REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-380/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i Renate Marić, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P- 175/2023 od 24. veljače 2025. u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično uvažava, te se presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-175/2023 od 24. veljače 2025.

p o t v r đ u j e u točkama I. i II. izreke

p r e i n a č a v a u odluci o troškovima parničnog postupka točke III. i IV. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 da tužiteljici ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 1.380,95 EUR-a naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.256,05 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude (24. veljače 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog odbija.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno.

I/ Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3.1. i 3.3. Ugovora o kreditu broj 060405488786 zaključenog dana 3.4.2006. godine između tužiteljice ŠF, Sveti [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, u dijelu u kojem je iskazana promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci kreditora.

II/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 992,49 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 13,39 EUR od dana 12.12.2007 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 13.12.2007 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 9.1.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 19.3.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 26.4.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 30.5.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 3.7.2008 .

- na iznos od 11,40 EUR od dana 14.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 14.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 14.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 22.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 22.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 13.8.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.9.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.12.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 9.1.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.2.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.3.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 4.6.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 6.7.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 7.8.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 3.9.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 3.9.2009 .

- na iznos od 21,38 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.12.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 7.1.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.2.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 6.4.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.5.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 4.6.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.7.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 4.8.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.2.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 14.4.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 14.4.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.6.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 10.6.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 10.6.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.7.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 16.8.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 16.8.2011.

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.9.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 15.9.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.10.2011 .

- na iznos od 20,85 EUR od dana 14.10.2011 .

- na iznos od 20,85 EUR od dana 14.11.2011 . do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.380,95 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška se odbija.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o parničnom trošku ( točke III. i IV. izreke) pobija tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se odluka o parničnom trošku preinači i tužiteljici dosude svi zatraženi troškovi, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tužiteljica ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, jer da je sud trebao tužiteljici priznati trošak za sastav podneska od 9.9.2024. kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specificirala zahtjev za isplatu, kao i podnesak od 4.10.2024. koji je bio bitan za vođenje spora, jer da je tužiteljica morala dati svoje očitovanje na prigovore tuženika o nedopuštenosti preinake tužbe.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I. II. III. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3.1.U sadržaju žalbe tuženik navodi kako se kolektivni spor koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 povodom valjanosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u predmetnoj stvari ne može primijeniti jer se ovdje radi o ugovoru o kreditu koji je zaključen u HRK, da ako je tužiteljica imala sumnju u valjanosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno odredbe o promijeni kamatne stop da je mogla u roku od 5 godina od pravomoćnosti Presude u kolektivnom sporu pokrenuti postupak radi utvrđenja ništetnosti analognih odredbi svog Ugovora o kreditu, da je prvostupanjski sud pogrešno stoga primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor zastare, i prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata stjecanja bez osnove nastale na temelju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da ugovorne odredbe kojima se ugovara pravo jednostrane izmjene kamatne stope nisu automatski nepoštene, nego su to samo one takve odredbe koje dopuštaju izmjene bez valjanog razloga ili koje u sebi ne sadrže razlog za izmjenu, da je predmetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno vidljiva iz Ugovora o kreditu, da je tužiteljica samostalno izabrala zaključiti predmetni Ugovor o kreditu u valuti HRK s promjenjivom kamatnom stopom te da je bila u razumnoj mjeri obaviještena o svim bitnim elementima ugovora o kreditu, da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, te je i javni bilježnik objasnio tužiteljici sve elemente samog Ugovora o kreditu, da tuženik nije bio nepošten i da zatezne kamate ne mogu teći od svake pojedine uplate, da vrijednost predmeta spora nije zbroj deklaracije zahtjeva i visina zahtjeva za isplatu, te da je odluka o parničnom trošku pogrešna. Smatra da je zbog navedenih razloga prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude učinio bitnu povredu postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, te pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu u granicama razloga navedenih u izjavljenim žalbama , te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao dovoljno jasne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno :

- da je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila s tuženim kao kreditorom dana 3.4.2006. Ugovor o kreditu broj 060405488786 na temelju kojeg je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 115.000,00 HRK, da je tim Ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da se radilo o gotovinskom kreditu s rokom otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta, da je u vrijeme sklapanja Ugovora kamatna stopa iznosila je 8,99% godišnje, a ugovorena je kao promjenjiva člankom 3. točka 3.1., dok je člankom 3. točkom 3.3. Ugovora ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši prema izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

- da je tužiteljica potrošač u smislu članku 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03., 46/07., 97/07. dalja ZZP/03) kojim je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je umirovljenica da je kredit dizala u privatne svrhe,

- da tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan, jer tužiteljica predmetnom tužbom traži i utvrđivanje točaka 3.1. i 3.3. Ugovora o kreditu ništetnima (točka I tužbenog zahtjeva) te traži povrat svih preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a što predstavlja restitucijski zahtjev ( točka II. tužbenog zahtjeva),

- da je pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. po kojem zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva po kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primili na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11, 78/15 29/18,126/21,114/22 i 156/22 dalje ZOO) kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara restitucijskog zahtjeva nije mogla nastupiti prije nego je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi,

- da je Ugovor o kreditu standardni, tipski ugovor u smislu članka 295. ZOO-a, koje Banke sklapaju sa svojim klijentima, u kojem su Ugovorne odredbe odnosno sam

Ugovor unaprijed sastavljen od strane tuženika,

da formulacija u članku 3. točci 3.1. te 3.3. Ugovora, da se promjena kamatnih stopa „vrši prema izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“ govori u prilog tome da je tuženik kao jača ugovorna strana i visokospecijalizirana financijska ustanova koja je bila svjesna rizika koji nosi ugovaranje kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, iskoristio takvu svoju jaču ugovornu poziciju i nametnuo takvu ugovornu odredbu, na koju potrošač ako želi odobrenje kredita mora pristati, a da pri tom nije informirao tužiteljicu kao buduću korisnicu kredita, što proizlazi i iz iskaza tužiteljice,

- da je time tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, načelu dobre vjere koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača,

- da su navedene odredbe Ugovora nepoštene u smislu članka 81. i 82. ZZP-a, a posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost prema članku 87. ZZP, da i u smislu članka 269. stavka 2. i članka 272. ZOO ugovorna obveza mora biti određena odnosno odrediva, što posljedično kod neodređene ili neodredive činidbe dovodi do ništavosti, a što je upravo ovdje slučaj,

- da to što je predmetni ugovor javnobilježnički ovjeren ne može nadomjestiti obvezu tuženika kao trgovca da informira potrošača o svim parametrima relevantnim za ugovorni odnos odnosno za donošenje odluke na temelju relevantnih informacija na temelju koje bi se mogla predvidjeti visina obveze.

- da se sukladno odredbi članka 328. ZOO-a isticanje ništetnosti ne gasi,

- da je visina restitucijskog zahtjeva ,odnosno preplaćenih iznosa zbog primjene odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i njenom povećanju u skladu s odlukom kreditora, utvrđena financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. u iznosu od 992,49 eura, te da tuženik nije osporavao matematički izračun nalaza i mišljenja vještaka, već samo osnovu potraživanja,

-da tužiteljica temeljem članka 1111. ZOO-a ima pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi Ugovora, ta prema članku 1115. ZOO-a ostvaruje pravo i na zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od dana kad je te iznose platila, tj. od dana kada ih je tuženi stekao, jer je upravo tuženik odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj tužitelj kao potrošač nije mogao pregovarati, a nije ni dobio valjane i adekvatne informacije o razlozima i parametrima određivanja i kretanja kamata, te je stoga nepošten stjecatelj i duguje zakonske zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

9. Takvim utvrđenjem prvostupanjskog suda, a koje prihvaća i ovaj sud, u potpunosti su raspravljena sva sporna pitanja, a koja u navodima žalbe tuženik ponovo ističe.

9.1. Stoga je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci Banke, te obvezao tuženika da tužiteljici plati preplaćeni iznos temeljem navedenih ništetnih odredbi ugovora zajedno sa zateznom kamatom od dana stjecanja, pa je u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

10. Razmatrajući žalbu tužiteljice i tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka, ovaj sud nalazi da žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

11. Tužiteljici koja je uspjela u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.

11.1. U ovom predmetu je tužiteljica je istakla deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva, tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a) koji je iznosi 992,49 eura, kao što osnovano u žalbi ističe tuženik.

12. Stoga je u smislu odredbe 155. ZPP-a ,opravdani trošak tužiteljice, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR-a, trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 EUR-a (koliko je plaćeno korištenjem umanjenja e-sustava) i sudske pristojbe na presudu od 26,55 EUR-a, trošak zastupanja po punomoćniku koji se sastoji od sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. dalje OT) u iznosu od 75 bodova, zastupanja na ročištima 19. rujna 2023., 25.travnja 2024. i 9. siječnja 2025. po Tbr 9.1. OT u iznosu od 3 x75 bodova, trošak podneska od 9.9.2024. po Tbr.8.1. OT od 75 bodova što prema vrijednosti boda po Tbr 54. OT iznosi 750,00 eura uvećano za PDV od 25 % iznosi 937,5 eura , tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.256,05 eura.

U Požegi, 28. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević