REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-677/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KSS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli, protiv I. tuženice VSS iz [adresa], KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tizianu Sošiću, odvjetniku u Puli i II. tuženice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, radi utvrđenja prava na nasljedstvo, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, od 22. svibnja 2026., poslovni broj: P-802/2024-20, 28. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CSS iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola od 22. svibnja 2026. poslovni broj: P-802/2024-20.

II. Odbija se I. tuženica VSS sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

" I Odbacuje se tužba tužitelja CS od 27. prosinca 2024. kao nepravovremena.

II Nalaže se tužitelju CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da prvotuženici ĐSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga.

2.1. U žalbi osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o početku tijeka roka za podnošenje tužbe. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 423. stavka 1. točke 6. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 237. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju, kada je zaključio da rok za podnošenje tužbe počinje teći od dana kada je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje oporuke, a ne od dana kada je oporuka proglašena u predmetu istoga suda.

2.2. Tužitelj ističe da odredbe članka 235. stavaka 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ne propisuju za osobu koja je podnijela prijedlog za proglašenje oporuke poseban rok za ostvarivanje prava u parničnom postupku, različit od roka koji vrijedi za ostale zainteresirane osobe.

2.3. Smatra da bi prihvaćanje pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda dovelo do neprihvatljive posljedice prema kojoj bi osoba koja je podnijela prijedlog za proglašenje oporuke bila dužna pokrenuti parnični postupak radi ostvarivanja prava iz oporuke neovisno o tome je li oporuka uopće proglašena. Stoga drži da se početak tijeka roka za podnošenje tužbe ne može vezati uz dan podnošenja prijedloga za proglašenje oporuke, već uz dan njezina proglašenja.

2.4. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. I. tuženica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjsko rješenje potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. II. tuženica nije dala odgovor na žalbu .

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu kao nepravovremenu.

7. Nije sporno da je ostavinski postupak iza ostavitelja pravomoćno okončan, da je tužitelj 21. studenoga 2024. podnio prijedlog za proglašenje naknadno pronađene oporuke, da je oporuka proglašena 26. studenoga 2024., a da je predmetna tužba podnesena 27. prosinca 2024. Iz spisa proizlazi i da je tužitelj u prijedlogu za proglašenje oporuke naveo da ju je pronašao 13. studenoga 2024., no prvostupanjski sud je, povoljnije za tužitelja, kao odlučan uzeo 21. studenoga 2024., kada je oporuku nesporno predao prvostupanjskom sudu.

8. Prema članku 235. stavcima 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti, a zainteresirane osobe upozoriti da prava na temelju oporuke mogu ostvarivati u parnici.

9. Međutim, navedena odredba ne propisuje da rok za pokretanje takve parnice počinje teći od dana proglašenja oporuke.

10. Prema članku 237. stavku 1. ZN-a, kada je ostavinska rasprava završena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, stranke svoja prava mogu ostvarivati u parnici u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka.

11. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1091/2024-2 od 17. rujna 2024., donesenoj nakon što je rješenjem poslovni broj Revd-1950/2024-2 od 8. svibnja 2024. dopuštena revizija radi pitanja primjenjuju li se u takvoj situaciji rokovi iz članka 138. ZN-a ili rokovi i razlozi za ponavljanje parničnog postupka. Vrhovni sud prihvatio je primjenu članka 237. stavka 1. ZN-a, odnosno rokova i razloga za ponavljanje parničnog postupka.

12. Stoga se u ovom slučaju primjenjuje članak 421. stavak 1. točka 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), u vezi s člankom 423. stavkom 1. točkom 6. ZPP-a.

13. Prema članku 423. stavku 1. točki 6. ZPP-a, tridesetodnevni rok počinje teći od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva.

14. Stoga nije osnovan žalbeni navod da je rok mogao početi teći tek 26. studenoga 2024., kada je oporuka proglašena.

15. Za početak roka nije odlučan trenutak formalnog proglašenja oporuke, već trenutak kada ju je tužitelj mogao iznijeti sudu kao novo dokazno sredstvo. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj tu mogućnost imao najkasnije 21. studenoga 2024., jer je upravo toga dana oporuku iznio pred sud podnošenjem prijedloga za njezino proglašenje.

16. Proglašenje oporuke iz članka 235. ZN-a i mogućnost njezina iznošenja sudu kao novog dokaznog sredstva iz članka 423. stavka 1. točke 6. ZPP-a nisu iste pravno relevantne okolnosti. Članak 235. ZN-a uređuje postupanje s naknadno pronađenom oporukom, ali ne određuje da njezinim proglašenjem počinje teći novi rok za ostvarivanje prava u parnici.

17. Nije osnovan ni žalbeni navod da bi takvim tumačenjem podnositelj prijedloga za proglašenje oporuke bio stavljen u nepovoljniji položaj od drugih zainteresiranih osoba. Riječ je o subjektivnom roku čiji početak ovisi o tome kada je konkretna stranka mogla iznijeti sudu novu činjenicu ili dokaz. Stoga taj rok ne mora početi teći istodobno za sve zainteresirane osobe.

18. Neosnovano tužitelj u žalbi osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je bio dužan pokrenuti parnicu neovisno o tome je li oporuka proglašena. Naime, prethodno proglašenje naknadno pronađene oporuke nije pretpostavka za podnošenje tužbe radi ostvarivanja prava u smislu članka 237. stavka 1. ZN-a. Odredba članka 235. ZN-a propisuje postupanje s naknadno pronađenom oporukom, dok se pravovremenost parnice prosuđuje prema pravilima o ponavljanju parničnog postupka na koja izrijekom upućuje članak 237. stavak 1. ZN-a. Budući da članak 423. stavak 1. točka 6. ZPP-a početak roka veže uz dan kada je stranka mogla iznijeti sudu novo dokazno sredstvo, a ne uz dan kada je to dokazno sredstvo formalno proglašeno, tužitelj je mogao podnijeti tužbu i prije proglašenja oporuke. Za početak tijeka roka stoga je odlučno da je tužitelj najkasnije 21. studenoga 2024. oporukom raspolagao i mogao je iznijeti sudu, što je toga dana podnošenjem prijedloga za njezino proglašenje i učinio. Kako je tužitelj tužbu podnio tek 27. prosinca 2024., nakon proteka roka iz članka 423. stavka 1. točke 6. ZPP-a, pravilno je prvostupanjski sud tužbu odbacio kao nepravovremenu.

19. Slijedom navedenoga, žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

20. Zahtjev I. tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer navodi iz odgovora na žalbu nisu bili od utjecaja na odluku o žalbi, pa taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Irena Dikanović -Terzić