Poslovni broj: Usž-1196/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆČ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, radi priznavanja ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2352/2024-23 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2352/2024-23 od 16. veljače 2026.

II. Odbija se žalba tužitelja protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2352/2024-23 od 16. veljače 2026.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/938, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 2. travnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/3271, URBROJ: 338-21-02- 02-23-4 od 20. studenog 2023. (točka I. izreke), te se tužitelju, ozljeda dijagnoze S83.6 prema MKB-10 klasifikaciji, pretrpljena u događaju od 7. kolovoza 2023., priznaje ozljedom na radu i s tim u vezi mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu (točka II. izreke). Točkom III. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.250,00 EUR, u roku od 60 dana, dok se tužitelj odbija s ostatkom zatraženog iznosa.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/938, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 2. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/3271, URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 20. studenog 2023., kojim tužitelju ozljeda pretrpljena u događaju od 7. kolovoza 2023., izražena dijagnozama S86.9 i S83., nije priznata ozljedom na radu, zbog čega mu nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu.

2. Tužitelj je izjavio žalbu u odnosu na točku III. izreke presude, kojom osporava odluku o trošku u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen, iz svih žalbenih razloga. Navodi kako je Sud trebao tužitelju dosuditi daljnji trošak sastava podneska od 21.8.2025., kojim se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je riječ o obrazloženom podnesku. Smatra da je pristup suda diskriminatoran u odnosu na tužitelja koji je uspio u sporu, te je povrijeđen članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i članak 1. Protokola 1. Navodi da trošak podneska od 21.8.2025., kojeg je dostavio po pozivu suda, neće moći naplatiti od tuženika radi čega će doći do umanjenja njegove imovine. Smatra da je sud primjenom ekstenzivne interpretacije pogrešno utvrdio da isti trošak nije opravdan, čime je postupio protivno odredbama Tarife, te je izostalo obrazloženje suda takvog postupanja. Smatra da je time povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Predlaže usvojiti žalbu u odnosu na točku III. izreke presude i odrediti tužitelju naknadu daljnjih 1.250,00 EUR, sve uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava navode žalbe tužitelja kao neosnovane. Predlaže odbiti žalbu tužitelja.

4. Tuženik je izjavio žalbu protiv pobijane presude iz svih žalbenih razloga. U žalbi ponavlja činjenična utvrđenja iz postupka, kao i primjenjive propise. Ističe kako je sudski vještak donio mišljenje temeljem samo jednog nalaza, proizvoljno tumačeći i nagađajući o mehanizmu nastanka ozljede, pri čemu uopće nisu uzete u obzir degenerativne promjene opisane u MR koljena. Prigovara kako je vještak istaknuo da ozljeda nije mogla nastati kod normalnog hoda, a upravo je na taj način ista ozljeda nastala te ukazuje na prijavu ozljede na radu, kao i nalaz ortopeda od 8. kolovoza 2023. Smatra kako su opisana degenerativna stanja bila predisponirajuća za nastanak ozljede tužitelja. Predlaže da sud poništi presudu prvostupanjskog suda i odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe tuženika. Prigovara kako liječničko povjerenstvo tuženika štiti interese tuženika kao poslodavca. Ukazuje kako je sudski vještak 15. srpnja 2025. pregledao tužitelja te našao ožiljke od učinjenih artroskopija iz studenog i prosinca 2023., dakle nakon ozljede, a budući mu se stanje nije popravljalo, već se pogoršavalo. Navodi kako prije ozljede nije imao nikakvih poteškoća s desnim koljenom te nije imao predispozicija vezanih za štetni događaj. Predlaže odbiti žalbu tuženika, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je prvostupanjski Sud usvojio tužbeni zahtjev i sam odlučio o pravu tužitelja, primjenom članka 117. stavak 1. ZUS-a.

9. Prema podacima spisa, ovaj Sud nalazi kako nije sporno da je do ozljeđivanja tužitelja došlo u okviru njegove radno-pravne aktivnosti i tijekom radnog vremena. Tužitelj je doveo u pitanje utvrđenja tuženika o postojanju zapreka iz članka 67. toč. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO) te je radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na ozljedu tužitelja, tijekom spora proveden dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke – ortopedu.

10. Po provođenju dokaza medicinskim vještačenjem, prvostupanjski sud je poništio uvodno citirane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela i tužitelju priznao traženo pravo jer je utvrdio da je tužitelj u predmetnom događaju pretrpio ozljedu dijagnoze S83.6.

