1              Poslovni broj: Gž-1768/2023-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1768/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tuženika M. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Psp-19/2022 od 24. svibnja 2023., dana 21. veljače 2024.,

 

riješio je

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Psp-19/2022 od 24. svibnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenje prihvaćen je tužbeni zahtjev za posjedovnom zaštitom, a kako je to pobliže navedeno u točci I. izreke, te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 729,98 eura / 5.500,03 kune[1].

 

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti prolaza, a do kojeg smetanja posjeda je došlo dana 5. veljače 2022. na način što je tuženik na dijelu puta označenog slovima I i J, koji se proteže uz vrt ograđen željeznim stupovima, uz krajnji željezni stup postavio prepreke u vidu više naslaganih komada drvenih debla i grana i tako zagradio prolaz širok 3 metra onemogućivši tako tužitelju slobodan prolaz do njegove nekretnine.

 

6. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene utvrdio da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom, faktičnom posjedu prava stvarne služnosti puta sadržaj kojeg se izvršavao na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1210 k.o. P., te da je tuženik dana 5. veljače 2022. izvršio čin smetanja posjeda ovog prava tužitelja na način opisan pod točkom I. izreke pobijanog rješenja.

 

7. U utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze koje su dali saslušani svjedoci u kontekstu pregledanih isprava, kao i u kontekstu zapažanja do kojih je sud došao očevidom uz asistenciju vještaka mjernika Z. R.

 

8. Isto tako, ove dokaze je sud ocijenio na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži valjane i jasne razloge, koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju, pa ih tako prihvaća i na koje radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.

 

10. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je međutim odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjskog rješenja i izvedenih dokaza.

 

11. Slijedom navedenog, na naprijed navedeno pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja. To iz razloga što prema odredbi članka 10. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to, kao u konkretnom slučaju, nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Baš kao što je posjed stvari faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada), tako je i posjed prava stvarne služnosti stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije).

 

12. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (članak 22. stavak 1. ZV-a).

 

13. Obzirom na žalbene navode također je za navesti da su za ocjenu pravodobnosti tužbe odlučne samo one radnje koje su naznačene kao čin smetanja posjeda i u odnosu na koje je zatražena konkretna posjedovna zaštita.

 

14. Nadalje, činjeničnim navodima tužbe, te iznesenim navodima tijekom postupka tužitelj supstancira predmet spora upravo na nekretnini koju je sud identificirao očevidom na licu mjesta 5. srpnja 2022.

 

15. U navedenim okolnostima, kada je tužitelj nakon identifikacije vještaka mjernika, preciznije odredio i uredio tužbeni zahtjev u okviru prvotno označenog počinjenog smetanja posjeda, ne radi se o postavljanju novog zahtjeva o kome se do tada nije raspravljalo, niti se radi o povećanju ni o povlačenju prvotnog zahtjeva niti zamjenjivanju tog zahtjeva nečim drugim, jer nije došlo do mijenjanja sadržaja zahtjeva niti pravne osnove.

 

16. Naprotiv radi se o istom životnom događaju i jednom pravnom osnovu (istovjetno pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev-2346/88 od 7. prosinca 1989., Rev-744/13-2 od 11. rujna 2018, Rev 2213/2018 -2 od 26. travnja 2022.).

 

17. Navedenim, time nije došlo do preinake tužbe koja bi imala značaj objektivne preinake, dakle, okolnosti kada parnica kreće od početka. Radi se samo o preciziranju već iznesene činjenične osnove, te preciziranju zahtjeva u skladu s onim prije postojećim, čime ne stoji žalbeni razlog istaknut po ovom osnovu.

 

18. Glede preostalih žalbenih navoda tuženika za kazati je kako u našem pravnom poretku posjed uživa jednaku zaštitu od uzmemiravanja kao i od oduzimanja. Problem razlikovanja oduzimanja od uznemiravanja posjeda se javlja međutim, na razini zaštite prava vlasništva, a o čemu ovdje nije riječ.

 

19. Odluka o trošku postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu, a u primjeni odredbe 154. stavak 1. ZPP-a.

 

20. Kako dakle prvostupanjskim rješenjem, kao ni postupkom koji mu je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka, te kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

21. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen shodno odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer tuženik nije uspio sa svojom žalbom.

 

U Splitu 21. veljače 2024.