Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-581/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Armagor Estate d.o.o., OIB: 35067013886, Miramarska cesta 24 Zagreb, zastupan po direktoru BI, radi osiguranja dokaza, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. R1-86/2026-5 od 20. srpnja 2026., 28. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1-86/2026-5 od 20. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Odbija se prijedlog za pribavljanjem podataka o vlasnicima motornih vozila od 5. veljače 2026., a dopunjen podneskom od 14. srpnja 2026., kao neosnovan .“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio predlagatelj u kojoj je naveo da rješenje suda prvog stupnja pobija u cijelosti, zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešnog pravnog pristupa sadržaju podnesenog prijedloga, nepotpunog i proturječnog obrazloženja te zbog tumačenja koje predlagatelju onemogućuje djelotvornu sudsku zaštitu. U bitnom, predlagatelj je u žalbi naveo da je glavni i određeni zahtjev bio prikupljanje podataka, dok da je izraz „ osiguranje „ dokaza naveden kao pravna kvalifikacija u zagradi. Predlaže da sud prihvati njegovu žalbu i pobijano rješenje preinači, podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

4. Ovaj sud ispitao je pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP).

5. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da predlagatelj podneskom od 5.veljače 2025. traži da sud po službenoj dužnosti zatraži od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske podatke o vlasnicima motornih vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], – [registarska oznaka], – [registarska oznaka], – [registarska oznaka], – [registarska oznaka], i to podatke o imenu i prezimenu odnosno nazivu vlasnika, adresi prebivališta odnosno sjedišta, u svrhu zaštite prava predlagatelja, a temeljem odredbi ZPP-a o osiguranju i pribavljanju dokaza.

6. Prijedlog predlagatelja sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članaka 272. do 276. ZPP-a kojima je uređen institut osiguranja dokaza.

7. Svojim žalbenim navodima predlagatelj nije doveo u pitanje zakonitost rješenja suda prvog stupnja.

8. Na temelju odredbe čl. 26. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila (NN 130/2017, dalje: Pravilnik), evidencija o registriranim vozilima vodi se na informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, podatke u evidenciju unose stanice za tehničke preglede vozila i stručna organizacija prilikom registracije vozila i obavljanja ostalih povezanih poslova, a Evidencija iz stavka 1. ovoga članka čuva se trajno. Na temelju čl. 28. st. 1. Pravilnika evidencija o registriranim vozilima na Informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove sadrži podatke o stanici za tehnički pregled, registarskoj oznaci, prometnoj dozvoli, osiguranju, vlasniku, korisniku i najmoprimcu.

9. Prije svega se navodi, da je sud pravilno primijenio odredbe ZPP-a koje se odnose na osiguranje dokaza. Naime, sam predlagatelj je svoj prijedlog temeljio na odredbama ZPP-a o osiguranju dokaza, a i sam sadržaj ukazuje da se radi upravo o prijedlogu za osiguranje dokaza, pogotovo što druga vrsta postupaka za postupanje po prijedlogu predlagatelja nije niti predviđena, pa niti nije bilo osnove da sud postupi po odredbi čl. 109. ZPP-a, kako to neosnovano navodi predlagatelj. Jasno je što predlagatelj traži i sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe koje se odnose na osiguranje dokaza te je očigledno da od tijela koje vodi odgovarajuću evidenciju predlagatelj nije pribavio taj podatak.

10. Odredbom čl. 272. ZPP-a je propisano da ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede. Odredbom čl. 274. ZPP-a je propisano da je u podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagatelj dužan naznačiti prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom, razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica, te zašto se kasnije on neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistječe da on nije poznat.

11. Pribavljanje podataka o vlasnicima vozila nije dokaz za koji postoji opravdana bojazan da se neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, budući se radi o evidenciji koju vodi nadležno tijelo, a koje nadležno tijelo nije sud, te se evidencija vodi trajno. Pri tome su neodlučni navodi predlagatelja koji se odnose na Zakon o zaštiti osobnih podataka ( Narodne novine br. 103/2003, 118/2006, 41/2008, 130/2011, 42/2018) i činjenicu što te podatke sam nije pribavio.

12. U odnosu na žalbeni navod predlagatelja da sud prvog stupnja ne objašnjava postoji li kakav drugi realno dostupan postupak kojim bi se identitet mogao pribaviti, predlagatelju se ukazuje na odredbe čl. 11. ZPP-a, prema kojem je obaveza suda da stranku, koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu, upozori koje parnične radnje može poduzeti, a što ovdje nije slučaj. Dakle, nije obveza suda upućivati stranku kako da dođe do podataka o vlasnicima vozila, niti je ZPP-om ili odredbama Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024, 136/2025) propisano da sud pruža pravnu pomoć fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa.

13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 380. st. 2. ZPP -a, je valjalo žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

U Gospiću, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Kristina Pavelić