REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-667/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženice ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 29. travnja 2026., poslovni broj: P-532/2025-8, u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice ... djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, te se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 29. travnja 2026., poslovni broj: P-532/2025-8:

1. potvrđuje u točkama I.,II. i IV. izreke

2. preinačava u točki III. izreke (troškovi postupka) i sudi se tako da se nalaže tuženici ... da tužitelju EE naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 219,91 euro (slovima: dvjesto devetnaest eura i devedeset jedan cent), umjesto iznosa od 226,54 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2026. do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.6.t.1 Ugovora o kreditu broj 707483, solemniziranog po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz [adresa] dana 28.10.2005.godine pod posl.brojem OU- 1415/2005 sklopljenog između tužitelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], a sadašnjeg naziva ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] , kao kreditora, u dijelu koji glasi “ NAKNADA ZA OBRADU ZAHTJEVA I ADMINISTRACIJU KREDITA: jednokratno 1,00% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj“ te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 194,74 (sto devedeset četiri eura i sedamdeset četiri centa) zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.11.2005. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], OIB:87939104217 da tužitelju EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 226,54 EUR (dvjesto dvadeset šest eura i pedeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude 29. travnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.1. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je proturječna sama sebi i razlozima presude. Nadalje ističe kako u konkretnom predmetu sud nije utvrdio da je među ugovornim stranama zbog ugovaranja predmetne naknade nastala značajna neravnoteža. Ukazuje na odredbu članka 81. stavak 1. ZPP, te ističe da je predmetna odredba uočljiva i lako razumljiva. Osporava pravni stav suda u pogledu zastare, osporava dosuđene kamate, ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, dosuđene troškove i priznati trošak sudske pristojbe. Predlaže sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, naložiti tužitelju da plati troškove tuženici, podredno ukinuti odluku. Traži troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana samo djelomično u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o potrošačkom kreditu u dijelu ugovorene naknade za obradu kredita, te zahtjev za vraćanje te naplaćene naknade tužitelju.

5.1. Nesporno je da je tužitelj s prednikom tuženice zaključio dana 28. listopada 2005. Ugovor o kreditu broj: 707483, za kupnju osobnog automobila, te da mu je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 30.746,00 CHF u protuvrijednosti kuna.

5.2. Nesporno je također da ugovor o kreditu sadrži odredbu da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja i istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa kredita, te da je prije isplate obračunata i naplaćena naknada u iznosu od 194,74 eura (tada 1.467,27 kuna).

6. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit digao za kupnju automobila, da mu je ponuđen kredit kod prednika tuženice, da ga je ugovor čekao pripremljen, da nije bio u mogućnosti pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, da mu nije predočen cjenik niti specifikacija u vezi s naknadom za obradu kredita, da je pokušao pregovarati u vezi sa rokom otplate u smislu da rok otplate bude pet, a ne sedam godina, ali mu ni to nije bilo omogućeno, pa je odustao od pokušaja da nešto u ugovoru promijeni.

7.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje temeljem izvedenih dokaza da tužena nije dokazala da je prilikom sklapanja Ugovora s tužiteljem pregovarala o spornoj odredbi. Tužena je propustila razjasniti tužitelju odredbu o tzv. ulaznoj naknadi, odnosno strukturi i načinu obračuna tzv. ulazne naknade, te isto nije počinjeno u dobroj vjeri, odnosno nije dokazano da je tužena informirala tužitelja, kao potrošača, u predugovornom stadiju sklapanja Ugovora o kreditu, o strukturi naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Isto tako nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita, dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na tuženu, te se ne može smatrati zabranom manjeg značaja. Budući da je tužena povrijedila interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, to je ugovorna odredba čl. 6.1. Ugovora nepoštena, a time i ništetna.

8. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je pravilno utvrdio da je isti neosnovan. Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020., za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

9. Sud je pravilno temeljem odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), ocijenio kao osnovan i zahtjev tužitelja da mu tužena vrati trošak obrade kredita u iznosu od 194,74 eur kojeg je tuženica naplatila na temelju ništetne ugovorne odredbe i to kao nepošten stjecatelj sa zateznim kamatama koje sukladno odredbi čl. 1115. ZOO počinju teći drugog dana iza dana plaćanja pa do isplate.

9.1. Kako svojim žalbenim navodima tužena nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, sud je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio točke I., II. i IV. izreke osporene presude.

10. U dijelu žalbe kojom se osporavaju dosuđeni troškovi postupka, tuženica ističe kako je tužitelj podnio tužbu putem informacijskog sustava, da je utvrđena vrijednost predmeta spora u visini od 194,74 eura, te da mu je pristojba za tužbu trebala biti priznata u polovici iznosa određene vrijednosti predmeta spora odnosno u iznosu od 6,63 eura, sve sukladno članku 4. i 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23 dalje: ZSP).

10.1. U tom je dijelu žalba tuženice, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovana. Naime, tužba je u ovom predmetu podnesena sudu 8. listopada 2025. kada je i nastala pristojbena obveza sukladno članku 4. stavku 1. ZSP-a, a člankom 7. stavkom 1. ZSP-a propisano je: “Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.” Uredba o tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine” broj 37/2023 dalje: Uredba) propisuje da se za tužbu plaća pristojba od 13,27 eura ako se vrijednost predmeta spora kreće u rasponu od 0 eura do 398,17 eura, što je upravo iznos pristojbe koji je tužitelj dužan platiti, s obzirom da je kao vrijednost predmeta spora u tužbi naznačio iznos 194,74 eura. Svaka stranka dužna je voditi računa da troškovi postupka budu što manji, pa bi iznos pristojbe na tužbu iznosio 6,63 eura da ju je tužitelj platio pravovremeno odnosno u trenutku podnošenja tužbe, zbog čega je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbu tuženice u tom dijelu valjalo prihvatiti i preinačiti točku III. izreke presude, te tužitelju dosuditi trošak u iznosu od 219,91 eura, umjesto iznosa od 226,54 eura, odnosno trošak postupka valjalo je umanjiti za polovicu plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,63 eura. Ova se odluka temelji na članku 380. točki 3. ZPP-a.

10.2. U preostalom dijelu odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita.

11. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer je sa žalbom uspjela neznatno, i to samo u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka. Ova se odluka temelji na članku 164. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 28. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić