoć. Tuženik također iskazuje da je i on u više navrata zvao policiju u situacijama kada je od strane tužiteljice bilo vike i galame te kao razlog za takvo svoje postupanje navodi da je htio da se tužiteljica smiri, a nakon čega policija nije dalje postupala jer za to nije bilo potrebe.

21.2. Iskaze tuženika i svjedokinje ČĆ sud smatra vjerodostojnima jer su iskazivali detaljno, okolnosno i životno logično te su njihovi iskazi logične i zaokružene cjeline, u bitnim dijelovima međusobno podudarni, a osim toga sukladni su i dokumentaciji HZSR i MUP koja je priložena u ovaj spis kao i u spise kaznenih predmeta u koje je sud izvršio uvid, posebno u smislu da su djelatnici ovih službi utvrdili kako nema osnova za bilo kakvo njihovo postupanje (osim u dva slučaja kada je podnesena kaznena prijava protiv tužiteljice zbog kaznenog djela prijetnje u svezi čega su i pokrenuti kazneni postupci).

22.1. Kako je već ranije navedeno, u službenoj zabilješki o postupanju PP Ludbreg od 26. lipnja 2025. sumarno su navedena postupanja djelatnika PP Ludbreg povodom dojava stranaka u vremenu od 2020. pa nadalje.

22.2. Tako je od strane tuženika zaprimljeno 8 dojava i to:

- 6. siječnja 2024. povodom svađe s tužiteljicom nakon koje je ona rekla da će si nešto učiniti i otišla u smjeru rijeke Drave, a kako se do mraka nije vratila kući, tuženik je pozvao policiju nakon čega je tužiteljica pronađena kod rođakinje i odvezena kući

- 3. rujna 2024. povodom problema tuženika s tužiteljicom koja ga napada nezadovoljna tuženikom oko materijalnih prava i skrbi (bez navođenja konkretnijih razloga za to)

- 25. studenoga 2024. zbog problema s tužiteljicom koja izjavljuje razne prijetnje, učestalo dolazi do nesuglasica jer tužiteljica nije ničime zadovoljna (hranom, tuženikovom namjerom da renovira kuću i dr.) zbog čega dolazi do svađa u kojima tužiteljica izjavljuje svakojake prijetnje, a za sat vremena se zbog bolesti ne sjeća što je sve izjavila; tuženik je upoznat s načinom postupka te je izjavio da ne želi podnositi nikakve prijave, već će s obiteljskom liječnicom pokušati ishoditi psihijatrijsko liječen je tužiteljice

- 2. travnja 2025. kada tuženik traži policiju radi savjeta oko tužiteljice koja ima izrečene mjere opreza prema njemu i njegovoj supruzi odnosno mogućeg kršenja mjere (prilikom mijenjanja posteljine)

- 22. travnja 2025. zbog nesporazuma s tužiteljicom koja ima izrečene mjere prilikom kuhanja u kuhinji

- 24. veljače 2025. zbog prijetnje tužiteljice da će zapaliti kuću, kada je i zaprimljena kaznena prijava

- 16. lipnja 2025. zbog sakrivanja kuhinjskog pribora (kuhinjskog noža) od strane tužiteljice.

22.3. Nadalje, od strane tužiteljice zaprimljeno je ukupno 7 dojava i to:

- 15. rujna 2024. zbog problema s tuženikom koji je tjera iz kuće te je razbacao stvari, pri čemu su djelatnici policije utvrdili da tuženik mijenja stare kućanske aparate i obnavlja kuću, a s čime se tužiteljica ne slaže te prilikom bilo kakve promjene u kući zove policiju jer smatra da tuženik to ne smije

- 22. studenoga 2024. dojava tužiteljice da joj tuženik želi iznijeti stvari iz kuće s namjerom da je odseli, kada je utvrđeno da se tužiteljica ne slaže s namjerom renoviranja nekorištene sobe od strane tuženika zbog čega je zatražila intervenciju policije

- 4. svibnja 2025. dojava tužiteljice da ju tuženik vrijeđa, pravi ju ludom te joj je zaključao kupaonicu, kada je utvrđeno da je došlo do nesporazuma jer su tuženik i supruga zaključali kupaonicu zbog tuširanja i kupanja djeteta

- 12. svibnja 2025. dojava tužiteljice o problemima s tuženikom koji je vrijeđa, kada je utvrđeno da je tuženik prigovorio tužiteljici o načinu uzimanja drva za ogrjev zbog opasnosti od urušavanja, što je tužiteljicu uvrijedilo

- 20. svibnja 2025. dojava tužiteljice da ima problema s tuženikom koji želi isprazniti sobu njezinog sina koju je čistio te iz sobe maknuo staru kutnu garnituru kako bi stavio novu

- 16. lipnja 2025. dojava tužiteljice zbog istog događaja s kuhinjskim nožem zbog kojeg je i tuženik pozvao policiju

- 25. lipnja 2025. dojava tužiteljice da joj tuženik uskraćuje obroke, kada je utvrđeno da je tužiteljici dostupna sva hrana koja se nalazi u kući, uključujući i kuhanu hranu od ručka, koju sama može uzeti.

22.4. Valja reći da sadržaj ove dokumentacije potvrđuje dio navoda tuženika kako je policiju pozivao zbog savjeta u vezi tužiteljice, odnosno vidljivo je da je policiju obavještavao u situacijama eventualnog kršenja mjera opreza te u situacijama izrečenih prijetnji zbog kojih je i pokrenut kazneni postupak. S druge strane, tužiteljica je pozivala policiju u raznim situacijama koje je očito smatrala ponašanjima tuženika na njezinu štetu, no i iz utvrđenja policijskih djelatnika proizlazi da se nije radilo o takvim situacijama, već isti potvrđuju navode tuženika da se radilo uglavnom o situacijama renoviranja kuće i pojedinih prostorija, opremanjem novim kućanskim aparatima i namještajem, a koje situacije sud ne smatra bilo kakvim štetnim postupanjem na štetu tužiteljice jer za to ne nalazi nikakve razloge, štoviše radi se o poboljšanju stambenih uvjeta. Osim toga, radilo se i o nekim sasvim banalnim situacijama, kao što su nesporazum oko zaključavanja kupaonice, spremanje kuhinjskog pribora, nedostupnost hrane, koje sasvim sigurno nije potrebno rješavati putem policijskih djelatnika, a u kojem je smislu tuženica i upozorena da ne zove policiju bez stvarne potrebe.

23. Napominje se da je tužiteljica iskazivala i o događaju kada ju je jednom prilikom tuženik u svađi zbog kruha opsovao i bacio na stolicu tako da su joj pukla rebra (koji događaj u svom iskazu navodi i svjedok GĆ) te je o tome vođen postupak, no o vođenju takvog postupka u spis nije priložena bilo kakva dokumentacija, a osim toga i iz iskaza same tužiteljice i svjedoka GĆ proizlazi da se radilo o situaciji prije sklapanja predmetnog ugovora, zbog čega sud smatra kako se ne radi o relevantnom događaju za pogoršanje međusobnih odnosa stranaka nakon sklapanja predmetnog ugovora. S druge strane, tužiteljica se nije mogla izjasniti vodi li se sada kakav kazneni ili prekršajni postupak protiv tuženika. U tom smislu valja reći da iz dokumentacije priložene u spis kaznenog predmeta (optužnog prijedloga od 16. lipnja 2025.) proizlazi da je tuženik optužen zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a to zbog događaja iz ožujka i 12. svibnja 2025. koji su opisani u tom optužnom aktu (a događaj od 12. svibnja 2025. navodi se i u službenoj zabilješki o postupanju od 26. lipnja 2025). Ovaj događaj tuženik u svom iskazu ne negira, priznaje da se radilo o situaciji kada je bio grub prema tužiteljici te je na nju vikao da se ne bi srušila drva jer ih je vadila iz sredine, no budući da se radi o događaju nakon podnošenja tužbe (koja je podnesena 11. ožujka 2025.) u kojoj se već navodi da je došlo do poremećenih odnosa između stranaka, to sud utvrđuje da ovaj događaj nije izazvao poremećenost odnosa koja je očigledno već tada postojala, a što proizlazi i iz iskaza stranaka i svjedokinje ČĆ o tome kako je do poremećaja odnosa između ukućana došlo počevši od 2024. kada je ČĆ doselila u zajedničko domaćinstvo stranaka.

24. Sagledavajući u cjelini iskaze stranaka i svjedokinje ČĆ te dokumentaciju u koju je izvršen uvid sud utvrđuje da su osnovani navodi tuženika da je tužiteljica, očito nezadovoljna zajedničkim životom s tuženikom i njegovom izvanbračnom suprugom, pokazivala ponašanja koja u svojim iskazima opisuju tuženik i njegova supruga, kojima je otežavala zajednički život stranaka, a time i njihove međusobne odnose. S druge strane sud ne nalazi da bi tuženik i njegova supruga poduzimali radnje na štetu tužiteljice zbog kojih bi utvrdio neke objektivne i opravdane razloge za ovakvo ponašanje tužiteljice, štoviše, kako je naprijed obrazloženo, sud je utvrdio da je tuženik uredno ispunjavao svoje ugovorom preuzete obveze prema tužiteljici. Navedeno utvrđenje suda potvrđuje i činjenica da niti djelatnici MUP kao ni djelatnici HZSR koji su dolazili u kućanstvo stranaka povodom njihovih prijava nisu utvrdili da postoje razlozi za bilo kakvo njihovo postupanje i za zaštitu tužiteljice, štoviše utvrdili su da se radilo o neosnovanim prijavama tužiteljice (uz iznimku događaja zbog kojeg je protiv tuženika podnesen optužni prijedlog, a o čemu je naprijed bilo riječi), a angažman ovih službi tuženik je zatražio radi savjeta zbog ponašanja tužiteljice odnosno s obzirom na izrečene mjere opreza tužiteljici te kako bi zaštitio sebe i svoju obitelj zbog prijetnji tužiteljice zapaljenjem kuće, a zbog čega je tužiteljica u konačnici pravomoćno kazneno osuđena odnosno povodom kojih je u tijeku još jedan kazneni postupak. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica ovakvim svojim postupanjima i to otežavanjem ispunjavanja tuženikovih ugovornih obveza zbog neopravdanog odbijanja da primi ispunjenje obveza (da primi ponuđenu odjeću, pripremljenu hranu, vožnju liječniku), neprimjerenim ponašanjima prema tuženiku i članovima njegove obitelji (vrijeđanjem, izazivanjem svađa), neosnovanim prijavama policiji i socijalnoj službi i u konačnici počinjenjem kaznenog djela na štetu tuženika i članova njegove obitelji upravo i dovela do poremećenosti međusobnih odnosa parničnih stranaka pa je stoga na tužiteljici odgovornost za nastanak takvih odnosa, a kako je ranije rečeno, ugovorna strana koja je svojim postupanjem suprotno načelu savjesnosti i poštenja (što ukazuje na zlouporabu prava) dovela do takvih međusobnih odnosa, nema pravo po toj osnovi tražiti raskid ugovora.

25. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio u cijelosti neosnovanima navode tužiteljice o neispunjavanju ugovornih odnosa od strane tuženika te o poremećenosti njihovih međusobnih odnosa izazvanih postupanjem tuženika, zbog čega je ocijenio neosnovanim njezin tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a posljedično tome i radi trpljenja uknjižbe prava vlasništva tužiteljice na nekretninama kojima je tim ugovorom raspolagala u korist tuženika kao i radi iseljenja tuženika iz kuće koja i nadalje ostaje u njegovom vlasništvu.

26.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je tako tužiteljica, koji je u cijelosti izgubila spor, dužna tuženiku naknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

26.2. Kao takve sud je tuženiku sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi te tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa) priznao troškove:

- sastava odgovora na tužbu i podneska od 12. lipnja 2025., svakoga u iznosu od 200,00 EUR temeljem tbr. 8. toč. 1. Tarife

- zastupanja na ročištima 7. svibnja 2026. i 10. srpnja 2026., svakoga u iznosu od po 200,00 EUR temeljem tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- zatraženi PDV u ukupnom iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 46. Tarife.

26.3. Nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da se ta pristojba sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) plaća po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, zbog čega tuženik, koji je u sporu u cijelosti uspio, nije dužan podmiriti ovu pristojbu.

26.4. Na taj način sud je tuženiku priznao ukupne parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR koje mu je dužna naknaditi tužiteljica i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP teče od donošenja ove presude do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Varaždinu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega

2. Tuženik po punomoćnicima iz ZOU Dušanka Kuharić i dr. iz Ludbrega