10.1. Naime, suprotno zaključku tuženika, prvostupanjski sud nalazi kako je ispunjena pretpostavka iz članka 66. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO) za priznavanje predmetne dijagnoze ozljedom na radu, s obzirom na utvrđeni mehanizam nastanka iste.

11. Po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dao dostatne i valjane razloge kako nema zapreke iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a (na koju ukazuje tuženik u svojem prigovoru) za priznavanje navedene dijagnoze kao ozljede na radu, a s obzirom na obrazloženja sudskog vještaka kojima su otklonjeni prigovori tuženika koji se pozivaju na RTG i MR snimke, degenerativne promjene i predispoziciju zdravstvenog stanja.

12. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je iznosio tijekom spora, da postoji zapreka iz članka 67. ZOZO-a (uključujući i onu iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a), za priznanje tužitelju ozljede na radu, jer se radi o predispoziciji nastanka njegove ozljede u vidu degenerativnih promjena u koljenu tužitelja.

13. Međutim, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je na isti prigovor odgovorio u pobijanoj presudi i isti pravilno otklonio te je ovaj Sud suglasan sa razlozima koje je u odnosu na navedeno dao prvostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je u odnosu na mehanizam nastanka ozljede tužitelja, uzimajući u obzir sve dokaze spisa predmeta (pa tako i izjave tužitelja i svjedoka), pravilno utvrdio da je ista nastala naglom promjenom položaja tijela, odnosno naglim pokretom, a ne kod normalnog hoda (kako to prigovara tuženik), te je sudski vještak ukazao da je za nastanak takve ozljede dovoljna i mala neravnina na tlu ili nespretni oslonac o tlo.

14. Stoga se žalbeni prigovori tuženika, kojima dovodi u pitanje činjenično stanje utvrđeno tijekom spora, nisu mogli ocijeniti osnovanima niti su od utjecaja na utvrđenja bitna za odluku u ovoj stvari.

15. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo i u obrazloženju pobijane presude naveo osnovane razloge na kojima je utemeljio pobijanu presudu.

16. Budući da je tužitelj uspio u sporu, osnovano je primjenom članka 144. stavka 1. ZUS-a usvojen njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 4.250,00 EUR i to za ukupno tri poduzete radnje po opunomoćeniku odvjetniku (3.000 EUR + PDV), kao i ranije uplaćeni predujam za provođenje vještačenja (500,00 EUR).

17. U odnosu na traženi trošak sastava podneska od 21.8.2025., u vezi s čim je tužitelj izjavio žalbu, ovaj Sud nalazi kako je prvostupanjski sud pravilno ukazao na razloge zbog kojih nema osnova da se trošak sastava tog podneska (očitovanja – ujedno požurnice) prizna tužitelju, kao opravdan, kraj ocjene da u istom nisu sadržani primjedbe na nalaz vještaka niti navodi relevantni za odluku.

18. Žalbeni prigovori tužitelja da je uslijed nepriznavanja istog troška došlo do njegove diskriminacije, povrede načela jednakosti oružja i konvencijskog prava, ni u čemu nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je tužitelju, kao opravdane troškove, priznao upravo one koji su bili nužni za njegov uspjeh u sporu, dok nepriznavanje troška za sastava konkretnog podneska, nije nikakav diskriminacijski osnov , kako to tužitelj prikazuje. Ne može se govoriti niti o povredi načela jednakosti oružja, pogotovo u situaciji kada je tužitelj imao mogućnost ravnopravno sudjelovati u sporu, iznositi očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima bitnim za odluku u ovoj stvari, te je u konačnici temeljem takvih izlaganja uspio u sporu. Odvojeno je pitanje opravdanosti troška za svaku poduzetu radnju po opunomoćeniku odvjetniku (članak 144. stavak 1. ZUS-a), o čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju presude iznio dostatne razloge odbijanja priznanja troška sastava pojedinih podnesaka tužitelja pa tako i podneska od 21. kolovoza 2025.

19. Stoga ovaj Sud nije mogao uvažiti žalbene prigovore tužitelja, već nalazi da je odluka prvostupanjskog suda o troškovima spora, na zakonu osnovana.

20. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu, Sud nije našao osnovanim njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti. Nadalje, u odnosu na traženi trošak sastava odgovora na žalbu, ovaj Sud nalazi da nije riječ o opravdanom izdatku, nužnom za donošenje odluke o žalbi tuženika, radi čega je primjenom članka 144. st. 1. ZUS-a, u vezi s člankom 148. st. 1. ZUS-a, isti zahtjev tužitelja (zajedno sa troškom sastava žalbe), valjalo odbiti točkom III. izreke presude.

21. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska