REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž Ovr-207/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, OIB: 72336759011 protiv protivnika osiguranja OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Gregurić odvjetniku iz Bjelovara, radi osiguranja, povodom žalbe protivnika osiguranja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću od 25. travnja 2024. poslovni broj Ovr-120/2024- 2, dana 28. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I Žalba protivnika osiguranja OŠ iz [adresa], prihvaća se kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Gospiću od 25. travnja 2024. poslovni broj Ovr- 120/2024-2 i predmet se vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.
II O troškovima postupka povodom pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određeno je osiguranje potraživanja predlagatelja na temelju ovršne isprave i to rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Klasa: UP/I-415-02/21-01/810, Ur.broj: 513-07-06/23-08 od 31. svibnja 2023., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 32.773,78 EUR-a te zakonskih zateznih kamata koje teku od 16. ožujka 2024., do dana naplate novčane kazne u cijelosti, kao i troškova ovršnog postupka na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja.
2. Protiv navedenog rješenja protivnik osiguranja je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe očiti nesklad između sadržaja isprave koja se koristi kao ovršni naslov i izreke rješenja o osiguranju a što u potpunosti isključuje mogućnost provjere stanja duga. Pored toga Općim poreznim zakonom je propisano da se zastarjela kamata ne može naplatiti niti iz založene nekretnine. Iz rješenja o osiguranju se može zaključiti da se osigurava iznos koji predstavlja kapitalizirani iznos glavnice i do 15.03.2024. dospjele zatezne kamate. To proizlazi iz činjenice da se na iznos osiguranja želi osigurati i daljnja zatezna kamata. Potraživanja koja se žele osigurati više ne postoje jer su prestala nastupom zastare, a što je utvrđeno konačnim rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Koprivnica, Ispostava Križevci. Međutim, rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-14/18-01/138, Ur. broj: 513-04/24-10 od 11. travnja 2024. godine su poništena: rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostava Križevci Klasa: UP/I-410-23/2017-12/216, Ur. broj: 513- 07-06-02/2017-8 od 12.12.2017. godine, rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostava Križevci KLASA: UP/I -410-23/17- 12/216, Ur. broj: 513-07-06-02/2017-14 od 31.07.2018. godine. Dakle, upravo ona rješenja na kojima se temelji porezni dug koji se želi osigurati su poništena. Predlaže rješenje preinačiti i prijedlog za osiguranje odbiti, a predlagatelja obvezati da protivniku osiguranja naknadi trošak postupka, te troškove žalbe.
3. Predlagatelj osiguranja (Republika Hrvatska) u odgovoru na žalbu osporava navode protivnika osiguranja. Ističe da je Porezna uprava već prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje umanjila iznos obveze za iznose koji su protekom zakonskih rokova dospjeli u zastaru, zbog čega smatra da je potraživanje iskazano u prijedlogu točno i zakonito, te predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje i razmatrajući žalbene navode te isprave u spisu, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko rješenje zahvaćeno nedostatcima zbog kojih se ne može ispitati, a činjenično stanje u pogledu postojanja i visine tražbine predlagatelja osiguranja ostalo je nepotpuno utvrđeno.
6. Odredbom članka 296.st.1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 85/24 – dalje u tekstu: OZ), propisano je da sud određuje osiguranje na temelju ovršne isprave. Nadalje, sukladno članku 50. stavku 1. točki 3. OZ-a, protiv rješenja o ovrsi (odnosno osiguranju) može se izjaviti žalba ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage. U konkretnom slučaju, predlagatelj osiguranja je pokrenuo postupak na temelju rješenja o ovrsi Porezne uprave, koje predstavlja ovršnu ispravu. Međutim, protivnik osiguranja je uz žalbu dostavio materijalne dokaze (rješenja nadležnog drugostupanjskog upravnog tijela) iz kojih proizlazi da su pojedina rješenja o utvrđivanju porezne obveze – a koja predstavljaju supstrat i izravni pravni temelj za donošenje samog rješenja o ovrsi – poništena i vraćena Ministarstvu financija na ponovni postupak. U pravnom sustavu Republike Hrvatske, poništenjem upravnog akta uklanjaju se sve pravne posljedice koje je taj akt proizveo. Stoga, u situaciji kada su pojedinačna porezna rješenja poništena i vraćena na ponovni postupak, u tom dijelu privremeno prestaje postojati utvrđena porezna obveza, a rješenje o ovrsi Porezne uprave u tom opsegu gubi svoj zakoniti pravni temelj i svojstvo ovršne isprave. Hoće li i u kojem iznosu porezni dug ponovno biti utvrđen, ovisi isključivo o ishodu ponovnog postupka pred nadležnim ministarstvom.
6.1. Iz ovršne isprave proizlazi da dugovanje proizlazi i iz rješenja Porezne uprave od 12.12.2017., a iz priloženog rješenja Ministarstva financija od 11.travnja 2024. proizlazi da je isto rješenje poništeno. Predlagateljica osiguranja u odgovoru ne osporava isto, nego samo navodi da je zastarjeli dug otpisan.
7. Navodi predlagatelja osiguranja iz odgovora na žalbu – kako je Porezna uprava prije podnošenja prijedloga sama umanjila dug za iznose u zastari – nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove pravne stvari. Pitanje otpisa duga zbog nastupa zastare i pitanje naknadnog poništenja temeljnih upravnih akata zbog zakonitosti dva su potpuno različita pravna instituta. Okolnost da je predlagatelj osiguranja korigirao dug s osnova zastare ne isključuje nedostatak koji je nastao naknadnim poništenjem preostalih poreznih rješenja iz ovršne isprave.
8. Kako da je dio ovršne isprave otpao, a visina stvarnog i zakonitog duga (tražbine koja se osigurava) je postala sporna, a bez provođenja detaljnog matematičkog i činjeničnog usklađenja isto nije moguće utvrditi, zbog čega je nužno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
9. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke na način da će pozvati predlagatelja osiguranja da izvrši detaljnu specifikaciju tražbine i dostavi ažuriranu analitičku karticu duga, naložiti predlagatelju osiguranja da točno razgraniči koji se dio duga temelji na rješenjima koja su ostala na snazi, a koji dio otpada na rješenja koja su poništena i vraćena na ponovni postupak. Ako se utvrdi da dio poreznog duga i dalje zakonito postoji na temelju neponištenih rješenja, sud može donijeti novo rješenje o osiguranju, ali isključivo za taj (smanjeni) i točno utvrđeni iznos duga.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 148/99, 117/03, 92/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
11. O troškovima žalbenog postupaka protivnika osiguranja odlučeno je sukladno odredbi čl.166.st.3. Zakona o parničnom postupku.
U Požegi, 28. kolovoza 2026.
Sutkinja
Renata Marić