REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-651/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović -Terzić, kao sucu pojednicu, u pravnoj stvari tužitelja MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Marku Mučnjak, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 30. ožujka 2026., poslovni broj: P-8071/2025-8, 28. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MZ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude od 30. ožujka 2026. poslovni broj: P-8071/2025-8 .

II. Odbija se tužitelj MZ iz [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3207936615, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojom je ugovoreno: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.“

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita od 471,69 eura sa zateznim kamatama na 307,90 eura od 28.11.2006. do isplate i na 163,79 eura od 15.3.2012. do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 428,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima parničnog postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i odluka o troškovima parničnog postupka preinači na način da mu se dosude svi zatraženi troškovi parničnog postupka, a podredno da se odluka o troškovima postupka ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a tužitelj nalazi u tome što pobijana odluka o troškovima, prema njegovu stajalištu, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Pritom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 40. stavaka 2. i 3. ZPP-a pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

2.2. Ističe da je u točki I. tužbenog zahtjeva postavio deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti, za koji je vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 1.327,23 eura, dok je uz taj zahtjev postavio i kondemnatorni zahtjev, kako je pobliže naveden u izreci pobijane presude. Smatra da je pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora i odlučivanju o troškovima postupka bilo potrebno primijeniti odredbu članka 37. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 40. stavkom 2. ZPP-a.

2.3. Nadalje prigovara da mu prvostupanjski sud nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude, iako je taj trošak pravodobno zatražio te je njegov punomoćnik tom ročištu i pristupio. Tužitelj zahtijeva i naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a time što odluka o troškovima postupka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge koji omogućuju njezino ispitivanje, dok navodi kojima tužitelj osporava vrijednost predmeta spora prema kojoj su odmjereni troškovi zastupanja po svojoj naravi predstavljaju prigovor pravilnosti primjene prava pri odlučivanju o troškovima postupka, a ne navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6. Nije osnovan ni žalbeni navod tužitelja da je prilikom odmjeravanja troškova zastupanja trebalo primijeniti članak 37. stavak 1. ZPP-a, te vrijednost deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, koju je označio u iznosu od 1.327,23 eura, pribrojiti vrijednosti kondemnatornog zahtjeva za isplatu iznosa od 471,69 eura.

6.1. Naime, iako je tužitelj tužbom formalno postavio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora i kondemnatorni zahtjev za isplatu, ti zahtjevi u konkretnom slučaju nemaju samostalno i međusobno neovisno imovinsko značenje. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti predstavlja pravnu osnovu za ostvarenje kondemnatornog zahtjeva, odnosno restituciju onoga što je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe.

6.2. Stoga deklaratorni zahtjev u ovom slučaju predstavlja deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu i služi ocjeni njegove osnovanosti. O postojanju odnosno nepostojanju ništetnosti ugovorne odredbe sud bi morao odlučiti i kada takav deklaratorni zahtjev ne bi bio posebno istaknut, jer je pitanje valjanosti ugovorne odredbe prethodno pitanje za odluku o zahtjevu za povrat onoga što je na temelju te odredbe plaćeno.

7. Zbog takve međusobne povezanosti zahtjeva nema osnove njihove vrijednosti zbrajati primjenom članka 37. stavka 1. ZPP-a. Navedena odredba pretpostavlja kumulaciju više zahtjeva čije vrijednosti imaju samostalno značenje, dok ovdje deklaratorni zahtjev služi ostvarivanju istog imovinskog interesa koji se konačno realizira kondemnatornim zahtjevom za isplatu. Zbrajanjem posebno označene vrijednosti deklaratornog zahtjeva i iznosa zahtijevane isplate isti bi se imovinski interes u svrhu odmjeravanja troškova postupka vrednovao dvaput.

7.1. Stoga činjenica da je tužitelj za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura nije odlučna za odmjeravanje troškova zastupanja. Mjerodavna je vrijednost kondemnatornog zahtjeva kojim tužitelj ostvaruje konkretnu imovinsku korist kao posljedicu utvrđene ništetnosti, odnosno iznos od 471,69 eura.

7.2. Prvostupanjski sud je, prema tome, pravilno troškove zastupanja tužitelja odmjerio prema vrijednosti predmeta spora od 471,69 eura, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

8. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da mu pobijanom presudom nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud nakon donošenja pobijane presude donio dopunsko rješenje kojim je tužitelju dosudio upravo trošak pristupa tom ročištu.

8.1. Prema tome, o navedenom trošku naknadno je odlučeno dopunskim rješenjem, pa žalbeni navod da tužitelju taj trošak nije priznat ne može dovesti do preinačenja pobijane odluke o troškovima postupka, budući da mu je predmetni trošak već dosuđen.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno, primjenom članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, odmjerio troškove odvjetničkog zastupanja prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, dok je o trošku pristupa ročištu za objavu presude naknadno odlučeno dopunskim rješenjem, pa žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost odluke o troškovima parničnog postupka.

10. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

11. Budući da tužitelj sa žalbom nije uspio, ne pripada mu pravo na naknadu troška sastava žalbe, pa je njegov zahtjev za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan, primjenom članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić