1                                 Broj: Ppž-8737/2023

 

                             

 

 

 

 

                                                                                                         Broj: Ppž-8737/2023

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z. B., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.)  odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, broj: Pp-10995/2021-15 od 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

 

              I. U povodu žalbe okrivljenog Z. B., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom Zoranu Berošu, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 700,00 eura ( sedamsto eura), na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uračunava vrijeme uhićenja, a koje je trajalo 15. rujna 2021. od 13,00 do 13,10 sati kao jedan dan zatvora odnosno 39,82 eura (trideset devet eura i osamdeset dva centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti 660,18 eura (šesto šezdeset eura i osamnaest centa), koju je dužan platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

              II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z. B. i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

              III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni Z. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, broj: Pp-10995/2021-15 od 19. svibnja 2023., proglašen je krivim okrivljeni Z. B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 54. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 eura. Istom presudom, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona te članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, od okrivljenika je oduzeta droga koja je prethodno privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja xxxx.

 

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu sadržajno identičnu pisanoj obrani koju je dostavio prvostupanjskom sudu 15. svibnja 2023., s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti institut beznačajnog prekršaja ili institut zablude budući da nije bio svjestan da čini prekršaj jer je bio u uvjerenju da posjeduje zakonom dozvoljenu materiju kanabisa za koju je posjedovao račun, što je potvrdio i policijski službenik A. Č. Smatra da postoji mogućnost da su njegovi CBD cvjetovi nehotice zamijenjeni cvjetovima sa višim udjelom THC-a.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem. 

 

4. 1. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljeniku kritične zgode 15. rujna 2021. u 13,00 sata oduzeta sloboda te da je pušten na slobodu istog dana u 13,10 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjski sud nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2.  Prekršajnog zakona i vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem uračunao u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao 39,82 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

5. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik navodi da se radi o beznačajnom djelu. Međutim, po ocjeni ovog suda, takva žalbena tvrdnja nije osnovana.

 

5. 1. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno od značaja su subjektivne i objektivne okolnosti, odnosno stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti te potreba da počinitelj bude kažnjen (članak 24.a Prekršajnog zakona).

 

 

 

5. 2. U ovom predmetu je okrivljenik proglašen krivim da je u prostorijama svojeg stana posjedovao 5,25 grama konoplje. Objektivne okolnosti djela (posjedovanje u kući, a ne na javnom mjestu, mala količina te vrsta droge koja konzumiranjem ne ostavlja najteže posljedice na zdravlje ljudi) mogle bi ukazivati da se radi o beznačajnom djelu. Međutim, ukupnost subjektivnih okolnosti na strani okrivljenika, koje su jednako relevantne prilikom procjene stupnja i intenziteta protupravnosti, ukazuju da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu. Naime, iz obrane okrivljenika jasno proizlazi da takvo protupravno postupanje nije izolirani slučaj u njegovom životu, nije jednokratni eksces potaknut znatiželjom, nego uobičajeni obrazac ponašanja i rješavanja zdravstvenih problema, a osim toga iz stanja spisa proizlazi kako je okrivljenik već pravomoćno osuđivan za isti prekršaj. S obzirom na navedeno, radnja okrivljenika nikako ne može biti označena kao beznačajno djelo.

 

6. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kako je bio u zabludi o biću prekršaja ponajprije se ističe kako okrivljenik u odnosu na materiju koja se je nalazila u staklenci neto mase 2,19 grama, a koja je od okrivljenika privremeno oduzeta prilikom poduzimanja dokazne radnje pretrage, nije proglašen krivim već je primijenjen institut zablude o biću djela iz razloga što je okrivljenik za navedenu materiju posjedovao račun, dakle isti onaj na koji se okrivljenik i poziva, te je na taj način smanjena inkriminacija koja je okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljena na teret. U odnosu na materiju mase 5,25 grama, a za koju je vještačenjem utvrđeno kako predstavlja konoplju s više od 0,3 posto tetrahidrokanabinola, odnosno drogu ističe se kako je okrivljenik prilikom iznošenja svoje obrane na glavnoj raspravi od 2. veljače 2022. izjavio kako se radi o listovima marihuane koji su bili osušeni i stari te da je uvjeren da je u tim listovima sigurno bilo ispod 0,3 posto THC-a. Dakle, u svojoj obrani okrivljenik je zapravo priznao počinjeni prekršaj u odnosu na navedenu staklenku, a tvrdnja okrivljenika kako se radi o osušenim i starim listovima marihuane nije uvjerljiva budući je isti također izjavio kako redovito koristi marihuanu zbog zdravstvenih razloga. Osim toga, okrivljenik zasigurno nije osoba koja bi bila ovlaštena utvrditi udio tetrahidrokanabinola u spornoj materiji već je to toksikološki vještak, što je u ovom predmetu za inicijativu okrivljenika i učinjeno. Stoga su takvi navodi okrivljenika paušalni i usmjereni prema otklanjanu vlastite odgovornosti za počinjeni prekršaj te je i ovaj sud mišljenja kako je okrivljenik predmetne zgode bio svjestan svih zakonom propisanih obilježja prekršaja. Iz navedenih razloga i ovaj žalbeni navod okrivljenika je ocjenjen kao neosnovan.

 

              7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7. 1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura/5.274,15 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7. 2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. U novčanu kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode, a kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

              8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

 

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 21. veljače 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.