- 1 -

                                  Broj: Ppž-1387/2024

                               

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. K. i dr., koje brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i P., u R., zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: 98. Pp J-990/2020-16 od 7. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.,

 

                                                             p r e s u d i o  j e

 

I.   Odbija se kao neosnovana žalba okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. te potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na te okrivljenike. 

 

II               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. su obvezni naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka svaki u iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

r i j e š i o  j e:

 

 

Prihvaća se žalba okr. M. K. i okr. D. P. te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na te okrivljenike i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. S. K., okr. T. B., okr. M. K., okr. S. G. i okr. D. P. su proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je svakom okrivljeniku na temelju tog propisa izrečena novčana kazna 100,00 eura (protuvrijednost od 753,45 kuna), uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kaznu u roku 15 dana od pravomoćnosti odluke, te je svaki okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 20,00 eura.

 

2. Protiv te presude okr. S. K., okr. T. B., okr. M. K., okr. S. G. i okr. D. P.su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenike optužbe.

 

3. Žalba okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. nije osnovana.

 

3.1. Žalba okr. M. K. i okr. D. P. je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti da postoje razlozi zbog kojih okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. pobijaju prvostupanjsku presudu, dok je utvrđeno da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na okr. M. K. i okr. D. P., a što osnovano ti okrivljenici ističu u žalbi.

 

U odnosu na presudu:

 

5. Ocjenjujući žalbene navode kojima okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a odnosno nejasnoću razloga o odlučnim činjenicama jer po mišljenju okrivljenika prvostupanjski sud nije naveo zbog čega se istup okrivljenika obrazložen u njihovim obranama, ne može podvesti kao odavanje počasti članovima njihove navijačke skupine koji su kao dragovoljci HOS-a poginuli u Domovinskom ratu, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o takvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, prvostupanjski je sud nakon iznošenja dokaznog materijala na kojima temelji odlučne činjenice (obrane okrivljenika i uvida u cd snimku), jasno iznio zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika (točka 4. pobijane presude), obrazlažući u kojim slučajevima je dopuštena javna uporaba pozdrava („ZDS“) i insignija s tim pozdravom te da se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj situaciji, čime je dao ocjenu navoda obrana okrivljenika u kojima smatraju da nisu počinili prekršaj isticanja simbola kojima se remeti javni red i mir. Iz tog razloga, a suprotno žalbenim navodima, nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. 

 

6. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. u žalbi ističu da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljenici uznemirili javnost postavljanjem transparenta na Mostu hrvatskih branitelja u Rijeci, sadržaja „ZDS, HOS-DOMOVINI NA PONOS“ s grbom HOS-a, a što je snimljeno od strane novinara i objavljeno u javnim medijima, budući da su po mišljenju okrivljenika, time izrazili podršku Hrvatskim obrambenim snagama (HOS) kao sastavnom dijelu pobjedničke Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, što je i zakonski definirano (čl. 1. i 3. Zakona o hrvatskim braniteljima), kao i da su svi pripadnici HOS-a hrvatski branitelji iz Domovinskog rata sa svim pravima, uključujući i pravo na komemoriranje poginulih pripadnika HOS-a, a njihovo znakovlje je uredno i pravovaljano registrirano sukladno Zakonu o udrugama, kojim zaključkom prvostupanjski sud pogrešno povezuje istup okrivljenika s kvislinškom NDH-a. U žalbi ističu da je dio izvješenog transparenta bila i jedna od povijesnih hrvatskih zastava kojom navijači Armade bodre hrvatsku nogometnu reprezentaciju te službena zastava Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), a da su tim istupom na zakonom dozvoljeni demokratski način iskazali svoje stajalište o određenoj izjavi Predsjednika Republike Hrvatske kojom se iskazuje otvoreno nepoštovanje prema pripadnicima HOS-a koji su tijekom Domovinskog rata poginuli na području Jasenovca, a komemorirani su nadgrobnom spomen pločom kojom se iskazuje isključivo poštovanje i zahvalnost prema pripadnicima HOS-a koji su dali svoj život za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u Rijeci, smatraju mjestom predviđenim upravo za takve komemoracije, te u isticanju predmetnog transparenta ne vide ništa sporno, naglašavajući iznimni ratni doprinos i značaj pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. U daljnjim žalbenim navodima okrivljenici osporavaju bilo kakvu konotaciju pozdrava „ZDS“ s ustaškom državom i ustaškim režimom pa samim time i svoju prekršajnu odgovornost isticanjem predmetnog transparenta kao remećenje javnog reda i mira.

 

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u odnosu na okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

6.2. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju izvedenih dokaza u postupku, konkretno obrana okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. u kojima nisu poricali da su kao pripadnici navijačke skupine Armada postavili transparent na Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, sadržaja: „ZDS, HOS-DOMOVINI NA PONOS“ s grbom HOS-a te uvida u snimku događaja (dvd), iako se ne smatrajući krivima, imao dovoljno osnova za zaključak da su ti okrivljenici takvim postupanjem ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji im je stavljen na teret. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge.

 

6.3. I prema stavu ovog drugostupanjskog suda, postavljanjem navedenog transparenta na kojem su jasno istaknuta slova „ZDS“ koja predstavljaju općepoznatu skraćenicu pozdrava „Za dom spremni“ te grba Hrvatskih oružanih snaga (HOS) s pozdravom „ZA DOM SPREMNI“ na zastavi, okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. su na javnom mjestu - Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u Rijeci time uznemirili javnost isticanjem simbola mržnje, prijetnje, straha i netrpeljivosti prema drugim narodima. Naime, navedeni pozdrav ima jednoznačno obilježje fašizma jer je nesporno korišten kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske (NDH) koji pokret je iznikao iz fašizma, temeljenog između ostalog i na rasizmu te implicira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti i manifestira rasističku ideologiju, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti te korištenje tog pozdrava u javnom prostoru po ocjeni ovog suda, predstavlja remećenje javnog reda i mira u smislu čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nadalje, i odredba čl. 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj:  56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) propisuje zabranu i kažnjavanje svakog pozivanja ili poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Pri tome i činjenica da je postupanje okrivljenika snimljeno i objavljeno u medijima, potvrđuje dostupnost opisanog  ponašanja neograničenom broju građana, dakle, široj javnosti zbog čega je posljedica stvaranja nemira značajnijeg intenziteta.

 

6.4. Stoga su neprihvatljivi svi žalbeni navodi kojima se pokušava otkloniti povezanost predmetnog pozdrava s ustaškim režimom, pozivajući se na jedini cilj isticanja transparenta u svrhu komemoriranja poginulih pripadnika HOS-a.

 

6.4.1. S tim u vezi je potrebno istaknuti da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske (klasa: 022-03/17-04/74, urbroj: 50301-24/04-17-2) od 28. veljače 2018. osnovano Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima (dalje: Vijeće), koje je donijelo „Dokument dijaloga, Temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta“ (dalje: Dokument dijaloga), u kojem su između ostaloga iznesene smjernice za eventualno pravno uvođenje obilježja totalitarnih režima i pokreta u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća te preporučene iznimke od buduće pravne regulacije koja bi zabranjivala jednoznačna sporna obilježja koja se identificiraju s idejama totalitarizma (kao npr: tzv. hitlerov pozdrav uz riječi Sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak „SS“, četnička kokarda, ustaško „U“, ustaški pozdravi „Za dom i poglavnika“ i „Za dom spremni“). Te moguće iznimke od blanketne zabrane korištenja navedenih jednoznačnih obilježja su iznesene u dijelu Dokumenta dijaloga pod nazivom „Temeljna mjerila za posebno normativno uređenje spornih obilježja“, t. 2. „Moguće iznimke od blanketne zabrane“ u kojem je istaknuto da je i u doba Domovinskog rata pozdrav „Za dom spremni“ bio suprotan Ustavu Republike Hrvatske, ali budući da je izostala odgovarajuća službena reakcija, neke vojne formacije prvotno osnovane izvan regularnih obrambeno-redarstvenih postrojbi Republike Hrvatske, su nesmetano koristile taj pozdrav kao službenu oznaku na svojim zastavama, grbovima i sl. u razdoblju od 1991. do 1995. Iz toga razloga je preporuka Vijeća da se dopustivost javnog korištenja spornih vojnih insignija, strogo veže uz događaje na kojima se, na javnim mjestima (uključujući groblja), odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim insignijama.

 

6.4.2. Slijedom iznesenog, niti isticanje transparenta koji sadrži pozdrave „Za dom spremni“ (u bilo kojim obliku) na predmetnom mostu, bez obzira na povod kojim su okrivljenici potaknuti, ne čini takvo postupanje eventualnom iznimkom od naprijed navedene preporuke Vijeća te ustaljene sudske prakse potpune zabrane korištenja tog pozdrava, budući da se po stavu ovog Suda, u konkretnom slučaju ne radi o primjerenom mjestu pijeteta vezanom za ceremoniju odavanja poštovanja braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim pozdravom. Naprotiv, odavanje počasti poginulim braniteljima u tom slučaju trebalo bi biti usko povezano s danom, odnosno, primjerenim mjestom obilježavanja tog događaja prema važećim protokolima, dok je nužno u ostalim slučajevima u svakom javnom prostoru izbjegavati simbole, tekstove ili obilježja koja se identificiraju s fašističkim pokretom.

 

6.5. Stoga nisu prihvaćeni niti žalbeni navodi kojima se predmetno mjesto postavljanja  transparenta u konkretnom slučaju želi nametnuti kao mjesto koje je inače predviđeno za takve komemoracije u gradu Rijeci, a što bi po mišljenju okrivljenika predstavljalo opravdanje za njihovo postupanje.   

 

6.6. Iz tog razloga navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

6.7. Isto tako, niti žalbeni navodi kojima se ističe povreda materijalnog prava počinjena time da se činjenični opis djela za koje su okrivljenici proglašeni krivim ne može podvesti pod zakonski opis prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nisu osnovani. Naime, prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te djelo koje se okrivljenicima izrekom presude stavlja na teret, sadrži jasno opisanu radnju izvršenja okrivljenika i sve odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet predmetnog prekršaja iz čega proizlazi ispunjenje svih zakonskih obilježja prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivim. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a koja se sadržajno ističe u žalbi.

 

7. Iako okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. u žalbi ne pobijaju presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Za predmetni prekršaj je u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 50 do 300 DEM u protuvrijednosti domaće valute te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana pa je iz odluke o novčanoj kazni u srednjem iznosu novčane kazne evidentno da je prvostupanjski sud pije svega okrivljenicima izrekao blažu vrstu kazne, a potom i primjerenu novčanu kaznu koju je dostatno obrazložio utvrđenim olakotnim okolnostima na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljenicima na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plate u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude.

 

7.1. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku koji za predmetni prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (od 20,00 do 170,00 EUR, što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna) dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu novčanu kaznu (50 do 300 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.131,00 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

7.2. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je izrečena novčana kazna od 100,00 EUR (protuvrijednost od 753,45 kuna), unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

 

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka od 30,00 eura za svakoga, neće biti dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje ili osoba koje su eventualno dužni uzdržavati.

 

U odnosu na rješenje:

 

9. U pravu su okr. M. K. i okr. D. P. kada u žalbi pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su i ti okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisan u izreci pobijane presude.

 

9.1. Naime, odluku o krivnji okr. M. K. i okr. D. P. prvostupanjski je sud utvrdio na temelju izvedenih dokaza, odnosno, obrana okr. S. K., okr. T. B. i okr. S. G. te uvida u dvd snimku. Međutim, uvidom u obranu navedenih okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da iz istih uopće ne proizlazi da bi okr. M. K. i okr. D. P. počinili terećeni prekršaj, odnosno, da bi predmetne zgode bili s ostalim okrivljenicima i postavili transparent na Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, niti je to moguće utvrditi iz dvd snimke, a niti su okr. M. K. i okr. D. P. iznijeli svoje obrane u postupku.

 

9.2. Stoga nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da su i okr. M. K. i okr. D. P. svojim postupanjem počinili prekršaj za koji se terete te je prvostupanjski sud sve bitne činjenice u tom dijelu trebao na valjani način utvrditi u postupku, zbog čega je u tom dijelu izostala pažljiva ocjena provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, koja ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke o krivnji na strani okr. M. K. i okr. D. P. Slijedom toga ovaj sud smatra da postoji opravdana sumnja u pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja u odnosu na te okrivljenike.

 

9.3. Iz navedenih razloga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti u tom dijelu i predmet u odnosu na te okrivljenike dostaviti na ponovno suđenje. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okr. M. K. i okr. D. P. te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon pravilne ocijene svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na te okrivljenike.

 

              10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a (presuda) i čl. 206. st. 1. PZ-a (rješenje), odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

U Zagrebu, 21. veljače 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                                Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                       Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Rijeci, u 8 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.